Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1435/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja, [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020- 24 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020-24 od 19. siječnja 2024. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.500 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020-24 od 19. siječnja 2024. u točki I izreke dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.500 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.500 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do isplate.

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020-24 od 19. siječnja 2024. u točki II izreke.

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020-24 od 19. siječnja 2024. u točki III izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana o svom trošku ukloni nadgrobni spomenik na groblju MP "[adresa] u polju 34, red 23, s grobnog mjesta 7, na kojem pravo korištenja ima tužitelj.

V Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2729/2020-24 od 19. siječnja 2024. u točki IV izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Gradska groblja, [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrede prava osobnosti novčani iznos od ukupno 3.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. veljače 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja NE na ime neimovinske štete za iznos od 7.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03. veljače 2020. godine do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Gradska groblja, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da o svom trošku ukloni nadgrobni spomenik na groblju MP "[adresa] u polju 34, red 23, s grobnog mjesta 7, na kojem pravo korištenja ima tužitelj ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Gradska groblja, [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 740,33 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja NE za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žale se i tužitelj i tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužitelj traži i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja je djelomično pravilno, a djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi od 19. listopada 2020. navodi da je 1999. sahranio svoju majku pok. VE na groblju MP „[adresa] u polju 34, red 23, grobno mjesto 7, a kako je to i označeno u rješenju [trgovačko društvo] [adresa], Klasa UP/I-363-02/99-689/1 od 12. listopada 1999. Sve od sahrane 1999. pa nadalje, zajedno s obitelji posjećivao je grob svoje majke svakih 15-tak dana, te je bio uvjeren da je u grobnom mjestu iznad kojeg se nalazi i križ s imenom njegove majke upravo grob njegove majke, međutim, u tijeku 2019. ispostavilo se da je križ s imenom njegove majke iznad grobnog mjesta broj 6 u kojem je sahranjena sasvim druga osoba i to ME, dok je njegova majka sahranjena u grobno mjesto broj 7 gdje je obitelj pokojne ME sagradila spomenik za njihovu pokojnicu. Ova okolnost razotkrila se u tijeku 2019. kada je obitelj VE odlučila ekshumirati pokojnicu i preseliti je na groblje u rodni kraj u mjesto [adresa] kod [adresa]. U okviru pribave potrebnih dozvola tužitelj je došao u upravu groblja ishoditi dozvolu za ekshumaciju, što je isti i ishodio, da bi prilikom ekshumacije upravitelj groblja SE priopćio tužitelju da njegova pokojna majka nije u naznačenom grobu gdje se nalazio križ s njezinim imenom. Tada je utvrđeno kako se križ s imenom njegove majke nalazi iznad grobnog mjesta broj 6, u kojem je sahranjena pok. ME, dok je njegova majka i nadalje bila sahranjena u grobnom mjestu broj 7, iznad kojeg je obitelj pokojne ME sagradila spomenik. Tužitelj u tužbi navodi i da je potom bio na sastanku sa voditeljem podružnice Gradskog groblja ŠE te da je tom prilikom dogovoren nastavak ekshumacije, a nakon koje ekshumacije je tužitelj morao izvršiti prepoznavanje i identifikaciju svoje pokojne majke dana 7. lipnja 2019., kada je i potvrđeno da je pok. VE bila sahranjena u grobnom mjestu br. 7. na kojem se nalazio spomenik sasvim drugoj osobi, dok je križ s njezinim imenom bio na grobnom mjestu br. 6, u kojem je sahranjena ME. Konačno, posmrtni ostaci pok. VE ekshumirani su i prevezeni u mjesto [adresa] i tamo sahranjeni. Tužitelj navodi da je prednik tuženika TD PRIGORAC d.o.o. propustio voditi računa o podizanju navedenog spomenika te posljedičnoj zamjeni spomenika, odnosno križa na grobnim mjestima broj 6 i 7, pa je tako obitelj VE kroz punih 20 godina dolazila na grob pokojnoj ME, vjerujući da se radi o pok. VE. Tužitelj navodi kako mu je navedenim propustima prednika tuženika povrijeđeno pravo osobnosti u vidu pogoršanja stanja kroničnih bolesti dijabetesa, hipertenzije i PTSP-a te da mu je izazvana akutna reakcija na stres i depresiju, kao i nemogućnost usnivanja, a uslijed čega je tužitelj morao potražiti psihijatrijsku pomoć i liječničku pomoć radi povišenog krvnog tlaka. Tužitelj u tužbi navodi da je navedenim propustima prednika tuženika uzrokovana povreda dostojanstva i mira pok. VE i povreda uspomene na pokojnu i dostojanstva cijele obitelji VE, zbog čega je tužitelj trpio i trpi duševne boli, te s naslova duševnih boli radi trajnih posljedica koje su nastale ovakvim propustima prednika tuženika, kao i zbog povrede dostojanstva, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 14. studenoga 2023., traži isplatu iznosa od 10.000,00 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. godine do isplate. Isto tako, tužitelj u tužbi ističe da je zatražio od tuženika da ukloni nadgrobni spomenik na groblju MP „[adresa] u polju 34, red 23, s mjesta 7, budući da je upravo tužitelj nosilac prava korištenja tog grobnog mjesta, a što je prema navodima tužitelja tuženik odbio učiniti.

7. Među strankama nisu sporne pravno relvantne činjenice. Sporna je pravilna primjena materijalnog prava.

8. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Prigorac d.o.o. [adresa] proizlazi da je tuženik pravni sljednik TD Prigorac d.o.o. [adresa], pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu.

9. Temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je kod izgradnje nadgrobnog spomenika u vrijeme kada je predmetni nadgrobni spomenik izgrađen procedura bila takva da klesar dođe u upravu groblja, da traži dozvolu za rad, da plati dozvolu i ode na grobno mjesto i izvrši radove koje nitko tada nije kontrolirao. Često se dešavalo da klesar podnese zahtjev i dobije jednu dozvolu za jedno grobno mjesto, a radi primjerice tri grobna mjesta. Uz taj zahtjev za rad na grobnom mjestu klesar je morao podnijeti i nacrt iz kojeg će se vidjeti kako će izgledati to grobno mjesto nakon izvođenja radova. Danas klesar nakon završetka radova mora doći u upravu groblja i reći da je završio da oni to pregledaju, ali tada 1999. to nije bila praksa ni obveza. Danas se vrši kontrola ulaza izvođača radova, a vršila se kontrola i 1999., međutim prije se nije vršila kontrola izvođenja radova i izlaza, a danas se vrši i kontrola ulaza i kontrola izlaza i kontrola izvođenja radova, s tim da je i tada 1999. klesar morao imati dozvolu za ulazak u groblje baš kao i danas.

10. S obzirom na navedeno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da TD Prigorac dok je upravljao predmetnim grobljem nije poštivao proceduru izvođenja radova na groblju na gore opisani način, a očito je da nije uredno ni vodio evidenciju o izvođenim radovima. Naime, tuženik nema nikakvu evidenciju o gradnji predmetnog spomenika koji se radio vjerojatno 2002. kada se spomenik gradio, dakle nema zahtjeva ovlaštenog klesara za izdavanje dozvole, nema nacrta što će se raditi, u vezi s tim očigledno je da nije plaćena ni ta pristojba upravi groblja za izvođenje radova.

Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se radilo o grubim propustima prednika tuženika i da je isti, odnosno sada njegov pravni sljednik - ovdje tuženik, odgovoran za štetu ovdje tužitelju koja je njegovim neprofesionalnim i nestručnim postupanjem nastala.

Naime, ako su djelatnici tuženika prilikom ekshumacije točno znali da je pok. VE sahranjena u grobnom mjestu 7, jasno je da do postavljanja spomenika ME na grobnom mjestu 7, gdje je ukopana VE, ne bi moglo doći da je taj izvođač radova - klesar tražio i dobio dozvolu, priložio nacrt, platio pristojbu i da su mu djelatnici tuženika, odnosno tada TD Prigorca pokazali grobno mjesto, kontrolirali njegov rad, odnosno i neovisno o svim pozitivnim propisima postupali po pravilima struke.

11. Međutim, pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dužan sukladno čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje ZOO) uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je štete nastala, dakle ukloniti spomenik sa tužiteljeva grobnog mjesta i to o svom trošku. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije plaćao naknadu za grobno mjesto čime je izgubio pravo na grobno mjesto.

Kada je s tuženikom zaključio novi ugovor o korištenju grobnog mjesta na grobnom mjestu br. 7 već je bio izgrađen sporni nadgrobni spomenik.

12. S obzirom na navedeno, pogrešno sud prvog stupnja smatra da je tuženik dužan ukloniti nadgorbni spomenik pa je tužbeni zahtjevu dijelu kojim to traži odbijen kao neosnovan.

13. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je tužitelju priznao pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

Naime, iz provedenog medicinskog vještačenja po dr. BV – psihijatrici proizlazi da se tužitelj po prvi puta javio psihijatru prema dostupnoj dokumentaciji u 11. mjesecu 2020. Liječi se ambulantno zbog dijagnosticiranog mu posttraumatskog stresnog poremećaja. Vještak navodi da je tužitelj pretrpio intenzivan psihički stres u trenutku saznanja o ukopu pokojne majke na krivom grobnom mjestu, te isto tako na dan identifikacije majčinog tijela. Radi smetnji koje su dijagnosticirane od nadležnog psihijatra kao PTSP on u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% trajno.

14. Međutim, pogrešno je pravno shvaćanje sud prvog stupnja da tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravo na naknadu štetu u visini od 3.000 eura. Ovaj sud smatra da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u visini od 1.500 eura (čl. 1100. ZOO).

15. Pri tome ovaj sud ima u vidu, pored rezulatata provedenog medicinskog vještačenja, i činjenicu da tužitelj nakon više od dvije godine od sahrane majke (koja ja sahranjena u listopadu 1999.) nije primijetio da se na grobu njegove majke (tijekom 2002.) gradi odnosno izgradio nadgrobni spomenik za drugu osobu. Tužitelj u iskazu nije naveo niti točnu godinu kada mu je majka sahranjena, a nije niti plaćao grobnu naknadu sve dok nakon gotovo 20 godina nije odlučio ekshumirati tijelo majke i ponovno sklopiti ugovor o korištenju grobnog mjesta.

16. U takvim okolnostima ovaj sud smatra da je primjerena visina naknada štete koju je tužitelju zbog povrede prava osobnosti potrebno dosuditi u ukupnom iznosu od 1.500 eura, a ne 3.000 eura kako je to odredio sud prvog stupnja.

17. Kako je ovaj sud izmijenio odluku o glavnom tužbenom zahtjevu, pravilnom primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a ocijenjeno je da svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka.

18. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a.

19. Kako je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević