Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-171/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice J. R., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika klinike, OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici M. P., mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1575/2022-35 od 20. rujna 2024., 20. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuju točke I. i II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1575/2022-35 od 20. rujna 2024.
II. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.229,08 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, koje teku na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate kako je o specificirano. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.331,25 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2024. do isplate.
2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 26. rujna 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu da mu naknadi troškove postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. U svojoj žalbi tuženik navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, neobrazloženi i proturječni osobito u odnosu na mišljenje izvanrednog profesora dr.sc. V. G. od 28. ožujka 2018., vezano uz sporove kojima se traži isplata dodataka na plaću i za prekovremene sate, te nije obrazložio na temelju čega je zaključio da je volja ugovaratelja kolektivnog ugovora bila takva da se radnicima u zdravstvu ovdje utuženi dodaci i uvećanja obračunavaju na prekovremene sate. Isto tako, da je učinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer odluka suda nije donijeta na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na osnovi rezultata cjelokupnog postupka.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede. Za svoju odluku je dao jasne razloge, a to što se izričito nije osvrnuo na mišljenje izvanrednog profesora dr.sc. V. G. nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se ne radi o obvezujućem mišljenju za sud na bilo koji način niti se može smatrati dokazom koji je relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.2. Nije učinjena niti relativno bitna povreda na koju se poziva tuženik, obzirom da je odluka suda utemeljena na savjesnoj i brižljivoj ocjeni provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.
6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate prekovremenog rada, te po osnovi manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 16. kolovoza 2017. do 16. studenoga 2020.
6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,
- da joj dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nisu obračunati i isplaćeni na sve odrađene sate, odnosno nisu obračunati na sate prekovremenog rada,
- da je financijskim vještačenjem po vještacima iz društva „V. T.“ d.o.o. utvrđeno da tuženik prilikom isplate plaće u utuženom razdoblju tužiteljici nije obračunao dodatak na otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada,
- da joj je u utuženom periodu manje isplaćena plaća po osnovu utuženih dodataka i manje isplaćena naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 1.229,08 eura bruto.
6.2. Prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13., 96/15.; dalje: KU/13), odnosno temeljem članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18.; dalje: KU/18), kao i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na temelju članka 59.a KU/13, odnosno članka 58. KU/18. Prvostupanjski sud navodi da iz definicije plaće kako je ona određena u kolektivnom ugovoru ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunata na drugi način izuzev onoga koji je propisan člankom 47. KU/13, što znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću. Isto tako, da je člankom 91. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema članku 94. ZR-a, da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koje poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.
6.3. Prvostupanjski sud se poziva i na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. i prema kojemu radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
6.4. Zbog toga je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te na dosuđeni iznos glavnice dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečno manje plaćenog iznosa do isplate.
6.5. Parnični trošak dosuđen je tužiteljici primjenom članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) uz uvećanje za troškove vještačenja.
7. U svojoj žalbi tuženik navodi kako žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle, i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se radi o sporu male vrijednosti, to se iz tog razloga žalba ne može podnositi. Tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava i tumačenja odredbi Kolektivnih ugovora kako to tumači prvostupanjski sud.
7.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio pravilnom primjenom KU/13 i KU/18. Člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18 propisana je struktura plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovnu plaću – stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća ovisno o radnom mjestu, dok prema članku 59.a KU/13, odnosno članku 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje imaju pravo na dodatak u iznosu od 4%, odnosno 8% od osnovne plaće.
7.2. Posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a sukladno članku 36. KU/13, odnosno članku 34. KU/18. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na Sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-VI-56/2019-18.
7.3. Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka nije bilo prigovora, osim što tuženik osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice pa kako je visina potraživanja tužiteljice pravilno utvrđena i kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i potvrdio pobijanu odluku u točkama I. i II. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
8. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 20. studenog 2024.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
