Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-97/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja [obrt]-[obrt] [obrt] [obrt] S.[adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenice KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1583/2023-6 od 2. listopada 2023., 20. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1583/2023-6 od 2. listopada 2023. se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, na temelju ovršne isprave, određena je ovrha na nekretnini ovršenice i to točno određenom posebnom dijelu zk.č.br. [osobni identifikacijski broj] zk.l.br.[osobni identifikacijski broj] k.o. [osobni identifikacijski broj] [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 1.717.373,33 eura glavnice, sa zakosnkim zateznim kamatama od 26. svibnja 2023 do isplate, 631.874,86 eura redovne kamate, te 997.029,86 eura zateznih kamata te troškova ovršnog postupka odmjerenih u svoti od 24.885,52 eura.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovršenica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), a osobito zbog razloga iz člana 50. stavak 1. točaka 3., 6., 7., 8., 9., 10., 11., te stavaka 2., 3. i 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Žaliteljica predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti ovršni prijedlog, podredno ukinuti pobijano rješenje i ovršni prijedlog odbaciti, odnosno uputiti je na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
3. Ovrhovoditelj je na žalbu odgovorio i predložio istu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.
4. Žalba nije osnovana kada su u pitanju žalbeni razlozi o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud s obzirom da je odredbom članka 52. OZ-a propisano drugačije postupanje u slučaju žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točaka 7., te 9. do 11. tog Zakona, zbog kojih ovršenica također podnosi žalbu, od onog propisanog člankom 51. OZ-a temeljem kojeg je predmetni spis dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje.
5. Predmet ovog postupka je ovrha na nekretnini ovršenice na temelju ovršnih isprava.
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, a na koju žaliteljica ukazuje kada tvrdi da je sud pobijano rješenje donio na temelju prijedloga za ovrhu koji ne sadrži sve što je propisano odredbom članka 39. OZ-a jer da prijedlog za ovrhu ne sadrži podatke o zakonskom zastupniku i punomoćniku ovrhovoditelja, kako je to navedenom odredbom propisano. Naime, ovrhovoditelj, budući je pravna osoba, nema zakonskog zastupnika jer je odredbom članka 80. stavak 1. podrednog ZPP-a, zakonski zastupnik onaj koji zastupa stranku koja nema parničnu sposobnost, a pravna osoba ne može biti takva osoba (bez parnične sposobnosti). Nadalje, prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ( "Narodne novine" 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23) ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog društva određene tim Zakonom, a ovlast za zastupanje nije istoznačnica pojma zakonski zastupnik. Ime punomoćnika je u prijedlogu navedeno, to je odvjetnik koji je od ovrhovoditelja dobio punomoć za zastupanje, a njegov OIB, iako nije naveden u samom prijedlogu za ovrhu, u spisu postoji (u obavijesti o primitku elektroničnog podneska), pa je neosnovana žalbena tvrdnja da je prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti jer ne sadržava sve što je propisano člankom 39. OZ-a.
7. U odnosu na žalbene navode kojima se problematizira pitanje tko je osoba ovlaštena zastupati ovrhovoditelja valja reći da se te činjenice ne tiču podataka koje treba sadržavati prijedlog za ovrhu u smislu članka 39. OZ-a, kako se to žalbom pokušava prikazati, već se tiču pitanja valjanog zastupanja ovrhovoditelja, dakle bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a. Zbog te povrede žalbu može podnijeti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, kako je to propisano člankom 354. stavak 3. ZPP-a, a to u ovom slučaju nije žaliteljica.
8. Žaliteljica dalje iznosi razne navode i tvrdnje kojima u pitanje dovodi valjanost ovrhovoditeljeve punomoći pa se u odnosu na te navode još jednom ukazuje da to nije žalbeni razlog zbog kojeg žalbu može podnijeti žaliteljica, kako je to u prethodnoj točki obrazloženja ove drugostupanjske odluke obrazloženo.
9. Navodi žaliteljice kako je ona isplatila cijelu kupoprodajnu cijenu prodavatelju nekretnine, točnije stana, koji je trebao potom zatvoriti potraživanja s osnove založnih prava koja su na navedenom stanu postojala, ali on to nije učinio, nisu relevantna za ovaj ovršni postupak jer prodavatelj stana nije stranka u ovom postupku i pitanje ispunjenja ugovornih obveza te treće osobe (prodavatelja stana) žaliteljica mora rješavati s tom trećom osobom (prodavateljem) u nekom drugom postupku.
10. Žaliteljica dalje citira određene članke ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu, ali sadržaj navedenih odredbi nije relevantan za odluku o žalbi, barem kada je riječ o onome o čemu odlučuje ovaj drugostupanjski sud. Ovdje je riječ o ovrsi na nekretnini na kojoj ovrhovoditelj ima upisano založno pravo i ovaj sud nije ovlašten preispitivati valjanost tog upisa i/ili ispunjenje uvjeta za brisanje tog upisa.
11. Ovaj sud nije nadležan odlučivati niti o istaknutom prigovoru zastare jer je riječ o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a za koji slučaj je člankom 52. OZ-a propisano postupanje prvostupanjskog suda (upućivanje na parnicu povodom žalbe).
12. Žalbeni navodi kako je tražbina pogrešno obračunata i da ne može iznositi onoliko koliko je u prijedlogu za ovrhu navedeno budući je sigurno podmirena u većem dijelu nego bi to proizlazilo iz prijedloga za ovrhu u odnosu na ovršne isprave, također nije žalbeni razlog o kojem je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud.
13. Žalbeni navod kako se ovršnim prijedlogom zahtjeva ispražnjenje nekretnine i predaja iste kupcu što da predstavlja prekoračenje ovršnog zahtjeva jer da takva obveza nije postojala u predmetnom ugovoru na koji se ovrhovoditelj poziva je neosnovana jer se takav zahtjev temelji na odredbi članka 128. stavak 1. OZ-a kojom je propisano da ovrhovoditelj može već u prijedlogu za ovrhu prodajom nekretnine, a i kasnije sve do predaje nekretnine kupcu, zatražiti i njezino ispražnjenje te predaju kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu.
14. Žalbeni navod kako predmetna nekretnina predstavlja dom i jedinu nekretninu ovršenika nije relevantna s obzirom da je na njoj upisano založno pravo, a pored toga paušalna je i nepotkrijepljena ikakvim dokazima, štoviše u spisu naznačena adresa ovršenice i adresa predmetne nekretnine različite su.
15. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbene razloge o kojima je nadležan odlučivati ovaj drugostupanjski sud žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. stavak 2. podrednog ZPP-a.
U Dubrovniku 20. studenog 2024.
Sutkinja:
Josita Begović
