REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4266/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROIMPIANTI S.R.L., Italija, 37067 Valeggio, Via Cavour n. 44, OIB 90845042470, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-733/2020-35 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-733/2020-35 od 20. listopada 2023. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv odluke iz točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-733/2020-35 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.578,33 EUR / 79.702,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.551,39 EUR / 19.223,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.362,22 EUR / 10.263,65 kn (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štetu. Do štete je došlo 10. svibnja 2018. u prometnoj nezgodi na predjelu mjesta [adresa], na kolniku autoceste [adresa], kod 350+800 km. Tom prilikom oštećeno je tužiteljevo motorno vozilo marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka], uslijed udara u životinju (psa). Po ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik nije dokazao da je osigurao siguran i neometan promet na predmetnoj dionici autoceste.

3. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Joze Šituma, prvostupanjski sud je utvrdio da visina tužiteljeve štete iznosi 78.108,65 kn, uvećano za troškove odvoza olupine u iznosu od 1.593,75 kn.

4. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje: ZC) i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

5. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

6. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On je ukazao na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o postojanju njegove odgovornosti. Tuženik je istaknuo da je tijekom postupka dokaza da nema njegovog protupravnog postupanja niti je dokazana uzročno posljedična veza između njegove navodne radnje i tužiteljeve štete. Prema njegovom mišljenju, iznenadna pojavnost psa nastala je zbog protupravnog postupanja vlasnika psa. Tuženik je napomenuo da je za vrijeme trajanja postupka prigovarao mogućoj krivnji vozača tužiteljevog vozila.

8. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda.

9. Tuženikova žalba djelomično je neosnovana, djelomično nedopuštena.

10. U odnosu na odluku kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.362,22 EUR, tuženikova žalba nije dopuštena. Protiv odluka kojima je odbijen zahtjev protivne strane u sporu, druga strana nema interesa pobijati takve odluke. Zato je tuženikova žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

11. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štetu koja mu je nastala na njegovom vozilu marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka]. Tužiteljevo vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. svibnja 2018. na predjelu mjesta [adresa], na kolniku autoceste [adresa], kod 350+800 km. Tada je tijekom vožnje došlo do udara tužiteljevog vozila u životinju (psa).

13. Cijeneći sve okolnosti slučaja i utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je zaključio da postoji tuženikova odgovornost za štetu te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. Za takvu svoju odluku dao je valjane i detaljne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pobijanu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno ocijenjenih rezultata dokaznog postupka te uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud ne nalazi ni povrede u postupanju prvostupanjskog suda na koje tuženik upućuje u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, pobijana presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude.

14. Rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je tuženik u sporno vrijeme vršio redovnu ophodnju autoceste i to 24 sata. Dionicu autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda tuženik je obišao ophodarskim vozilom, sukladno ophodarskom dnevniku (list 28. -29. spisa). Na zaštitnoj žičanoj ogradi nisu pronađena nikakva oštećenja te je utvrđeno da je u ispravnom stanju.

15. Međutim, i ovaj sud drži da tuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a). Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017. Dakle, za naknadu štete nastale naletom životinje (bila ona divlja ili domaća) na vozilo na autocesti, pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se životinja nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se životinja zatekla na kolniku autoceste.

16. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama. Tuženikova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

17. U ovom slučaju, na kolniku autoceste našla se životinja. To ukazuje da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se životinja nađe na prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bio je, kako je već naprijed navedeno, na tuženiku. No, tuženik nije dokazao suprotno. S druge strane, rezultati izvedenih dokaza uopće ne upućuju da bi postojala odgovornost vozača tužiteljevog vozila za ovu prometnu nezgodu.

18. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. S tim u vezi za ukazati je da štete ove vrste doista nisu neuobičajene na cestama. Ma koliko se tuženik različitim mjerama (prometni znakovi upozorenja, zaštitne ograde, čelične i druge mreže, ophodnja, itd.) trudio da se ovakve štete izbjegnu, to je u punom smislu riječi zaista teško. Zato neovisno o tome kakve je mjere održavanja (čl. 81. st. 1. u vezi s čl. 16. i 17. st. 1. podstavak 2. ZC-a), sigurnosti i prohodnosti cesta, tuženik i u ovom slučaju poduzeo, činjenica je da se životinja našla na cesti i da je udarila u tužiteljevo vozilo te da se ono uslijed udara oštetilo.

19. Kako dakle tuženik upravlja autocestom i bio je u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, to je tuženik dužan naknaditi štetu korisniku ceste (ovdje tužitelj), prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice koje bi spriječile izlazak životinja poput psa, na autocestu. Odatle neosnovanost svih tuženikovih žalbenih razloga.

20. Dokumentacija u spisu (isprave i rezultati vještačenja) daje osnovu za opseg štete koju je tužitelj pretrpio i čiju naknadu potražuje.

21. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR ocijenjen je kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st.1. ZPP-a).

Zagreb, 20. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac