REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9634/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TP, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 20. listopada 2024., broj: Pp-2293/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. TP kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. TP je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 20. listopada 2024., broj: Pp-2293/2024-5, proglašena je krivom okr. TP da je, na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 660,00 eura, u koju se lišenje slobode uračunava kao 39,82 eura pa je okrivljenici preostala novčana kazna 620,18 eura koju je dužna platiti u roku tri dana po primitku presude. Istom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u t. 2. izreke, počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena kazna zatvora 10 dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom.

1.1. Na temelju čl. 58. st. 1. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja strane vozačke dozvole na području Republike Hrvatske dva mjeseca, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja svim motornim vozilima koja je bila izrečena naredbom Postaje prometne policije Pula-Pola. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenica obvezna naknaditi ukupno 51,00 euro.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica osobno ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenica navodi da je doputovala iz Beograda kako bi prisustvovala zarukama svoje sestrične, da je u društvu popila par čaša alkoholnih pića i nesavjesno sjela u auto da odveze prijatelja kući te ističe da nikada ne pije i da ju je zajedno s alkoholom savladao i umor od puta te da nije primijetila da je u takvom stanju.

6. Gore navedenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica u vezi prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iznoseći obranu u prvostupanjskom postupku, okrivljenica je u potpunosti priznala krivnju za ovaj prekršaj, ne osporavajući ni jednu odlučnu činjenicu. Okolnosti koje iznosi u žalbi, a koje su prethodile i dovele do počinjenja prekršaja (putovanje iz Beograda, konzumiranje alkohola na proslavi zaruka te činjenica da je djelovanje alkohola bilo veće zbog toga što ga inače ne konzumira i zbog toga što je bila umorna), ne opravdavaju njen postupak niti je mogu ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. Također, ni činjenica da okrivljenica nije bila svjesna da je u alkoholiziranom stanju, što se ističe u žalbi, nema utjecaja na njenu krivnju, jer se samoskrivljeno (svojom krivnjom zbog konzumiranja alkohola) dovela u takvo stanje.

7. U odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenica u žalbi navodi da se ne sjeća da je počinila taj prekršaj te da joj je jako žao ako je nekog uvrijedila ali nije bila u svjesnom stanju.

8. Prije svega, gore navedeni žalbeni navodi ne mogu se smatrati osnovanim jer su različiti od navoda koje je okrivljenica iznosila u obrani u prvostupanjskom postupku, kada nije isticala da se ne sjeća da je počinila ovaj prekršaj, nego je navodila da je psovke upućivala prijatelju koji je bio s njom u vozilu i to iz razloga što je on želio snimati postupanje policijskih službenika. Osim toga, žalbeni navodi da se okrivljenica ne sjeća da je počinila taj prekršaj treba navesti da nemaju utjecaja na njenu krivnju zbog samoskrivenosti. Eventualna smanjena ubrojivost (ako se to uopće tvrdi žalbom), pa niti ako je bila znatna, ne dovodi u pitanje namjeru odnosno nehaj u trenutku počinjenja prekršaja, niti, s obzirom na odredbu čl. 26. st. 3. Prekršajnog zakona, predstavlja osnovu za fakultativno ublažavanje kazne, jer je do nje, već i prema žalbenim navodima, došlo samoskrivljeno.

9. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenica ističe da do sada nikada nije imala nikakav prekršaj te izražava najdublje kajanje za nesavjesno postupanje i prihvaća krivnju koja joj se stavlja na teret.

11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, dostatno ocijenjene. Dosadašnju neosuđivanost okrivljenice prvostupanjski sud je cijenio olakotnom okolnošću pri izboru vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, kao i priznanje prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. I ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski, smatra da u ovom prekršajnom predmetu ne postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, a utvrđene olakotne okolnosti su, po ocjeni ovog suda, i više nego dovoljno vrednovane. U odnosu na prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenici je izrečena novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, iako je, po ocjeni ovog suda, s obzirom na visinu utvrđene koncentracije alkohola (vrlo blizu gornje granice koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za teži oblik istog prekršaja), bilo mjesta izricanju novčane kazne i u višem iznosu, dok je u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljenici izrečena najblaža moguća prekršajnopravna sankcija (jer nema zakonskih uvjeta za izricanje opomene) pa ni u tom dijelu nema osnove za preinačavanjem pobijane presude, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

13. Pritom je ovaj sud našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane korištenja strane vozačke dozvole na području Republike Hrvatske dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini neznatno iznad zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, a naročito činjenicu da je okrivljenica upravljala vozilom iako je u organizmu imala visoku koncentraciju alkohola (1,41 g/kg, dakle vrlo blizu gornje granice koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za teži oblik istog prekrpaja) primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. U spisu nema dokaza da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.