REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3438/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MANIRA d.o.o., Glavnica Donja, Glavnička cesta 35, OIB: 99092411724, kojeg zastupaju punomoćnici Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18 i Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, Karlovačka 2, protiv tuženika OTP banka d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2022 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2022 od 13. lipnja 2023. u pobijanim točkama I. i II. izreke te se predmet vraća u tim dijelovima, tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da su ništetne: ugovorna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj i tuženikov prednik, ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Dodatka broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006., kao i da se utvrdi da je ništetan u cijelosti Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. te Dodatak broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. Odbijen je kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.949,37 EUR / 14.687,50 kn (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 539,19 EUR / 4.062,50 kn (točka III. izreke).

2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju izvedenih dokaza (čl. 8 Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), nakon što je prihvatio tužiteljev manifestacijski zahtjev te nakon što je utvrdio da sporne ugovorne odredbe, kao i Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. te Dodatak broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. u cijelosti nisu ništetni. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 10., čl. 22., čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je utvrdio i to da tužitelj nije potrošač (čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, „Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP).

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

4. Protiv ove presude (iz sadržaja žalbe vidljivo je da se žalba odnosi na odluke iz točki I. i II. izreke pobijane presude; arg. iz čl. 365. st. 1. ZPP-a), tužitelj je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On je ukazao i na to da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Tužitelj je osobito istaknuo da prvostupanjski sud nije iznio razloge o tome je li riječ o zelenaškom ugovoru niti je spomenuo primjenu odredaba čl. 295. i čl. 296. ZOO-a. Time je počinio bitnu povredu postupka. Tužitelj je napomenuo da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti čitav niz njegovih dokaza.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

8. Tužitelj je u ovoj parnici tražio da se utvrde ništetnim:

- čl. 6. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj i tuženikov prednik, koji glasi: „Svaki povrat glavnice kredita i plaćanje obračunate kamate i naknade vrši se u kunskoj protuvrijednosti obračunato po prodajnom tečaju Kreditora za CHF, vrijedećem na dan plaćanja“;

- čl. 5. Dodatka broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006., koji glasi: „Svaki povrat glavnice kredita i plaćanje obračunate kamate i naknade vrši se u kunskoj protuvrijednosti obračunato po prodajnom tečaju Kreditora za CHF, vrijedećem na dan plaćanja“.

9. Uz to, tužitelj je tražio da se i u cijelosti utvrde ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj i tuženikov prednik te Dodatak broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006.

10. Cijeneći sadržaj tužiteljevih tvrdnji na kojima on temelji osnovu svog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je trebao ispitati brojne okolnosti koje su odlučne za primjenu materijalnog prava. U prvom redu, trebalo je procijeniti je li ovdje riječ o zelenaškom ugovoru? Naime, tužitelj je tužbeni zahtjev gradio upravo na tvrdnji da je ovdje riječ o zelenaškom ugovoru (čl. 329. ZOO-a). On se za vrijeme trajanja postupka pozivao i na odredbe o ništetnosti odredaba općih uvjeta ugovora (čl. 295. i čl. 296. ZOO-a).

11. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti. Opravdanje za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je našao u svom shvaćanju da se od tužitelja kao gospodarstvenika očekuje da zna više od prosječnog potrošača ili da bar istraži uvjete i pravni odnos u koji se upušta. Prvostupanjski sud je, bez posebnog obrazloženja, zaključio i to: da je ugovorena kamatna stopa određena, odnosno odrediva; da je tužitelj samo paušalno naveo da se kamatna marža mijenjala; da ni jedna od stranaka nije navela i predložila dokaze da je došlo do povećanja kreditne marže i na koji način; kao i to da su stranke dogovorile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom koja je dopuštena i zakonita.

12. Po ocjeni ovog suda, takva pobijana presuda nije pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud uopće nije ispitao činjenice na kojima je tužitelj gradio tužbeni zahtjev.

13. Kako je naprijed navedeno tužitelj tužbeni zahtjev gradio na tvrdnji da je ovdje riječ o zelenaškom ugovoru (čl. 329. ZOO-a). No, prvostupanjski sud nije razmatrao te tužiteljeve tvrdnje. Dakle, prvostupanjski sud se nije bavio procjenom imaju li sporne ugovorne odredbe elemente zelenaškog ugovora, odnosno jesu li Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj i tuženikov prednik te Dodatak broj 1 Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 3267/06 od 24. srpnja 2006., zelenaški ugovori. Prvostupanjski sud se nije bavio niti tužiteljevim tvrdnjama o ništetnosti odredaba općih uvjeta ugovora.

14. Prvostupanjski sud je svakako trebao odrediti o svim spomenutim tužiteljevim tvrdnjama, budući da o tome ovisi odluka o tužbenom zahtjevu. Sve to pobijanu odluku čini nezakonitom - izostali su razlozi o odlučnim činjenicama. Uslijed tih nedostataka, pobijana odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne može se ispitati i zahvaćena je bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

15. Uvažavajući sadržaj tužbe, ali i tuženikovih prigovornih tvrdnji, kao i složenost pravnog odnosa između stranaka, ovaj sud želi ukazati na to da pravu volju stranaka u ovoj pravnoj stvari može se utvrditi prije svega kroz tumačenje odredbi njihovog ugovora onako kako one glase (čl. 319. st. 1. ZOO-a). Pritom, pri tumačenju treba istraživati zajedničku namjeru ugovornih strana onako kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim u Zakonom o obveznim odnosima (čl. 319. st. 2. ZOO-a).

16. Zajednička namjera ugovornih strana nije ili ne bi smjela biti zaštita interesa samo jedne ugovorne strane te zanemarivanje ili djelomično zanemarivanje interesa druge strane.

17. Svrha bankarskog poslovanja ne smije biti samo osiguranje jednostranih interesa banaka u ugovorima o kreditu, već i istodobna zaštita jednakovrijednih interesa, prava i obveza druge ugovorne strane – korisnika kredita. Riječ je o poslovnim ugovornim partnerima.

18. U odnosu na primjenu odredaba čl. 295. i čl. 296. ZOO-a, a na koje se tužitelj poziva, ovaj sud upućuje na Direktiva vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Ta Direktiva je implementirana ne samo u odredbama Zakona o zaštiti potrošača, već djelomično i u odredbe čl. 295. i čl. 296. ZOO-a. Razlog tome je zaštita šireg kruga sudionika u obveznopravnim odnosima (čl. 16. ZOO-a), u ugovaranju putem općih uvjeta ugovora.

19. Posljedice nevaljanosti ugovora sadržane su u odredbama čl. 322. do čl. 335. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 295. st. 1 ZOO-a, Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

21. Ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela (čl. 296. st. 1. ZOO-a). Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

22. Pored sadržaja ovih odredaba, a s obzirom na općenite kriterije iz odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a, u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi je li riječ o odredbama suprotnima načelu savjesnosti i poštenja i jesu li te odredbe prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, pri čemu te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

23. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 370. ZPP-a). Kako odluka o trošku postupka iz točke II. izreke pobijane presude ovisi o odluci o glavnoj stvari, ta odluka o trošku postupka je također ukinuta.

24. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će voditi računa o ukazanim propustima, otkloniti bitne povrede na koje je ovom odlukom upućen. Prvostupanjski sud vodeći računa o tužiteljevom zahtjevu, kao i o sadržaju tuženikovih prigovornih tvrdnji, detaljno će utvrditi sve činjenice i izvesti sve potrebne dokaze kako bi pronašao odgovore na pitanja je li tužbeni zahtjev osnovan.

25. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac