REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4620/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja, i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOPRIVREDA DARUVAR d.d., OIB 87991068807, Daruvar, Ulica Petra Preradovića 87, kojeg zastupa punomoćnik Perica Medaković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski i dr., Garešnica, Pisarnica u Daruvaru, P. Preradovića 20, protiv tuženika KOLEKTOR KOLING d.o.o., OIB 62564255520, Slovenija, Idrija, Arkova ulica 43, kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica iz Zagreba, Gradišćanska 34, radi naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2021-12 od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2021-12 od 7. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao naknadu izmakle koristi u iznosu od 698.847,37 EUR / 5.273.000,00 kn.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 35.056,08 EUR / 264.130,00 kn u roku od 15 dana.
3. U obrazloženju prvostupanjski sud u bitnom navodi odlučno činjenično stanje iz kojeg zaključuje da ne proizlazi osnovanost niti visina tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije, u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), naveo činjenice iz kojih proizlazi da mu je tuženik prouzročio štetu, štetnu radnju štetnika, uzročnu vezu između štetne radnje i štete i protupravno ponašanje tuženika. Odluka o trošku postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
4. Žalbom presudu pobija tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga ističući i pogrešnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Predlaže preinačiti ili ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovan postupak.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je pravilna i osnovana na zakonu.
8. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima kao materijalnog prava i odlučno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
9. Predmet ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi u iznosu od ukupno 698.847,37 EUR / 5.273.000,00 kn.
10. Odlučno činjenično stanje, kako je utvrđeno u obrazloženju pobijane presude i proizlazi iz podataka u spisu, nije sporno.
10.1. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju dva ugovora i to:
- Ugovornog sporazuma broj KAVA-024/18 - radovi s troškovnikom od 13. veljače 2018. na temelju kojeg je tužitelj VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. bio izvođač radova, tuženik KOLEKTOR KOLING d.o.o. naručitelj radova dok je u istom ugovoru kao investitor naznačen VARKOM d.d. Varaždin (str. 5.-12. spisa) s troškovnikom i
- Ugovornog sporazuma broj KAVA-026/18 - najam strojeva sa troškovnikom od 13. veljače 2018. na temelju kojeg je tužitelj VODOPRIVREDA DARUVAR d.d. bio davatelj usluge, a sada tuženik KOLEKTOR KOLING d.o.o. bio naručitelj najma, dok je u istom ugovoru kao investitor naznačen VARKOM d.d. Varaždin (str. 41. -47. spisa) s Ugovorom o najmu vozila i građevinskih strojeva od 15. veljače 2018. (str. 48. spisa) kojim su utvrđene jedinične cijene.
10.2. Nadalje je nesporno da se navedeni ugovori odnose na projekt u kojem je tuženik, kao dio Zajednice ponuditelja zajedno s društvom Projektgradnja d.o.o. iz Gornje Vrbe, s Varkom d.d., Varaždin, 20. listopada 2017. sklopio Ugovor o izvođenju radova nad provedbom projekta Sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje - Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje (str. 73. -75. spisa) nazvan još i Sporazum br. 189/17 (str. 74. spisa).
10.3. Dodatkom br. 1 od 4. travnja 2018. (str. 77.-78. spisa) navedenom Ugovoru o izvođenju radova nad provedbom projekta Sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje - Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje tužitelj je uveden kao jedan od podugovaratelja, sve u smislu odredaba članaka 224. i 225. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16).
10.4. Investitor VARKOM d.d., Varaždin, privremeno je obustavio radove po projektu Sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje – Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje, o čemu je tuženik dopisom broj 117/18 od 9. kolovoza 2018. (str. 49. spisa) obavijestio tužitelja, kao svog podizvođača, te zatražio da odmah prekine sve radove i isporuke vezane za njihove međusobne ugovore koji se odnose na Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje – Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje.
10.5. Nije sporno da su izvođači - tuženik zajedno s Projektgradnja d.o.o. i Varkom d.d. kao naručitelj 12. prosinca 2018. sklopili sporazum o raskidu (str. 79. -86. spisa) ugovora 189/17 koji se odnose na Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje – Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje u kojem je navedeno da su ugovorne strane međusobno riješile sva svoja uzajamna potraživanja, a žalitelj niti ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj 31. prosinca 2018. ispostavio tuženiku račun br. 134/P1/1 za sve radove koje je izvršio na projektu aglomeracije Varaždin prije raskida, iako su izvršeni do srpnja 2018. godine, dakle, prije privremene obustave radova i to stoga što je odredbom članka 2. stavka 4. Sporazuma o raskidu ugovoreno da će tuženik platiti svoje podizvođače bez odlaganja, a najkasnije kada budu izvršena zatvaranja svih međusobnih potraživanja stranaka Sporazuma o raskidu između investitora i zajednice podnositelja, čiji je član ovdje tuženik, u iznosima, na način i u rokovima kako su utvrđeni u Sporazumu o raskidu, a člankom 2. stavkom 3. Sporazuma o raskidu za ta podmirenja međusobnih potraživanja ugovoren je krajnji rok do 29. prosinca 2019. Iz navedenog je prvostupanjski zaključio da je tužitelj, ispostavljanjem računa br. 134/P1/1 u cijelosti konzumirao novčani iznos na koji je imao pravo zbog raskida Ugovornih sporazuma.
11. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da su parnične stranke sklopile i Ugovorni sporazum broj 065/2018 radi provedbe projekta Poboljšanje vodno- komunalne infrastrukture aglomeracije Petrinja, a to proizlazi iz Aneksa 4. (str. 95. - 98. spisa) od 26. srpnja 2018. u kojem su konstatirale u članku 3. privremenu obustavu radova po ugovoru KAVA-024/18 (pogrešno navedeno 2017), prijem avansa po tom ugovoru i način njegova zatvaranja.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorima broj KAVA 024/2018 i broj KAVA 026/2018 u točki A-1. 4 podbroj 2 slovo h ugovoreno da tim ugovornim sporazumima pripadaju i bilo koji drugi dokumenti koji predstavljaju dogovor između naručitelja i investitora te da se Sporazum o raskidu zaključen od 12. prosinca 2018. između Zajednice ponuditelja KOLEKTOR KOLING d.o.o. i PROJEKT GRADNJA d.o.o. s jedne strane kao izvođači i VARKOM d.d. s druge strane kao naručitelj, primjenjuje i na ugovore broj KAVA-024/2018 i broj KAVA-026/2018, kao i na Ugovor o najmu vozila i građevinskih strojeva zaključenog dana 15. veljače 2018., budući da se odnosi na gradilište iz Sporazuma broj 189/17 - Ugovor o izvođenju radova nad provedbom projekta Sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Aglomeracije Varaždin A-1. dogradnja sustava odvodnje - Grad Varaždin i sanacija postojećeg sustava odvodnje.
13. Ocjena je ovog suda da su ovdje parnične stranke bile u suradnji na projektima sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Varaždin i Petrinja) kojima su investitori bili ili Varkom d.d., Varaždin, ili Privreda d.o.o., Petrinja, te da je tužitelj bio svjestan da Ugovornim sporazumima pristupa ugovorima koje su investitori sklopili s izvođačem, u konkretnom slučaju tuženikom, što proizlazi iz preambule Ugovornih sporazuma KAVA 024/2018 i broj KAVA 026/2018 te iz odredbe točke A-1.4. točka 2. podtočke b) i h) kojima je određeno da tim Ugovornim sporazumima pripadaju, čine cjelinu i preciznije određuju ugovor i to Ugovorni sporazum broj 189/17 od 20. listopada 2017. sa svim prilozima i bilo koji drugi dokument koji predstavlja dogovor između naručitelja i investitora, da za sva pitanja koja nisu uređena tim ugovornim sporazumima vrijede odredbe Ugovornog sporazuma broj 189/17 od 20. listopada 2017. te da svi dokumenti sklopljeni između investitora Varkom d.d., Varaždin, i naručitelja, ovdje tuženika, vrijede u jednakom sadržaju između stranaka sporazuma KAVA 024/2018 i broj KAVA 026/2018, a tim ugovorima nije drugačije ugovoreno. Stoga žalbeni navodi o raskidu ugovora krivnjom tuženika nisu od odlučnog značaja.
14. Dodatno je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza saslušanog svjedoka RŽ, tadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja, da ugovoreni radovi na Aglomeraciji Varaždin nisu nikada ni započeti, jer je došlo do raskida ugovora između investitora Varkom d.d., Varaždin, kao glavnog naručitelja tih radova i tuženika pa tužitelj nije niti organizirao gradilište, jer je prije toga došlo do privremene obustave radova i raskida ugovora za Aglomeraciju Varaždin.
15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj dokazao opće pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženog i to štetnu radnju, za nastalu štetu i uzročno posljedičnu vezu, te protupravnost na strani tuženog, jer do raskida ugovora koji su predmet ove tužbe nije došlo krivnjom tuženika, već je ugovor raskinut sporazumno između investitora Varkom d.d. i Zajednice ponuditelja, zbog potencijalne opasnosti vezane za uspješno sufinanciranje predmetnih radova iz EU fondova, a što proizlazi iz uvida u sadržaj tog Sporazuma o raskidu.
16. Dakle, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nepostojanje pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu propisane člankom 1045. i člankom 1089. stavkom 3. ZOO-a. Odredbom članka 1046. ZOO-a definiran je pojam štete i određuje štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanje (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Izmakla korist je u članku 1046. ZOO već određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. U teoriji se navodi da je izmakla korist dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne koristi nada oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Izmakla korist je određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine, odnosno dobitak kojemu se uz redoviti tijek stvari ili uz posebne koristi nada oštećenik i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Za nastanak izmakle dobiti potrebno je dokazati da je primjerice oštećenik imao ugovorene poslove ili barem konkretne ponude za najam strojeva koji su bili predmet ugovora. Dodatno, tužitelj je nesporno bio obaviješten od strane investitora Varkom d.o.o. o odluci o privremenoj obustavi radova po Osnovnom sporazumu dopisom 117/18 od 9. kolovoza 2018., a 26. srpnja 2018. sklopio je s tuženikom novi ugovor za radove u Petrinji.
17. Ovaj sud smatra da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da, osim što nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu jer nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke, tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta po osnovi izmakle dobiti budući da tijekom postupka nije dokazao da je, osim s tuženikom, imao ugovorene poslove ili barem konkretne ponude za najam vozila i građevinskih strojeva, pa imajući u vidu pravila o teretu dokaza iz članka 219. ZPP-a valja zaključiti da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta po osnovi izmakle koristi.
18. S obzirom na sve navedeno, navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda. Žalbeni navod da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz svjedoka R, osobe ovlaštene za zastupanje Varkom d.o.o. u vrijeme poduzimanja spornih poslova, također nije od odlučnog značaja za pravilnost prvostupanjske presude, jer iz njegovog iskaza ne proizlazi različito od utvrđenja prvostupanjskog suda.
19. Budući da tužitelj u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod kojim bi doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude uključujući i odluku o parničnom trošku, protiv koje tužitelj nije iznio konkretne primjedbe, a odgovori na većinu žalbenih navoda sadržani su u pravilnom obrazloženju prvostupanjske presude, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu pobijanu presudu potvrditi.
Zagreb, 20. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Tatjana Kujundžić Novak