REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-309/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VAL-TA d.o.o., OIB 19548381701, Vinež 42, Labin, kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli- Pola i umješača GRADA LABINA, OIB 19041331726, Labin, Titov trg 11, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o., odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 195.000,00 EUR / 1.469.227,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 20.000,00 EUR / 150.690,00 kn od 01.01.2019. do isplate

na iznos od 35.000,00 EUR / 263.707,50 kn od 01.01.2020. do isplate

na iznos od 35.000,00 EUR / 263.707,50 kn od 01.01.2021. do isplate

na iznos od 35.000,00 EUR / 263.707,50 kn od 01.01.2022. do isplate

na iznos od 35.000,00 EUR / 263.707,50 kn od 01.01.2023. do isplate

na iznos od 35.000,00 EUR / 263.707,50 kn od 28.11.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana''.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 8.832,00 eura

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 5.958,00 eura.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 11.260,00 eura

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 7.340,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. studenog 2023. podnio tužbu radi isplate iznosa od 195.000,00 eura. U tužbi obrazlaže da je tužitelj 4. srpnja 2017. od Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju zatražio izdavanje građevinske dozvole za zonu M1 za izgradnju stambene građevine na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], po glavnom projektu oznake GP: 01/17. Po primitku tužiteljeva zahtjeva Grad Labin je od tužitelja tražio dopunu dokumentacije jer je smatrao da građevina za koju se traži izdavanje građevinske dozvole treba imati površinu namijenjenu za poslovnu djelatnost (do 30% ukupno korisne neto površine), odnosno tražio je izmjenu glavnog projekta, te je naposljetku odbio zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole kao neosnovan smatrajući da glavni projekt nije u skladu s odredbama članka 112. Urbanističkog plana uređenja Labina i Presike (''Službene novine Grada Labina", broj 17/07., 7/13., 11/15., u daljnjem tekstu - UPU Labina i Presike).

2. Kronološki iznoseći slijed događaja tužitelj navodi:

- rješenjem Istarske županije, Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, klasa UP/I-361-03/17-01/000038, urbroj 2144/01-05/45- 18-0009 od 18. studenog 2018. (u daljnjem tekstu – Rješenje od 11. studenog 2018.) odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene građevine na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] po glavnom projektu oznake GP: 01/17.

- protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu drugostupanjskom tijelu, koju žalbu je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja odbilo kao neosnovanu 26. veljače 2019. rješenjem klasa UP/II-361-03/18-02/453, urbroj 531-05-2-2-1-19-2. (u daljnjem tekstu – Rješenje od 26. veljače 2019.).

- 19. ožujka 2023. tužitelj je podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci, koji je sud nakon provedenog postupka presudom poslovni broj Usl-395/2019-11 24. siječnja 2020. odbio tužbeni zahtjev radi poništenja Rješenja od 26. veljače 2019.

- protiv presude Upravnog suda u Rijeci tužitelj je podnio žalbu koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-1452/20-2 od 28. svibnja 2020. usvojio, poništio presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-395/19-11 od 24. siječnja 2020., usvojio tužbeni zahtjev te poništio Rješenje od 26. veljače 2019. i predmet vratio na ponovni postupak.

3. Tužitelj obrazlaže da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1452/20-2 utvrđeno da su upravna tijela kao i prvostupanjski sud pogrešno tumačili odredbu članka 112. UPU Labina i Presike jer da je tim člankom bila propisana mogućnost gradnje u zonama mješovite-pretežito stambene namjene (M1) novih stambeno poslovnih građevina što ne znači da je isključena mogućnost gradnje samo stambenih građevina. Stoga da proizlazi da je Grad Labin kao jedinica lokalne samouprave, a kasnije i nadležno Ministarstvo graditeljstva kao tijelo državne uprave nepravilno postupilo u svojem radu budući je odluka Grada Labina kojom je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole neosnovana i nepravilna, a što da je u konačnici potvrđeno odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske dana 28. svibnja 2020. Ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske jasno naveo da su upravna tijela kao i prvostupanjski sud pogrešno tumačili propise te da je zbog takvog pogrešnog tumačenja propisa koje predstavlja nepravilan rad upravnih tijela tužitelju nastala materijalna šteta.

4. Nadalje, u tužbi se ističe da unatoč tome što je odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1452/20-2 donesena još 28. svibnja 2020., da je tužitelju Građevinska dozvola za izgradnju građevine stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skladu s glavnim projektom oznake GP: 01/17 izdana tek 31. listopada 2022., odnosno po proteku dvije i pol godine od donošenja navedene odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Stav je tužitelja da u slučaju da upravna tijela nisu nepravilno postupala i pogrešno tumačila propise, da bi tada građevina za koju je zatraženo izdavanje građevinske dozvole bila gotova tijekom 2018. i od tada da bi bila u funkciji i tužitelj bi ju kao kuću za odmor iznajmljivao još od 2018. Kako isto nije mogao učiniti tužitelju je nastala znatna materijalna šteta u vidu izgubljene dobiti u iznosu od cca 195.000,00 eura. Mišljenje je tužitelja da je šteta koja mu je nastala zbog neizdavanja građevinske dozvole još 2017. neposredna posljedica nepravilnog rada tijela državne uprave, te da šteta ne bi nastala da su upravna tijela pravovremeno postupala u svom radu i da su pravilno tumačila pravne propise.

5. S obzirom na to da Grad Labin kao i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja spadaju u državnu upravu stav je tužitelja da štetu zbog njihovog nezakonito ili nepravilno obavljenog posla, sukladno Zakonu u obveznim odnosima, naknađuje upravo tuženica pa stoga zahtjeva da se donese presuda kojom će se tuženici naložiti da tužitelju isplati 195.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kako je specificirano u točki I. izreke.

6. Tuženica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev te predložila da ga sud u cijelosti odbije kao neosnovan. Izjavljen je prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije.

7. Tuženica obrazlaže da se u konkretnom slučaju radilo o uobičajenom, redovnom tijeku upravnog postupka. Tužitelj je zatražio izdavanje građevinske dozvole, tijelo prvog stupnja ga je zaključkom pozvalo na dopunu i konačno odbilo zahtjev. Tužitelj je na raspolaganju imao mogućnost ulaganja žalbe koju je i iskoristio, a potom i podnio upravnu tužbu nadležnom upravnom sudu, kao i žalbu na tu odluku. Tuženica čini nespornim da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništio presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-395/19 od 24. siječnja 2020. te Rješenje od 26. veljače 2019., pozivajući se na odredbu članka 81., članka 112. stavka 1. i članka 113. stavka 1. UPU Labina i Presike.

8. Tuženica obrazlaže da su u spornoj pravnoj situaciji odlučivala zakonom ustanovljena tijela unutar svoje nadležnosti propisane zakonom. Da su u obrazloženjima osporenih odluka izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njihovo donošenje, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost. Nadalje, osim činjenice da je tužitelj imao pravnu mogućnost podnošenja tužbe Upravnom sudu, utvrđeno je i da je stupanj tog pristupa bio dostatan da se stranci osigura "pravo na pristup sudu'' sa stajališta načela vladavine prava u demokratskom društvu, kako to ima u vidu odredba članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Kako se konkretna pravna stvar odnosi na postupak izdavanja građevinske dozvole u tom smislu da valja primijeniti odredbu članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.; u daljnjem tekstu - ZUP) kojom je propisano da se ZUP-om uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

9. Tuženica upućuje da je člankom 2. ZUP-a propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Pravo podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole ostvaruje se u upravnom postupku pa je podnositelj pravilno podnio zahtjev nadležnom odjelu Grada Labina. Također, kada o njegovom zahtjevu nije odlučeno na njemu očekivani način, točnije, usvajanjem zahtjeva, tada podnositelj u tom istom postupku može zaštiti svoje eventualno pravo. To konkretno znači da podnositelj, u situaciji kada prvostupanjsko upravno tijelo o njegovom zahtjevu nije odlučilo donošenjem građevinske dozvole, može u smislu članka 105. ZUP-a podnijeti žalbu o kojoj odlučuje Ministarstvo, dok to pravo ne može ostvarivati u parničnom postupku. Dakle, odredbama ZUP-a je osigurana zaštita stranaka u upravnim postupcima. Stoga da nije jasno temeljem koje pravne i činjenične osnove tužitelj pronalazi odgovornost za eventualno nastalu štetu od strane nadležnog Ministarstva pa da bi iz tužbe i priložene dokumentacije proizašlo da bi tijelo državne uprave bilo odgovorno za eventualnu buduću, ali neizvjesnu štetu i to zbog pravilnog i zakonitog postupanja prvostupanjskog tijela u zakonom predviđenom roku prema postavljenom zahtjevu podnositelja.

10. U odnosu na pitanje odgovornosti države sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave, tuženica ističe da su za postojanje odgovornosti potrebne sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno, postojanje subjekta odgovornosti za štetu, štetne radnje, šteta i uzročna veza. Međutim, tuženica otklanja u cijelosti navode tužitelja da bi tuženica, odnosno, nadležno ministarstvo bilo subjekt odgovornosti za eventualnu štetu, pa samim time i počinilo štetnu radnju, te napominje kako nedostaje šteta kao jedna od obaveznih pretpostavki za naknadu štete, a samim time ne postoji ni uzročna veza između eventualne štetne radnje i štete. Zbog navedenog predlaže da sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu tuženici parničnog troška.

11. Tuženica je predložila da se sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom postupku, Grad Labin, kao treća osoba, obavijesti o ovoj parnici.

12. Tužitelj je, očitujući se na odgovor na tužbu, u podnesku od 14. veljače 2022. ustvrdio da je prigovor zastare neosnovan. Da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik da je za štetu saznao 7. listopada 2020., kada je zaprimio presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 29. rujna 2023. da je zastarijevanje zastalo do primitka odgovora nadležnog državnog odvjetništva 23. studenog 2023. Stoga da je krajnji rok za podnošenje tužbe bio 30. studenog 2023. te da slijedi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka.

13. U istom podnesku tužitelj se očitovao da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer da je šteta koja je tužitelju nastala neposredna posljedica nepravilnog rada tijela državne uprave. Naime, da Grad Labin kao i resorno ministarstvo spadaju pod pojam državne uprave pa stoga da štetu zbog njihovog nepravilno obavljenog posla i pogrešnog tumačenja pravnih propisa ima naknaditi upravo tuženica.

14. Nadalje, tužitelj naglašava kako je bitno odvojiti dvije stvari koje tuženik neosnovano pokušava poistovjetiti. Prva je to što je tužitelju pružena pravna zaštita presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te su njome poništene sve prethodne radnje kojima je tužitelju onemogućeno ishodovanje građevinske dozvole, a druga je to da neovisno o tome, tužitelju nije naknađena nastala šteta, a koju tužitelj ima pravo potraživati u parničnom postupku, što je isti i učinio.

15. Uzimajući u obzir izneseno u tužbi i podnesku od 14. veljače 2024., tužitelj zaključuje da su u predmetnom postupku za odgovornost tuženice ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to: postojanje subjekta - tuženice, štetne radnje - nepravilno postupanje tijela državne uprave (pogrešno tumačenje propisa), nastala šteta - izgubljena dobit te uzročna veza (koja prema mišljenju tužitelja da neupitno postoji).

16. Nakon što je zaprimio obavijest o otpočetoj parnici, GRAD LABIN je 19. veljače 2024. podnio podnesak kojim je izjavio da je spreman stupiti u parnicu na strani tuženice te je predložio da mu se dopusti miješanje u parnicu na strani tuženice. U istom podnesku umješač je u cijelosti sporio tužbu i tužbeni zahtjev te se pridružio prigovorima i navodima tuženice. Istaknuo je prigovor zastare. U odnosu na osporavanje osnova i visine zahtjeva obrazložio je da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete pa da stoga ne proizlazi da bi tužitelj imao pravo potraživati naknadu štete. Prvenstveno osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu tijela državne uprave. Ističe da svaka pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešna primjena postupovnih propisa ne predstavlja ujedno i nepravilan odnosno nezakonit rad u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Naprotiv, pogreške koje bi tijelo državne uprave počinilo u primjeni bilo postupovnih odredbi ili materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova (što je u konkretnom slučaju, tužitelj korištenjem ovlaštenja da u postupku protiv odluke podnese pravni lijek i ostvario), i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Slijedom toga, samo pogrešno shvaćanje pravnog propisa ne predstavlja temelj odgovornosti države za štetu prouzročenu nezakonitim ili nepravilnim radom. Da bi takvo pogrešno shvaćanje pravnog propisa odnosno pogrešna primjena materijalnog prava bila osnov za naknadu štete, potrebno je dokazati, pored svih ostalih pretpostavki za naknadu štete, da se radi o izuzetno teškoj povredi zakona koja je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene prava, što da ovdje svakako nije slučaj. Tako da iz činjenice da je i prvostupanjski sud postupajući po tužbi tužitelja protiv drugostupanjskog upravnog akta potvrdio stajalište prvostupanjskog upravnog tijela, kao i prethodno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, proizlazi da se radi o razlikama u tumačenju materijalnih propisa koje ne predstavljaju nepravilan ili nezakonit rad u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave.

17. Grad Labin dalje ističe da tužitelj zanemaruje činjenicu da nakon poništenja upravnih akata i prvostupanjske sudske presude, u ponovnom upravnom postupku tužitelj niti nakon poziva prvostupanjskog upravnog tijela u razdoblju od 12. travnja 2021. nije dostavio nedostajuću projektnu dokumentaciju, te je istu kompletirao i dostavio u spis upravnog tijela tek 31. listopada 2022. kada je i izdana građevinska dozvola. Dakle, krivnjom tužitelja u ponovnom upravnom postupku dozvola nije mogla biti izdana gotovo godinu i pol dana koliko se čekalo da tužitelj u spis priloži nedostajuće projekte.

18. Osporavajući visinu tužbenog zahtjeva, Grad Labin navodi da tužitelj nije dokazao da se zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odnosio na izgradnju kuće za odmor za šest osoba, da nije dostavljen niti jedan dokaz da bi se ista mogla iznajmljivati u 2018. da je tužitelju izdana građevinska dozvola, već da se radi o pretpostavki koja ne može biti temelj utvrđivanja nastale štete.

19. Drži da je nejasno potraživanje naknade štete za 2023. s obzirom na to da je u 2022. ishođena građevinska dozvola slijedom čega da bi primjenom tužiteljevog stajališta o mogućnostima i brzini izgradnje tužitelj u 2023. bio trebao građevinu staviti u funkciju i ostvarivati dobit. Međutim, da je tužitelj u srpnju 2023. podnio zahtjev za izmjenom predmetne građevinske dozvole iz čega slijedi zaključak da je odustao od izgradnje objekta prema izdanoj dozvoli. Nadalje, u pogledu neosnovanosti visine tužbenog zahtjeva Grad Labin ističe da se dio perioda na koji se odnosi potraživanje izgubljene dobiti odnosi na vrijeme pandemije korona virusa koja je ujedno utjecala na ostvarenje dobiti subjekata koji su obavljali istovrsnu djelatnost.

20. Na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2024. prihvaćeno je sudjelovanje umješača Grada Labina (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je rješenje od 18. studenog 2018. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole doneseno po Istarskoj županiji, Gradu Labinu, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, pa sud cijeni da Grad Labin ima pravni interes stupiti u parnicu na strani tuženice.

21. Na istom pripremnom ročištu stranke su učinile nespornim da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 29. rujna 2022., da je odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen po tužitelju 23. studenog 2023. te da je tužba podnesena 29. studenog 2023.

22. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu, saslušanjem svjedokinja DZ, DZJ, GZ i zastupnika po zakonu tuženika EZ (iskazi na listu 369-375 spisa) te je izvršen uvid u spis Istarske županije, Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, broj ustrojstvene jedinice 2163-4-03, klasifikacijska oznaka UP/I-361- 03/17-01/000038, i spis Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us-I-395/2019.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Tužitelj zahtijeva da mu tuženica isplati iznos od 195.000,00 eura na ime naknade štete za koju tvrdi da mu je nastala kao posljedica nepravilnog rada tijela državne uprave.

25. Među strankama nije sporno da je:

- Rješenjem od 18. studenog 2018. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene građevine na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], po glavnom projektu oznake GP: 01/17.

- tužitelj protiv Rješenja od 18. studenog 2018. podnio žalbu

- 26. veljače 2019. rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana

- 19. ožujka 2019. tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja

- 24. siječnja 2020. presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl- 395/2019-11 odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja Rješenja od 26. veljače 2019.

- tužitelj izjavio žalbu protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl- 395/2019-11 od 24. siječnja 2020.

- Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-1452/20- 2 od 28. svibnja 2020. usvojio žalbu, poništio presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-395/19-11 od 24. siječnja 2020., usvojio tužbeni zahtjev te poništio Rješenje od 26. veljače 20119. i predmet vratio na ponovni postupak

- 29. rujna 2023. tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora,

- 23. studenog 2023. tužitelj zaprimio odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora

- 29. studenog 2023. tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

26. Međutim, sporno je li zastarjelo tužiteljevo pravo zahtijevati naknadu štete, pasivna legitimacija tuženice te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

27. Prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena prije proteka roka zastare od tri godine propisanog odredbom članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZOO). Naime, uvidom u spis Upravnog suda u Rijeci utvrđeno je da je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1452/20-2 od 28. svibnja 2020. tužitelju po punomoćniku dostavljena 7. listopada 2020. Tužitelj je primitkom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske saznao za stav toga suda da u postupku odlučivanja po tužiteljevu zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole nisu pravilno primijenjene odredbe UPU Labina i Presike. Već je kao nesporno navedeno da je tužitelj 29. rujna 2023. podnio zahtjev za mirno rješenje spora te da je 23. studenog 2023. zaprimio odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora. Sukladno odredbi članka 186.a stavka 3. ZPP-a, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje. Tužitelj stoga osnovano tvrdi da je zastarijevanje (koje je počelo teći 7. listopada 2020.) zastalo podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 29. rujna 2023. Nakon što je tužitelj 23. studenog 2023. zaprimio očitovanje tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora, tužitelju je do isteka zastarnog roka preostalo 7 dana za podnošenje tužbe. Tužitelj je tužbu podnio 29. studenog 2023. Dakle, unutar roka zastare.

28. Neosnovanim je ocijenjen i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj zahtijeva da mu tuženica isplati utuženi iznos na ime naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio uslijed nepravilnog rada upravih tijela, pogrešnog tumačenja pripisa u postupku koji se vodio povodom tužiteljeva zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Odluku po tužiteljevu zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole 8. studenog 2018. donijela je Istarska županija, Grad Labin, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjek za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju. Stav toga tijela potom je odbijanjem tužiteljeve žalbe na Rješenje od 11. studenog 2018. potvrdilo i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Upravni sud u Rijeci odbio je tužiteljevu žalbu kojom je zahtijevao poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. U vrijeme izdavanja Rješenja od 8. studenog 2018. na snazi je bio Zakon o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11., 12/13., 93/16. i 66/19.; u daljnjem tekstu - ZSDU/11.) kojim je u odredbi članka 14. bilo propisano da tuženica odgovara za štetu koja se građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave. Istovjetno je bilo propisano i odredbom članka 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03., 79/07. i 150/11.; u daljem tekstu - ZSDU/93.). Slijedom navedene odredbe proizlazi pasivna legitimacija tuženice u postupku naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nepravilnim radom tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno tijela državne uprave. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave propisana je i člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 66/19. i 155/23.; u daljnjem tekstu – ZSDU/19.), koji je na snazi od 18. srpnja 2019.

29. Za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu u smislu odredbe članka 13. ZSDU/93. potrebno je ispunjenje slijedećih pretpostavki: 1) da postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; 2) da je nastala šteta i 3) da postoji uzročna veza između spomenutog rada i nastale štete. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

30. Kako, dakle, iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da je za odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države Hrvatske potrebna krivnja, to je za zaključiti da je navedenom odredbom članka 14. ZSDU/11. propisan sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države koji se temelji na načelu uzročnosti (cause), a ne načelu krivnje (culpe). Ovo načelo odgovornosti potvrđeno je odlukom Ustavnog suda koji je obrazloženju svoje odluke broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007., upravo radi neprihvatljivosti stajališta redovnih sudova o osnovi odgovornosti Republike Hrvatske u slučajevima nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave u smislu članka 13. ZSDU/93., utvrdio kako se „(...) odgovornost Republike Hrvatske za štetu nanesenu radom tijela državne uprave temelji na načelu uzročnosti, a ne na temelju krivnje, kao izraz načela vladavine prava“. Nakon toga Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava navedeno shvaćanje u brojnim odlukama (primjerice, u odluci broj: Rev-x 687/2016-4 od 4. lipnja 2019.).

31. Općenito uzevši, nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti.

32. Međutim, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (rješenje Rev-631/2022-5 od 10. travnja 2024.), nije svaki pojedinačni akt koji je kasnijom odlukom (u povodu redovnih i/ili izvanrednih pravnih sredstava) proglašen nezakonitim pretpostavka za odštetnu odgovornost Republike Hrvatske. Naime, pri postojanju sustava pravnih lijekova u cilju zaštite građana i osoba od nezakonitosti u pojedinačnim upravnim aktima, nelogično je za očekivati da bi država morala odgovarati za svaku pogrešnu ili nepravilnu primjenu prava u tim pojedinačnim aktima. U tom smislu i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 250/2017-2 od 16. siječnja 2019., u kojoj je izraženo shvaćanje: „Nezakoniti rad ogleda se u postupanju suprotnom zakonu i drugim propisima, time da svaka povreda propisa ne dovodi do odštete odgovornosti već mora biti riječ o ozbiljnoj, težoj povredi propisa npr. primjena kojeg inače u praksi ne otvara posebne dvojbe, dok se nepravilnost očituje u postupanju suprotnom pravilima struke, dakle u ponašanju koje odudara od uobičajenih metoda rada u državnom tijelu.“.

33. Prema navedenom, jesu li ispunjene pretpostavke koje bi dovele do odgovornosti države za štetu potrebno je ocjenjivati od slučaja do slučaja. Tako i Ustavni sud u odluci broj U-III/3153/2015 od 2. studenog 2016., u kojoj ističe da „(...) utvrđivanje ispunjavanja triju pravnih pretpostavki za odgovornost države za štetu u smislu članka 13. ZSDU/93. ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga je sud nadležan, u svakom pojedinom slučaju, a polazeći od utvrđenih činjenica, ocijeniti jesu li one ispunjene. U slučaju podnositelja ustavne tužbe, sudovi su ispravno ocijenili da tražene zakonske pretpostavke odgovornosti tuženice za nezakonit ili nepravilan rad njenih tijela nisu kumulativno ispunjene, budući da se u konkretnom slučaju radi o drugačijem pravnom shvaćanju materijalnog propisa, odnosno, o drugačijoj interpretaciji propisa.“.

34. Mišljenje je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojeg dijeli i ovaj sud, kako odgovornost države za nezakonit i nepravilan rad njezinih tijela postoji kad nezakonitost, odnosno nepravilnost u radu predstavlja ozbiljnu i iznimno tešku povredu zakona - onu koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog ili postupovnog prava, odnosno takvu primjenu koja se temelji na razlozima koji nemaju uporišta ni u činjenicama konkretnog predmeta ni u mjerodavnom zakonodavnom okviru.

35. Radi utvrđivanja ispunjenja pretpostavki za odgovornost tuženice za štetu, u tijeku postupka je uvidom u spis Istarske županije, Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, broj ustrojstvene jedinice 2163-4-03, klasifikacijska oznaka UP/I-361-03/17-01/000038 utvrđeno da je:

- 4. srpnja 2017. tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene građevine (kuće za odmor), na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- 4. listopada 2017. tužitelj zaključkom pozvan dopuniti zahtjev dostavom upravnog biljega, zemljišnoknjižnog izvatka, uplatom 1.000,00 kn na ime građevinske pristojbe te ''uskladiti glavni projekt u svim dijelovima sa člankom 112. stavkom 1., člankom 113. stavkom 1., člankom 115. stavkom 5. i člankom 167. UPU Labina i Presike'' uz obrazloženje da je pregledom glavnog projekta ustanovljeno da je namjena građevine isključivo stambena, dok da UPU Labina i Presike na području k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predviđa ''planiranu mješovitu namjenu M1-pretežiti stambenu'', ''slijedom čega je potrebno izmijeniti namjenu građevine u stambeno-poslovnu građevinu sa površinom namijenjenom poslovnoj djelatnosti do 30% ukupne korisne (neto površine)“,

- 11. listopada 2017. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je toga dana HZ, projektantica u društvu DOMUS plus d.o.o., zatražila produženje roka zbog mijenjanja namjene građevine te ishođenja novih posebnih uvjeta, te da je službenom bilješkom službena osoba produžila rok za postupanje po zaključku,

- 29. studenog 2017. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je toga dana HZ, projektantica u društvu DOMUS plus d.o.o., zatražila produženje roka jer je u tijeku postupak izdavanja posebnih uvjeta, te da je službenom bilješkom službena osoba produžila rok za postupanje po zaključku,

- 23. siječnja 2018. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je toga dana HZ, projektantica u društvu DOMUS plus d.o.o., zatražila produženje roka za predaju ispravljenog projekta jer su 19. siječnja 2018. ishođeni zadnji posebni uvjeti te je u službenoj bilješci evidentirano da je službena osoba predložila da nije potrebno ''podnijeti iznova zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta'', da je službena osoba usmenim putem prenijela investitoru da iz razloga što se gradi stambeno-poslovna građevina je potrebno ishoditi još i posebne uvjete Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva zdravstva, uz već popis izdanih posebnih uvjeta, te da je službenom bilješkom službena osoba produžila rok za postupanje po zaključku,

- 24. travnja 2018. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je toga dana osobno pristupio zastupnik po zakonu tuženika CZ koji da je izjavio da ne želi nastaviti sa postupkom ishođenja građevinske dozvole jer mu je namjena bila ishoditi građevinsku dozvolu za stambenu građevinu, kao i ističući da je od projektanta upozoren da će ga stambeno-poslovna zgrada koštati 20% više od stambene, a što da ne želi prihvatiti; evidentirano da je UZ upućen da podnese izjavu da odustaje od zahtjeva, no da je isti to odbio učiniti tražeći da službena osoba donese rješenje o odbijanju; evidentirano da će službena osoba zaključkom ponovno pozvati podnositelja da dopuni zahtjev te da će se ukoliko podnositelj ne postupi zahtjev odbiti sukladno članku 47. Zakona o općem upravnom postupku,

- 24. travnja 2018. tužitelj zaključkom pozvan dopuniti zahtjev istovjetno pozivu iz zaključka od 4. listopada 2017.,

- 8. svibnja 2018. tužitelj dopunio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dostavom zemljišnoknjižnog izvatka, potvrde o uplati građevinske pristojbe i biljega,

- 8. studenog 2018. doneseno rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole,

- 26. studenog 2018. zaprimljena žalba na rješenje od 8. studenog 2018.,

- 12. prosinca 2018. žalba dostavljena na odlučivanje Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja,

- 27. veljače 2019. zaprimljeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja kojim je tužiteljeva žalba odbijena,

- 1. ožujka 2019. tužitelju otpremljeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja,

- 15. svibnja 2019. zaprimljen dopis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja kojim se zahtijeva dostava spisa Upravnom sudu u Rijeci,

- 20. svibnja 2019. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je rješenjem o premještaju od 15. veljače 2019. službena osoba DZJ koja vodi upravni postupak premještena na novo radno mjesto savjetnice za prostorno planiranje u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju,

- 20. svibnja 2019. Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja otpremljen spis kako bi se isti dostavio Upravnom sudu u Rijeci,

- 12. travnja 2021. zaprimljeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 26. ožujka 2021. kojim je poništeno rješenje od 8. studenog 2018. i predmet vraćen na ponovno rješavanje,

- 14. lipnja 2021. tužitelju otpremljeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 26. ožujka 2021.,

- 21. srpnja 2021. zaprimljena tužiteljeva požurnica od 16. srpnja 2021.,,

- 28. rujna 2021. zaprimljena tužiteljeva požurnica od 24. rujna 2021.,

- 26. listopada 2021. sastavljena zabilješka u spisu u tomu da je tužitelj izvršio povrat mapa, građevinskog projekta, uz napomenu da nedostaje mapa 2/6,

-13. travnja 2022. tužitelj zaključkom pozvan dostaviti dva primjerka glavnog projekta (sve mape od 02-06) i jedan primjerak mape 2/06,

- 6. svibnja 2022. u spis zaprimljeno očitovanje gradonačelnika Grada Labina od 29. travnja 2022. povodom tužiteljeve predstavke gradonačelniku od 24. ožujka 2022.,

-13. svibnja 2022. zaprimljena tužiteljeva dopuna zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole dostavom traženih primjeraka glavnog projekta i geodetskog projekta,

- 16. svibnja 2022. sastavljena zabilješka u spisu o tomu da je službena osoba pregledala projektnu dokumentaciju te da će se daljnjim pregledom zahtjeva utvrditi međusobna usklađenost pojedinih dijelova projekata,

- 18. svibnja 2022. sastavljena obavijest o urednom zahtjevu,

- 19. svibnja 2022. objavljen poziv za uvid u spis predmeta,

- 6. lipnja 2022. sastavljen zapisnik o uvidu u spis radi izjašnjavanja stranaka u postupku,

- 31. listopada 2022. izdana građevinska dozvola.

36. Spisu Istarske županije, Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, broj ustrojstvene jedinice 2163-4-03, klasifikacijska oznaka UP/I-361-03/17-01/000038 priložene su mape koje je tužitelj dostavio postupajući po traženju prvostupanjskog tijela. U mapi arhitektonskog projekta, mapa 1/6 sadržana je i lokacijska informacija iz koje je razvidno da je izdana 3. lipnja 2016. po zahtjevu TZ. U lokacijskoj informaciji podnositelja zahtjeva upućuje se da se nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi unutar granica izgrađenog dijela građevinskog područja naselja Labin namjene dijelom ''postojeća mješovita namjena M1 - pretežito stambena'', dijelom planirana ''mješovita namjena M1- pretežito stambena'' a dijelom unutar površina za građevine kopnenog prometa. U lokacijskog informaciji citirane su odredbe tada važećeg UPU Labina i Presike i to članaka 111. do 116., 91. i 167.

37. Člankom 112. UPU Labina i Presike, važećim u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole i na dan 8. studenog 2018., bilo je propisano da se na površinama predviđenim za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1) mogu graditi nove stambeno-poslovne građevine određene tim Planom i rekonstruirati postojeće. Tada važećim člankom 113. UPU Labina i Presike bilo je propisano da stambeno-poslovna građevina podrazumijeva građevinu koja je većim dijelom namijenjena stambenoj namjeni, a manji dio gospodarskoj namjeni koja može biti i u prizemlju i na katu (udio gospodarske namjene ne može biti veći od 30% od ukupne korisne (neto) površine (manji trgovački i uslužni sadržaji, uredi, ordinacije i sl.).

38. Gradsko vijeće Grada Labina na sjednici od 29. lipnja 2019. donijelo je Odluku o donošenju III. izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja Labina i Presike, kojom je, između ostalog, dopunjen članak 112. stavak 1. na način da su iza riječi „nove“ dodane riječi „stambene i“. Navedena Odluka objavljena je u „Službenim novinama Grada Labina“ 28. lipnja 2019., a stupila je na snagu osmog dana od dana objave. Iz navedenog slijedi da je od srpnja 2019. na snazi bio UPU Labina i Presike kojim je izričito u članku 112. stavku 1. bilo propisano da se na površinama predviđenim za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1) mogu graditi nove stambene i stambeno-poslovne građevine određene tim Planom i rekonstruirati postojeće.

39. Po provedenim personalnim dokazima utvrđeno je da je po tužiteljevu zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole postupala DZJ koja je iskazala da se nakon primitka zahtjeva utvrđuje je li projekt sukladan važećim zakonskim propisima i prostornoplanskoj dokumentaciji. Ustvrdila je da za postupanje po tužiteljevu zahtjevu nedostajala određena dokumentacija kao i to da zahtjev nije bio sukladan tada važećem UPU Labina i Presike jer da nije bila usklađena namjena. Naime, da je kao vrsta zahvata bilo opisano izgradnja obiteljske kuće, dok je uvidom u grafički i tekstualni dio UPU Labina i Presike utvrđeno da je predmetna čestica na kojoj se gradi unutar planirane mješovite namjene M1 – pretežito stambena. Stoga da se od tužitelja zahtijevalo da dokumentaciju uskladi sa člankom 112. stavkom 1. tada važećeg UPU Labina i Presike. Svjedokinja je opisivala tijek postupka, unošenje zabilješki u spis i komunikaciju sa HZ i zastupnikom po zakonu tužitelja, sve kako je i bilo evidentirano u spisu predmeta (kronološki izneseno u pasusu 35.). U odnosu na postupanje po zahtjevima drugih podnositelja, svjedokinja je ustvrdila da joj nije poznato da se do izmjena 2019. ikomu dopustilo da na području mješovite namjene vrši gradnju stambene građevine niti da ja takav zahtjev zaprimila. U slučaju da ga je zaprimila da bi istovjetno postupila s obzirom na to da je tipologija građevina jasno razvrstana u odredbi članka 83. stavka 2. UPU Labina i Presike. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje uzimajući u obzir da je svjedokinja detaljno obrazložila poduzete radnje, argumentirala ih, a sadržaj iskaza sukladan je spisu priloženim ispravama, sadržaju spisa Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, broj ustrojstvene jedinice 2163-4-03, klasifikacijske oznake UP/I-361-03/17-01/000038.

40. Saslušana je i DZ, voditeljica Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju Grada Labina. Osim navoda istovjetnih kazivaju DZJ o slijedu poduzetih radnji po zaprimanju tužiteljeva zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, svjedokinja DZ obrazložila je da je izmjena UPU Labina i Presike izvršena 2019. na temelju većeg broja zahtjeva građana te da je sigurna da je tužitelj sa time bio upoznat. Izjavila je da su u tijeku 2019. odluke nadležnih tijela bile u korist tumačenja Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju Grada Labina zbog čega da je uputila tužitelja da je najbolje da povuče prvotni zahtjev i da podnese novi zahtjev koji bi bio sukladan tada novoj izmjeni UPU Labina i Presike. U odnosu na radnje tužitelja poduzete za realizaciju izgradnje stambenog objekta, svjedokinja je iskazala da tužitelj u konačnici nije pristupio izgradnji građevine u vezi koje je 2017. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Naime, osobno je u tijeku postupka odlučivanja po zahtjevu za izmjenu i dopunu građevinske dozvole izašla na teren da utvrdi je li se započelo sa gradnjom i kakvo je stanje izgrađenosti te da je utvrdila da se prije izdavanja dozvole već započelo sa gradnjom. Radilo se o prizemnici, ravnoga krova, a za koju da je bilo jasno da to nije bila građevina na kakvu se odnosio prvotni zahtjev. Da je građevinska dozvola bila izdana ali da zgrada nije bila niti na mjestu na kojemu se trebala graditi po toj građevinskoj dozvoli niti sukladna po gabaritima tlocrtno i visinski. To da je zgrada bila u fazi gradnje u vrijeme kada se odlučivalo po zahtjevu za izmjenu i dopunu građevinske dozvole poznato je svjedokinji jer je bila na mjestu gradnje i o tome sastavila zapisnik. Iako je u tijeku postupka za izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole bilo utvrđeno da se izvodilo građevinske radove mimo pravomoćne građevinske dozvole nije o tomu obavještavala građevinsku inspekciju, odnosno druga nadležna tijela jer je ipak bio podnesen zahtjev za izmjenu i dopunu građevinske dozvole. U odnosu na trajanje postupka svjedokinja je iskazala da je u jednom periodu došlo do zastoja rješavanja u predmetu jer je kolegica koja je postupala po tužiteljevu zahtjevu bila duži period na bolovanju, a također da se ušlo i u doba godine kada se koriste godišnji odmori. Nakon što je provedena preraspodjela većeg broja predmeta osobno je preuzela rješavanje tužiteljeva zahtjeva jer nije bilo druge mogućnosti. Obrazložila je da za izdavanje dozvole propisan rok od 60 dana od dana urudžbiranja da je zahtjev uredan. U konkretnom slučaju, kada je bila zaprimljena kompletna dokumentacija u svibnju 2022. da je bila urudžbirana zabilježba da je uredan spis. Nakon toga išao je poziv strankama za uvid u spis. To da je učinjeno s obzirom na to da građevna čestica graniči sa drugim česticama pa se stranke moraju upozoriti. Sud je prihvatio i iskaz svjedokinje DZ ocjenjujući iskaz logičnim i sukladnim spisu priloženim ispravama, sadržaju spisa Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, broj ustrojstvene jedinice 2163-4-03, klasifikacijske oznake UP/I- 361-03/17-01/000038.

41. Na temelju iskaza GZ utvrđeno je da je ista kao zaposlenica društva Domus plus d.o.o., na radnom mjestu prodajnog predstavnika, surađivala sa HZ, projektanticom u Domus plus d.o.o. Ustvrdila je kako je uobičajeno postupanje bilo da investitor preda lokacijsku informaciju kako bi se sa arhitektima moglo utvrditi što se na nekoj čestici smije graditi. U konkretnom slučaju da je utvrđeno da se radi o području M1-mješovite namjene na kojemu da je moguće graditi stambene i stambeno-poslovne građevine. Po tumačenju Domus plus d.o.o. da nigdje nije stajalo da se ne smije graditi isključivo stambeni prostor. Domus plus d.o.o. izradilo je idejni projekt kako bi se mogli ishoditi posebni uvjeti. Mišljenje je svjedokinje da je u vrijeme kada se surađivalo sa tužiteljem kao investitorom bilo uobičajeno da od prvog kontakta sa investitorom pa do izdavanja građevinske dozvole protekne period od godinu i pol dana. Nakon što je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole HZ prenijela joj je da se ne može ići sa zahtjevom za gradnju građevine isključivo stambene namjene već stambeno-poslovne namjene, a što da je sa sobom povlačio troškove kako u izradi daljnje dokumentacije tako i troškove gradnje u smislu da bi isto utjecalo na visinu stropova, konstrukciju, zidove koji su protupožarni. Od kada joj se investitor prvi puta obratio pa do 2022., u odnosu na cijenu objekta, ustvrdila je da je cijena porasla za 100%. Svjedokinja se nije mogla očitovati o tomu je li bilo slučajeva da bi nadležno tijelo Grada Labina na području na kojem je bila predviđena mješovita namjena, građenje stambeno-poslovnih građevina dopustilo gradnju građevine isključivo stambene namjene. Međutim, prema njenim saznanjima da su nadležna tijela na drugim područjima Republike Hrvatske postupala tako da su dozvoljavala stambene građevine na područjima M1 ali isto tako da svaka općina definira svoje prostorno planske uvjete i na drugačiji način može definirati pojedine zone. Iskaz svjedokinje GZ prihvaćen je cijeneći da je isti životan i objektivan, a u pogledu izdavanja lokacijske informacije i komunikacije sa službenom osobom sukladan sadržaju službenih zabilješki u spisu klasifikacijske oznake UP/I-361-03/17- 01/000038. Osim toga, opće je poznato da je došlo do izrazitog povećanja cijene izgradnje građevinskih objekata.

42. Zastupnik po zakonu tužitelja CZ ustvrdio je da su on i njegova supruga imali želju izgraditi kuću za odmor. Stoga je na zahtjev njegove supruge 2016. bila izdana lokacijska informacija. Iako je prvotno bila donesena odluka da će se postupiti po zaključku kojim se zahtijevalo usklađenje glavnog projekta od istoga se odustalo zbog povećanja troškova investicije. Revoltiralo ga je to što bi u slučaju da se, po njegovu mišljenju, postavio jedan ormar, poštanski sandučić, bila zadovoljena površina od 0-30 % i da bi se u tomu slučaju zadovoljio dio izmjene projekta koji se zahtijevao. Osim navedenog, da nije imao namjeru otvoriti frizerski salon, odvjetnički ured ili sl. Zastupnik po zakonu tužitelja je po struci automehaničar pa kako se ne radi o tihoj djelatnosti istu ne bi mogao obavljati, slijedom čega da bi mu jedino preostalo prodati teren. Potvrdio je da je svjedokinja DZJ bila duže vremena na bolovanju pa da je stoga kontaktirao sa DZ. Međutim, da mu DZ nikada nije rekla da su donesene izmjene i dopune UPU Labina i Presike. Nakon što je saznao da su izmijenjene i dopunjene odredbe UPU Labina i Presike nije podnio novi zahtjev jer je držao da je u pravu. U vezi izmjena i dopuna građevinske dozvole očitovao se da je tužitelj zahtijevao izmjenu jer uslijed proteka vremena kod Domus plus d.o.o. kuća kakvu su prvotno htjeli graditi više nije bila u katalogu, a u međuvremenu je došlo do promjena na tržištu te je proizašlo jeftinije graditi klasičnom gradnjom. Zastupnik po zakonu tužitelja ustvrdio je da je u konačnici gradnja kuće započeta prije izmjene i dopune građevinske dozvole jer su ga projektant i nadzorni inženjer uputili da nije potrebno čekati izmjene i dopune građevinske dozvole.

43. Po provedenom dokaznom postupku sud zaključuje da je nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole nadležno tijelo, Odsjek za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, postupalo sukladno svojoj dotadašnjoj praksi. Uredno je vođen spis predmeta i tužitelju kao podnositelju zahtjeva dane su upute o tomu na koji način valja postupiti da bi njegov zahtjev bio prihvaćen. Rješenje od 8. studenog 2018. doneseno je za vrijeme važenja UPU Labina i Presike dok je na snazi bila odredba članka 112. UPU Labina i Presike kojom je bilo propisano da se na površinama predviđenim za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1) mogu graditi nove stambeno-poslovne građevine određene tim Planom i rekonstruirati postojeće. Navedeni članak dopunjen je nakon donošenja Rješenja od 8. studenog 2018. na način da se istim izričito dozvoljava gradnja novih stambenih, a ne samo stambeno- poslovnih građevina. Po provedbi predloženih dokaza nije utvrđeno da bi u vrijeme kada je tužitelj zahtijevao izdavanje građevinske dozvole nadležno prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu treće osobe izdalo građevinsku dozvolu za izgradnju nove stambene građevine na površini predviđenoj za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1). Iako je utvrđeno da je nakon donošenja presude Visokog upravnog suda tužitelj požurnicama zahtijevao da prvostupanjsko tijelo ubrza svoje postupanje iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je na duljinu trajanja postupka objektivno utjecalo to što je službena osoba kojoj je spis bio dodijeljen u rad duži vremenski period bila na bolovanju pa je iz tog razloga predmet bio dodijeljen u rad drugomu rješavatelju.

44. Dakle, prilikom donošenja Rješenja od 8. studenog 2018. prvostupanjsko tijelo postupalo je sukladno dotadašnjoj praksi toga tijela te je prije donošenja Rješenja od 8. studenog 2018. tužitelja obavijestilo o tomu na koji način tumači odredbu članka 112. UPU Labina i Presike i dalo mu jasne upute na koji način drži da bi tužitelj trebao postupiti. Tumačenje prvostupanjskog tijela prihvatilo je i (tadašnje) Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, kao i Upravni sud u Rijeci. Tek je Visoki upravni sud Republike Hrvatske bio shvaćanja da u zonama predviđenim za mješovitu, pretežito stambenu namjenu novih stambeno-poslovnih građevine nije isključena mogućnost gradnje i stambenih građevina, kako su to tumačila upravna tijela i prvostupanjski sud.

45. Zbog navedenog zaključak je ovoga suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu jer drugačije pravno shvaćanje, odnosno drugačija interpretacija UPU Labina i Presike, do kakve je sukladno stavu Visokog upravnog suda došlo u konkretnom slučaju, nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene UPU Labina i Presike već se radilo o ustaljenoj praksi prvostupanjskog tijela u postupanju pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, uobičajenoj metodi rada, i to za vrijeme važenja UPU Labina i Presike u kojemu doista nije bilo izričito propisano da se na površinama predviđenim za mješovitu i pretežito stambenu namjenu (M1) mogu graditi nove stambene već (samo) stambeno-poslovne građevine određene tim Planom i rekonstruirati postojeće.

46. Kako nije utvrđeno postojanje prvo postavljene pretpostavke odgovornosti za štetu, a imajući u vidu načelo koncentracije glavne rasprave i načelo ekonomičnosti postupka, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provedbom financijskog vještačenja predloženog na okolnost visine štete.

47. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

48. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženici i umješaču naknaditi troškove postupka (članak 154. stavak 5. ZPP-a). Po izračunu ovoga suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbu Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), proizlazi da je iznos nagrade po Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife 2.944,00 eura bez PDV-a.

49. Tuženici je priznat iznos od 2.944,00 eura za sastav odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife po 1.472,00 eura za zastupanje na ročištima održanim 12. ožujka 2024. i 24. travnja 2024., sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife i iznos od 2.944,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 3. listopada 2024., sukladno Tbr. 9. t. 1. i Odvjetničke tarife. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer tuženica nije pristupila na isto. Sveukupno u točki II. izreke tuženici je priznat trošak postupka u iznosu od 8.832,00 eura.

50. Umješaču je priznat iznos od 3.670,00 eura za sastav podneska od 19. veljače 2024., sukladno Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife i postavljenom zahtjevu umješača, 250,00 eura za sastav podneska od 12. ožujka 2024., sukladno Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, po 1.835,00 eura za zastupanje na ročištima održanim 12. ožujka 2024. i 24. travnja 2024., sukladno Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 36. Odvjetničke tarife, i iznos od 3.670,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 3. listopada 2024., sukladno Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 36. Odvjetničke tarife. Nije priznat trošak sastava podneska od 11. ožujka 2024. jer se isti odnosi na dostavu punomoći za zastupanje umješača koja je trebala biti dostavljena prilikom poduzimanja prve radnje. Nije priznat sastav podneska od 25. travnja 2024. jer je istim sud obaviješten o adresi na koju se imaju pozvati predložene svjedokinje, a koju je adresu umješač bio u obvezi navesti kada je iznio dokazni prijedlog za provedbom personalnih dokaza. Odbijen je i zahtjev umješača za sudsku pristojbu po odluci suda jer u pogledu tog zahtjeva nije postavio određen zahtjev navođenjem iznosa troškova koje zahtijeva (članak 164. stavak 2. ZPP-a). Sveukupno u točki III. izreke umješaču je priznat trošak postupka u iznosu od 11.260,00 eura.

U Pazinu 19. studenog 2024.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženoj po ŽDO u Puli-Pola,

- Umješaču po punomoćniku.