Poslovni broj: Gž R-290/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, zastupanog po ODO u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-610/2016-27 od 10. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-610/2016-27 od 10. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 32.238,77 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos u razdoblju od svibnja 2012. do lipnja 2014. i to od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.250,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.238,77 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove razlike plaće za razdoblje od travnja 2012.do svibnja 2014. i to s osnove neisplaćenog dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, uključeno i rad prilikom odavanja vojnih počasti na sahranama, u iznosu od 28.279,83 kuna te s osnove neisplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo (pripravnost) u iznosu od 3.958,84 kune.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika kao djelatna vojna osoba i da je radio na terenu uključivo i odavanjem vojnih počasti na sahranama. Sporan je broj odrađenih prekovremenih sati, budući da tužitelj tvrdi da u službenim evidencijama tuženika nisu evidentirani odrađeni prekovremeni sati na terenu te posljedično tome pravo tužitelja na isplatu spornog dodatka za prekovremeni rad. Također, sporno je da li tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka za aktivno dežurstvo koji potražuje za sate provedene na terenu nakon efektivno odrađenih sati rada do ukupno 24 sata dnevno.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući iskaze svjedoka i tužitelja te drugu varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka koja je izrađena na temelju tih iskaza i prijedloga tužitelja, ujedno cijeneći da je sukladno čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23., dalje:ZR/09) na tuženiku teret dokaza radnog vremena s obzirom da službena evidencija tuženika o radnom vremenu tužitelja prema ocijeni suda nije uredno vođena, utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na terenu u radnom vremenu od 04,00; 05,00; 06,00 sati do 22,00 – 23,00 sati u tjednu, vikendom nešto manje odnosno subotom od 5,00 do 22,00 sati, nedjeljom 7 do 8 sati te da je na odavanju vojnih počasti na sahranama bio angažiran do 18,00-20,00 sati po 30 puta godišnje, ujedno imajući u vidu da je prema evidenciji tuženika iskoristio 288 slobodnih sati odnosno 36 slobodnih dana bez napomene s koje osnove su ostvareni ti slobodni dani, a koje je vještak oduzeo od ukupno obračunatih prekovremenih sati, pa posljedično tome utvrđuje da neisplaćena bruto plaća za ostvarene sate u prekovremenom radu na terenu sa uključenim odavanjem vojnih počasti na sahranama iznosi ukupno 28.279,93 kn, a naknada za aktivno dežurstvo ( pripravnost) za rad tijekom boravka u kompleksu u kojem se odvijao terenski rad 3.958,84 kn.

9. Imajući u vidu prethodna činjenična utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl.

XII. st.1. i čl. XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12, dalje: Odluka) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 118/09 i 99/12, dalje: Pravilnik) prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. i čl. 155.ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.14. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik ističući da nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP-a za podnošenje tužbe s osnove dodatka za aktivno dežurstvo budući da tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora takav zahtjev nije istaknuo. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora činjenično temeljio na tvrdnji da je u utuženom razdoblju radio na terenu prekovremeno, noću, subotom, nedjeljama i blagdanom i u smjenama, a da mu tuženik dodatke na plaću za odrađene sate rada nije platio. U ovom postupku tužitelj traži isplatu razlike plaće na temelju iste činjenične osnove tj. neplaćenih sati rada na terenu, s time da kao pravnu osnovu navodi dodatak za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljama i blagdanom te dodatak za aktivno dežurstvo. Dakle, zahtjevi tužitelja postavljeni u zahtjevu za mirno rješenje spora i u tužbi temelje se na istoj činjeničnoj osnovi (stvarno odrađenim satima rada na terenu) pa sama činjenica da je tužitelj tijekom ovog postupka odredio pravnu osnovu zahtjeva, između ostalog dodatak za aktivno dežurstvo, nema za posljedicu neispunjenost procesne pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186.a st.1. ZPP-a jer bi suprotno shvaćanje bilo pretjerano formalističko. Naime, s obzirom da tuženik osporava tvrdnju tužitelja o neplaćenim satima rada na terenu očito bi odbio zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u istom kao pravnu osnovu naveo dodatak za aktivno dežurstvo, s obzirom da se taj zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi.

12. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11.ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge o svim odlučnim činjenicama. Naime, tužitelj između ostalog traži isplatu iznosa od 3.958,84 kuna s osnove dodatka za aktivno dežurstvo za sate provedene na terenu nakon efektivo odrađenih sati rada, koji zahtjev je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio bez da je iznio razloge o odlučnim činjenicama odnosno na temelju kojih činjenica smatra da tužitelju pripada pravo na sporni dodatak. Pored toga, prvostupanjski sud je zaključio da je službena evidencija tuženika o radnom vremenu tužitelja netočna, bez da je za to iznio jasne razloge.

13. Također, osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 169. st.1. ZSOSRH/02 i čl. 136.st.1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., dalje:ZSOSRH/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Sukladno odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.), dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

14.1. Taj provedbeni propis predstavlja Odluka/09, kojom je između ostalog propisano da časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni su voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika OS RH za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl.IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl.XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.

15. Prema odredbi čl. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.,dalje: ZR) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (st.1.), koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Prema čl.131.st.4. ZR-a, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

16. U konkretnom slučaju, sporna je činjenica da li je tužitelj i u kojem opsegu ostvario prekovremene sate radom na terenu uključeno i odavanjem počasti na sahranama, budući da tužitelj osporava točnost službene evidencije tuženika o radnom vremenu i tvrdi da je njegovo radno vrijeme bilo duže od redovnog radnog vremena navedenog u evidenciji pa da je radom na terenu ostvario prekovremene sate koji mu nisu plaćeni, dok tuženik tvrdi da je službena evidencija točna, da je riječ o javnoj ispravi, da je potpisane od ovlaštene osobe i tužitelja i da tužitelj nije osporavao evidenciju prije podnošenja tužbe u upravnom postupku niti je utvrđeno da bi u evidencije bili uneseni neistiniti podaci pa da su tužitelju plaćeni svi odrađeni sati sukladno važećim pozitivnim propisima. Stoga, tuženik žalbom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o radnom vremenu tužitelja na terenu i odavanjem vojnih počasti na sahranama utemeljena na iskazima svjedoka i tužitelja te posljedično tome utvrđenu visinu razlike plaće na temelju druge varijante nalaza i mišljenja vještaka.

17. Osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu i odavanjem vojnih počasti na sahranama, budući da za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da službene evidencije tuženika nisu točne.

17. 1. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-217/2023 i Rev-445/2023, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, da li je evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračuna plaće izvršenog na temelju iste, da li je tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor,neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

18. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa predmeta tuženik je u utuženom razdoblju vodio dnevnu evidenciju radnog vremena za svaki pojedini mjesec, u kojoj su bilježeni dani koje je tužitelj radio, u kojem obliku rada (između ostalog TR i TO - rad na terenu) uz upisani broj sati redovnog rada (RRV), preraspodjele radnog vremena (PRV), stražarske službe (STR) i slobodnih dana nakon straže, dežurstva ili prekovremenog rada (SD), s time da su evidencije potpisane od strane ovlaštene osobe i tužitelja. Međutim, prvostupanjski sud nije ocijenio sadržaj dnevne evidencije radnog vremena, već je paušalno utvrdio da je ista manjkava i posljedično tome isključivo na temelju iskaza svjedoka i tužitelja zaključio da tuženik u službenim evidencijama nije bilježio ostvarene prekovremene sate rada na terenu te da je tužitelj ostvario prekovremeni rad prema radnom vremenu kako su to iskazivali svjedoci i tužitelj, zbog čega je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o netočnosti podataka o radnom vremenu tužitelja koji su bilježeni u službenim evidencijama tuženika. Stoga, za sada nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda o radnom vremenu tužitelja koje se temelji isključivo na iskazima svjedoka i tužitelja.

18.1. Pored toga, prvostupanjski sud nije utvrdio koje je konkretno poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu na terenu, odnosno da li je obavljao stražarsku službu i dežurstvo i u kojem opsegu jer tužitelju sukladno čl. VI. st. 3. i čl. VIII.st.5. Odluke/09 koja je bila na snazi u utuženom razdoblju za vrijeme aktivnog dežurstva odnosno obavljanja stražarske službe ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 tj. za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, neovisno o tome jesu li se stražarska služba ili dežurstvo obavljali na terenu već ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08) odnosno da li je ostvario prekovremeni rad obavljajući neke druge dužnosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i u čemu se taj rad sa sastojao. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-130/2023 od 12. rujna 2023.

18. 2. Nadalje, prilikom donošenja odluke o naknadi za rad na terenu za sate nakon radnog vremena pa do ukupno 24 sata boravka na terenu ( koju tužitelj potražuje s osnove naknade za aktivno dežurstvo), prvostupanjski sud nije utvrdio da li je tužitelj imao i koliko vremena za odmor jer mu za to vrijeme ne bi pripadalo pravo na naknadu. Takav stav u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev- 708/2019 od 17. veljače 2021.

18.3. Posljedično tome, za sada se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda o visini sporne razlike plaće prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka izrađenoj na temelju radnog vremena tužitelja utvrđenog isključivo iskazima svjedoka i tužitelja. Pored toga, prvostupanjski sud je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojom je izračun neplaćenih prekovremenih sati izvršen i prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 12. srpnja 2018. (list 91 spisa), iako se nalaz i mišljenje vještaka ne može temeljiti na činjenicama navedenim u prijedlogu tužitelja, već na činjenicama koje su prethodno utvrđene izvedenim dokazima. Stoga je prvostupanjski sud dužan odrediti zadaću vještaka u skladu sa utvrđenim odlučnim činjenicama, a ne prema prijedlogu iz podneska tužitelja, kako je to u konkretnom slučaju učinio prvostupanjski sud rješenjem o vještačenju (list 158).

19. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 369. st.1. i čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

20. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na način da će iznijeti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Nadalje, prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, a po potrebi provođenjem i dopunskog saslušanja svjedoka i tužitelja, ujedno cijeneći sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge okolnosti navedene u točki 17. 1. obrazloženja ove odluke, utvrditi odlučne činjenice odnosno da li je tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu, uključivo i odavanjem vojnih počasti na sahranama u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate sa uključenim satima rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, kao i koje je konkretne poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu i u kojem opsegu te da li je tijekom boravka na terenu imao vremena za dnevni odmor i koliko, te posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati rada, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

U Rijeci 20. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan