REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1065/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice ĐB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Fosin, odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec u Varaždinu, protiv tuženika - protutužitelja CB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-347/2023-2 od 29. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-72/2020 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik - protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-347/2023-2 od 29. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob- 72/2020 od 17. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koja je tuženik - protutužitelj naznačio u prijedlogu glase:
1. Može li sud nakon zaključenja prethodnog postupka na ročište za glavnu raspravu po službenoj dužnosti mijenjati već utvrđenu vrijednost predmeta spora;
2. Može li u situaciji kada prvostupanjski sud ne prihvaća izvođenje dokaza koje je predložila jedna od parničnih stranaka, drugostupanjski sud žalbu te stranke odbijati pozivanjem na članak 7. stavak 1., članak 29. stavak 1. i članak 299. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku;
3. Može li se tuženiku - protutužitelju, istodobno s utvrđenjem bračne stečevine stranaka u ½ dijela, nalagati ujedno i trpljenje upisa prava vlasništva tužiteljice - protutuženice nad ½ dijela nekretnine;
4. Može li se darovanje u svrhu kupnje stana od strane roditelja tuženika - protutužitelja s pozivanjem na odredbu članka 253. stavak 2. ObZ/03 smatrati imovinom stranaka s ostvarenom svrhom zajedničkog stjecanja imovine?
3. Predlagatelj ujedno predlaže dopustiti reviziju i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na vlasništvo i prava na pravično suđenje kroz povredu prava na pristup sudu zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Tužiteljica - protuuženica nije odgovorila na prijedlog tuženika - protutužitelja.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelj u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava.
5.1. Sadržaj revizijskih razloga upućuje na zaključak da predlagatelj nalazi da je indikator važnosti naznačenog pitanja nezakonitost pobijane presude koja se ogleda u bitnim povredama odredaba parničnog postupka i u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Imajući na umu navedenu primarnu svrhu revizije, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, (donošenje presuda s precedentnim učinkom), najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik - protutužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH).
8. Naime, odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama izložili razloge zbog kojih smatraju da predmetna nekretnina predstavlja bračnu imovinu za ½ dijela i da nema osnove za obvezivanje tužiteljice - protutuženice za isplatu iznosa zatraženog protutužbenim zahtjevom. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na vjerojatnost povrede prava tuženika- protutužitelja na pravično suđenje.
9. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje ni na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na povredu prava vlasništva zajamčenog člankom 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola broj 1. uz EKLJP, zato što se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba u kojem su odluke nižestupanjskih sudova obrazložene ozbiljnim i relevantnim razlozima zbog kojih se u njima ne nalaze elementi očigledne nezakonitosti, arbitrarnosti niti očite nerazumnosti.
10. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije pa je prijedlog valjalo odbaciti i na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
