Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1778/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv rješenje o parničnom trošku sadržanog u točki III. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-515/2024-9 od 30. rujna 2024., 20. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-515/2024-9 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju priznanja je utvrđeno da je ugovor o darovanju nekretnina ovjeren od javnog bilježnika Ane Podoreški iz [adresa] pod brojem Ov- 3073/2021 od 3. prosinca 2021. opozvan 8. svibnja 2024. (točka I.), naložena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] od 1347 m2, kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva u korist tuženice (točka II.) te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2024. do isplate.
2. Protiv rješenja o parničnom trošku žalbu je podnijela tuženica bez naznake konkretnog zakonskog žalbenog razloga.
3. U žalbi navodi da je iz prijeporne kuće iselila 4. ožujka 2024., da njezina plaća iznosi 730,00 eur te je opterećena kreditom od 178,83 eur pa predlaže da joj se ukine obveza plaćanja troškova parničnog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja je na temelju izjave tuženice kojom priznaje tužbeni zahtjev, 30. rujna 2024. donio presudu na temelju priznanja kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da su ispunjene pretpostavke propisane čl.331. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) za donošenje takve odluke, dok je o parničnom trošku odlučeno primjenom čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a na način da je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika i to za sastav tužbe te sudske pristojbe za tužbu i presudu, u ukupnom iznosu od 329,64 eur, s tim što je ocijenjeno da je tuženica dala povoda za tužbu.
6. Treba navesti da je kod donošenja presude na temelju priznanja načelno tuženik taj koji treba tužitelju nadoknaditi parnični trošak primjenom čl.154. st.1. ZPP- a, budući da se radi o situaciji kada tuženik izgubi parnicu. Jedini izuzetak propisan je čl.157. ZPP-a, pa ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tada će tužitelj nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
7. U nazočnom slučaju ova iznimka nije ostvarena, jer je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je tuženica dala povoda za tužbu. Iako u žalbi tuženica navodi da je iselila iz kuće 4. ožujka 2024., a što bi bilo prije podnošenja tužbe, ova tvrdnja nije ničim potkrijepljena, pa tako ni izjavama same tuženice nakon podnošenja tužbe. Tako je tuženica, nakon što je primila poziv za davanje odgovora na tužbu, te nakon što je primila izjavu o opozivu darovanja koju je tužitelj dao 8. svibnja 2024., izjavila da priznaje tužbeni zahtjev, ne navodeći podatak o iseljenju, iako je očitovanje dano 18. srpnja 2024. Osim toga, radilo bi se o novoj činjenici koju tuženica nije ovlaštena po prvi put isticati u žalbi, zbog ograničenja propisanog čl. 352. st. 1. ZPP-a.
8. S obzirom na takve okolnosti, valja zaključiti da je tuženica dala povoda za tužbu, te da je pravilnom primjenom čl.154. st.1. ZPP-a obvezana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Treba reći da je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife, te da sud nema ovlaštenja ukinuti obvezu plaćanja parničnog troška, ukoliko suprotna stranka po zakonu ima pravo na nadoknadu parničnog troška.
9. Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.365. st.2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti i rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude potvrditi, primjenom čl.380. t.2. ZPP-a.
10. Presuda na temelju priznanja u točkama I. i II. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.
U Rijeci 20. studenoga 2024.
Sutkinja
Milena Vukelić Margan
