REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1250/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Pandurević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Mrčela, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđivanja prestanka uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-4/2023-2 od 12. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P Ob-114/2021-26 od 7. studenog 2022., u sjednici održanoj 20. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-4/2023- 2 od 12. rujna 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je obveza tužitelja za davanje uzdržavanja tuženoj prema Sudskoj nagodbi Općinskog suda u Ivanić-Gradu od 14. lipnja 2006., poslovni broj P-952/04, prestala s danom 1. srpnja 2007., pod točkom II. izreke utvrđeno je da je obveza tužitelja za davanje uzdržavanja tuženoj prema Sudskoj nagodbi Općinskog suda u Ivanić-Gradu od 14. lipnja 2006., poslovni broj P-952/04, prestala s danom podnošenja tužbe 5. listopada 2021., pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 358,35 EUR / 2.700,00 kuna, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 265,44 EUR / 2.000,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda, pod točkom II. izreke uvažena je žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je obveza tužitelja za davanje uzdržavanja tuženoj prema Sudskoj nagodbi prestala s danom podnošenja tužbe 5. listopada 2021., a pod točkom III. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev tuženice za naknadu troška u cijelosti.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-184/2024-2 od 10. travnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-4/2023-2 od 12. rujna 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Da li obveza uzdržavanja bračnog druga koja je određena sudskom nagodbom prestaje tek raskidom sudske nagodbe zbog promijenjenih okolnosti iz članka 369. Zakona o obveznim odnosima, ili obveza davanja uzdržavanja prestaje donošenjem nove ovršne isprave kojom se utvrđuje ili određuje prestanak uzdržavanja zbog nastupa promijenjenih okolnosti?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da preinači drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode iz revizije i predložila je odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet revizijskog ispitivanja je pitanje može li se sudska nagodba u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje izmijeniti tužbom kojom se traži utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

- da su stranke kod Općinskog suda u Ivanić-Gradu sklopile sudsku nagodbu broj P- 952/04-37 od 14. lipnja 2006. kojom se, između ostalog, tužitelj obvezao tuženici mjesečno doprinositi iznos od 5.000,00 kuna neovisno o materijalnim prilikama tužiteljice i neovisno o zasnivanju radnog odnosa,

- da je tužitelj plaćao tuženici mjesečno iznose uzdržavanja od zaključenja sudske nagodbe pa do 2018., kada je prestao plaćati zbog čega ga je tužiteljica ovršila te joj je temeljem ovrhe koja je donesena po spomenutoj sudskoj nagodbi isplaćen iznos od 254.000,00 kuna i to u svibnju 2022.,

- da je tuženica sposobna za rad iako ima određenih zdravstvenih poteškoća primjerenih dobi te ima sredstva za život koje može ostvariti iz svoje imovine.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, pozivom na čl. 295. i čl. 299. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 18/21, dalje: Obz), prihvatio alternativni zahtjev za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja s danom podnošenja tužbe uzimajući u obzir imovinu i radnu sposobnost tuženice te životne okolnosti tužitelja, zbog čega bi prema shvaćanju tog suda produljenje plaćanja uzdržavanja predstavljalo očitu nepravdu osobito s obzirom na to da uzdržavanje plaća već 16 godina, a da je Obiteljskim zakonom predviđeno trajanje uzdržavanja do godine dana uz mogućnost produljenja do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja s danom 1. srpnja 2007. jer se prema shvaćanju tog suda ne može tražiti retroaktivno ukidanje odluke te da se ne može primijeniti čl. 220. Obz/2003 s obzirom na to da je brak stranaka trajao 19 godina.

11. Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) odnosno čl. 150. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO/ 05) preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i odbio alternativni zahtjev za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja s danom podnošenja tužbe izrazivši shvaćanje da nagodba kao ugovor može prestati raskidanjem nagodbe zbog promijenjenih okolnosti (članak 369. ZOO/ 05) ili ispunjenim obveze, a u konkretnom slučaju da tužbom nije zatražen raskid sudske nagodbe te da obveza uzdržavanja nije prestala ispunjenjem, dok u postupku nije utvrđeno da je nagodba utvrđena ništetnom, niti je poništena, već se izvršavala punih 16 godina te je potom bila ovršna isprava u postupku prisilne naplate uzdržavanja za određeni period nepostupanja tužitelja.

12. U odluci revizijskog suda broj: Rev 2589/1991-2 od 5. prosinca 1991. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"Sudska nagodba (parnične su stranke, u materijalno-pravnom smislu zaista ugovorile obvezu uzdržavanja i odredile visinu za to potrebnog iznosa), kao i sudska presuda, kojom je u ranije vođenom postupku iznos uzdržavanja već povišen, jednako su podložne izmjeni ako su se u međuvremenu promijenile okolnosti na osnovu kojih je ranija obveza nastala odnosno na temelju kojih je donesena ranija odluka. To znači, da su tako nastale i utvrđene obveze. Uz ostvarenje traženih pretpostavki (clausula rebus sic stantibus), mogu na zahtjev ovlaštenika mijenjati odlukom o prestanku uzdržavanja, snižavanju iznosa uzdržavanja, ali i odlukom o povišenju doprinosa za uzdržavanje."

13. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da obveza uzdržavanja utvrđena sudskom nagodbom prestaje donošenjem nove presude (ovršne isprave) kojom se utvrđuje ili određuje prestanak uzdržavanja te se obveze utvrđene sudskom nagodbom mogu mijenjati na zahtjev ovlaštenika (sudskom) odlukom o prestanku uzdržavanja ili izmjeni odluke o uzdržavanju što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

14. Za prestanak uzdržavanja sadržanog u nagodbi nije nužno podnošenje tužbe za raskid nagodbe sukladno čl. 369. ZOO, već obveza uzdržavanja može prestati i sudskom odlukom kojom se mijenja sadržaj obveze uzdržavanja odnosno kojom se prihvaća prestanak uzdržavanja.

15. Stoga je drugostupanjska presuda utemeljena na pogrešnom pravnom shvaćanju da nagodba može prestati samo raskidom nagodbe zbog promijenjenih okolnosti ili ispunjenjem, dok prema pravnom shvaćanju ovog suda sudska nagodba može prestati i sudskom odlukom kojom se mijenja sadržaj odluke o uzdržavanju pa zbog toga sud nije ocijenio ostale žalbene navode zbog čega nema uvjeta za preinaku presude.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a riješiti kao pod točkom I. izreke.

17. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil