Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1109/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr.sc Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Robert Bosch d.o.o., [adresa], OIB: 54135594229 (dalje: tužitelj), zastupano po direktorici PN, a ona po punomoćniku Borisu Trgovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Trgovec & Valenčak j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja IN, odvjetnika u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženik), zastupanog po punomoćnici Mirelli Paoli Frlan, odvjetnici u Zagrebu i umješača na strani tuženika HOK osiguranja d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupano po predsjedniku Uprave SN i članici Uprave PNB, a oni po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete i protutužbe radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1689/2023-66 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava i djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika- protutužitelja i umješača na strani tuženika-protutužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1689/2023-66 od 2. veljače 2024.

A/ potvrđuje u toč. III. izreke.

B/ preinačuje u toč. I. i II. izreke i sudi:

a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku IN, odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi štetu tužitelju Robert Bosch d.o.o., [adresa], OIB: 54135594229 u iznosu od 5.602,06 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11.1.2019. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

b) Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku protutužitelju naknaditi štetu tužitelju protutuženiku u iznosu od 5.602,06 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11.1.2019. do isplate (toč. I.); isplatiti mu i parnični trošak u iznosu od 2.733,65 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od 2. veljače 2024. do isplate (toč.II.), a ujedno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja kojim je s osnova poduzetih radnji u zastupanju pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br. Povrv-5606/15, temeljem izdatog računa Rn 34/1/1 od 03.12.2018. godine, tražio da se obveže tužitelj protutuženik tužitelju protutuženom isplatiti iznos od 45.173,25 kuna uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počam od 11.12.2018. do isplate sa pripadajućim troškovima postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu izjavljuju tuženik i umješač na strani tuženika.

2.1.Tuženik pobija žalbom prvostupanjsku presudu u cjelini iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11,25/13, 710/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači, odbije tužbeni a prihvati protutužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.2.Umješač na strani tuženika također pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, a posljedično i odluku o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a i čl. 354. st. 1. i 2. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

2.3. Na žalbe je odgovorio tužitelj predlažući njihovo odbijanje.

3.Žalba tuženika i umješača na strani tuženika djelomično je osnovana.

4.Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a nisu nađene ni povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije nađeno ni uporišta uopćenom prigovoru povrede ustavnog i konvencijskog prava u odnosu na koje se ne ukazuje u čemu bi se iste sastojale.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u visini od 5.602,06 EUR/42.208,70 kuna koji je prema tužbenim navodima, tužitelj isplatio Termocommerce d.o.o. u stečaju iz osnova naknade parničnog troška temeljem pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-5606/2014 od 27. siječnja 2015. (pravomoćnost temeljem rješenja Visokog Trgovačkog suda Pž-6439/2015 od 15.listopada 2018.), koja šteta je nastala zbog propusta tuženika kao odvjetnika, koji je zastupajući kao tužitelja u tom predmetu Bosch Termotechnika s.r.o. iz [adresa], Češka Republika protiv tuženika Termocommerce d.o.o. potraživao isplatu, po otvaranju stečajnog postupka protiv tuženika, propustio podnijeti stečajnom upravitelju prijavu tražbine iz te parnice, čija posljedica je bila odbacivanje tužbe i obvezivanje tužitelja u tom postupku na platež parničnog troška, radi čega ovdje tužitelj, tvrdeći kako je isplata troškova vjerovniku izvršena i po ugovoru o cesiji tražbina na njega prenesena, smatra odgovornim ovdje tuženika za naknadu štete u utuženom iznosu.

5.1.Predmet spora je i zahtjev po protutužbi, podnesenoj “podredno, ukoliko sud zaključi kako je tužitelj opravdao aktivnu legitimaciju“ kojim tuženik od tužitelja potražuje isplatu s osnova poduzetih radnji zastupanja Bosch Termotechnika s.r.o. protiv dužnika Termocommerce d.o.o. u stečaju u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. Povrv-5606/2014, prema računu R2 BR: 34/1/1 (list 82 spisa) od 3. prosinca 2018. u iznosu od 45.173,25 kn ili iznos od 5.995,52 EUR-a, od čega: za sastav podneska kojim se specificira tužbeni zahtjev 9. listopada 2014. iznos od 20.077,00 kn te za sastav žalbe na rješenje od 19. veljače 2015. od 25.096,25 kn ili ukupno 45.173,25 kn/5.995,52 EUR. 5.2.Presudom prvostupanjskog suda od 25. ožujka 2022. pod poslovnim brojem P-1811/2019 prihvaćen je tužbeni, a odbijen protutužbeni zahtjev i tuženik obvezan naknaditi troškove postupka tužitelju, a koja odluka je u cijelosti ukinuta Rješenjem ovog suda Gž-7527/2022 od 16. veljače 2023. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

6.U nastavljenom postupku, presudu o prihvaćanju tužbenog, a odbijanju protutužbenog zahtjeva od 2. veljače 2024. pod poslovnim brojem P-1689/2023 prvostupanjski je sud donio na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica i to:

-kako je tuženik, kao odvjetnik, temeljem ispuštene pisane punomoći, u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodio pod brojem Povrv-4701/13 odnosno kasnije Povrv-5606/14, zastupao tužitelja Bosch Termotechnika s.r.o. sa sjedištem u [adresa], Češka Republika, protiv tuženika Termocommerce d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate,

-kako je nad tamošnjim tuženikom Termocommerce d.o.o. otvoren stečajni postupak 23. srpnja 2013., radi čega je rješenjem od 18. listopada 2013. prekinut parnični postupak, a nakon što ga je preuzeo stečajni upravitelj, postupak je nastavljen te pozvan tamošnji tužitelj dostaviti dokaz o prijavi tražbine u stečajnom postupku i dr.,

-kako tamošnji tužitelj Bosch Termotechnika s.r.o., zastupan po punomoćniku ovdje tuženiku, nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku,

-kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-5606/14 od 27. siječnja 2015. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6439/15 od 15. listopada 2018. (list 9-13 spisa) ukinut platni nalog i odbačena tužba tamošnjeg tužitelja Bosch Termotechnika s.r.o. te istome naloženo naknaditi tamošnjem tuženiku Termocommerce d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 30.071,25 kn, u bitnom jer je tamo tužitelj zastupan po punomoćniku, ovdje tuženiku, propustio u roku prijaviti u stečajnom postupku tražbinu iz te parnice (čl. 96. u svezi s čl. 178. i 179. Stečajnog zakona Narodne novine 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 dalje: SZ),

-kako je ugovorom o cesiji od 28. prosinca 2018. (list 51-55 spisa), društvo Bosch Termotechnika s.r.o. prenijelo na ovdje tužitelja Robert Bosch d.o.o. tražbinu prema ovdje tuženiku, koji je zastupao društvo Bosch Termotechnika s.r.o. u parničnom predmetu Povrv-5606/14, za iznos plaćenih troškova Termocommerceu d.o.o. u stečaju u iznosu od 30.071,25 kn s kamatama,

-kako je tužitelj 10. siječnja 2019. u skladu s prvostupanjskom i drugostupanjskom odlukom Trgovačkog i Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojevima Povrv- 5606/14 od 27. siječnja 2015., odnosno Pž-6439/15 od 15. listopada 2018. platio primatelju-odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. (čiji odvjetnici su zastupali stečajnog upravitelja Termocommerce d.o.o. u stečaju u predmetu Povrv-5606/14, (što je vidljivo iz rješenja Pž-6439/15, list 9-13 spisa) iznos od 42.208,70 kn na ime dosuđenih parničnih troškova i kamata.

-kako je ovdje tuženik dana 3. prosinca 2018. izdao račun za pravne usluge zastupanja R2 BR: 34/1/1 (list 82 spisa), naslovljen na Bosch Termotechnika s.r.o., Češka Republika, [adresa], za zastupanje u parničnom predmetu Povrv-5606/14 protiv dužnika Termocommerce d.o.o. u stečaju, i to za sastav podneska kojim se specificira tužbeni zahtjev 9. listopada 2014. u iznosu od 20.077,00 kn i za sastav žalbe na rješenje od 19.veljače 2015. u iznosu od 25.096,25 kn, odnosno sveukupno iznos od 45.173,25 kn ili iznos od 5.995,52 EUR-a, sve bez označenog dospijeća, koji iznos se potražuje protutužbom predanom u spis neposredno na ročištu od 16. rujna 2020. (list 79 spisa).

7.U postupku je među strankama bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, postojanje osnova odgovornosti tuženika kao odvjetnika, uzročno posljedične veze između propusta u prijavi u stečajnom postupku otvorenom nad Termocommerce d.o.o. u stečaju i ovdje utužene štete i osnovanost prigovora zastare potraživanja iz tužbe i protutužbe.

8.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao kako je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje tužbe jer je na njega Ugovorom o cesiji od 28. prosinca 2018. Bosch Termotechnika s.r.o., prenio tražbinu prema ovdje tuženiku od 30.071,25 kn zajedno s pripadajućim kamatama, kako je tuženik pasivno legitimiran jer je u parnici Povrv-5606/14 Trgovačkog suda u Zagrebu, zastupao tamo tužitelja, a i s ovdje tužiteljem imao zaključen ugovor o pružanju pravne pomoći te upravo ovdje tužitelju izdao ponudu od 26. rujna 2012. (list 88 spisa) za postupak ovrhe vjerovnika Bosch Trermotechnika s.r.o. protiv dužnika-tuženika Termocommerce d.o.o., te propustio prijaviti u spomenutoj parnici utuženu tražbinu stečajnom upravitelju nakon otvaranja stečajnog postupka nad tamo dužnikom-tuženikom, kako je tužitelj utužene troškove platio Termocommercu d.o.o. u stečaju 10. siječnja 2019. (uplatom primatelju- odvjetničko društvo Ljubenko & partneri d.o.o. dana 10.siječnja 2019.), iz čega je zaključio kako je propustom tuženika prijaviti tražbinu iz parnice u kojoj je zastupao tamo tužitelja stečajnom upravitelju, što je ocijenio nesavjesnim postupanjem i protivnim odredbi čl. 7. Zakona o odvjetništvu, tužitelju nastupila šteta u utuženom iznosu u vidu plateža spomenutih troškova s kamatama na koje je Bosch Termotechnika s.r.o. bio obvezan pravomoćnim rješenjem nadležnog suda.

8.1.Nadalje, utvrđujući da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv- 5606/14 od 27. siječnja 2015. određena obveza plaćanja troškova postupka, koje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Visokog Trgovačkog suda RH u Zagrebu Pž- 6439 od 15. listopada 2018., smatrao je kako je tijek zastare počeo teći od pravomoćnosti spomenute odluke, pa kako do podnošenja tužbe za naknadu štete u ovoj parnici (preporučenom pošiljkom predanom pošti u Zagrebu 15. siječnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok, ocijenio je prigovor zastare neosnovanim te je tuženika, smatrajući da su ispunjene sve pretpostavke odštetne odgovornosti, obvezao na naknadu utužene štete s troškovima postupka sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) i čl. 7. st. 1. Zakona o odvjetništvu.

8.2.Odlučujući o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud prvenstveno ocijenio neosnovanim po tužitelju-protutuženiku istaknuti prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije, ali je ocijenio taj zahtjev neosnovanim u bitnom jer radnje koje je tuženik protutužitelj poduzeo kao punomoćnik tužitelja u predmetu Povrv-5606/14 i za koje potražuje naplatu nagrade su nastale uslijed njegovog propusta u prijavi tražbine stečajnom upravitelju i kao takve su bile nepotrebne.

9.I po stajalištu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj aktivno legitimiran na tužbu kojom potražuje od tuženika štetu jer je tražbina na njega prenesena valjanim ugovorom o cesiji od 28. prosinca 2018. (čl. 80. ZOO), a tuženik pasivno legitimiran kao zastupnik Bosch Termotechnika s.r.o. u parnici Povrv-5606/14, čiju tražbinu je propustio prijaviti u stečajnom postupku, iz koje je proizišla odluka o naknadi troškova postupka koji se ovdje potražuju, što proizlazi i iz isprava sadržanih u spisu, tuženikovog stranačkog iskaza te računa čiju naplatu za zastupanje traži protutužbom, koji ugovorni odnos je pravilno ocijenjen kao ugovor o nalogu (čl.763.-784. ZOO), za što je prvostupanjski sud dao valjane, opširne i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što ne čine upitnim paušalni žalbeni prigovori.

10.Neosnovano se žalbom čini upitnim plaćanje utuženih troškova tuženiku iz parnice Povrv-5606/14 jer iz sadržaja spisa proizlazi protivno („detaljan prikaz transakcije“ Raiffeisen bank d.o.o. od 11.siječnja 2019. prema kojemu je 10. siječnja 2019 tužitelj na račun odvjetničkog društva Ljubenko i partneri-punomoćnika Termocomerce d.o.o uplatio iznos od 42.208,70 kn s oznakom opisa plaćanja "parnični trošak+kamate Poslovni broj Pž-6439/2015-2"-list 8 spisa), kako je to valjano utvrdio prvostupanjski sud.

11.Pravilno je, po stajalištu ovog suda izraženom i u ranijoj odluci (rješenje Gž- 727/2022 od 16. veljače 2023.) prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan prigovor zastare.

12.Naime, protivno stavu tuženika, u konkretnom slučaju zastara ne počinje teći od propuštanja podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku. To iz razloga što tužitelj ovdje ne potražuje naknadu štete zbog toga što nije ostvario tražbinu koja nije prijavljena u stečajnom postupku. Ovdje se radi o šteti nastaloj odbacivanjem tužbe u predmetu Povrv-5606/14 koja se sastoji od obveze tamo tužitelja (koji je cesijom tražbinu prenio na ovdje tužitelja) naknade tamo tuženiku nastalih troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koja obveza je utvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-5606/15 od 27. siječnja 2015. potvrđenog rješenjem Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6439/15 od 15. listopada 2018., pa je tužba podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 16. siječnja 2019. podnesena u zakonskom roku od pet godina, kako je valjano zaključio i prvostupanjski sud (čl. 230. st. 3. u svezi s čl. 225. ZOO).

12.Glede tuženikovog prigovora „nepoštivanja res iudicate“ a pozivom na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-65/21 od 19. travnja 2022. donesenu u parnici između istih stranaka po istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu odgovoriti je kako se ne radi o objektivnom identitetu spora te inače stav suda u drugom predmetu nije obvezujući, a može biti od značaja snagom svoje materijalnopravne uvjerljivosti.

12.1.Neosnovano se prigovara i što sud nije cijenio stajališta sudske prakse iz odluka priloženih spisu jer se iste ne temelje na istom činjeničnom osnovu.

13.Budući se radi o odštetnoj parnici ukazati je na opće pravilo prema kojemu onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl.1045. ZOO).

14.Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su zajedničke za sve vrste i oblike odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost), a posebne pretpostavke su one koje uvjetuje pojedina vrsta, odnosno oblik odgovornosti za štetu. Te tražene opće i posebne pretpostavke moraju biti uvijek kumulativno ispunjene kod svakog oblika odgovornosti. Osnovni kriterij za razlikovanje između izvanugovorne i ugovorne odgovornosti za štetu je štetna radnja. Kod izvanugovorne odgovornosti za štetu to je građanskopravni delikt, a kod ugovorne odgovornosti to je povreda ugovorne obveze.

15.Kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu ujedno i opće odredbe odgovornosti za štetu, to je odredbom čl. 349. ZOO-a zakonodavac izričito propisao da ako odredbama o ugovornoj odgovornosti za štetu (čl. 342. do 348. ZOO-a), nije drukčije propisano, da se na naknadu štete nastalu povredom ugovorne ili predugovorne obveze na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o naknadi štete nastale iz izvanugovornih odnosa. Zakonodavac je imao važne razloge da ugovornu odgovornost za štetu posebno regulira.

16.Dužnik je u obvezi naknaditi štetu svom vjerovniku zbog povrede ugovorne obveze ako je njezina povreda u uzročnoj vezi s nastalom štetom (čl. 1045. st. 1. ZOO- a). Ta odredba se odnosi i na ugovornu odgovornost (čl. 349. ZOO-a).

17.Tužitelj potražuje štetu od tuženika kao odvjetnika smatrajući kako je ista nastupila zbog njegovog propusta u zastupanju time što nije, nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom Termocommerce d.o.o. u parnici Povrv-5606/14 pravodobno prijavio tražbinu u stečajnom postupku, što je rezultiralo odbacivanjem tužbe i obvezivanjem tamo tužitelja na naknadu troškova koji se ovdje potražuju.

18.Navedeni propust, koji tuženik neosnovano poriče smatrajući kako je bilo dovoljno prijaviti potraživanje u predstečajnom postupku okončanom obustavom, što mu je onemogućeno izjavljivanje revizije protiv rješenja kojim je tužba odbačena u predmetu Povrv-5606/2014 i tamo tužitelj obvezan na naknadu troška, prvostupanjski je sud također valjano otklonio dajući za to prihvatljive razloge, a na protivno ne upućuje ni to što tuženik nije sankcioniran od HOK-a, jer to ne isključuje propust niti njegovu odštetnu građanskopravnu odgovornost ukoliko bi za to bile ispunjene zakonske pretpostavke.

19.Prvostupanjski je sud, i nakon upute ovog suda iz ukidnog rješenja Gž- 727/2022 od 16. veljače 2023. smatrao kako propust ovdje tuženika kao punomoćnika u prijavi tražbine stečajnom upravitelju, stoga što nije izvršio nalog po dobivenim uputama stranke koju je zastupao, a nije ni odstupio od naloga uz suglasnost stranke (čl.765. st.1 i 766. st.1 ZOO), predstavlja nesavjesno postupanje u smislu čl. 7. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine“ br. 99/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11,126/21, dalje:ZO) koje je imalo za posljedicu odbacivanje tužbe i obvezivanje tamo tužitelja na naknadu troškova tamo tuženiku, što smatra dostatnim za ocjenu da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za obvezivanje tuženika na naknadu štete u visini dosuđenih troškova s kamatama, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

20.I po ocjeni ovog suda, izdavanjem punomoći za zastupanje odvjetniku, stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz čl. 763. ZOO te se odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu, pa je tako u izvršenju naloga dužan postupati u skladu s odredbom iz čl. 763. do 771. ZOO.

21.Međutim, glede pretpostavki koje moraju biti ispunjene za odštetnu odgovornost tuženika, pogrešno je prvostupanjski sud smatrao da su iste ispunjene već samim utvrđivanjem propuštanja roka za prijavu tražbine.

22.S tim u svezi pravilno se u žalbi ukazuje kako te pretpostavke prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio, poglavito glede uzročnoposljedične veze između propusta u prijavi stečajnom upravitelju tražbine tužitelja iz parnice Povrv-5606/2014 Trgovačkog suda u Zagrebu nakon što je nad tuženikom u toj parnici otvoren stečaj, a koja se ovdje potražuje u visini troškova na koje je tamo tužitelj zbog odbacivanja tužbe, pravomoćno obvezan isplatiti tamo tuženiku.

23.To stoga što, samo u slučaju kad stranka ne uspije u parnici zbog odvjetnikova (punomoćnikova) propusta u kojoj bi inače uspjela da propusta nije bilo, postoji odštetna odgovornost odvjetnika zbog navedene pogreške (propusta) u zastupanju jer se samo u tom slučaju može govoriti o postojanju uzročne veze između propusta odvjetnika i štete koja je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja.

24.Tužitelj je u podnesku od 7. lipnja 2023. predložio izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem tuženika (inače već dva puta saslušanog) na okolnosti uzročno- posljedične veze između propusta u prijavi tražbine i nastale štete, provođenje odgovarajućeg vještačenja na okolnosti uzročnoposljedične veze po vještaku financijske struke te uvidom u spise utvrditi je li nastupila zastara, kao i pregled izjave od 2. lipnja 2023. dostavljene uz podnesak da tužitelj nije koristio usluge drugih odvjetnika niti imao internu pravnu službu, a na raspravi od 11. siječnja 2024. predložio je saslušanje svjedoka odvjetnika P na okolnosti je li imao namjeru prisilno naplatiti trošak za stranku koju je zastupao (koji predstavlja potraživanje tužitelja prema tuženiku u ovoj parnici), koje prijedloge je sud odbio ocjenjujući da su sve relevantne okolnosti utvrđene izvedenim dokazima te da bi daljnje izvođenje dokaza pridonijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka koji ionako traje dugo.

25.S tim u svezi je navesti kako je prethodni postupak zaključen 9. prosinca 2020. a tužitelj nije ničim ukazao da se glede predlaganja novih dokaza (provođenje financijskog vještačenja, pregled izjave i saslušanje svjedoka P), radi o činjenicama ili dokazima koje nije mogao bez svoje krivnje iznijeti ranije, pa iste sud nije ni trebao uzeti u obzir (čl. 299. st. 2. i 3. ZPP).

26.Podredno je napomenuti kako bi dokazni prijedlozi ponovnim saslušanjem tuženika (koji je već ranije dva puta saslušan), što ne bi bio novi dokaz, saslušanjem svjedoka P na okolnosti je li namjeravao prisilno naplatiti troškove ili pregled izjava o tome da tužitelj nije angažirao drugog punomoćnika niti imao svoju pravnu službu, bili nepodobna dokazna sredstva za ocjenu bi li tužitelj, da je tražbina iz parnice Povrv-5606/14 pravodobno prijavljena u stečajnom postupku i osporena te navedena parnica nastavljena uspio sa zahtjevom upravljenim na utvrđenje postojanja te tražbine, što bi bilo odlučujuće za ocjenu je li uslijed tuženikovog propusta nastupila šteta koja se potražuje. Što se tiče prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, nije bilo nikakve zapreke da tužitelj pravodobno, već u tužbenom podnesku odnosno do zaključenja prethodnog postupka ovaj prijedlog iznese u dokaz osnovanosti utuženog potraživanja.

27.Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je iz pravilno utvrđene činjenice da je tuženik kao odvjetnik, zastupajući tužitelja Bosch Termotehchnika s.r.o u postupku Povrv-5606/2014 protiv tuženika Tehnocommerce d.o.o., nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom propustio prijaviti tražbinu tužitelja kao stečajnog vjerovnika koja je bila predmet parnice, što je rezultiralo odbacivanjem tužbe i obvezivanjem tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku, izveo nepravilan zaključak da su time ispunjene sve pretpostavke za tuženikovu odštetnu odgovornost.

28.Naime, vodeći računa da između ostalih pretpostavki za naknadu štete oštećeni mora dokazati uzročnu vezu između štete i štetne radnje, da bi postojala odštetna odgovornost odvjetnika zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu koji se sastoji u pravilnom, savjesnom, stručnom i po pravilima struke zastupanju pred sudom, pored činjenice da je tužitelj uslijed nekog propusta punomoćnika izgubio spor i stoga mu je nastala šteta, u ovom slučaju u vidu parničnih troškova koje je morao isplatiti drugoj stranci u postupku, da bi se utvrdila odštetna odgovornost tuženika, prvostupanjski je sud morao radi utvrđenja uzročno-posljedične veze u toj parnici utvrditi bi li tužitelj uspio u sporu i da nije bilo spomenutog propusta u zastupanju.

29.Kako iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi, u slučaju pravodobne prijave tražbine iz parnice Povrv-5606/201 ista bila utvrđena u stečajnom postupku priznanjem stečajnog upravitelja, ili da bi za slučaj osporavanja po stečajnom upravitelju prijavljena tražbina bila utvrđena kao osnovana u spomenutom parničnom postupku koji bi se nastavio, a jedino u tom slučaju bi postojala tuženikova odgovornost za naknadu štete u visini troškova postupka nastalih tužitelju u spomenutoj parnici, to je zaključivati da nisu ispunjene sve pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika.

30.Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene sve pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika to je temeljem odredbe iz čl. 373. st.1. toč. 2. ZPP-a pobijanu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u toč. I. kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženik obvezan na platež iznosa od 5.602,06 Eura s pripadajućim kamatama te navedeni zahtjev u cijelosti odbiti.

31.Nisu u pravu žalitelji kada osporavaju pobijanu presudu u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

32.Prvostupanjski sud je utemeljeno ocijenio neosnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tuženika protutužitelja koji je nesporno zastupao tužitelja u parnici Povrv-5606/2014 na kojega i glasi račun za potraživanje odvjetničke nagrade, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužitelja i ujedno protutuženika prema kojemu je kao cesionaru tuženik i ujedno protutužitelj zatražio naplatu tražbine iz tog računa koju je imao prema dužniku kao cedentu, sukladno ovlaštenju iz čl. 84. st. 2. ZOO.

33.Pored toga je imati u vidu kako je protutužitelj naveo da protutužbu podnosi uvjetno, za slučaj osnovanosti zahtjeva, radi čega je smatrati kako u ovom slučaju ima obrambeni značaj, posebno zbog njezinog mogućeg kompenzabilnog karaktera što u ovom slučaju ne bi bilo od značaja jer je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

34.Pravilno je ocijenjeno da nije nastupila zastara potraživanja iz protutužbe jer od pravomoćnog okončanja parnice Povrv-5606/14 za koju se potražuje nagrada za zastupanje (donošenjem rješenja Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6439/15 od 15. listopada 2018.) do podnošenja protutužbe 16. rujna 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO (sve sukladno Tbr.48. st.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje:Tarifa).

35.Za ocjenu neosnovanosti navedenih prigovora, koja uopćenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje prvostupanjski je sud dao valjane i opširne razloge koje prihvaća i ovaj sud, a isti su u skladu sa stavom ovog suda izraženim u rješenju ovog suda Gž-727/2022 od 16. veljače 2023.

36.Također je valjano prvostupanjski sud ocijenio navedeni trošak nepotrebnim.

37.Naime, i po stavu ovog suda, kada je u parnici Povrv-5606/14 tužitelj zastupan po punomoćniku, ovdje tuženiku, pozvan dostaviti dokaz da je tražbinu iz tog postupka prijavio stečajnom upravitelju nakon što je protiv tamo tuženika Termocommerce d.o.o. otvoren stečajni postupak (23.03.2013. pod brojem St-1066/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu) tuženik i ujedno protutužitelj imao je nedvojbeno saznanje o propuštanju prijave tražbine u stečaju a kao profesionalac i o pravnim posljedicama tog propusta za spomenuti parnični postupak, pa tako da stečajni vjerovnici tražbine mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku (čl. 96. SZ) prijavom stečajnom upravitelju (čl. 173. SZ), pa u slučaju da stečajni upravitelj ospori tražbinu i stečajni sudac donese rješenje kojim stečajnog vjerovnika upućuje na parnicu, stečajni vjerovnik je ovlašten pokrenuti parnicu odnosno nastaviti parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osnovanosti te tražbine (čl. 178. SZ).

38.U situaciji kada tražbina nije prijavljena i kada nije bilo uvjeta za nastavak parnice Povrv-5606/14, sastavljanje podneska sa specificiranim tužbenim zahtjevom od 9. travnja 2014. za koji je obračunat trošak od 20.077,00 kn i žalbe protiv rješenja kojim je tužba odbačena i tamo tužitelj obvezan na naknadu troškova postupka tuženiku, uz obračunatu nagradu od 25.096,25 kn ili ukupno 45.173,25 kn odnosno 5.995,52 eura, ukazuje se nepotrebnim troškom skrivljenim po punomoćniku koji bezrazložno opterećuje zastupanu stranku i protivnim Kodeksu odvjetničke etike (Narodne novine broj 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21, 81/22) kojim je u dijelu pod IV. "Odnos prema stranci" propisano kako odvjetnik ne smije stranci prouzročiti nepotrebne troškove postupka (točka 52.), odnosno odvjetnik zbog čijeg je propusta stranci prouzročen koji trošak tijekom postupka dužan je o tome obavijestiti stranku i sam snositi taj trošak (točka 53).

39.Zbog svega navedenog, što se žalbenim navodima ne čini upitnim pobijanu je odluku pod točkom III. kojom je protutužbeni zahtjev odbijen, valjalo potvrditi u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen (čl. 368. ZPP).

40.Uslijed djelomične preinake presude došlo je i do promjene uspjeha stranaka i umješača na strani tuženika u parnici pa kada se ima u vidu da su odbijeni tužbeni i protutužbeni zahtjev čija je visina približna drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. u svezi sa čl. 166. ZPP-a stava kako je uspjeh stranaka (i umješača na strani tuženika) u cijelom postupku uključiv i žalbeni podjednak, radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 20. studenog 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić