Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4217/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku FS, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženog SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku NB, odvjetniku iz [adresa], radi predaje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-189/2024-33 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-189/2024-33 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke i pod II izreke kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.740,59 eura.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tužiteljici i ostalim suvlasnicima nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] park, gradilište, 1740 m2 i k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR kuća, na adresi u [adresa],179 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predaja u suposjed zajedničke tavanske prostorije koje se nalaze u toj zgradi, dok se pod II nalaže tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.740,59 eura, dok se u preostalom iznosu od 250,00 eura zahtjev odbija.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I izreke i u dijelu pod toč. II izreke kojim se dok se pod II nalaže tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.740,59 eura žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi tužitelj tvrdi kako utvrđenje suda nije točno već da je suprotno dokazima provedenim u postupku jer tavanske prostorije koje kao svoj stan nije kupio tuženik predstavljaju zajedničke dijelove zgrade, koje su u suvlasništvu svih suvlasnika predmetne stambene zgrade a i saslušani vještak da je u izlaganju vrlo jasno naglasio da su u njegovu nalazu i mišljenju crveno označeni dijelovi koji se smatraju zajedničkim dijelovima zgrade, s obzirom da nisu obuhvaćeni bodovanjem stana kojega je tuženik kupio, te da je zajednički dio zgrade sve ono što nije poseban dio. Svi suvlasnici da trebaju imati mogućnost pristupa u zajednički dio zgrade, a okolnosti da si pojedini suvlasnici uzurpiraju pravo i prisvoje taj suvlasnički, zajednički dio ne znači da je zajednički dio izgubio svrhu. Vještak je jasno i nedvosmisleno iskazao da se do tavanskih prostorija koje predstavljaju zajedničke dijelove zgrade može fizički pristupiti i to kroz prozor koji je ucrtan na str. 9. nalaza i mišljenja vještaka, međutim, da takav pristup da nije primjeren pa je tako pobijanom odlukom sud ograničio pravo vlasništva, pri čemu vještak nije naveo za koju kategoriju ljudi takav pristup nije primjeren, ukoliko nije primjeren za djecu, ne znači da tužiteljica ne bi tuda rado prošla i odložila svoje stvari. Konačno, tavanskim prostorijama se obično i pristupa kroz okna mnogo manja no li je to dvokrilni prozor kojim je moguć pristup zajedničkim dijelovima predmetne zgrade. Fizički pristup je nedvojbeno moguće ostvariti kroz prozor ga tužiteljici i drugim suvlasnicima zgrade treba omogućiti kako tužbenim zahtjevom i traže.

7. Predmet spora jest zahtjev za predaju u suposjed jer tužitelji tvrde kako je uspostavljeno etažno vlasništvo s tri posebna dijela i to 1. etaža-trosobni stan u suterenu od 55,24 m 2 u vlasništvu MM, 2. etaža-peterosobni stan u visokom prizemlju od 122,53 m2 u vlasništvu tužiteljice te 3. etaža-jednosobni stan u visokom prizemlju od 55,29 m2 u vlasništvu tuženika, pa da se 3. etaža tuženika nalazi u potkrovlju, a ne u prizemlju zgrade, da tuženik osim svog stana u isključivom posjedu drži zajedničke tavanske prostore koji se nalaze pored njegovog stana jer da je neovlašteno, bez suglasnosti ostalih suvlasnika zajedničke tavanske prostorije prenamijenio i pripojio svom stanu tako da tužitelj zahtijeva predaju zajedničkog tavanskog prostora u suposjed. U pobijanoj odluci, nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke, sud prvog stupnja utvrđuje kako je zgrada na adresi [adresa] izgrađena na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], da se sastoji od tri stambene jedinice, etaža prizemlje, I kat i II kat – potkrovlje u kojem je stan tuženika koji prema zapisniku o bodovanju i zemljišnoknjižnom izvatku ima površinu od 55,29 m2 i sastoji se od jedne sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, da potkrovlje na dan uviđaja čini jednu uporabnu cjelinu u posjedu tuženika, da cijela površina potkrovlja čini jedan stan čije su prostorije označene brojevima od 1-11 u tlocrtu potkrovlja s iskazanom površinom i tabelarnom prikazu etaže potkrovlja. vještak u nalazu prikazuje stan tuženika u tlocrtu potkrovlja plavom bojom, a prostorije su označene od 1-4, površine 54,09m 2, a razlika od 1,20m2 u odnosu na upisanu površini 55,29 m2 nastala je dvostrukim mjerenjem dijela hodnika prilikom bodovanja dok ostala površina od 43,86 m 2 u etaži potkrovlja je označena crvenom bojom i brojevima od 5-9. s time da prema uviđaju tuženik ima u posjedu cijelu površinu potkrovlja koja čini stambeni prostor pa vještak smatra da je u snimci izvedenog stanja za ozakonjenje nezakonito izgrađenog /rekonstruiranog dijela građevine, grafičkom prilogu, pogrešno identificiran stan tuženika.

8. Pri tome i svjedok MM iskazuje da stanuje u prizemlju a da je CM stanovala u dijelu tavana, a neuređen ostatak tavana koristila, te je stan zauzimao površinu koju tuženik ima s desne strane hodnika, dok tuženik tvrdi kako je njegov prednik CM plavo šrafirani dio na listu 41 spisa pretvorila u stambeni prostor, a da mu je tužiteljica odbila prodati svoj dio tavanskog prostora jer bi izgubila pravo upravljanja, da etažiranje zgrade nije provedeno te krov zgrade održava sam, dok da je tuženik prenamijenio u stan 2018. (postupak radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju) preostali dio tavanskog prostora od 43,86m2 tako da su zbog prenamjene zajedničkog tavanskog prostora nastale prostorije u tuženikovom stanu pa da tuženik nije mogao kupiti više nego je prodavatelj imao, u ovome slučaju, tavanski stan od 55m2 a preostali tavanski prostor da predstavlja dio zgrade zajednički svim vlasnicima posebnih dijelova, tako da činjenica da predstavlja dio stana tuženika ne čini zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed zajedničkog dijela zgrade neosnovanim.

9. No, u ovom predmetu odlučne su i okolnosti kada su stranke stekle svoja stvarna prava na stvari koja je predmet njihova suvlasništva, jer još Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91) ukoliko se primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (paragraf broj 297 i 302), među stvari nepokretne spadaju one stvari koje se grade na zemljištu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao kuće i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljištem u potezu (liniji) okomitog pravca, dalje što je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa čavlima, kao: kotlovi pivarski i rakidžinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su određene za stalnu porabu kakve cijelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, čim se gasi vatra, i time spodobne stvari, dok skup više posebnih stvari, koje se običavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajedničkim, čini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost. Isto tako, i prema čl. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (pročišćeni tekst "SI. list SFRJ" br. 43/65 i 57/65-u daljnjem tekstu: ZVDZ) koji je ostao na snazi temeljem čl. 1. toč. 87. Zakona o dopuni Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po ustavnim amandmanima XX do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/73, te "Narodne novine", broj: 46/1990), a u skladu sa odlukom VSRH br. Rev-750/90-2 od 22. kolovoza 1990. uz cijelu zgradu kao stvar se mogu tretirati samo posebni dijelovi (stanovi ili poslovne prostorije) zgrade koji mogu biti predmet vlasništva – suvlasništva. I sam ZVDZ stoga je propisivao u čl. 5. st. 1. kako na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, koje su sve okolnosti u pogledu predmeta spora u ovom predmetu ostale neutvrđene.

10. Temeljem čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), stranke su stjecanjem svoga prava suvlasništva stekle pravo suvlasništva cijele nekretnine, odnosno njezin odgovarajući suvlasnički dio pa i odgovarajući dio zajedničkih dijelova zgrade, jer prema čl. 67. st. 6. ZVDSP vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela. Dakle, pogrešno sud prvog stupnja, temeljem vještačkog nalaza i okolnosti tko od stranaka posjeduje odnosno koristi koji dio nekretnine, utvrđuje to je li neki dio zgrade zajednički ili nije. Pri tome valja reći kako i prema postojećoj sudskoj praksi, određeni dijelovi zgrada mogu biti predmet sporazumijevanja suvlasnika, pa iako su zajedničko i nedjeljivo vlasništvo vlasnika posebnih dijelova tako da se na njima ne može stjecati posebno vlasništvo, isto vrijedi samo do tada, dok se takvim prostorijama ne promijeni dotadašnja njihova namjena i upotreba i ne privedu drugoj svrsi i to voljom isključivog vlasnika, odnosno suglasnošću suvlasnika ili vlasnika na posebnim dijelovima takve zgrade (tako i VSRH Gž-3077/75), jer nije protivan zakonu sporazum suvlasnika po kojem neki takav dio pripada u vlasništvo jednom od njih ako se radi o takvoj prostoriji koja po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini (Gzz-117/72).

11. Sada u pobijanoj odluci pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, kako je tuženik od 1998. stanovao, a 2005. kupio stan u potkrovlju od 54,09m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika i hodnika koji je u zemljišnu knjigu upisan s površinom od 55,29m2 i pogrešno smješten u visokom prizemlju zgrade, da je tuženik prenamijenio u stan 2018. (postupak radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju) preostali dio tavanskog prostora od 43,86m2 te su zbog prenamjene zajedničkog tavanskog prostora nastale prostorije u tuženikovom stanu koje su u grafičkom prikazu vještaka označene crveno i brojevima 5,6, 7,8, 9, dok je pristup prostorijama 5,6, 7,8 i 9 moguć samo kroz stan tuženika. Prema iskazima svjedoka i stranaka podjela tavana, podruma i dvorišta je izvršena. Prema iskazu svjedoka MM, koja najduže živi u zgradi, podjela je izvršena prije 1982. jer je ona doselivši se zatekla stanje koje u osnovama odgovara sadašnjem, prednica tuženika je živjela u dijelu potkrovlja, a ostatak koristila, a stepenica iz stana prednika tužiteljice za tavan-potkrovlje već nije bilo. Sud stoga pravilno primjenjuje čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17-službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15-službeni pročišćeni tekst) prema kojemu vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a tuženik da nije mogao kupiti više nego je prodavatelj mogao otuđiti. Pri tome konačno pravilno činjenicu korištenja predmetnog prostora sud prvog stupnja utvrđuje provedenim dokazima, a napose iskazom svjedoka MM, pa tako utvrđuje kako je podjela izvršena prije 1982. jer je ona doselivši se zatekla stanje koje u osnovama odgovara sadašnjem, pri čemu da je prednica tuženika živjela u dijelu potkrovlja, a ostatak koristila, dok stepenica iz stana prednika tužiteljice za tavan odnosno potkrovlje nije bilo.

12. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP (jer je dosuđen trošak za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje parnice), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat