Broj: Ppž-6817/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
-6817/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠR, zbog prekršaja, iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), iz članka 12. stavka 8. cit. Zakona, iz članka 49. stavka 4. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ŠR, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 3. svibnja 2023., poslovni broj: 48. Pp-1362/2023 na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Žalba okrivljenika ŠR djelomično se prihvaća osnovanom te se preinačava pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), određuje da novčanu kaznu u iznosu od 1.860,18 (tisućuosamstošezdeset eura i osamnaest centi) plati u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka i to svaki obrok u iznosu od po 310,03 (tristodeset eura i tri centa), s time da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostalih 5 (pet) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠR, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
III. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ŠR oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 12. stavka 8. cit. Zakona, članka 49. stavka 4. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. tog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura, umanjena za vrijeme smještaja u posebnu prostoriju za iznos od 39,82 eura, tako da na ime novčane kazne ima za platiti 1.860,18 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u trajanje koje se ima uračunati vrijeme privremeno oduzete vozačke dozvole od strane policije.
3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. U žalbi okrivljenik navodi da se nakon počinjenja djela prijavio na liječenje protiv ovisnosti o alkoholu i više psihoaktivnih tvari u Kliniku za psihijatriju Vrapče i od tada je u procesu ambulantnog liječenja te da sve do današnjeg dana nema vozačku dozvolu pa je zbog ovog djela bez vozačke dozvole još od 3. svibnja 2022., odnosno preko 12 mjeseci, pa moli da ga se oslobodi mjere zabrane upravljanje motornim vozilima u trajanju još 3 mjeseca. Ima 2 kredita o čemu je dostavio dokaze, a i po regresnom zahtjevu R2300000099 Weiner osiguranju mora platiti 2.676,31 euro jer ga isto društvo tereti za imovinsku štetu na vozilu koja je nastala u ovom slučaju o čemu je također dostavio dokaze. Stoga ne može platiti izrečenu novčanu kaznu te moli da mu se ista smanji, kao i da mu se omogući plaćanje kazne u više obroka.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba je djelomično osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica.
10. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za sva djela utvrdio u visini posebnog zakonskog minimuma.
11. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke propisana novčana kazna u rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to, kao što je već navedeno, u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, te vijeće ovog suda utvrđenu novčanu kaznu za taj prekršaj, kao i kazne za prekršaje opisane pod točkama 2, 3. i 4. izreke pobijane presude smatra razmjerne težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
12. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika, smatrajući to opravdanim, ovaj Sud preinačio je pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, odredio da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u šest obroka na način opisan u izreci ove presude, smatrajući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne.
13. Okrivljenik je sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona upozoren da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku za plaćanje pojedinog obroka, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.
14. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
15. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
16. Imajući u vidu inkriminiranu količinu prekršaja i njihovu težinu prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 58. Prekršajnog zakona i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od tri mjeseca.
17. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. studeni 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.