Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4526/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. FC pok. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Fishkill N.Y. 12590, 2. ČC pok. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 743 [adresa]. 06355, i 3. ŠC. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14 [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici iz Paga, protiv tuženika 1. FCE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 24. [adresa], i 2. NCE, [adresa], 52-16 34th street, [adresa], tuženici ad.1. i ad.2. zastupani po punomoćnicima iz OD Korljan & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, radi utvrđenja, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-756/2024 od 14. lipnja 2024, u sjednici vijeća dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-756/2024 od 14. lipnja 2024.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-756/2024 od 14. lipnja 2024. u dijelu pod toč. II izreke kojeg tuženi pobijaju žalbom, preko iznosa dosuđenog troška od 3.932,12 eur.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji FC pok. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČC pok. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠC pok. NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki za 1/3 dijela vlasnici dogradnje stare kuće koju su izvršili njihovi roditelji, koja se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja dogradnja je na skici stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina ABC, ing. građ. označena kao aneks prizemlja stare zgrade i obojana plavom bojom, te označena slovima A-B-C-D, a sastoji se od sobe površine 13,83 m2 te kuhinje i blagovaonice površine 13,63 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se izvrši razvrgnuće suvlasničke zajednice na preostalom dijelu te stare kuće koji je na skici označen zelenom bojom." Pod II nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.932,12 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženi se protive navodima tužitelja i predlažu žalbu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Protiv navedene presude žalbu u dijelu odluke o trošku kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu istoga podnose i tuženi iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz zahtjev za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovom postupku predstavlja dio čest. 83/1 k. o [katastarska općina] površine 33 m2 u naravi nadogradnja tj. dograđeni dio koji je pod ravnim betonskim krovom. Taj dograđeni dio (aneks) staroj kući je sastavljen od dvije prostorije od kojih je jedna spavaća soba, a druga je kuhinja te je aneks niži od ostatka stare kuće za nekih 30 cm i zidom je spojen sa starom kućom a nema posebni ulaz već se u navedene dvije prostorije ulazi iz hodnika stare kuće. Građevinski vještak utvrđuje kako je aneks smješten u južnom dijelu zgrade, te je vanjskih dimenzija cca 7,60 m x 4,30 m s ravnim krovom a debljina ožbukanih vanjskih zida aneksa je 30 cm dok je zid prema hodniku (koji konstrukcijski pripada staroj kući) debljine 31 cm. U aneksu su smještene dvije prostorije, istočna prostorija je kuhinja sa blagovaonicom površine 13,63 m2, dok je u zapadnom dijelu spavaća soba površine 13,83 m2. Pod aneksa u odnosu na pod stare kuće je 23 cm niži, a ulaz u opisane prostorije aneksa je moguć iz hodnika stare kuće.

8. U žalbi tužitelj ističe kako sud svoju presudu pogrešno temelji na iskazu tuženika ad.2 te svjedoka MC i KC, za razliku od iskaza ostale većine svjedoka. Sporno je da Ii je nadogradnja te kuće ušla u diobu ili je ta nadogradnja pripala pravnom predniku tužitelja. Tužitelji smatraju da su tijekom postupka dokazali da je taj dio nadogradio njihov pokojni otac NC a Ugovor o djelomičnoj diobi bio je potpisan sestre pok. NC - EC i ŽC dobiju svoju zemlju dok sve ostalo ostaje braći NC i djeci pokojnog brata F. Upravo zato se kod stare kuće spominje metraža (12 m od stare kuće do poljskog zahoda) jer je teren ispod toga pripao sestri ĐC čime da je naglašeno što pripada ŽC jer se ugovorom nije dijelila kuća sa nadogradnjom nego su se podmirivale sestre i podrazumijevalo se da je nadogradnja od NC. Stara kuća je izvorno imala samo hodnik i jednu veliku prostoriju u kojoj je živjela cijela obitelj, baka KC LC, njezina majka (prabaka stranaka) ĆC, te djeca NC, F, EC i ŽC. Od 1962. godine u kući da je ostao živjeti samo otac tužitelja NC i njegova žena PC koji četiri godine nakon toga također sele u [adresa].

9. Točka V. Djelomičnog diobenog ugovora dalje propisuje da ostavinski postupak nije proveden nakon smrti SC i LC, pa da će konačnu diobu izvršiti nakon ostavinskog postupka - dakle između NC i tuženika kao nasljednika brata F a sporazum sklapanju pravno neuke osobe. Svjedok VC nema nikakvog saznanja o tome tko je gradio nadogradnju a svjedok HC tvrdi kako je kuću sa krovom izgradio djed stranaka pok. SC, a da su nadograđeni dio sagradili otac tužitelja NC i njegova supruga. Tužitelji tvrde kako su dokazali da je njihov otac skupa sa majkom gradio tu dogradnju, da je izraz „12 metara od stare kuće do poljskog zahoda“ unesen u ugovor da se odredi Tinina zemlja, te je djelomični ugovor rađen samo zbog EC i ŽC, a ne da bi se braća NC i tuženici kao nasljednici svog oca F konačno podijelili.

10. Sud nasuprot tome utvrđuje kako je nadograđeni dio „stare kuće“ obuhvaćen Djelomičnim diobenim ugovorom od 22. veljače 1996. jer čl. I i čl. III predmetnog Diobenog ugovora obuhvaćaju izgled kuće kojeg otada ima i danas, pa prema istom diobenom ugovoru pripada suvlasnicima sada pok. NC i prvotuženiku, jer čl. I i III predmetnog diobenog ugovora navodi da ĐC rođ. NC u vlasništvo i posjed pripadne zemljište počevši od 12 m ispod stare kuće sve do mora koje se nalazi na česticama 82/11, 84/3 i dijelom na čest. zem. [katastarska čestica], a koji dio je sukladno čl. VI diobenog ugovora parcelacijom odvojen u zasebnu česticu koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a drugi dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada NC i CC koji u naravi predstavlja staru kuću i okućnicu i to 12 m od stare kuće do poljskog zahoda. I sam vještak kada naznačuje dimenzije č. 83/1 k. o. [katastarska općina] od predmetne nadogradnje pa do katastarske granice sa nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do poljskog zahoda mjeri 12 m prema čl. III predmetnog Djelomičnog diobenog ugovora, Stoga sud utvrđuje kako je u predmetni diobeni ugovor ušla kuća sa izgledom kakvog je imala 1996. sa svim nadogradnjama a suprotno tvrde tek zainteresirani svjedoci PC, supruga prvotuženika i JC, suprug drugotužene. Stoga je pravilno utvrđena volja stranaka da staru kuću da staru kuću i okućnicu dijele na jednake dijelove prema iskazanom dogovoru da prava polažu samo muški članovi obitelji.

11. Pravilno u pobijanoj odluci temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja stoga ističe kako je u postupku R1-214/2014 predmet razvrgnuća ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovnom listu br. 134 Područnog ureda za katastar Zadar koje u naravi predstavljaju staru kuću koja se sastoji od hodnika i dvije sobe na desnoj strani kuće gledajući od ulaznih vrata te slobodno raspolaganje odgovarajućeg fizičkog dijela nekretnine razmjerno njihovom suvlasničkom udjelu, jer da je stara kuća prednika stranaka koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane roditelja dograđivana njihovim vlastitim sredstvima, obzirom da su oni prije odlaska u [adresa] tu živjeli tako da ista u sadašnjem stanju ne bi bila suvlasništvo predloženika za ½ dijela pa je sporno bilo da li bi u diobu trebala ući cijela kuća i pripadajuće zemljište u cjelini s obzirom da se radi o jednoj neodvojivoj cjelini u koju su ulagali prednici predloženika, koja je u suvlasništvu kako predlagatelja tako i predloženika i to svaki za po ½ dijela. Predlagatelji su povukli prijedlog za diobu te je pravomoćnim rješenjem od 15. studenog 2018. godine odlučeno je da je prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u izvanparničnom predmetu povučen.

12. No, iz djelomičnog diobenog ugovora zaključenog u [adresa] 22. veljače 1996. godine proizlazi kako je isti zaključen između suvlasnika i to: NC pok. SC, EC rođ. NC pok. SC, ŽC rođ. NC pok. SC, CC pok. F i OC rođ. CC pok. F. Točkom III. istog određuje se da su ovim ugovorom stranke suglasne da stara kuća i okućnica (12 metara od stare kuće do poljskog zahoda) pripada suvlasnicima NC pok. SC i CC pok. F; njih dvojica moraju jednako snositi troškove održavanja stare kuće.

13. U obrazloženju pobijane odluke pravilno sud prihvaća iskaze drugotuženika i svjedoka MC i VC nasuprot iskaza tužitelja te svjedoka ZC, HC i DC jer isti nisu u skladu sa ostalim provedenim dokazima. Dio stare kuće označen zelenom bojom na skici građevinskog vještaka je u suvlasništvu tužitelja za ½ dijela i tuženika za ½ dijela te su se predmetnim diobenim ugovorom stranke istog suglasile da stara kuća s pripadajućom okućnicom (12 metara od stare kuće do poljskog zahoda) pripadne suvlasnicima NC (prednik tužitelja) i prvotuženiku na jednake dijelove; te da njih dvojica moraju jednako snositi troškove održavanja stare kuće. Čak i svjedokinja MC izričito tvrdi kako je ispod te stare kuće komad vrtla koji je od oba MC, te ispod tog komada vrtla da počinje Anina zemlja prema moru, da je poljski zahod na kraju tog vrtla od stare kuće, na lijevu stranu, sve prema nekretnini ŽC pa nije utemeljen dio iskaza majke tužitelja ZC kako je vrt kuće pripao njenom suprugu jer je nadograđeni dio uz vrt, a da se o nadograđenom dijelu nije razgovaralo, dok i sama kaže kako ne zna razlog tome, pa da su mislili da je taj nadograđeni dio njihov. Tužitelji pri tome tvrde u tužbi da su njihovi roditelji nadogradili postojeću staru kuću prije sklapanja djelomičnog diobenog ugovora iz 1996. a svjedok VC navodi da se dogradnja stare kuće pod ravnim krovom gradila dok je on bio u vojsci 1961. do 1963. Stoga je u pravu tuženik ad. 2. kada navodi da se prilikom sklapanja ugovora, kada je posebno napisano 12 metara od stare kuće do poljskog zahoda, to navedeno da se točno zna da se radi o predmetnoj nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] te da cijela nekretnina ide pola pola. Drugotuženik pri tome tvrdi kako su se pok. NC i on dogovorili da će stara kuća ići pola pola i da će uvijek ostati na prezimenu VC obzirom da i on ima dva sina, da nije bilo posebnog govora o nadogradnji, što da se nije spominjalo nikada pa ni prilikom sklapanja ugovora, već se mislilo na cijelu kuću da ide pola pola dok je ŽC rođ VC digla kredit za spornu nadogradnju za vrijeme dok je živjela u staroj kući, te je diobom dobila "vrtal", tj. zemljište ispod predmetne nekretnine prema moru.

14. Konačno, da bi se nadogradnjom steklo vlasništvo ili suvlasništvo, tužitelj je morao dokazati pretpostavke iz čl. 388. ZV st. 1. prema kojoj odredbi se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. Kako je nadogradnja uslijedila šezdesetih godina prošlog stoljeća (te su svi sudionici diobenog sporazuma znali za stanje kuće trideset godina nakon toga, kada je isti sklapan) to se ne može primijeniti niti Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91.) koji tada nije važio, već opći građanski zakonik jer glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je tada na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), pa se vlasništvo kao stvarno pravo stjecalo upisom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada je prednik stranaka mogao postati vlasnik nekretnina. Stoga bez obzira na vrijeme izgradnje predmetnog dijela objekta na sporni odnos-stjecanje prava suvlasništva građenjem, ne može se primijeniti u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP niti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) niti odredba čl. 153. ZV (a čiji sadržaj je u biti identičan paragrafu 418. OGZ) prema kojoj ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju, niti odredbe koje se odnose na stjecanje prava (su)vlasništva posebnih dijelova nastalih prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom povezanih sa suvlasništvom zgrade sve u smislu odredbi čl. 370., 372. i 373. ZVDSP. Konačno, tužitelj u smislu čl. 221.a ZPP niti tvrdi niti dokazuje postojanje posebnog sporazuma s tadašnjim vlasnikom u vezi stjecanja njegova suvlasništva nadogradnjom, a niti tvrdi ili dokazuje da bi istim došlo do promjene identiteta stvari uslijed čega bi bila stvorena nova stvar na kojoj bi bilo stečeno suvlasništvo.

15. U pogledu pak žalbe tuženika, isti navode kako im sud nije priznao trošak uplate predujma za vještačenje od 17. rujna 2019. godine u visini od 99,54 EUR, trošak uplate predujma za vještačenje od 7. studenog 2019. godine u visini od 608,85 EUR, trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u visini od 33,18 EUR, kao ni povećanje tarifnih stavki u visini od 10% s obzirom da je riječ o dvije zastupane osobe, ali je tuženicima priznao povišenje za 10%, a u odnosu na trošak zastupanja na ročištu od 2. svibnja 2024. godine i sastav odgovora na žalbu od 14. veljače 2023. te je propustio pridodati uvećanje od 10% za ostale radnje u postupku. Tuženici potražuju sljedeći cjelokupni trošak: pribava zk izvatka u visini od 25 bodova, sastav odgovora na tužbu od 12. ožujka 2019. godine u visini od 100 bodova, sastav podneska od 14. studenog 2019. godine u visini od 100 bodova, sastav podneska od 17. ožujka 2021. godine u visini od 100 bodova, sastav podneska od 24. svibnja 2019.g. u visini od 50 bodova, sastav podneska od 17. rujna 2019. godine u visini od 50 bodova, sastav podneska od 7. studenog 2019. godine u visini od 50 bodova te sastav 3 podneska od 21. rujna 2020. godine u visini od 50 bodova, pristup na ročište od 1. travnja 2019. godine u visini od 100 bodova, pristup na očevid od 11. lipnja 2019. godine u visini od 100 bodova, kao i izbivanje iz ureda za pristup na očevid u visini od 25 bodova, zatim pristup na ročište od 12. rujna 2019. godine u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 12. studenog 2019. godine u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 15. rujna 2020. godine u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 5. listopada 2021. godine u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 2. svibnja 2024. godine u visini od 100 bodova, zatim sastav odgovora na žalbu u visini od 100 bodova, uvećano za 10 % sukladno Tbr. 40. zastupanje više osoba, i uvećano za PDV 25%, zatim trošak uplate predujma za vještačenje od 17. rujna 2019. godine u visini od 99,54 EUR, trošak uplate predujma za vještačenje od 7. studenog 2019. godine u visini od 608,85 EUR, trošak uplate predujma za očevid u iznosu od 431,55 EUR, trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 13,27 EUR te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u visini od 33,18 EUR, što sveukupno iznosi 4.898,89 EUR.

16. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP (jer je dosuđen trošak za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje parnice), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom, niti je odgovor na žalbu druge strane bio neophodan za vođenje parnice, to je temeljem čl. 166. st. 1. i 155. ZPP odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka koji je podnesen i odlučeno kao pod III izreke.

U Zagrebu, 19. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat