REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-117/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1100/2021-2 od 30. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2155/2019 od 16. srpnja 2021., u sjednici održanoj 20. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom:
- utvrđeno da je ništetna i bez pravnoga učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 050118499861 SF od 18. siječnja 2005., sklopljenoga između tužitelja i tuženika, u dijelu 1.2. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 121.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.4. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.5. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta (točka I. izreke),
- utvrđeno da je ništetna i bez pravnoga učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 050118499861 SF od 18. siječnja 2005., sklopljenoga između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a vrši se izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (točka II. izreke) i
- naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 111.198,13 kuna sa zateznim kamatama (točka III. izreke),
- naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 15.436,00 kuna sa zateznim kamatama (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2155/2019 od 16. srpnja 2021. godine.
II. Uvažava se žalba tužitelja i u odluci o troškovima postupka – točka IV. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2155/2019 od 16. srpnja 2021. godine na način da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kuna.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 75.49 eura/568,75 kuna1, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška nastalog povodom žalbe.“
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2740/2023-2 od 28. rujna 2023. zbog pravnoga pitanja:
„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatnih stopa jednostranom odlukom banke i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/12 i pred Visokim trgovačkim sudom RH vodio pod posl. brojem: Pž-6632/17, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev?“
odnosno:
„Jesu li su sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatnih stopa jednostranom odlukom banke, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF i porasta kamatne stope plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF i početno ugovorenoj kamatnoj stopi (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose / koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF i početno ugovorenoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja tzv. negativne razlike?“
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbije i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik revizijom pobija i kako mu je ona dopuštena, samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
6. Revizija je neosnovana.
7.1. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi opisanih u točki I. obrazloženja ove presude i za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
7.2. Nižestupanjski su sudovi te zahtjeve ocijenili osnovanima ne umanjujući pritom preplaćene iznose s obzirom na razdoblja kada je zbog pada tečaja CHF i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativna razlika). Drugostupanjski sud u vezi s tim obrazložio je da „iako to izričito ne navodi u razlozima pobijane presude, iščitavajući istu proizlazi da je prvostupanjski sud prigovor tuženika glede negativne razlike tečaja ocijenio neosnovanim, koji stav podržava i ovaj sud, jer tuženik tijekom postupka nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, nije isticao prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu, slijedom čega ne postoji nikakva osnova da bi se vršilo ikakvo prebijanje ili umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o kamati stekao od tužitelja.“.
7.3. Tuženik pak smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate, što bi u konkretnome slučaju prema navodima revizije bila svota od 2.235,29 EUR, a na temelju članka 346. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da ako je pri povredi obveze pored štete nastao za vjerovnika i neki dobitak, o njemu će se prilikom određivanja visine naknade voditi računa u razumnoj mjeri.
8. Člankom 323. stavkom 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
9.1. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. donesenoj u proširenom vijeću prema članku 390. stavku 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno u predmetnoj reviziji:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“
9.2. Iz navedenoga proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojega dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnome smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne naravi ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP.
9.3. U tome smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članaka 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
9.4. U ovome predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja tužitelja na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužitelj preplatio na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkama 9.1., 9.2. i 9.3. obrazloženja ove presude.
9.5. Proizlazi, dakle, da su nižestupanjske presude donesene u skladu s izloženim shvaćanjem ovoga suda, pri čemu se, s obzirom na sadržaj revizijskoga pitanja, ovaj sud ovom odlukom ne izjašnjava o tome ima li inače banka pravo zahtijevati vraćanje po osnovi na koju se ovdje poziva.
9.6. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
10. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o njoj (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
