Poslovni broj Gž Ob-161/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz OD Burić i Mišljenović Dasović, iz Osijeka, protiv tuženika ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, uz sudjelovanje mlt. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici KB,dipl. iur., Centra za posebno skrbništvo Podružnica Osijek, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, održavanja osobnih odnosa s djecom i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-113/2023-14 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-113/2023-14 od 2. rujna 2024. u točki VI izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev glede uzdržavanja preko iznosa od 200,00 eura mjesečno do traženih 250,00 eura mjesečno, te u točki VII izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-113/2023-14 od 2. rujna 2024. u točki VI izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev glede uzdržavanja za iznos od 20,00 eur mjesečno za svako dijete odnosno za iznos od 40,00 eur mjesečno ukupno za oba mljt. djeteta zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku ŠB doprinositi za uzdržavanje mlt. OB i mlt. NB pored dosuđenog iznosa od 180,00 eur mjesečno po svakom djetetu, daljnji iznos od 20,00 eur po svakom djetetu odnosno 40,00 eur mjesečno ukupno za oba mlt. djeteta, s tim da je tekuće obroke dužan platiti za svaki mjesec najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 5. prosinca 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a razliku dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude, dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini obrok uzdržavanja od dospijeća pa do isplate, a buduće obroke kako isti budu dospijevali za slučaj zakašnjenja s pripadajućim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve na tekući račun majke i z.z. IB.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke razveden je brak između tužiteljice ŽB i tuženika ŠB, zaključen 3. rujna 2010. u Ivanovcu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Antunovac za 2010. godinu pod rednim brojem 00006.

U točki II izrekeodređeno je da će zajednička djeca mlt. OB i mlt. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjet će sa svojom majkom IB na adresi njezina prebivališta.

U točki III izreke je određeno da će roditelji zajedno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. OB i mlt. NB.

U točki IV izreke određeni su osobni odnosi između tuženika ŠB s mlt. MB i mlt. NB na način da će se održavati svaki drugi vikend u mjesecu od petka 20,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, jedan dan u tjednu po dogovoru, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan od 10,00 sati do 19,00 sati, polovicu svih ljetnih praznika tako da svake neparne godine otac s djecom provodi vrijeme od 1. srpnja od 10,00 sati do 15. srpnja do 20,00 sati, te od 1. kolovoza od 10,00 sati do 15. kolovoza do 20,00 sati, svake parne godine od 15. srpnja od 10,00 sati, do 1. kolovoza 20,00 sati, te od 15. kolovoza u 10,00 sati do 1. rujna do 20,00 sati, polovinu zimskih praznika u periodu od 28. prosinca do 6. siječnja jedne godine, a slijedeće godine u veljači, te tako naizmjence počevši od veljače 2024., polovinu proljetnih praznika i to prva četiri dana praznika jedne godine, a iduće godine posljednja četiri dana praznika, te tako naizmjence počevši od prva četiri dana 2024., sve na način da otac preuzme mlt. djecu na adresi majke, te ih po prestanku vremena koje s ocem provedu vrati na adresu majke.

U točki V izreke naloženo je tuženiku da na ime uzdržavanja mlt. OB i mlt. NB za svakog doprinosi iznos od 180,00 eura mjesečno, sve na način sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki VI izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjev aglede uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 180,00 eur mjesečno do zatraženih 250,00 eur mjesečno kao i za period od 1. ožujka 2022. do 5. prosinca 2023.

U točki VII izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je sud morao utvrditi ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja, obvezu plaćanja uzdržavanja i ukupne potrebe djece, a koje uključuju troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrb o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, te se iste određuju prema životnom standardu roditelja. Navodi da je tuženik podigao kredit od 18.600,00 eur na vremenski period od 10 godina te mu mjesečna rata iznosi 206,00 eur, s namjerom zatvaranja kredita koji je za vrijeme trajanja bračne zajednice podigla tužiteljica, a predstavlja bračnu stečevinu stranaka, međutim novac nikad nije isplatio tužiteljici. Tvrdi da je dobiveni novac djelomično iskoristio za zatvaranje minusa po računima, dok je iznos od 15.000,00 eur i dalje ima na svom računu. Navodi da sud nije uzeo u obzir sve druge mogućnosti stjecanja zarade iako je tuženik učinio nespornim da je ranije postavljao keramiku i knauf te je srednje životne dobi i nesporno ima vještine i znanja obavljati završne radove u građevini, pa stoga isti pored redovnog zaposlenja ima i druge mogućnosti stjecanja zarade. Tužiteljica osim posla u automt klubu dodatno privređuje čišćenjem poslovnih i privatnih prostora, pa smatra da ne postoji opravdan razlog zašto isto to ne bi učinio i tuženik. Osim toga tuženik živi u vlastitoj nekretnini od 180 m2 što može doseći kupoprodajnu cijenu od 200-300.000,00 eur. S tim u vezi nelogičnim smatra da tuženik režije plaća u iznosu od 200,00 do 300,00 eur mječno kad u nekretnini živi sam. Usporedbe radi, navodi da ukupni troškovi tužiteljice za iznajmljenu nekretninu, u kojoj živi s dvoje mlt. djece iznose maksimalno 250,00 eur i to u zimskim mjesecima. Pored toga tužiteljica ima i ratu kredita u iznosu od 290,00 eur i za razliku od tuženika ista nema na računu položen novac. Navodi da je sud neosnovano poklonio vjeru iskazu tuženika i pogrešno utvrdio visinu njegovih primanja. Također navodi da djeca imaju zdravstvenih poteškoća i to mlt. NB ima problema sa radom štitnjače i posljedično ciste na štitnjači i alopeciju, a mlt. OB ima cistu na mozgu, a koje dijagnoze možda trenutno ne iziskuju dodatne troškove ali svakako zahtijevaju kvalitetniju prehranu, nadomjestak vitamina, pojačane kontrole po liječnicima specijalistima , što sve ima za posljedicu povećane potrebe i troškove.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti u točki V. VI i VII izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tužiteljica u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč., 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U ovom stadiju postupka nakon što je brak između tužiteljice i tuženika pravomoćno razveden i nakon što je odlučeno da će njihova zajednička mlt. djeca OB i NB stanovati s majkom te da će oba roditelja zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, te je određeno održavanje osobnih odnosa između mlt. djece i tuženika kao i pitanje visine uzdržavanja djece, sporno je pitanje uzdržavanje djece preko iznosa od 180,00 eur do iznosa od 250,00 eur, dakle u iznosu od 50,00 eur za svako dijete jer tužiteljica smatra da je uzdržavanje određeno u preniskom iznosu.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je mlt. NB djevojčica koja je u vrijeme podnošenja tužbe (5. prosinca 2023.) imala 13 godina i još uvijek nije napunila 14 godina, dok je mlt. OB u vrijeme podnošenja tužbe imao nepunih 11 godina, a sada još uvijek nije napunio 13 godina,

-da je tuženik zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja oko 800,00 do 900,00 eur,

-da je saslušanjem tužiteljice kao stranke utvrđeno da je zaposlena i da ostvaruje primanja između 1.200,00 i 1.300,00 eur mjesečno i dodatno ostvaruje zaradu čisteći zgrade, a živi sa djecom u iznajmljenom stanu za koji na ime najamnine mjesečno plaća iznos od 260,00 eur i režijske troškove u iznosu od 200,00 do 250,00 eur, ima kredit podignut u Zagrebačkoj banci 2019. na rok od 10 godina u visini od 200.000,00 kn, te mjesečna rata iznosi 290,00 eur, a koji novac je potrošen za renoviranje kuhinje u kući u kojoj su tada živjeli, za kupovinu automobila tuženiku Citroen C4 i pokrivanja minusa na tekućem računu,

-da je tužiteljica također iskazala da mlt. NB ima problema sa štitnjačom i zbog toga je dobila alopeciju, no zbog toga nema dodatnih izdataka, dok mlt. OB ima cistu na mozgu zbog čega ima trošak odlaska u Zagreb na preglede svake dvije godine, pa zbog vlastite savjesti OB prati na turnirima kako bi znala da li je njegova glavobolja zbog igranja nogometa kojeg liječnici nisu preporučili da ne igra već upravo suprotno, te često plaća kotizacije za odlaske na turnire u prosjeku 30,00 eur mjesečno, te kupuje kopačke koje koštaju od 60,00 do 120,00 eur mjesečno,

-da je tuženik saslušan kao stranka u bitnom iskazao da je zaposlen i ostvaruje plaću u iznosu od 900,00 eur mjesečno, a živi u vlastitoj nekretnini koju je naslijedio od oca površine 180 m2 gdje režijski troškovi iznose 200,00 do 300,00 eur mjesečno, te nema drugih prihoda.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje potrebe djece u iznosu od 229,60 eur mjesečno, a sukladno Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta i primitku roditelja obveznika uzdržavanja donesenih od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike („Narode novine" broj 49/24). Međutim, kako tuženik ima ispodprosječna primanja i uz to je u obvezi doprinositi za dvoje djece taj iznos smanjuje te smatra da će tuženik biti u mogućnosti doprinositi za svako dijete 180,00 eur mjesečno za svako dijete čime će biti namirene osnovne potrebe mlt. djece za odjeću, obuću i hranu i to počevši od podnošenja tužbe.

Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je dosudio mlt. OB i mlt. NB uzdržavanje u preniskom iznosu.

Naime, odredbom čl. 311. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023- dalje ObZ) propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (stavak 2.).

Stoga u ovom slučaju za ocjenu o iznosu ukupnih materijalnih potreba odlučni su troškovi života u mjestu djetetova stanovanja, ali isto tako i standard oca kao obveznika uzdržavanja.

Imajući u vidu da je tuženik srednje životne dobi (rođen 1980.) i zdrava osoba koja obzirom na profesiju i vještine ima mogućnost ostvarivanja dodatne zarade, a osim troškova uzdržavanja mlt. djece nema drugih obveza uzdržavanja, pa polazeći od odredbe čl. 310. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djece premjerene njegovom standardu i mogućnosti plaćanja iznose 200,00 eur umjesto dosuđenih 180,00 eur za svako dijete. Na to ukazuje i Odluka u Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (Narodne novine" broj 49/2024) jer nakon što tuženik podmiri i ovu obvezu uzdržavanja njemu, s obzirom na njegova primanja i pripadajući platni razred, preostaje iznos od 500,00 eur za vlastite potrebe. Na žalbene navode na koje tužiteljica upire na povećane potrebe mlt. djece valja odgovoriti da je odredbom čl. 312. ObZ-a propisano da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna i pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku. Međutim s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, u konkretnom slučaju nisu utvrđene, a žalbenim navodima ih tužiteljica posebno niti ne navodi. Naime, tužiteljica saslušana kao stranka navodi da zbog zdravstvenih problema NB ( štitnjača i alopecija ) nema dodatnih izdataka, dok za OB iako navodi da ima trošak odlaska u Zagreb na preglede svake dvije godine, ne konkretizira o kolikim izdacima bi se radilo. Pri tome je kod utvrđivanja ukupnih potreba mlt. djece prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir činjenicu da je tuženik kao obveznik uzdržavanja u konkretnom slučaju dužan uzdržavati dvoje djece, u kojem slučaju se u skladu s odredbom čl. 314. ObZ-a potrebe mlt. djece mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma.

Odluka o troškovima postupka bez obzira na preinačeni dio rezultat je pravilne primjene odredbi članka 366. ObZ-a. Naime, predmetni postupak u kojem je razveden brak stranaka, u kojem je odlučeno o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, za stranke predstavlja obiteljski statusni spor, pa se o troškovima postupka odlučuje sukladno članku 366. ObZ. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i ishod postupka, ali isto tako da nije nastao poseban trošak zbog propusta jedne stranke, opravdano je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

O troškovima žalbenog postupka odlučeno je prema odredbi članka 366. stavak 1. ObZ-a u vezi s odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a

S obzirom na navedeno valjalo je presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki VI izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa od 200,00 eur mjesečno do traženih 250,00 eur mjesečno i točki VII izreke, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja preinačena u točki VI izreke za iznos od 20,00 eur mjesečno po svakom djetetu, odnosno daljnji iznos od 40,00 eur mjesečno ukupno za oba mlt. djeteta, a kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan