REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2855/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene političke stranke Hrvatska demokratska zajednica - HDZ, zbog prekršaja iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08., 125/11., 20/12., 138/12. i 69/17.), odlučujući o žalbi okrivljene političke stranke, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2022., broj: R 2 P-J Pp-907/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljene političke stranke Hrvatska demokratska zajednica - HDZ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica - HDZ je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 20. siječnja 2022., broj: R 2 P-J Pp-907/2021-9, okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica - HDZ je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji joj je izrečena novčana kazna 30.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljena politička stranka, putem braniteljice odvjetnice Branke Raić-Sudar, podnijela je žalbu, naznačujući u uvodu da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
2.1. Uz žalbu, dostavljene su presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-1594/2019 od 30. ožujka 2020. i Općinskog suda u Vinkovcima Pp-1666/2021 od 7. veljače 2022.
3. Žalba nije osnovana.
4. Okrivljena politička stranka u žalbi reproducira izreku prvostupanjske presude, iznosi suštinu svoje pisane obrane te tvrdi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud nije povjerovao navodima njene obrane jer je odmjerio novčanu kaznu od čak 30.000,00 kuna (max 40.000,00 kuna), što je potpuno protivno ustaljenoj sudskoj praksi u identičnim predmetima, navodeći kao primjer presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-1594/2019 od 30. ožujka 2020. te presudu Općinskog suda u Vinkovcima Pp-1666/2021 od 7. veljače 2022, koje je i dostavila uz žalbu.
5. U odnosu na žalbeni navod da je pobijanom presudom novčana kazna izrečena „potpuno protivno ustaljenoj sudskoj praksi u identičnim predmetima“, treba navesti da je prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu, jednako kao i što su to učinili prvostupanjski sudovi u odlukama koje su dostavljene uz žalbu, primijenio odredbu o ublažavanju kazne i okrivljenoj političkoj stranci izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog fiksnog (apsolutnog) iznosa. Odluke koje se ističu u žalbi i koje su dostavljene uz žalbu ne mogu se primijeniti u ovom prekršajnom predmetu, jer ni u jednom tom predmetu tužitelj nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, kao što to nije učinio ni u ovom prekršajnom predmetu, pa Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije imao zakonske mogućnosti izraziti svoj stav je li bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. U brojnim svojim odlukama (npr. Jž-138/2020 od 4. studenog 2020., Jž-1050/2020 od istog dana, Ppž-6694/2023 od 6. studenog 2024. itd.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je izrazio stav glede kazne u sličnim predmetima.
6. Nije u pravu okrivljena politička stranka ni kada u žalbi tvrdi da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na njenu štetu „posebice u vidu visine odmjerene novčane kazne, a ovo posebice stoga jer sud nije uzeo u obzir gotovo nikakve olakotne okolnosti na strani okrivljenika“. Prije svega, ni sama okrivljena politička stranka u žalbi ne iznosi ni jednu olakotnu okolnost koju je prvostupanjski sud, po njenom mišljenju, propustio cijeniti, a stav je ovog suda da utvrđene olakotne okolnosti nemaju značaj onih posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, ali, kao što je to već navedeno, u nedostatku žalbe tužitelja ovaj sud nema zakonske ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s takvim stavom. Imajući na umu da je, kao olakotno, prvostupanjski sud cijenio „priznanje prekršajne odgovornosti, kao i činjenicu da je okrivljena politička stranka ipak uspjela postići 26,32% zastupljenosti podzastupljenog spola na kandidacijskoj listi), ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena ispod zakonom propisanog fiksnog (apsolutnog) iznosa i više nego primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
7. Neosnovano se u žalbi ističe da je bilo mjesta primjeni odredbe o oslobađanju od kazne, u kom smislu okrivljena politička stranka smatra da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Institut oslobođenja od kazne propisan je odredbom čl. 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (st. 1.) odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (st. 2.). Međutim, u ovom predmetu se ne radi o prekršaju za koji je zakonom izričito propisano oslobođenje od kazne (čl. 38. st. 1. Prekršajnog zakona), ne radi se ni o procesnoj situaciji da posljedice prekršaja pogađaju počinitelja (čl. 38. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona), a ne radi se ni o prekršaju za koji je zakonom propisana neka druga mogućnost oslobođenja od kazne (čl. 38. st. 2. t. 2. i 3. Prekršajnog zakona). Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, u ovom prekršajnom predmetu nema zakonske mogućnosti primjene čl. 38. Prekršajnog zakona.
8. Nije u pravu okrivljena politička stranka ni kada ističe, iako „opreza radi“, prigovor zastare prekršajnog progona, jer je inkriminirani prekršaj počinjen 29. travnja 2021., a prema čl. 13. Prekršajnog zakona prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena politička stranka bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njena politička aktivnost.
10. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studeni 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu političku stranku, braniteljicu i tužitelja.
