Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1283/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac-Basić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-88/2024-33 od 5. lipnja 2024., 20. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-88/2024-33 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena tužba tužitelja u dijelu u kojem je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 13. kolovoza 2013. između DĐ kao darovateljice i HĐ kao obdarenice, kojim je darovateljica darovala obdarenici i sjeverni dio nekretnine ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio danas predstavlja nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] površine 671 m[2] (točka I.) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od petnaest dana.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodeći o kojoj povredi bi se radilo.

3. U žalbi navodi da sud nije bio ovlašten odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, o čemu da se izjasnio i ovaj sud u ranijoj ukidnoj odluci. Tvrdi da je osnovano podnio tužbu protiv dvoje tuženika, da je tuženica svjesno prodavala tuđu nekretninu, a da je sud, unatoč tome, njemu naložio nadoknaditi tuženici parnični trošak, što da predstavlja eklatantan primjer povrede prava vlasništva. Navodi da je zanemarena okolnost da je tuženica protiv njega pokrenula ovršni postupak na predmetnoj nekretnini te da je raniji drugotuženik priznao da prijepor nije kupio niti je predlagao upis prijepora na svoje ime. Ukazuje da na nesavjesnost tuženice upućuje i sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. listopada 2015. kojim je tuženica prodavala dijelove matične čestice površine 3848 m[2] trećim osobama, iz kojeg ugovora da proizlazi da je istovremeno nudila na prodaju i prijepornu nekretninu. Smatra neshvatljivim da je sud prvog stupnja zanemario sve navedene prijevare, a posebice ukazuje na nezakonitost odluke o parničnom trošku prema kojoj je on obvezan nadoknaditi tuženici trošak, unatoč tome što je osnovano tužbom obuhvatio oba tuženika.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti, sve uz nadoknadu parničnog troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno ocijenio da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog 13. kolovoza 2013. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prije svega treba reći da razlozi zbog kojih je djelomično ukinuta presuda koja je donesena u ovom postupku, nisu relevantni za donošenje odluke o žalbi protiv pobijanog rješenja kojim je tužba odbačena. Naime, ukidna odluka je donesena zbog toga što je presudom bez održavanja rasprave, pogrešnom primjenom čl. 332.a ZPP- a, u odnosu na isti zahtjev tužba odbačena zbog nedostatka pravnog interesa. Pobijano rješenje je, međutim, doneseno nakon održanog ročišta, pravilnom primjenom čl.187.st.2. ZPP-a pa tužitelj bez osnove ponavlja tvrdnje koje je iznosio u žalbi protiv presude.

8. Naime, tužitelj je podnio tužbu protiv dvoje tuženika, HĐ i društva BOK-B PROJEKT d.o.o., postavljajući više tužbenih zahtjeva, od kojih je pravomoćno odlučeno o zahtjevu za utvrđenjem da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik BOK-B PROJEKT d.o.o. obvezan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja, zatim o zahtjevu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama te su pravomoćno odbijeni istovjetni zahtjevi u odnosu na tuženicu ČĐ, dok je, nakon ukidne odluke, preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju kojeg su sklopile DĐ kao darovateljica i HĐ kao obdarenica **.**.2013.

9. I prema stajalištu ovog suda, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti prijepornog ugovora o darovanju. Prema članku 187. st.2. ZPP-a tužba za utvrđenje se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Tužitelj je u tužbi obrazložio da su DĐ i tuženica sklopile Ugovor o darovanju predmetom kojeg je bila cijela nekretnina koja uključuje i dio kojeg je tužitelj još 2002. kupio od DĐ te da je tuženica znala da je je to njegova nekretnina pa da je postupila protivno načelima savjesnosti i poštenja zbog čega je ugovor ništetan.

10. Međutim, bez obzira na sklapanje narečenog Ugovora o darovanju kojim tužitelj nije izravno oštećen, tuženica je sklopila Ugovor o kupoprodaji s društvom BOK- B PROJEKT d.o.o. predmetom kojeg nije bila prijeporna nekretnina, a tuženica ne može snositi štetne posljedice zbog pogrešnog upisa kupca i na prijepornoj nekretnini. U vrijeme podnošenja tužbe, kao vlasnik prijeporne nekretnine je bio upisan kupac iz narečenog Ugovora o kupoprodaji pa je jedino ta pravna osoba bila pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa tužitelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama. Tužitelj je u tom dijelu ishodio sudsku zaštitu, a u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o darovanju, nije uspio dokazati postojanje pravnog interesa za podnošenje takve tužbe za utvrđenje.

11. Treba navesti da tvrdnje tužitelja o vođenju ovršnog postupka po zahtjevu tuženice nisu ni u kakvoj svezi sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju, jednako kao ni sadržaj Ugovora o kupoprodaji kojeg je tuženica kao prodavateljica sklopila s trećim osobama, a predmetom kojeg nije bila prijeporna nekretnina. Tužitelj sve ove pravne poslove dovodi u vezu kako bi dokazao da je tuženica postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, međutim, sud u skladu s člankom 2. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, pa je glede tužbe za utvrđenje ništetnosti tužitelj bio dužan dokazati ima li pravni interes za podnošenje takvog zahtjeva te koji bi bio zahtjev za činidbu koji u trenutku podnošenja tužbe još nije bio dospio u smislu čl. 187. ZPP-a.

12. Tužitelj je postavio zahtjev za činidbu prema društvu BOK-B PROJEKT d.o.o., koja pravna osoba je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik prijeporne nekretnine i time je ostvario sudsku zaštitu koju ne bi ostvario tužbom za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju pa je pravilno stajalište suda prvog stupnja da za podizanje takve tužbe nije imao pravnog interesa.

13. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Naime, tuženica je uspjela u ovom sporu pa joj je tužitelj dužan nadoknaditi parnični trošak primjenom čl. 154. st.1. ZPP- a.

14. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč.2. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenog 2024.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan