REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4572/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MUV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice ZU iz [adresa], 11. Požarinje 4, OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljice GUV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. tužiteljice NU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica ZUV i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i partneri u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta br. 63c, OIB 35506269186, koju zastupa punomoćnik KU i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-255/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9257/2020-34 od 10. listopada 2023., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-255/2023-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9257/2020-34 od 10. listopada 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženica je navela da ga podnosi zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagateljica smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljeno pitanje nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
6. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važno zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke, već se u prijedlogu za dopuštenje revizije moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita, i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će se, osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje, kao i zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj sudske prakse.
7. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke, predlagatelj mora iznijeti jednu ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koji on smatra da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.
8. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu jasno naznačeni razlozi važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti.
10. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), tuženica u prijedlogu nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić