Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-eu-3/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ŽJ, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-eu-10/2023 od 13. rujna 2024., 20. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-eu-10/2023 od 13. rujna 2024. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev ovršenika da mu se naknade troškovi žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate na temelju presude zbog izostanka [obrt], [adresa], Broj [osobni identifikacijski broj] od 17.07.2018. za koju je izdata potvrda o europskom ovršnom naslovu.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovršenik navodeći da to čini iz žalbenih razloga:
- nedopuštenosti provođenja ovrhe,
- pogrešne primjene materijalnog prava,
- bitne povrede odredbi ovršnog postupka,
- nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Ovršenik u žalbi navodi:
a) da njemački sud nije bio nadležan raspravljati u ovoj pravnoj stvari,
b) da je sudska odluka njemačkog suda donesena u odsutnosti tuženika (ovršenika) jer mu nije dostavljeno pismeno kojim se pokreće postupak budući se tada nalazio na liječenju i rehabilitaciji od posljedica povreda zadobivenih u sudaru vlakova do kojeg je došlo **.**.2018. na relaciji [adresa] – [adresa], u vezi čega dostavlja medicinsku dokumentaciju, da nije primio poziv na raspravu jer se nalazio na liječenju pa mu je uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku, kao i da se nakon liječenja odjavio iz [adresa] i vratio u [adresa],
c) da smatra kako je strani (njemački) sud postupao suprotno Uredbi (EU) br 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća (članak 45.),
d) da iz prijevoda presude nije vidljivo o kakvom se dugu radi i formulacija kamate je neprihvatljiva i u suprotnosti sa Zakonom o obveznim odnosima RH,
e) da u presudi nisu navedeni materijalni propisi temeljem kojih je tuženik obvezan na platež 5.580,78 eura, a pojam „izvansudski odvjetnički troškovi“ je nepoznat u hrvatskom pravu,
f) da presuda stranog suda temeljem koje je izdano osporavano rješenje o ovrsi ne ispunjava pretpostavke niti za priznanje niti za provedbu ovrhe u RH,
slijedom čega smatra da su povrijeđene odredbe članka 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) članka 29. OZ-a, te da je predmetna ovrha nedopuštena pa predlaže ukinuti pobijano rješenje, odbaciti ovršni prijedlog i obvezati ovrhovoditelja naknaditi mu troškove postupka.
4. Ovrhovoditelj je na žalbu odgovorio i predložio žalbu odbaciti, pozivajući se na odredbu članka 51. stavak 1. OZ-a.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ovrha je određena na temelju strane sudske odluke i to suda države članice EU, za koju je odluku izdana potvrda na temelju članka 53. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća (dalje: Uredba).
6.1. Navedenom Uredbom propisano je (između ostalog):
- (članak 36.) da se sudska odluka donesena u državi članici priznaje u drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu;
- (članak 39.) da je sudska odluka donesena u državi članici koja je izvršna u toj državi članici, izvršna u drugim državama članicama bez zahtijevanja potvrde o izvršnosti;
- (članak 41. stavak 1.) da je, podložno odredbama odjeljka 2. Uredbe, a koji propisuje izvršenje, postupak izvršenja sudskih odluka donesenih u drugoj državi članici uređen pravom zamoljene države članice. Sudska odluka donesena u državi članici koja je izvršna u zamoljenoj državi izvršava se pod istim uvjetima kao i sudska odluka donesena u zamoljenoj državi članici;
- (članak 42. stavak 2.) da u svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici, podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom tijelu izvršenja: (a) primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i
(b) potvrdu izdanu sukladno članku 53., kojom se potvrđuje da je sudska odluka izvršna i koja sadrži sažetak sudske odluke kao i, prema potrebi, bitne informacije o troškovima postupka koji se naknađuju i izračunu kamata,
- (članak 44. stavak 1.) da u slučaju zahtjeva za odbijanje izvršenja sudske odluke sukladno pododjeljku 2. odjeljka 3., sud zamoljene države članice može, na zahtjev osobe protiv koje se zahtijeva izvršenje:
(a) ograničiti postupak izvršenja na mjere osiguranja
(b) uvjetovati izvršenje davanjem osiguranja kojeg sam odredi; ili (c) u cijelosti ili djelomično prekinuti postupak izvršenja;
- (članak 44. stavak 2.) da nadležno tijelo zamoljene države članice na zahtjev osobe protiv koje se zahtjeva izvršenje prekida postupak izvršenja, ako je izvršnost sudske odluke u državi članici porijekla ukinuta.
6.2. Člankom 44. završava se odjeljak 2. ("Izvršenje") i slijedi odjeljak 3. koji nosi naziv "Odbijanje priznavanja i izvršenja", a pododjeljak 2. odnosi se na odbijanje izvršenja i u tom odjeljku propisano je:
- (članak 46.) na zahtjev osobe protiv koje se zahtijeva izvršenje, izvršenje sudske odluke se odbija ako postoje neki od razloga iz članka 45. (riječ je o razlozima zbog kojih se, na zahtjev zainteresirane stranke, odbija priznavanje sudske odluke, opaska drugostupanjskog suda),
- (članak 47. stavak 1.) zahtjev za odbijanje izvršenja podnosi se sudu o kojem je država članica Komisiji dostavila obavijest u skladu s točkom (a) članka 75. kao o sudu kojem se podnosi zahtjev,
- (članak 48.) sud hitno odlučuje o zahtjevu za odbijanje izvršenja,
- (članak 49.) druga strana može pobijati odluku o zahtjevu za odbijanje izvršenja, a pravni lijek podnosi se sudu kojem je dotična država članica dostavila obavijest Komisiji sukladno točki (b) članka 75., kao o sudu kojem se podnosi pravni lijek.
6.3. U odjeljku 4. pod nazivom „Zajedničke odredbe“ propisano je da se sudska odluka donesena u državi članici ne može ni pod kojim uvjetima preispitivati u pogledu glavne stvari u zamoljenoj državi članici (članak 52), te da sud porijekla na zahtjev zainteresirane stranke izdaje potvrdu na obrascu iz Priloga 1. (članak 53.).
7. Slijedom navedenih odredbi proizlazi da sud u ovom postupku ne može ispitivati valjanost sudske odluke stranog suda za koju je sud porijekla izdao potvrdu iz članka 53., da se ovršni postupak provodi sukladno pravilima hrvatskog prava, te da je postupak odbijanja izvršenja poseban postupak, koji se provodi na zahtjev ovršenika i u kojem se donosi odluka protiv koje postoji pravni lijek.
8. Stoga je ovaj sud pobijano rješenje ispitao na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a i nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije točna tvrdnja ovršenika da je povrijeđena odredba članka 19. OZ-a kojom je propisano da se ovrha na temelju odluke stranoga suda, stranog upravnog ili drugog tijela i ovrha na temelju javnih isprava stranog upravnog ili drugog tijela može odrediti i provesti u [adresa] u postupku pred sudom ako takva odluka ili javna isprava ispunjava pretpostavke za priznanje ili ako je to propisano zakonom, međunarodnim sporazumom ili pravnim aktom [obrt] koji se u [adresa] izravno primjenjuje, jer je zahtjev za određivanjem ovrhe podnesen i rješenje o ovrsi doneseno upravo sukladno pravnom aktu [obrt] (Uredbi) koja se u RH izravno primjenjuje. Stoga nije osnovana žalbena tvrdnja pod točkom 3. f) obrazloženja ove drugostupanjske odluke.
10. Netočna je tvrdnja da je povrijeđena odredba članka 29. OZ-a kojom je propisano što ovršna isprava mora imati jer je, kako je već navedeno, presuda stranog suda potvrđena u skladu s Uredbom i ta potvrda sadrži sve što je potrebno da se presuda stranog suda može ovršiti kako je zatraženo.
11. S obzirom na citirane odredbe Uredbe, jasno je da se o odbijanju izvršenja odlučuje na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje traži, dakle ovršenika, da o tome zahtjevu odlučuje sud iz članka 75. točke (a) Uredbe i da protiv te odluke postoji pravni lijek o kojem odlučuje sud iz točke (b) istog članka. Dakle, to što žalitelj smatra da je strani sud postupao suprotno Uredbi, kao i razlozi zbog kojih to smatra, nisu za ovaj žalbeni sud relevantni jer je ovdje riječ o žalbi na rješenje o ovrsi, a ne o žalbi na odluku o zahtjevu za odbijanje izvršenja. Stoga su neosnovani žalbeni navodi iz točke 3.c) obrazloženja ove drugostupanjske presude.
12. S obzirom na citirane odredbe Uredbe jasno je i da ovaj sud ne može preispitivati stranu sudsku odluku niti s procesnopravnog niti materijalnopravnog gledišta, a na što se odnose žalbene tvrdnje iz točke 3. pod a), b), d) i e) obrazloženja ove drugostupanjske odluke.
13. Slijedom navedenog žalba nije osnovana radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 380. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ.
14. O žaliteljevom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 154. stavak 1. podrednog ZPP-a, budući žalitelj sa žalbom nije uspio.
U Dubrovniku 20. studenog 2024.
Sutkinja:
Josita Begović
