Poslovni broj: Usž-636/2022-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DR, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovinskih primanja, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1406/20-6 od 17. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuju točke I. I II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1406/20-6 od 17. studenoga 2021.
II. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1406/20-6 od 17. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika klasa: UP/II 140-02/20-01/03002453135, urbroj: 341-99-05/3-20-2208 od 20. travnja 2020., u dijelu kojim je odbijena žalba protiv točke II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Bjelovaru, klasa: UP/I 140-02/20-01/03002453135, urbroj: 341-02-05/3-20-2575 od 26. veljače 2020. Točkom II. izreke presude oglašena je ništavom točka II. izreke navedenog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 26. veljače 2020. Točkom III. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.
2. Rješenjem tuženika od 20. travnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 26. veljače 2020. Tim rješenjem utvrđena je nepripadna isplata predujma starosne mirovine tužitelju za razdoblje od 20. rujna 2018. do 31. srpnja 2019. u svoti od 16.026,95 kn (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja tužitelj je obvezan navedenu svotu uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv točke I. i II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da prvostupanjsko rješenje predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbi Ovršnog zakona i omogućava prisilnu naplatu potraživanja. Također, navodi da je tužitelju pravilno dana mogućnost da u propisanom roku podmiri nepripadno isplaćena mirovinska primanja što je sukladno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti propisanim odredbom članka 10. Zakona o općem upravnom postupku i odredbama o izvršnosti rješenja propisanih odredbom članka 133. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da se tek u slučaju neizvršenja navedene obveze podnošenjem tužbe pokreće postupak pred nadležnim sudom. Također napominje da je isto pravno stajalište izneseno u presudi ovog Suda poslovni broj Usž-2183/2015 od 25. veljače 2016. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da je žalba tuženika neosnovana. Navodi da je prvostupanjski sud detaljno naveo pravna stajališta upravo u odnosu na materijalno-pravna shvaćanja koja su dovela do poništenja rješenja te se u tom dijelu u cijelosti slaže sa stavom suda. Predlaže odbiti žalbu tuženika.
5. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. Ističe da se u predmetnom slučaju ne radi o vraćanju preplaćene mirovine nego o zahtjevu za naplatu doprinosa, što proizlazi iz rješenja o ovrsi u postupku koji je pokrenula Porezna uprava, Područni ured Bjelovar, klasa: UP/I- 415-20/20-01/406, u kojem se u točki 2.2. izreke navode neplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje. Ističe da je nejasno obrazloženje pobijane presude u odnosu na izreku u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti točku III. izreke presude i usvojiti tužbeni zahtjev i u tom dijelu.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba tužitelja neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja, odgovoru na tužbu i obrazloženju presude prvostupanjskog suda. Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
7. Žalbe tuženika i tužitelja nisu osnovane.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS/10), koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a/10.
9. Prema odredbi članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15.,120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO) osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno tom Zakonu, kada je mirovina ili drugo novčano davanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, te kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stavak 2.). Stavkom 3. istog članka Zakona, propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u ranijem upravnom postupku okončanom pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 3. veljače 2020., donesenim u obnovi postupka po službenoj dužnosti, poništeno rješenje istog Područnog ureda od 5. veljače 2019., kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 20. rujna 2018. i određena isplata predujma mirovine u svoti od 1.900,00 kn mjesečno. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 26. veljače 2020. na temelju odredbe članka 166. ZOMO-a tužitelju utvrđena nepripadna isplata predujma starosne mirovine u svoti od 16.026,95 kn i obveza da istu vrati s obzirom da su mu u razdoblju od 20. rujna 2018. do 31. srpnja 2019. (period u kojem je bio u obveznom osiguranju kao član uprave trgovačkog društva) nepripadno isplaćivane svote mirovinskih primanja.
11. Imajući na umu naprijed navedeno, kao i nespornu činjenicu da je tužitelj primao iznose na koje nije imao pravo, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporene akte upravnih tijela u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepripadne isplate, jer su doneseni u skladu s ovlaštenjima tuženika propisanim naprijed citiranim člankom 166. ZOMO-a. Stoga su žalbeni navodi tužitelja koji nemaju podlogu u podacima spisa predmeta neosnovani.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika predmetno prvostupanjsko rješenje nije ovršna isprava u smislu odredbe članka 23. stavka 1. točke 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73,17). Naime, prema pravnom shvaćanju i praksi ovoga Suda izraženom u odlukama poslovni broj Usž-180/16-2 od 21. prosinca 2016., Usž-2962/20 od 21. listopada 2020. i dr., predmet upravnog postupanja sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZOMO-a je samo utvrđivanje postojanja i opsega isplaćenog davanja odnosno visine nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez pravne osnove, pa uvođenjem u izreku upravnog akta dijelova koji se tiču obveze i nalaganja povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja tijela tuženika prelaze okvir svoje nadležnosti. Stoga je prvostupanjski sud, u situaciji kada tuženik odlučujući o žalbi nije postupio prema članku 115. stavku 2. u svezi članka 128. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a pri tome iznosi stajalište da se radi o ovršnoj ispravi, pravilno točku II. izreke prvostupanjskog rješenja oglasio ništavom sukladno članku 128. ZUP-a. Ovo stoga što je tom točkom izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno o stvari iz sudske nadležnosti odnosno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku (članak 128. stavak 1. točka 2. ZUP-a).
13. Imajući na umu netom navedeno kontradiktorni navodi tuženika prema kojima sporni dio prvostupanjskog rješenja predstavlja ovršnu ispravu podobnu za prisilnu naplatu, a da se u slučaju da tužitelj u ostavljenom roku dobrovoljno ne podmiri nepripadno isplaćeni iznos mirovine pokreće parnični postupak radi isplate pred nadležnim sudom, ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno, navodi tuženika i tužitelja izneseni u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić Babić
