Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1465/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mikić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1695/2021-22 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1695/2021-22 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1695/2021-22 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III i IV izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 2 Ugovora o kreditu br. 041-50-3075974 sklopljenog dana 05.10.2005. između tužitelja SK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] solemniziranog od strane javnog bilježnika Milana Glibote posl. broj OU-372/2005 od 05.10.2005 koji glasi: "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 7 Ugovora o kreditu br. 041-50-3075974 sklopljenog dana 05.10.2005. između tužitelja SK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] solemniziranog od strane javnog bilježnika Milana Glibote posl. broj OU-372/2005 od 05.10.2005 koji glasi:

"u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplati tužitelju SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.945,55 EUR / 14.658,72 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 9,36 eur / 70,52 kn od 1.11.2008. do isplate

- na iznos od 12,49 eur / 94,12 kn od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 14,75 eur / 111,13 kn od 13.1.2009. do isplate

- na iznos od 15,77 eur / 118,81 kn od 6.2.2009. do isplate

- na iznos od 17,15 eur / 129,18 kn od 12.3.2009. do isplate

- na iznos od 17,69 eur / 133,30 kn od 16.4.2009. do isplate

- na iznos od 13,32 eur / 100,33 kn od 12.5.2009. do isplate

- na iznos od 10,09 eur / 76,06 kn od 13.6.2009. do isplate

- na iznos od 10,95 eur / 82,52 kn od 30.7.2009. do isplate

- na iznos od 12,65 eur / 95,31 kn od 29.8.2009. do isplate

- na iznos od 12,50 eur / 94,19 kn od 8.9.2009. do isplate

- na iznos od 10,79 eur / 81,26 kn od 16.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,01 eur / 105,53 kn od 17.11.2009. do isplate

- na iznos od 16,59 eur / 124,99 kn od 13.12.2009. do isplate

- na iznos od 20,26 eur / 152,66 kn od 23.1.2010. do isplate

- na iznos od 19,42 eur / 146,32 kn od 14.2.2010. do isplate

- na iznos od 24,41 eur / 183,88 kn od 10.3.2010. do isplate

- na iznos od 23,46 eur / 176,76 kn od 11.4.2010. do isplate

- na iznos od 25,30 eur / 190,64 kn od 14.5.2010. do isplate

- na iznos od 41,26 eur / 310,87 kn od 17.6.2010. do isplate

- na iznos od 37,97 eur / 286,12 kn od 13.7.2010. do isplate

- na iznos od 48,01 eur / 361,73 kn od 19.8.2010. do isplate

- na iznos od 44,54 eur / 335,61 kn od 18.9.2010. do isplate

- na iznos od 38,96 eur / 293,58 kn od 10.10.2010. do isplate

- na iznos od 50,73 eur / 382,24 kn od 9.11.2010. do isplate

- na iznos od 65,70 eur / 495,03 kn od 9.12.2010. do isplate

- na iznos od 55,10 eur / 415,17 kn od 8.1.2011. do isplate

- na iznos od 58,82 eur / 443,18 kn od 8.2.2011. do isplate

- na iznos od 54,09 eur / 407,56 kn od 6.3.2011. do isplate

- na iznos od 54,94 eur / 413,95 kn od 9.4.2011. do isplate

- na iznos od 75,01 eur / 565,14 kn od 22.5.2011. do isplate

- na iznos od 76,96 eur / 579,87 kn od 10.6.2011. do isplate

- na iznos od 93,18 eur / 702,03 kn od 31.7.2011. do isplate

- na iznos od 84,58 eur / 637,25 kn od 10.8.2011. do isplate

- na iznos od 75,17 eur / 566,34 kn od 9.9.2011. do isplate

- na iznos od 72,90 eur / 549,25 kn od 12.10.2011. do isplate

- na iznos od 72,18 eur / 543,81 kn od 27.11.2011. do isplate

- na iznos od 76,65 eur / 577,49 kn od 10.12.2011. do isplate

- na iznos od 80,54 eur / 606,85 kn od 18.1.2012. do isplate

- na iznos od 81,06 eur / 610,78 kn od 25.2.2012. do isplate

- na iznos od 78,37 eur / 590,47 kn od 7.3.2012. do isplate

- na iznos od 80,19 eur / 604,19 kn od 22.4.2012. do isplate

- na iznos od 81,44 eur / 613,58 kn od 26.5.2012. do isplate

- na iznos od 79,34 eur / 597,79 kn od 9.6.2012. do isplate

- na iznos od 312,23 eur / 2.352,51 kn od 24.7.2012. do isplate

po stopi, koja se za razdoblje od 01.11.2008. do 01.08.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te za razdoblje od 1.1.2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.982,97 eura / 14.940,65 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio glede zahtjeva na utvrđenje ništetnosti dijelova predmetnog Ugovora o kreditu, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska odluka razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također, u odnosu na zahtjev na utvrđenje, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, provedenih sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZPP a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br. 041-50-3075974, kojega su 5. listopada 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbi sadržanih u čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu gdje je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora te otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, jer se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev na isplatu svota preplaćenih po tužitelju u ispunjenju označenih ugovornih odredbi.

7. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača a potom, na temelju knjigovodstvenog vještačenja utvrđuje visinu zahtjeva čiju isplatu glede razlike više naplaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i kamatne stope, nalaže tuženiku jer je u obvezi vratiti tužitelju novčane svote isplaćene na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

8. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

10. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka FK, djelatnice tuženika te predložio provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji međutim, ne sudjeluje u postupku sklapanja ugovora i pregovaranja oko odredbi Ugovora o kreditu pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

12. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

14. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

15. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 2. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

16. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

17. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

19. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

20. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga činjenica da je predmetni Ugovor ispunjen ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

22. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

23. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

24. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 10. ožujka 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, nastupila 13. lipnja 2014., imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u ovom postupku se primjenjuje zastarni rok iz čl. 371. ZOO pa je restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi podnijeta po proteku petogodišnjeg zastarnog roka.

25. S obzirom na to da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka utvrđene ukupno više plaćene svote u kunama zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u valuti euro i to tako, da nije razlučio koja se svota odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF jer je potraživanje isplate zbog promjenjive kamatne stope zastarjelo, u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa ( točka III izreke), prvostupanjska presuda se ne može ispitati.

26. Stoga je slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I i II izreke , a na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom III izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

27. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano i utvrditi koja je svota više preplaćena zbog promjenjive kamatne stope a koja zbog promjene tečaja CHF te, imajući na umu da je potraživanje isplate s osnove promjenjive kamatne stope zastarjelo, pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu glede isplate preplaćenog.

28. Budući da je ukinut dio odluke o glavnoj stvari trebalo je uvažiti žalbu tuženika i ukinuti odluku o parničnom trošku tužitelja te predmet u dijelu pod točkom IV izreke vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

29. Odluka o trošku žalbenog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis