REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1276/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NAPREDAK PZ, Županja, M. Gupca 38/a, OIB: 08175094361 kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik iz Županje, protiv tuženice CROATIA BANKE d.d., Zagreba, R.F. Mihanovića 9, OIB: 32247795989, koju zastupa punomoćnica Ines Gaus Leninger, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4595/2021-5 od 26. travnja 2022. ispravljene rješenjima istog suda poslovni broj: Pž-4595/2021-8 od 13. lipnja 2022. i Pž-4595/2021-11 od 1. rujna 2022. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-299/2020-17 od 12. srpnja 2021., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4595/2021-5 od 26. travnja 2022. ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj: Pž-4595/2021-8 od 13. lipnja 2022. i Pž- 4595/2021-11 od 1. rujna 2022. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe 3 ugovora o kreditu sklopljenih između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora kojima su ugovorene naknade za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, prema pisanoj obavijesti Kreditora, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 344.778,03 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.veljače 2020. do isplate te je pod točkom III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 35.047,78 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Drugostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe 3 ugovora o kreditu kojima su ugovorene naknade za prijevremeni povrat kredita i isplatu odbijen i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 35.750,00 kuna, dok je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 11.610,28 kuna.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1067/2024- 2 od 18. lipnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv ispravljene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4595/2021-5 od 26. travnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada ili taksa (pristojba) od preostalog ili uplaćenog iznosa, koju korisnik kredita plaća banci sukladno odlukama banke o visini naknade, odnosno njezinoj poslovnoj politici, u skladu s odredbom čl. 1024. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15), tj. čl. 1068. st.3. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05) i je li dopušteno ugovarati takovu naknadu tj. pristojbu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, Ugovora o dugoročnom kreditu i isplata iznosa s osnove zaračunate i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu po programu „Gospodarstvo” broj 2200134709 od 28. listopada 2011., Ugovor o kreditu po Programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 29. listopada 2013. koji su odobreni iz sredstava HBOR-a i Ugovor o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 6. studenog 2018.,
- da je tužitelj prijevremeno otplatio sporne kredite;
- da je tužitelj s prijevremenom otplatio platio i naknade zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 17.878,83 kuna za kredit br. 2200134709, iznosu od 301.719,49 kuna za kredit br. 2200142619 i u iznosu od 25.179,71 kuna za kredit br. 2200158787,
- da je sadržajno identičnim člankom 15. Ugovora o kreditu po programu "Gospodarstvo" i "Restrukturiranje" određeno da „korisnik kredita je ovlašten, kako cjelokupni iznos kredita, tako i dio istog, vratiti kreditoru prije ugovorenih rokova uz pisanu najavu unaprijed, s time da je u tom slučaju dužan uplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora, prema pisanoj obavijesti kreditora“; te čl. 7. st. 5. ugovora o kreditu određeno da „za prijevremenu otplatu kredita kreditor obračunava i naplaćuje naknadu prema važećoj odluci o naknadama kreditora",
- da osnovica za obračun naknade predstavlja iznos prijevremeno otplaćene glavnice.
10. Prvostupanjski je sud, prihvaćajući tužbeni zahtjev, naveo da tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojala eventualna šteta koju je pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti da bi pretrpio kreditni ni kamatni rizik sukladno čl. 8. Zakona o kreditnim institucijama (NN br. 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20). Nadalje je naveo da ukoliko bi se naknada u slučaju prijevremene otplate kredita smatrala ugovornom kaznom u smislu članka 350. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) također nisu ispunjene pretpostavke za to, jer se prijevremeno ispunjenje dužnikovih obveza ne može se smatrati neurednim ispunjenjem i kašnjenjem s ispunjenjem. Osim toga, smatra da je naknada zbog prijevremene otplate kredita u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a i načelom jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, jer je naplatom naknade za prijevremenu otplatu tužitelju kao korisniku kredita otežano ispunjenje ugovora prije roka, koje mu po zakonu pripada pa smatra da su odredbe ugovora citirane u izreci presude ništetne sukladno čl. 322. stavak 1. ZOO-a budući da je povrijeđeno pravo na teret tužitelja kao korisnika kredita sukladno odredbi čl. 1024. ZOO-a.
11. Preinačujući prvostupanjsku odluku, drugostupanjski je sud izrazio pravno shvaćanje, koje se u bitnom može svesti na potvrđivanje slobode ugovaranja imajući u vidu da je riječ o uobičajenoj bankarskoj usluzi. Nadalje, smatra da naknada za prijevremeni povrat kredita ne predstavlja naknadu štete u smislu odredbe članka 1024. stavka 3. ZOO-a, a niti zahtjev za povrat kamata za vrijeme od vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti u smislu stavka 4. tog članka. Slijedom navedenog, taj sud smatra da navedene odredbe nisu ništetne.
12. Ovaj, revizijski sud ocjenjuje da je izražavajući takvo pravno shvaćanje sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo.
13. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
14. Prema čl. 1024. st. 2. ZOO korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, stavkom 3. istog članka propisano je da je u oba slučaja korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, dok je stavkom 4. istog članka propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.
15. U konkretnom slučaju tužitelj je sukladno čl. 1024. st. 2. ZOO vratio kredit prije roka određenog za vraćanje, a banka sukladno čl. 1024. st. 4. ZOO ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.
16. Tužitelj je u tužbi naveo da su odredbe naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetne, jer su suprotne načelu ravnopravnosti iz čl. 3. ZOO, načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO te načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO.
17. Stoga je u konkretnom slučaju bilo nužno ocijeniti je li odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetna iz gore navedenih razloga (suprotnost načelima iz čl. 3. i 7. ZOO), dok nije odlučan navod drugostupanjskog suda da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama i da je riječ o uobičajenoj bankovnoj usluzi, jer se takva odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.
18. Stoga odgovor na pitanje glasi:
Odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada ili taksa (pristojba) od preostalog ili uplaćenog iznosa, koju korisnik kredita plaća banci sukladno odlukama banke o visini naknade, odnosno njezinoj poslovnoj politici, ništetna je ako je suprotna načelu ravnopravnosti iz čl. 3. ZOO te načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO te nije dopušteno ugovarati takvu naknadu tj. pristojbu ako je suprotna navedenom načelu ravnopravnosti iz čl. 3. ZOO te načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO. 19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci utemeljeno na pogrešnom materijalnopravnom pristupu pa je, u pogledu revizijom postavljenog pitanja, reviziju valjalo prihvatiti.
20. Stoga budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije odgovoreno na sve žalbene navode tuženika (između ostalog i na navod da je tuženiku Odlukom o naknadama za usluge koje obavlja Hrvatska banka za obnovu i razvitak obračunata jednokratna naknada za otplatu kredita), nema uvjeta za preinaku presude te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu.
21.U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
22. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
