Broj: Ppž-10152/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše u svojstvu zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. FP, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94 ) odlučujući o žalbi okr. FP, protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: Pp -2505/2021 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
1.U povodu žalbe okr. FP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, u odnosu na žaliteljicu, te se okrivljenoj za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( Narodne novine broj: 41/77,55/89, 5/90, 47/90 i 29/94 i 114/ 2022) izriče novčana kazna u iznosu od 130, 00 ( sto trideset ) eura, koju kaznu je okrivljena dužna platiti u roku od 30 dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.
2.U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljene kao neosnovana te se , u pobijanom a nepreinačenom dijelu, pobijana presuda potvrđuje.
3. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30, 00 eura , u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okr. FP proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenoj izrečena novčana kazna u iznosu od 1.300,00 kuna u protuvrijednosti od 172,53 eura, koju je dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, te je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.
2.Protiv te presude okr. FP je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.
3.Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. t. 6, 7, 9, i 10. ovog Zakona, niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljene, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja odluke, došlo do izmjene propisa ( Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ broj: 114/22), te se na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljene preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu propisani raspon novčane kazne za prekršaj koji tereti okrivljenu ( 20,00 do 150,00 eura).
U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
6.Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebitih dokaza, valjano cijenio obranu okrivljene i valjano cijenio iskaze svjedokinja TP i DP, čiji iskazi su u potpunosti suglasni, i iz kojih iskaza proizlazi kako je se okrivljena ponašala upravo na način kako joj se optužbom stavlja na teret. Prvostupanjski sud je slobodno cijenio dokaze sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, opravdani , logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljene prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žaliteljica dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.
7.Ispitujući dalje ocjenom navoda žalbe odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio kako je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ : 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s tim da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža minimalna novčana kazna u odnosu na raniji propis.
7.1.Sukladno odredbe čl. 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, propis jedanput ili više izmjeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
7.2. Prema tome, budući da je Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94 i 114/22) propisan je novčana kazna u rasponu od 20,00 do 150,00 eura to je prema okrivljenoj trebalo primijeniti novi Zakon koji je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u iznosu od 130,00 eura, kao u izreci ove odluke u točki I.
8. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Takva kazna je primjerena težini i opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljena u žalbi ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne, na blažu kaznu.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po žalbi temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) u minimalnijem propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
10.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 20. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša , v. r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, žaliteljicu, i tužitelja.
Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava
Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice:
RP