REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1685/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZO-PANELI d.o.o., Prelog, Industrijska zona 8, OIB 53027818004, kojeg zastupa punomoćnik Matija Šikić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d. u Čakovcu, protiv tuženika ĐURAN TRANSPORT d.o.o., Čazma, Voćarska ulica 22, OIB 76973480936, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2023-10 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2023-10 od 28. veljače 2024. u dijelu točke I. izreke kojim se nalaže tuženiku ĐURAN TRANSPORT d.o.o., OIB 76973480936, Čazma, Voćarska ulica 22 da tužitelju IZO-PANELI d.o.o., OIB 53027818004, Prelog, Industrijska zona 8 plati iznos od 2.794.46 EUR (dvijetisućesedamstodevedesetčetiri eura i četrdesetšest centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 20. rujna 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2023-10 od 28. veljače 2024. u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice u dijelu koji premašuje stope propisane odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, te u točkama
II. i III. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 7.963,37 EUR po stopi koja premašuje stope zateznih kamata navedenih u točki I. izreke ove presude.
2. Nalaže se tuženiku ĐURAN TRANSPORT d.o.o., OIB 76973480936, Čazma, Voćarska ulica 22, da tužitelju IZO-PANELI d.o.o., OIB 53027818004, Prelog, Industrijska zona 8 platiti iznos od 5.168,91 EUR (pettisućastošezdesetosam eura i devedesetjedan cent) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 20. rujna 2017. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.874,89 EUR (tritisućeosamstosedamdesetčetiri eura i osamdesetdevet centi), u roku od 15 dana.
4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17,19 EUR.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškova žalbenog postupka u iznosu od 437,03 EUR (četiristotridesetsedam eura i tri centa), u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 127,65 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom od 28. veljače 2024. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.794,46 EUR s pripadajućim iznosom zateznih kamata po stopi na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), djelomično je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 5.168,91 EUR s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 324,76 EUR (točka III. izreke)
2. Prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 368. st. 1., 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) utvrdivši da je tužitelj djelomično ispunio ugovornu obvezu, odnosno uplatio cijenu od 60.000,00 kn (sada: 7.963,37 EUR) od ukupne ugovorene cijene od 91.350,00 kn (sada: 12.124,23 EUR). Zbog djelomičnog ispunjenja, uz ostavljanje naknadnog roka, tuženik je raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji te je sud primjenom navedenih odredbi ocijenio da tužitelj ima pravo na povrat navedenog iznosa umanjeno za štetu koja je zbog raskida nastala tuženiku. Visina štete procijenjena je u iznosu od 38.945,16 kn (sada: 5.186,91 EUR), a što se odnosi na stvarno obračunatu i naplaćenu „ležarinu“ koju je treća osoba društvo EUROVENT SISTEMI d.o.o. naplatila tuženiku zbog neisplate cjelokupnog iznosa cijene, a zbog čuvanja robe posebnih karakteristika koja je naručena posebno za svrhu prodaje tuženiku koji ju je nabavljao za tužitelja. Ocjena je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da mu je nastala šteta veća od navedenog iznosa, odnosno cjelokupni iznos štete u visini od 61.306,25 kn (sada: 8.136,74 EUR). Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu kojem premašuje nastalu štetu tuženiku. U ovom postupku Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je rješenje poslovni broj Pž-2946/2022 od 18. srpnja 2023. kojim je ukinuta presuda prvostupanjskog suda od 11. ožujka 2022. sa izraženim pravnih shvaćanjem da se isplaćena cijena ne može smatrati kaparom jer kapara nije izričito ugovorena, nego se radi o djelomičnom ispunjenju ugovorene obveze-isplati dijela kupoprodajne cijene, te da nisu utvrđene činjenice u odnosu na prigovor tuženika da mu je nastala šteta.
3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj sadržano pobijajući presudu u dijelu u kojem nije uspio u tužbenom zahtjevu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do raskida ugovora o kupoprodaji i to zato što nije prvo utvrdio je li predmetni ugovor uopće sklopljen, te da tuženiku ne pripada pravo na naknadu štete jer nije podnio protutužbu niti je izjavio prijeboj. U tom smislu zaključuje da ugovor između stranaka uopće nije sklopljen jer ponuda od 28. lipnja 2017. predstavlja samo ponudu na koju on nije dao svoj prihvat. Smatra da „storniranjem“ računa tuženik nije raskinuo ugovor, nego je povukao ponudu. Navodi da stranke nisu sklopile ugovor o posredovanju, a kako sud navodi u dijelu obrazloženja prvostupanjske presude navodeći da je tuženik bio posrednik tužitelja za narudžbu i isporuku robe. Također, tužitelj navodi da niti ugovor između tuženika i društva EUROVENT SISTEMI d.o.o. nije sklopljen, da „ležarina“ nije ugovorena, da je „ležarina“ fikcija te da je roba u konačnici i prodana trećim osobama. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima smatrajući da se uslijed raskida ugovora međusobna potraživanja raskidaju „ex lege“ ili da bi se tražbina jedne strane jednostavno umanjila za tražbinu s osnova naknada štete druge strane. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova parničnog postupka, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženik podnosi žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka RD koji ima neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama. Tuženik ističe stajalište da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti jer on nije u obvezi isplatiti niti dio iznosa tužitelju, a sve zbog toga što je tužitelj odgovoran za raskid ugovora i zbog toga što je time prouzročena šteta tuženiku znatna viša od onoga što se navodi u pobijanoj presudi. Navodi da je direktor tuženika u svom iskazu objasnio da se iznos od 60.000,00 kn (sada: 7.963,37 EUR) odnosi na „ležarinu“ društvu EUROVENT SISTEMI d.o.o. u visini od 42.000,00 kn (5.574,36 EUR) dok se preostali iznos od 18.000,00 kn (sada: 2.389,01 EUR) odnosi na tuženikovu proviziju i troškove prijevoza, ali da je tuženik izgubio i „dodatnu proviziju“, odnosno očekivanu zaradu te mu je narušen i ugled, dakle čime je tuženiku nastala štete najmanje u visini postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno 60.000,00 kn. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik smatra da je pogrešne odluka o troškovima postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Polazeći od već izraženog stajališta ovog suda u ovom predmetu u rješenju poslovni broj Pž-2946/2022 od 18. srpnja 2023. neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da između stranaka nije uopće došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji pa da se, zbog toga, ne može govoriti niti o raskidu predmetnog ugovora.
8. U skladu s odredbom čl. 247. ZOO-a stranke su se suglasile o predmetu i cijeni i to „artikla Rockwoll Prorox WM940 kamena vuna“ u količini od 1.260 m2 za 91.350,00 kn (sada: 12.124,23 EUR). Tužitelj je uplatio iznos od 60.000,00 kn (sada: 7.963,37 EUR), a tuženik je više puta uz ostavljanje naknadnog roka pozivao tužitelja na uplatu ostatka cijene dok je između stranaka bilo ugovoreno da će prodavatelj (tuženik) predati robu kupcu (tužitelju) kada cijena bude plaćena u cijelosti. S obzirom na navedeno ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, kao i ranije izraženo stajalište ovog suda u ovom predmetu, da se radi o djelomičnom ispunjenju ugovorne obveze, a ne ponudi tuženika koju je kasnije povukao niti uplati tužitelja koje u tom trenutku nije imalo pravnu osnovu. S time povezano prihvaća se i stajalište da se radi o raskidu ugovora jednostranom izjavom tuženika (list 44. spisa), ali u smislu odredbe čl. 362. ZOO-a na koji je tuženik imao pravo s obzirom na zakašnjenje tužitelja i ostavljanje naknadnog roka za ispunjenje.
9. Ispravno navodi tužitelj u žalbenim navodima da stranke nisu sklopile ugovor o posredovanju, a kako pogrešno u točki 23. obrazloženja navodi prvostupanjski sud („tuženik je bio posrednik tužitelja“). Naime, tužitelj i društvo EUROVENT SISTEMI d.o.o. koje je po narudžbi tuženika nabavljao predmetnu robu nisu bile ni u kakvom ugovornom odnosu, niti su međusobno pregovarale. Iz iskaza zaposlenika navedenog društva RD (list 88. -89. spisa) o tome da predmetnu robu tuženik nabavlja za nekog drugog (tužitelja) saznaje tek naknadno, a izričito u iskazu navodi da to društvo nikada nije bilo u poslovnom odnosu s tužiteljem.
10. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da stranke nisu sklopile ugovor o posredovanju, nego da je riječ o ugovoru o kupoprodaji, a na koje se odredbe ispravno poziva prvostupanjski sud, ali nejasno u dijelu obrazloženja navodi da je tuženik bio posrednik tužitelja time ostavljajući dojam da se radi o odnosu iz ugovora o posredovanju. Bez obzira na to ovaj sud smatra da se predmetna presuda može ispitati te da se prvostupanjski sud dovoljno jasno pozvao na odredbe materijalnog prava pa da nazivanjem tuženika tužiteljevim posrednikom ne čini proturječnost pobijane presude koja bi predstavljala bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a posebno se ne bi radilo o pogrešno primjeni materijalnog prava jer sud odredbe o posredovanju niti ne primjenjuje.
11. Međutim, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o naknadi štete tuženiku i to zato što tuženik nije dao izjavu o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO-a pa nisu nastali učinci prijeboja, a na što osnovano ukazuje tužitelj žalbenim navodima. Postojanje takve izjave ne proizlazi iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu (list 10.) „da bi u takvom slučaju (bez uplate ostatka kupoprodajne cijene) tuženik pretrpio štetu“, „tuženik je to također prikazao kao ležarinu koja za njega predstavlja naknadu štete“, „osim toga da je tuženik u toj visini pretrpio i štetu jer je do neispunjenja ugovora došlo isključivo krivnjom tužitelja...“, niti iz daljnjih tuženikovih navoda tijekom postupka. To ne proizlazi niti iz izvedenih dokaza, kao što su e-mailovi između stranaka u kojima tuženik navodi da je treća osoba (društvo EUROVENT SISTEMI d.o.o.) avans pretvorilo u ležarinu (list 32. spisa), da će za sve penale i troškove koje to društvo ispostavi tuženiku biti terećen tužitelj (list 42. spisa), kao niti iz dopisa tuženika od 24. siječnja 2018. (list 43. spisa) u kojem tuženik navodi da je to društvo ispostavilo račun za ležarinu te da je tuženik sada prisiljen reagirati na takav način i to dostavom spomenutih računa. Također, za navedeni dopis tuženik je na raspravi od 15. rujna 2021. (list 94. spisa) predočio izvornik dostavnice upućene tužitelju koja je vraćena s naznakom „vraćeno, ured zatvoren“.
12. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da tuženik prije pokretanja ovog postupka, ali i tijekom njega, nije dao izjavu o prijeboju u smislu navedenih odredbi pa time nije pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je dio tražbine tužitelja prestao prijebojem jer u odnosu na to nije bila ispunjena jedna od pretpostavki i to kako je navedeno, tuženik nije dao izjavu o prijeboju.
13. U skladu s odredbom čl. 368. st. 2. ZOO-a tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti u cijelosti jer tužitelj koji je djelomično ispunio ugovor uplatom dijela kupoprodajne cijene u visini od 60.000,00 kn ima pravo na povrat onoga što je dao, uz zatezne kamata od dana kada je tuženik tu isplatu primio (stavak 5.), a prestanak navedene obveze tuženik nije dokazao.
14. S tim u vezi pogrešno je stajalište tuženika o nepostojanju obveze prema tužitelju jer je tužitelj „skrivio“ raskid ugovora povrijedivši ugovornu obvezu i izbjegavajući svaki kontakt. Naprotiv, tužiteljeva tražbina proizlazi iz citirane odredbe, a pravo na povrat danog ne veže se uz odgovornost stranke za povredu ugovora za razliku od prava na naknadu štete tuženika o kojoj u ovom postupku nije bilo mjesta raspravljati kako je već obrazloženo.
15. Nadalje, s obzirom na žalbene navode tuženika ovaj sud ističe da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da ponovno ne saslušava svjedoka RD smatrajući da time ne bi došlo do saznanja o novim i odlučnim činjenicama, a posebice imajući u vidu njegov iscrpan iskaz na ročištu od 14. lipnja 2021. Zaključuje se da su navedeni razlozi dostatni i opravdani da se ponovno ne sasluša navedeni svjedok, a pritom valja imati u vidu da tuženik žalbenim navodima ne navodi koje činjenice bi dodatno valjalo utvrditi saslušanjem toga svjedoka. Dakle, ovaj sud ne nalazi u tome smislu niti relativnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, niti pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
16. Međutim, prvostupanjski sud je u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na stopu zateznih kamata jer se ovdje radi o povratu onoga što je uplaćeno po raskinutom ugovoru, odnosno po odnosu koji više ne postoji pa tužitelj ima pravo na zatezne kamate, ali po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanoj za ostale odnose. Stoga u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev valja primijeniti ovu odredbu.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude, a uslijed preinačavajuće presude promijenio se uspjeh stranaka u sporu pa je valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.
18. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a s obzirom na to da je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (iznos zateznih kamata koji premašuje propisanu stopu za ostale odnose), zbog čega nije nastao dodatan trošak, a što predstavlja i samo sporedni zahtjev, tuženik tužitelju valja naknaditi sve troškove koje je tužitelj imao.
19. Pa tako tužitelju pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav tužbe i podneska od 13. ožujka 2020., oboje u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. i 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima i to: 21. kolovoza 2018., 20. veljače 2020., 13. ožujka 2020., 3. ožujka 2021., 14. lipnja 2021., 15. rujna 2021., 29. listopada 2021., 2. veljače 2022., 28. studenog 2023., 17. siječnja 2024., i to svako (ukupno deset) u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ali i zastupanja na ročištu od 27. veljače 2024. na kojem je objavljena presuda u visini od 50 bodova (Tbr. 9.3. Tarife u vezi s Tbr. 7.1.). Nadalje, tužitelju pripada naknada troška sastava žalbe na presudu od 2. studenog 2017. u visini od 125 bodova (Tbr. 10.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife). Ukupno tužitelju za radnje punomoćnika pripada naknada troškova parničnog postupka u visini od 1375 bodova što umnoženo za vrijednost boda od 1,99 EUR (15,00 kn, Tbr. 50. Tarife) iznosi 2.736,25 EUR, uvećano za PDV iznosi 3.420,31 EUR. Tužitelju pripada i trošak sudskih pristojbi i to za tužbu 126,09 EUR, za presudu zbog ogluhe 63,04 EUR te za žalbu 264,45 EUR pa time ukupno troškovi parničnog postupka na koje tužitelj ima pravo iznose 3.874,89 EUR. S obzirom da je tužitelj kao vrijednost boda uzeo 2,00 EUR valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev u dijelu kojem je premašena vrijednost boda od 1,99 EUR propisano br. 50. Tarife, odnosno razliku u iznosu od 17,19 EUR.
20. U odnosu na žalbeni postupak tužitelju pripada nagrada troška sastava žalbe na presudu od 7. ožujka 2024. u visini od 125 bodova (Tbr. 10.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife) odnosno 248,75 EUR, uvećano za iznos PDV-a iznosi 310,94 EUR. Na to valja pridodati iznos sudske pristojbe za žalbu koju je tužitelj platio u iznosu od 126,09 EUR. Stoga trošak žalbenog postupka ukupno iznosi 437,03 EUR. I ovdje je valjalo odbiti tužitelja za iznos koji premašuje propisanu vrijednost boda (razlika iznosi 1,56 EUR), ali i za iznos koji premašuje iznos pristojbe koju je platio jer je bio oslobođen u omjeru od 50% zbog korištenja sustava e-Komunikacije (126,09 EUR). Odnosno, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 127,65 EUR.
21. Slijedom navedenog, odlučeno kao je u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
