REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-993/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HL, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj KO-DO-517/2023 od 31. ožujka 2023., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Ane Bukal, odvjetnika Matije Kolaka uzz braniteljicu Gordanu Grubešu, odvjetnicu iz Zagreba te okrivljenog HL, dana 19. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
okrivljeni HL - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HLG i ŽL, rođene H, rođen **.**.1943. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Đulovac, državljanina RH i SR Njemačke, strojarski inženjer sa VSS, umirovljenik, dobrog imovnog stanja, razveden, otac jednog djeteta, vojsku služio u JNA u Cerke i Bihaću 1964., odlikovan od strane predsjednika RH „Red predsjednikovih vitezova“, neosuđivan, nalazi se na slobodi,
k r i v j e
što je:
točno neutvrđenog dana tijekom rujna 2021. do 15. siječnja 2023. u Zagrebu, u cilju uspostavljanja neželjenog kontakta, oštećenu JL nazivao s raznih brojeva telefona na njezin broj, a koje brojeve je oštećena JL blokirala te dolazio na adresu stanovanja oštećene u [adresa], lupao po vratima stana i tražio oštećenu da ih otvori, a što je navedena odbijala učiniti te dana 15. siječnja 2023. u vremenu od 13,00 do 13,07 sati zvao oštećenu na njen broj telefona na koje pozive se nije javila, a potom je istu čekao ispred stambene zgrade na adresi u [adresa], pa kada se JL vraćala kući te ga ugledala ispred zgrade, okrenula se i počela se udaljavati, ali ju je sustigao te joj u cilju da je ustraši uputio riječi: „Ubit ću te, samo dođi na sud“, a kada mu je oštećena rekla da će doći na sud, isti joj je ponovo rekao da će ju ubiti, a potom je istu udario otvorenim dlanom ruke po lijevoj strani glave, a opisanim ponašanjem je kod oštećene JL izazvao osjećaj tjeskobe, uznemirenosti i strah za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti te ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavljao neželjeni kontakt s drugom osobom te time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njenu sigurnost,
čime je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje - opisano i kažnjivo po članku 140. stavku 1. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11,
pa mu se temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11 utvrđuju sljedeće kazne zatvora:
- za kazneno djelo prijetnje temeljem članka 139. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci te
- za kazneno djelo nametljivog ponašanja temeljem članka 140. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci,
pa mu se temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseca
pa se okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izriče
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem članka 73. KZ/11 okrivljenom se izriče sigurnosna mjera ''Zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja'' žrtve JL u trajanju od 3 (tri) godine.
Temeljem članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ako okrivljeni krši obveze određene sigurnosne mjere iz članak 73. KZ/11.
Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 300,00 eura.
Obrazloženje
1. Uvodno navedenom optužnicom HL je na teret stavljeno počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode, i to kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
3. Shodno, sud je u dokaznom postupku pročitao i razgledao izvješće o uhićenju i dovođenju optuženog od 15. siječnja 2023. (list 3 do 5), kriminalističko-tehničko izvješće sa fotodokumentacijom ekrana mobitela oštećene sa evidencijom poziva, oboje od 15. siječnja 2023. (list 12 do 17), zapisnik sa potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta (mobitela) od optuženog od 15. siječnja 2023. (list 18 i 19), liječničku dokumentaciju za oštećenu (list 27 i 129), izvješća o postupanju policije povodom provjere mjera opreza (list 121, 123, 130, 132, 134, 138, 140, 142, 144, 149, 151, 173 i 175), te presliku prve stranice spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2186/2021, kao i tužbu u tom predmetu (list 167 i 168).
4. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08, sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz svjedoka-oštećene JL (list 54 do 55 te 126 do 128) i svjedoka-očevidca TL (list 56 do 57 i 147).
4.1. Sud je na raspravi od 25. rujna 2024. kao svjedoka neposredno ispitao FL (list 154 i 155), dok je na raspravi od 19. studenog 2024. dopunski ispitana i oštećena JL (list 177 i 178).
5. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženog, pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije MP RH (list 83 do 85) na ime optuženika.
6. U iskazu danom na raspravi od 25. rujna 2024. optuženi je naveo da navodi oštećene nisu točni. Oštećenu je upoznao prije pet ili šest godina, često su se družili, a u jednom su trenutku čak trebali i živjeti zajedno kod njega kraj Daruvara. Pozajmio joj je novac u veljači 2020., da bi ju potom tražio potvrdu o toj pozajmici. To je oštećenu razljutilo pa su se na kraju prestali družiti i nisu živjeli zajedno. On je oštećenu nakon toga znao nazvati s vremena na vrijeme, kao i ona njega, s tim da ju nakon toga nije proganjao kroz dvije godine, odnosno s njom nije želio uspostaviti kontakt. Kako mu u dogovorenom roku od godinu dana oštećena nije vratila pozajmljeni novac, tužio ju je mjesec dana nakon isteka tog roka. Pred sudom u Zagrebu vodi se parnica za povrat novca povodom njegove tužbe, pa kako oštećena u nekoliko navrata nije došla na sud, on je došao pred njen stan i pitao ju hoće li konačno doći na sud. Tada su se posvađali, ali joj nije prijetio, niti ju je udario. Nakon što je podnio tužbu protiv oštećene u Zagreb je dolazio jednom ili dva puta godišnje, bilo radi parnice, bilo radi liječničkog pregleda, te bi tada prespavao kod FL. Imao je ključ stana oštećene, a ona ga nikad nije tražila da joj ga vrati. Ističe da je oštećenu nakon podizanja tužbe zvao jednom ili dva puta godišnje i to isključivo da mu kaže kada će mu vratiti novac. Nakon što je tužio oštećenu, ista ga je zvala jednom ili dva puta godišnje vezano za tečaj na koji su zajedno išli. Oštećena mu je rekla neka povuče tužbu i da će mu vratiti novac. Međutim, taj novac u iznosu od 200.000,00 kuna mu nikada nije vratila. Novac je oštećenoj bio potreban za uređenje stana u [adresa]. Oštećena je potom planirala prodati taj stan za veći iznos i tako mu vratiti pozajmicu. Ističe da je jednom prespavao kod oštećene u [adresa], dok u Zagrebu nikada nije prespavao kod nje. Oštećena mu je dala ključ svog stana u [adresa] kako bi mogao doći k njoj, ali on nikada nije došao, s tim da nije imao ključ njene kuće u [adresa]. Ističe da zna da je oštećena promijenila bravu stana u [adresa], ali se ne sjeća da bi ga prethodno tražila da joj vrati ključ. Dan prije rasprave na sudu nije zvao oštećenu već su se sreli na ulici. Dodaje da je na početku želio biti sa oštećenom, ali da ga je ta želja prošla kad mu je počela lagati.
7. S obzirom na ovakav iskaz optuženog u kojem u potpunosti negira počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela, u postupku je bilo sporno je li isti u odnosu na oštećenu JL počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, i to na način i pod okolnostima kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.
8. Radi utvrđivanja navedenog, sud je prvenstveno cijenio iskaze svjedoka, odnosno TL, FL i oštećene JL, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu, da bi rezultate dokazivanja po navedenim dokazima doveo u svezu s citiranom obranom optuženika.
9. U pročitanom iskazu danom na raspravi od 6. studenog 2023., oštećena JL u bitnom je navela kao na zapisniku o ispitivanju pred policijom od 6. ožujka 2023. kada je izjavila da je optuženog upoznala tijekom 2019. na meditacijskom skupu na otoku Silba. Tijekom zime 2020. s istim je počela češće komunicirati, a jednom je bila i na njegovom imanju u Daruvaru. U to je vrijeme optuženi bio i kod nje u kući u [adresa]. U navedenom periodu je primijetila da s optuženim nešto nije u redu, a ponajprije zato što je njenom susjedu u [adresa] rekao da se ženi, i to njome. Nakon što je čula navedeno, optuženom je odmah rekla neka ode, ali on je usprkos tome ostao još dva dana. Kroz ta dva dana optuženi je boravio u zasebnoj sobi, a ona nije zatražila intervenciju policije iako je zbog svega plakala. Nakon povratka u Zagreb se neko vrijeme nije čula s optuženim, ali se ipak sažalila nad njim smatrajući da isti boluje od psihičkih bolesti. Naime, optuženi ju je učestalo kontaktirao zbog čega se tijekom mjeseca rujna 2021. pristala čuti s njim putem telefona, kojom prilikom mu je predložila da krene na terapiju theta healing u Okićevoj ulici u Zagrebu, gdje je i ona odlazila, a kako bi pomogao vlastitim zdravlju. Obzirom da je optuženi ubrzo nakon toga počeo pretjerivati sa pozivima i učestalim pokušajima uspostavljanja kontakta, s istim je odlučila prekinuti kontakt. Ranije mu je dala ključeve haustora zgrade i svog stana u [adresa], a kako bi imao gdje prespavati kada dođe u Zagreb, pa ga je još u [adresa], a kada je saznala da priča da se ženi njome, zamolila da joj vrati navedene ključeve, što nije učinio. Nakon navedenog optuženi je protiv nje pokrenuo spor na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vezano za povrat navodne pozajmice od 200.000,00 kuna, a koje novce joj isti nikada nije posudio, iako je neko vrijeme bilo govora o tome. U navedenom sporu je 16. siječnja 2023. trebalo biti održano ročište, da bi optuženi od mjeseca rujna 2021. pa kroz cijelu 2022. godinu učestalo dolazio do njenog stana i lupao joj po vratima, s tim da ga ona nije puštala unutra, a navedeno nije prijavila policiji. Ističe da je bravu na vratima stana promijenila, a da je brava na haustoru zgrade ostala ista, zbog čega je optuženi, kako je ranije navedeno, dolazio pred vrata njenog stana. Osim toga, optuženi ju je nazivao sa različitih brojeva na njen broj [broj telefona], s tim da je ona te brojeve blokirala kada bi utvrdila da ju zove optuženi. Dana 15. siječnja 2023. je bila na području centra Grada Zagreba te se kretala prema adresi svog prebivališta, [adresa]. Oko 13,10 sati je došla u blizinu zgrade u kojoj živi te je uočila optuženog kako stoji ispred njene zgrade i gleda prema njoj. Tada je iz svoje torbice uzela mobitel i fotografirala optuženog ispred svoje zgrade i krenula se udaljavati od njega hodajući [adresa] prema jugu, odnosno prema Ulici Antuna Mihanovića. Kako je optuženi krenuo za njom u jednom trenutku ju je sustigao i zaprijetio joj riječima: „Ubit ću te, samo dođi na sud!“. Na navedeno mu je rekla: „Naravno da ću sutra doći na sud“, na što joj je optuženi ponovno zaprijetio da će ju ubiti, a zatim ju je otvorenim dlanom svoje desne ruke udario po gornjem dijelu glave. Nakon toga joj se ponovno unio u lice i nastavio prijetiti, na što mu je rekla da će pozvati policiju te da se makne od nje. Ističe da se zatim odmaknula od optuženog prema jednoj djevojci koja je bila dostavljačica, a koja je stajala na uglu [adresa] i [adresa] te gledala prema njoj i vidjela što se dogodilo. Kada je došla do te djevojke, ista joj je rekla da se zove TL i ustupila joj broj mobitela navodeći kako može svjedočiti o onome što je vidjela. Dodaje da je u isto vrijeme vidjela kako je optuženi otišao prema svom automobilu marke „Mercedes“, koji je bio parkiran ispred ulaza u njenu zgradu, s tim da joj nije poznato gdje je optuženi otišao nakon toga. Nakon opisanog događaja je gledajući u svoj mobitel utvrdila da je istoga dana u vremenu od 13,00 do 13,07 sati imala pet odbijenih poziva sa telefonskog broja [broj telefona], sa kojeg broja ju je optuženi ranije pozivao te koji je blokirala. Ponašanje optuženog u vidu učestalih dolazaka do njenog stana, ostvarivanja neželjenih telefonskih kontakata, kao i prijetnja koju joj je uputio, su kod nje izazvale osjećaj tjeskobe, uznemirenosti i straha za vlastiti život i sigurnost. Prijetnje optuženog je shvatila ozbiljno s obzirom da je imala saznanja da isti posjeduje oružje koje mu je oduzeto od strane policije u Daruvaru. U odnosu na opisani fizički napad optuženog, ističe da nije zadobila nikakve tjelesne ozljede, niti je zatražila liječničku pomoć povodom toga.
9.1. Na pročitani zapisnik s rasprave od 6. studenog 2023., oštećena je dodala da optuženog poznaje oko 5 godina te da su problemi s njim počeli kad joj je rekao da je svom prijatelju rekao da se ženi s njom. Tada mu je rekla da ode iz njene kuće u [adresa] u kojoj su se tada nalazili, a on je otišao tek za dva ili tri dana. Ta dva ili tri dana ona i optuženi uopće nisu komunicirali, da bi on nakon toga jednostavno otišao. To je bilo u travnju 2020., a iste godine su se čuli otprilike do jeseni s obzirom da je ona pokušala smiriti situaciju i s njim normalno komunicirati. Nakon terapije u rujnu ili listopadu 2020. ona mu se u potpunosti prestala javljati, da bi ju optuženi sve do siječnja 2023. najmanje pet ili šest puta tjedno, a ponekad i pet do šest puta dnevno, zvao sa različitih brojeva mobitela. Ona mu se na te pozive nije javljala, odnosno blokirala je sve te brojeve. U razdoblju od jeseni 2020. do kritičnog događaja u siječnju 2023. optuženi joj je najmanje deset puta dolazio na vrata stana koji ima staklena vrata, s tim da mu ona niti jednom nije htjela otvoriti vrata. Optuženi je imao ključ od vrata haustora, a ona je odmah u proljeće 2020. promijenila ključeve stana u [adresa], kao i ključ kuće njene kćeri u [adresa]. Optuženi je potom u proljeće 2021. pred sudom u Zagrebu protiv nje podnio građansku tužbu navodeći da mu je ona dužna 200.000,00 kuna. Ističe da joj optuženi nikada ništa nije pozajmio ili dao, a posebno ne novac, već joj je samo jednom prilikom platio neki tečaj od 150,00 eura i uplatio joj EVO TV. S optuženim nikada nije bila u emotivnoj vezi, niti joj je to bila želja, a čim je u proljeće 2020. shvatila da on ima takve namjere, rekla mu je da ode. Kritične zgode u siječnju 2023. optuženi ju je vidio na ulici, zaletio se prema njoj, udario ju i rekao joj „Dođi na sud!“, ali u prijetećem smislu, bez povisivanja tona. Ona se radi toga jako preplašila i vjerovala je da će ju ponovno udariti, ali oko njih je bilo puno ljudi zbog čega se on odmaknuo i otišao. Potom je razgovarala s prolaznicom TL i istog dana optuženog prijavila policiji. Od siječnja 2023. više ne viđa optuženog, a pretpostavlja da je to jer isti sada ne zna gdje ona stanuje. Optuženi ju više ne uznemirava, osim navedene građanske tužbe, koja je po njenom mišljenju besmislena i podnesena isključivo da ju se zastrašuje i zlostavlja. Optuženi je na ročištu u rujnu 2023. na građanskom sudu pokazao kaznenu prijavu protiv nje za prijevaru za tih 200.000,00 kuna. Zbog takovog ponašanja optuženog je dobila PTSP te ima ozbiljne psihičke probleme. Po predočenju zapisnika o ispitivanju pred policijom, istaknula je da je optuženom predložila da ide na terapiju u rujnu 2020., a ne kako je rekla pred policijom u rujnu 2021. Objašnjava da je tada, kao i danas bila zbunjena, zbog čega više ne može reći je li joj optuženi kritične zgode stvarno rekao da će ju ubiti, ili su njegove riječi vezane za sud, udarac i izraz lica, bili takvi da je ona to protumačila kao da će ju ubiti. Oštećena sudu potom predaje povijest bolesti iz koje je vidljivo da joj je prezime do prije dvije godine bilo Ž. FL je prijateljica optuženog koju je vidjela samo jednom prije pet godina. Imenovana nema nikakve veze s parnicom koja se vodi između nje i optuženog te se nikada nije družila s njima. Ističe da je uvjerena da je FL po nekoj osnovi nešto dužna optuženom pa mu lažnim svjedočenjem u ovom postupku vraća usluge. Zbog optuženog je stavila video nadzor na ulazna vrata, da bi on predmetnu kameru prije godinu dana nečim udario. Popravila ju je tek nedavno. Optuženi je dolazio pred vrata njenog stana nevezano za parnični postupak, ali i dan prije rasprava. Na ulaznim vratima zgrade postoji portafon, ali optuženi na isti nije zvonio s obzirom da bi ih otključao ulaznim ključem koji mu je ona dala. Stan u [adresa] nije u njenom vlasništvu, ali ga povremeno koristi. Dodaje da više ne stanuje u [adresa]. S optuženim nikada nije bila u poslovnom odnosu, s tim da su razgovarali o ulaganju njegovih 200.000,00 kuna u jedan stan u [adresa], da bi joj on dao da potpiše neku potvrdu bez predaje novca. Ističe da je tu potvrdu doista i potpisala, ali preuranjeno zbog čega se sada i vodi parnica. Nakon nekoliko dana joj se javio odvjetnik optuženog i ona mu je rekla da ne može garantirati za taj dogovor. Zbog toga joj optuženi nikada nije ni predao spomenuti novac, a niti su riješeni imovinskopravni odnosi oko tog stana u kojem ona ima jedan udio. Ističe da je optuženom krajem prošle godine doista poslala poruku ili dvije u kojima mu je rekla da s njim ne želi komunicirati dok ju god kazneno goni, ali njegov broj mobitela nikada nije odblokirala. U kritičnom razdoblju optuženi nikada nije bio nasilan prema njoj, osim u siječnju 2023. U razdoblju kada se optuženom nije javljala, isti joj je znao poslati koju poruku, ali vrlo rijetko, s obzirom da baš i nije znao pisati poruke. Ističe da se na nepoznate pozive javljala dok nije shvatila da su to isti oni brojevi s kojih ju je optuženi prethodno zvao, a na koje se je javila, ne znajući čiji je broj. Nakon što mu je u [adresa] rekla da ode, tražila ga je da joj vrati ključeve, što on nije učinio te ga nakon toga više nije zvala da dođe k njoj, niti je za to bilo potrebe.
9.2. Isto tako, oštećena je na raspravi od 19. studenog 2024. dodala i to da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu doista vodi parnica između nje i optuženog, da ona pred navedenim sudom još nije svjedočila o tome te da je posljednji put krenula na sud, da bi joj optuženi na prije rečeni način prijetio i fizički ju napao. Naime, optuženi bi, a suprotno onome što je rekao, dolazio zato da joj prijetio i da ju spriječi da dođe na sud svjedočiti u tom predmetu. Ponavlja da je tu nedjelju došla u Zagreb s namjerom da u ponedjeljak ujutro ode na Općinski građanski sud u Zagrebu, ali ju je optuženi prethodno napao. O prijavi optuženog je prethodno dobro promislila, s tim da ga u prijašnjim slučajevima nije htjela prijaviti jer nije htjela imati posla s policijom. Ističe da se i dalje liječi zbog problema koje joj je uzrokovao optuženi, u strahu je od njega i osjeća se jadno i poniženo.
10. Nadalje, u pročitanom iskazu danom na raspravi od 17. svibnja 2024., svjedok TL u bitnom je navela kao i na zapisnik prilikom ispitivanja pred policijom od 22. veljače 2023. Tada je navela da je dana 15. siječnja 2023. radila u smjeni od 09,00 do 14,30 sati kao dostavljač u tvrtki „Glovo“. Oko 14,30 je čekala narudžbu ispred restorana „Food of Ra“, na adresi u [adresa], kada je desetak metara dalje u smjeru sjevera uočila njoj nepoznatu žensku osobu starosti oko 50-60 godina, visine oko 165 cm, mršavije tjelesne građe, duže plave kose, ispred koje se nalazio njoj nepoznati muškarac, a kojeg je vidjela samo s leđa te joj se čini da je bio sličnih godina kao i navedena ženska osoba te proćelav. Pretpostavila je da navedene osobe o nečemu raspravljaju te je vidjela kako navedeni NN muškarac prilikom rasprave širi ruke prema NN ženskoj osobi, ali njihov razgovor zbog udaljenosti nije čula. U jednom trenutku je opisana NN ženska osoba zaobišla tog muškarca s kojim se raspravljala te je vukući za sobom kolica počela hodati prema jugu, kojom prilikom ju je opisani NN muškarac jedan put, dlanom svoje desne ruke udario u potiljak, odnosno stražnji dio glave. Nakon toga se navedena NN ženska osoba uznemirila, poskočila je i problijedjela te je nastavila hodati krećući se prema njoj. Kad je došla bliže k njoj, ona ju je upitala treba li joj pomoć i rekla joj da je vidjela što se dogodilo, na što ju je NN ženska osoba tražila broj telefona i njene podatke kako bi ju mogla navesti kao svjedoka kada bude prijavljivala događaj na policiji. Navedena NN ženska osoba joj se nije predstavila, a nakon što joj je ona dala svoje podatke, ista je otišla iz [adresa] prema istoku, dok se navedeni NN muškarac udaljio s mjesta događaja u pravcu sjevera.
10.1. TL je na raspravi dodala i to da je kritične zgode, njoj nepoznati muškarac zamahnuo desnom rukom i njoj nepoznatu ženu udario u potiljak, da bi joj ta žena potom prišla, rekla joj da je uznemirena i da ne zna što će napraviti, te potom od nje uzela kontakt broj zbog eventualnog svjedočenja. Tu ženu prije tog događaja nije vidjela, a niti nakon njega. Ističe da kritične zgode nije čula što je tko govorio, osim mumljanja, a s obzirom da je na ulici bilo bučno. Pažnju je usmjerila upravo na tu ženu i tog muškarca s obzirom da je njen bicikl bio iza nje i pošto se okrenula vidjela je kako ta žena kreće prema njoj, a taj muškarac ju udara u potiljak. Kad je ta žena došla do nje drhtao joj je glas i izgledala je kao da će zaplakati, ali joj ništa određeno nije rekla vezano za ono čemu je svjedočila.
11. U iskazu danom na raspravi od 25. rujna 2024. svjedok FL u bitnom je navela da je prijateljica optuženog već osam godina, a da joj je oštećena bivša prijateljica. Ističe da je s optuženim u jako dobrim odnosima, ali da nikada nisu bili u ljubavnom/intimnom odnosu. Dodaje da je optuženi prije više od godinu dana završio u istražnom zatvoru, a ona je to saznala s obzirom da ju je o tome obavijestila policija. Nakon što je izašao iz zatvora, dakle, nakon otprilike dva dana, optuženi joj je ispričao da je slučajno sreo oštećenu blizu Glavnog kolodvora, te da su razgovarali o jednom parničnom predmetu u kojem on tuži nju. Potom joj je optuženi rekao da je završio u zatvoru jer ga je oštećena optužila da joj je prijetio i da ju je želio udariti, a on joj je rekao da to nije istina. Optuženi i oštećena su se družili nekoliko godina, ali su se rijetko viđali, s tim da je 2020. ili 2021. optuženi oštećenoj pozajmio 200.000,00 kuna i tada su njihovi odnosi postali intenzivniji. Nakon predočenja iskaza oštećene dopušta mogućnost da je optuženi imao ključeve stana oštećene u Zagrebu gdje je nekad možda i prespavao. Sa oštećenom više nije u dobrim odnosima s tim da to nema veze s optuženim, već je isključivi razlog njena patološka lažljivost. Isto tako smatra da je sve ovo radi čega je pozvana svjedočiti iscenirano od strane oštećene. Optuženi bi rijetko dolazio u Zagreb, odnosno dva puta godišnje, uvijek bio joj se javio i uglavnom bi prespavao kod nje. Razlog radi kojeg smatra da je sve iscenirano od strane oštećene je to što je oštećena dobila pozajmicu od optuženog pa ga je nakon toga počela izbjegavati. Ističe da je prethodno krivo shvaćena, odnosno da su se optuženi i oštećena intenzivnije družili do trenutka pozajmice te da su planirali i živjeti zajedno, da bi ga oštećena nakon pozajmice počela izbjegavati. Sve navedeno joj je poznato iz pričanja optuženog. Ističe da je oštećena tražila od optuženog da povuče parničnu tužbu te da će nakon toga nastaviti druženje, a o navedenom zna jer joj je to rekao optuženi ili je vidjela SMS poruke. Dodaje da je došla svjedočiti isključivo jer želi pomoći optuženom, odnosno kako bi rekla istinu s obzirom da ne postoji mogućnost da bi isti ikome prijetio ili ga zlostavljao jer je jako dobar i naivan čovjek. Da je oštećena patološka lažljivica zaključila je iz druženja s njom jer je jedno pričala, a drugo radila.
12. U povijesti bolesti Doma zdravlja Zagreb-Centar, Psihijatrije dr. Zdenković, izdane na ime oštećene JL (ranije Ž) **.**.2023. u bitnom se navodi da je ista prije sedam mjeseci bila fizički napadnuta na ulici ispred zgrade od njoj poznate osobe, od kojeg događaja je ustrašena, uznemirena, ima poteškoće sa spavanjem, koncentracijom, depresivna je, tjeskobna te ima intruzivna sjećanja. Na temelju navedenog, oštećenoj je uspostavljena dijagnoza F43.8, odnosno ostale reakcije na teški stres.
13. U fotodokumentaciji telefonskih poziva na mobilnom telefonu oštećene JL od 15. siječnja 2023., vidljivi su kontakti koje je oštećena memorirala kao „ ČL“, „ ČL 2“, „Braci 3“, „ ČL 4“, „ ČL 4“, „ ČL 5“ i „ ČL“ (slika broj 3. fotodokumentacije). Kontakt pod nazivom „Braci 4“, vidljiv na slici broj 5. fotodokumentacije, nosi broj mobitela [broj telefona], dok je na slikama broj 6. i 7. vidljiva povijest poziva s navedenog broja na broj oštećene, od kojih neki glase na dan izrade fotodokumentacije i inkriminiranog događaja, odnosno 15. siječnja 2023., i to u 13,00 sati, 13,04 sati, potom dva poziva u 13,05 sati te jedan poziv u 13,07 sati. Nadalje se navode pozivi istog kontakta od 10. svibnja, i to dva puta u 20,31 sati, te po jedanput u 20,34 sati i 20,37 sati. U odnosu na sve navedene pozive u povijesti poziva navodi se da su isti blokirani. Nadalje, kontakt pod nazivom „ ČL“ nosi broj mobitela [broj telefona], što je vidljivo na slici broj 9. fotodokumentacije. Povijest poziva s navedenog broja na broj oštećene vidljiva je na slikama broj 10., 11., 12. i 13. fotodokumentacije, od kojih najraniji pokušaj uspostave kontakta datira od 1. siječnja (bez navođenja godine), seže preko veljače, travnja, i svibnja, da bi se povijest poziva s navedenog broja ponovno nastavila s veljačom, travnjem, svibnjem, lipnjem, srpnjem i studenim nenavedene godine, s krajnjim pokušajem od 11. siječnja nenavedene godine. Svi navedeni pozivi su bili blokirani.
14. Prema zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta i pridruženoj potvrdi od 15. siječnja 2023., od optuženog je privremeno oduzet mobitel marke „Samsung“, s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice].
U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja
15. Kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko, među ostalim, ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavlja neželjeni kontakt s drugom osobom te time kod nje izazove tjeskobu i strah za njenu sigurnost. Da je optuženi HL u odnosu na oštećenu JL počinio upravo ranije navedeno kazneno djelo, proizlazi prvenstveno iz njenog detaljnog, životnog i logičnog iskaza. Naime, oštećena je u tri navrata, najprije pred policijom, a potom i pred ovim sudom, jednako iskazivala o optuženikovim ustrajnim pokušajima da s njom stupi u kontakt, koji su se protezali kroz razdoblje od preko dvije godine, počevši od rujna 2020. (u optužnici stoji 2021., a tužitelj nije preinačio u 2020. -sud nije mijenjao činjenični opis s obzirom da ga ne smije preinačavati na način da se optuženom dodaje određena kriminalna količina) pa sve do 15. siječnja 2023. Navedeno potvrđuje i razgledana fotodokumentacija iz koje proizlazi da je optuženi HL, nadimka „ ČL“, koji se u inkriminiranom razdoblju koristio brojem mobitela [broj telefona], oštećenu nazivao u razdoblju od preko dvije godine, i to u nepravilnim razmacima, a ponekad i više puta dnevno. Da navedeni broj mobitela pripada upravo optuženom proizlazi iz citiranog zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od optuženog, odnosno mobitela marke „Samsung“, i to sa umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice].
16. S druge strane, niti optuženi ne poriče da je oštećenu zvao u inkriminiranom razdoblju, s tim da navodi da je to bilo jednom ili dva puta godišnje isključivo radi parnice koja se među njima vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. S obzirom na navedeni ispis poziva optuženog prema oštećenoj, razvidno je da je tvrdnja optuženog o jednom ili dva poziva godišnje usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti ili barem njenom umanjenju.
17. Štoviše, osim uspostavljanja neželjenog kontakta putem telefona, optuženi je prema vjerodostojnom iskazu oštećene u barem deset navrata nepozvan dolazio pred ulazna vrata stana u kojem je tada stanovala, na adresi u [adresa]. Optuženi bi oštećenoj lupao na vrata želeći da mu otvori, a ona je to odbijala. S druge strane, optuženi decidirano poriče navedeno, ali priznaje da je imao ključeve haustora zgrade i stana u kojem je živjela oštećena, kao i da mu je poznato da je ista izmijenila bravu stana. Dakle, sudu se ne ukazuje životnom i logičnom tvrdnja optuženog da nije dolazio ispred ulaznih vrata stana oštećene, ali da mu je istodobno poznato da je oštećena promijenila bravu. Navedeno bi prema mišljenju suda, a kada se uzme u obzir da u tom periodu optuženi i oštećena više nisu komunicirali, odnosno da je ona blokirala sve brojeve s kojih ju je zvao, bilo poznato samo osobi koja je prethodno ušla u haustor zgrade, zatim do stana u kojem je živjela oštećena te vidjela da je brava ulaznih vrata stana promijenjena, ili pak sa starim ključem pokušala otvoriti navedena vrata. Shodno, i navedenu tvrdnju optuženog da nije dolazio nepozvan pred ulazna vrata stana u kojem je u inkriminiranom razdoblju živjela oštećena, sud ocjenjuje nevjerodostojnom.
18. Nadalje, iz iskaza oštećene, ali i iz medicinske dokumentacije na njeno ime, vjerodostojnost koje nije osporena, proizlazi da je radi opisanog ponašanja optuženog osjetila uznemirenost, tjeskobu, ali i strah za vlastiti život i sigurnost, zbog kojih tegoba se liječi i danas.
19. S obzirom na sve ranije navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da su se u postupanju optuženog HL ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11, kada je od točno neutvrđenog dana tijekom rujna 2021. do 15. siječnja 2023., odnosno kroz dulje vrijeme, u cilju uspostavljanja neželjenog kontakta, oštećenu JL ustrajno nazivao s raznih brojeva telefona na njezin broj, a koje brojeve je imenovana blokirala, dolazio na njenu adresu stanovanja u [adresa], lupao po vratima stana i tražio oštećenu da ih otvori, a što je navedena odbijala učiniti te dana 15. siječnja 2023. u vremenu od 13,00 do 13,07 sati zvao oštećenu na njen broj telefona, na koje pozive se nije javila, a što je kod nje izazvalo tjeskobu i strah za njenu sigurnost. Optuženi je navedeno kazneno djelo počinio u ubrojivom stanju, svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njihovo ostvarenje, odnosno postupao je s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog postupanja, a za koje ne postoji ispričavajući razlog.
19.1. Za istaknuti je da je oštećena u iskazu danom na raspravi navela da je opisano nametljivo ponašanje optuženog započelo u rujnu 2020. godine. Kako ovlašteni tužitelj nije izmijenio činjenični opis optužnice u tom smislu, a sud je na temelju članka 449. ZKP/08 u obvezi ne prekoračiti optužnicu, odnosno u odnosu na konkretno kazneno djelo ne povećavati kriminalnu količinu koja se stavlja na teret optuženom, to je u izreci presude kao vrijeme inkriminiranog događaja ostavljen raspon od rujna 2021. do 15. siječnja 2023.
20. Shodno, sud je optuženog proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, a kako je to određeno izrekom ove presude.
U odnosu na kazneno djelo prijetnje
21. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko, među ostalim, drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti. Kao i u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja, nedvojbeno utvrđenje suda da je optuženi u odnosu na oštećenu JL počinio i kazneno djelo prijetnje, činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, proizlazi prvenstveno iz vjerodostojnog iskaza oštećene. Naime, ista je pred policijom decidirano navela da ju je optuženi tog 15. siječnja 2023. dočekao pred ulaznim vratima zgrade u kojoj je tada stanovala, odnosno na adresi u [adresa], te joj, između ostaloga, zaprijetio riječima „Ubit ću te, samo dođi na sud!“. Na njen odgovor da će doći na sud, optuženi joj je ponovno zaprijetio da će ju ubiti, a koje ponašanje optuženog je potom kulminiralo u zadavanju udarca oštećenoj, i to otvorenim dlanom u lijevu stranu glave.
22. Navedenu dinamiku događaja od 15. siječnja 2023. potvrđuje i vjerodostojan iskaz svjedoka-očevidca TL, koja je kako pred policijom, tako i pred ovim sudom, dakle, u dva navrata, decidirano navela da je njoj nepoznati muškarac kritične zgode mahao rukama prema njoj nepoznatoj ženi, da bi ju potom isti muškarac, u trenutku kada se navedena žena udaljavala od njega, udario otvorenim dlanom u glavu. Iako navedena svjedokinja u trenutku promatranja opisanog događaja, kao i u trenutku davanja iskaza nije upoznata sa identitetom optuženog i oštećene, a s obzirom da je oštećenoj kritične zgode dala broj svog mobitela putem kojeg su je organi kaznenog gonjenja, koji su postupali po kaznenoj prijavi oštećene, i pozvali radi davanja iskaza, sud je utvrdio da je ista kritične zgode promatrala upravo događaj koji se odvio između optuženog i oštećene.
23. S druge strane, optuženi priznaje da je kritične zgode zaista došao pred zgradu oštećene, da su se posvađali, ali negira da bi joj prijetio ili ju udario. S obzirom na ranije suglasan iskaz oštećene JL i svjedoka-očevidca TL, sudu se ovakva obrana optuženog ukazuje nevjerodostojnom i usmjerenom ka izbjegavanju, odnosno umanjenju kaznene odgovornosti.
24. Nadalje, iako se oštećena u davanju iskaza na raspravi od 6. studenog 2023. nije mogla prisjetiti je li joj optuženi kritične zgode uputio decidiranu prijetnju smrću, ili je ona njegovo ponašanje toga dana u vidu upućenih riječi o dolasku na sud, udarca u glavu i izraza lica, shvatila kao da će ju ubiti, sud je na temelju njenog iskaza danog pred policijom, i to u kratkom vremenu nakon inkriminiranog događaja, utvrdio da joj je optuženi kritične zgode doista uputio prijetnje smrću, a kako je već navedeno u točki 21. obrazloženja. Razliku iskaza oštećene danog na raspravi u odnosu na iskaz dan pred policijom, sud pripisuje proteku vremena od samog događaja, ali i strahu i tjeskobi za koju je oštećena navela da osjeća zbog optuženog, a zbog kojih se tegoba i dan danas liječi psihijatrijski. Ipak, kako bi otklonio svaku sumnju, sud je oštećenu dopunski saslušao na raspravi od 19. studenoga 2024., kada je ista ponovila da joj je optuženi kritične zgode doista prijetio, a kako je povod takvih prijetnji upravo parnica koja se između nje i optuženog vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
24.1. U odnosu na iskaz svjedoka FL, a koji je većinski suglasan sa iskazom optuženog, sud je mišljenja kako je navedena svjedokinja potaknuta lošim odnosom sa oštećenom (oštećenu naziva patološkom lažljivicom) i dugogodišnjim prijateljskim odnosom sa optuženim, izravno zainteresirana za povoljan ishod ovog kaznenog postupka u odnosu na optuženog. Štoviše, ista je navela kako je sve o čemu je svjedočila saznala iz pričanja optuženog. Kako je sud u odnosu na relevantne dijelove iskaza optuženog, a koji se odnose na uspostavu neželjenog kontakta s oštećenom i prijetnju koju je istoj uputio, izveo zaključak da su nevjerodostojni, isti zaključak donosi i u odnosu na posredna saznanja svjedokinje FL.
25. S obzirom na sve navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da su se u postupanju optuženog HL, tog 15. siječnja 2023. u [adresa], ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kada je drugome, odnosno oštećenoj JL, u cilju da ju ustraši, ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti, i to riječima: „Ubit ću te, samo dođi na sud“, pa kada mu je imenovana odgovorila da će doći na sud, ponovno joj zaprijetio da će ju ubiti, da bi ju potom otvorenim dlanom ruke udario po lijevoj strani glave, a opisanim postupanjem je kod oštećene JL izazvao osjećaj tjeskobe, uznemirenosti i strah za vlastiti život. Navedeno kazneno djelo optuženi je počinio u ubrojivom stanju, s izravnom namjerom, odnosno sa svijesti o svim obilježjima kaznenog djela i htijenjem za njihovim ostvarenjem, svjestan protupravnosti svog postupanja, za koje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.
26. Dakle, sud je optuženog proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na štetu oštećene JL, a kako je to određeno izrekom ove presude.
U odnosu na kaznenopravne sankcije
27. Kako je optuženi počinio dva kaznena djela u realnom stjecaju, sud je na temelju članka 51. KZ/11 najprije utvrdio pojedinačnu kaznu za svako kazneno djelo, da bi potom na temelju ocjene optuženikove ličnosti i kaznenih djela u njih ukupnosti, optuženog osudio na jedinstvenu kaznu.
27.1. Za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/1, istim člankom Zakona, predviđena je kazna zatvora u trajanju do tri godine, pa je sud uzimajući u obzir stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, kao i okolnosti koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a unutar općeg i posebnog minimuma kazne zatvora, optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Kao olakotno, sud je cijenio optuženikovu neosuđivanost za kaznena djela, odnosno da mu je ovo prvi sukob sa zakonom. Dakle, radi se o ekscesu u dosadašnjem društveno prihvatljivom načinu života optuženika. S druge strane, otegotnom je cijenjena činjenica da je optuženi navedeno kazneno djelo počinio sa izravnom namjerom kao najtežim stupnjem krivnje, kao i skrivljeni učinak u vidu kontinuiranog psihijatrijskog liječenja oštećene zbog upućene prijetnje optuženog, a što je vidljivo iz pročitane medicinske dokumentacije na njeno ime. Naime, oštećena zbog kritične zgode od 15. siječnja 2023. pati od tjeskobe, depresije, poremećaja spavanja, ima intruzivna sjećanja, a koji su simptomi rezultirali dijagnozom „ostale reakcije na teški stres“. Shodno, sud je smatrao da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci prikladna radi ostvarenja svrhe kažnjavanja u odnosu na počinjeno kazneno djelo prijetnje.
27.2. Nadalje, za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, istim člankom Zakona, predviđena je kazna zatvora do jedne godine. Shodno, sud je za počinjenje navedenog kaznenog djela optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, također olakotno cijeneći optuženikovu raniju neosuđivanost, odnosno otegotno cijeneći optuženikovu izravnu namjeru s kojom je počinio ovo kazneno djelo. Isto tako, optuženikova ustrajnost u činjenju kaznenog djela nametljivog ponašanja u odnosu na oštećenu, je prema mišljenju suda uvelike premašila potrebnu mjeru ustrajnosti kao obilježja bića navedenog kaznenog djela. Naime, optuženi se u cilju uspostavljanja neželjenog kontakta s oštećenom, povrh konstantnih neželjenih poziva, služio i ključem haustora zgrade u kojoj je tada živjela, dolazio pred ulazna vrata njenog stana i lupao po vratima da mu otvori. Dakle, optuženikova kriminalna volja, odnosno ustrajnost u činjenju ovog kaznenog djela u odnosu na oštećenu, svakako premašuje potrebnu mjeru ustrajnosti koja se prema ocijeni ovog suda zahtijeva za ostvarenje bića ovog kaznenog djela, a što je optuženom cijenjeno otegotnim. Shodno, sudu se u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja, opravdanom ukazuje upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.
27.3. Vodeći računa o optuženikovoj ličnosti i počinjenim kazneni djelima u njihovoj ukupnosti, sud je optuženom na temelju članka 51. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
27.4. Nadalje, na tako izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora sud je optuženom, prvenstveno imajući na umu njegovu raniju neosuđivanost, izrekao uvjetnu osudu, kojom je odredio da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
27.5. Po mišljenju suda se samo uz ovakvu uvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s rokom provjeravanja od tri godine može ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženog i sve druge da ne čine kaznena djela (specijalna i generalna prevencija) te omogućiti optuženom ponovno uključivanje u društvo.
28. Sud je optuženom na temelju članka 73. KZ/11 izrekao i sigurnosnu mjeru „Zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja“ žrtve JL, i to u trajanju od tri godine. Naime, kako je optuženi pokazao izrazito visoki stupanj kriminalne volje upravo u odnosu na JL, čineći u odnosu na nju čak dva kaznena djela, sudu se ukazuje osnovanom postojanje opasnosti da bi bez izricanja navedene sigurnosne mjere optuženi u odnosu na istu žrtvu mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud je upozorio optuženog da izrečena uvjetna osuda može biti opozvana, ako isti bude kršio izrečenu sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11.
29. Konačno, s obzirom da je optuženi proglašen krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. dužan je snositi paušalnu svotu sudu u iznosu od 300,00 eura, koja svota je odmjerena s obzirom na složenost i trajanje izvida, kao i ovog kaznenog postupka.
U Zagrebu 19. studenoga 2024.
Zapisničar:
Sudac:
Madlena Herak Tauković
Marko Benčić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-517/2023 - web servisom
2. Okrivljeni HLG, [adresa]
3. Braniteljica odvj. Gordana Grubeša - e-komunikacijom
