Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak

Poslovni broj: K-306/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GI, zbog kaznenog djela iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11), kažnjivo po članku 232. stavak 3. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: K-DO-41/18-19 od 26. rujna 2018., nakon provedene javne rasprave zaključene 13. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Sisku Maria Miletića, okrivljenika GI, braniteljice okrivljenika Sandre Mandić Jurić i punomoćnika oštećenika Sebastiana Miše, odvjetnika iz Zagreba, 19. studenoga 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LI i II, djevojački [adresa], rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, KV vozač, zaposlen u Panorama Perspektive Zagreb d.o.o., sa primanjima od 800,00 eura mjesečno, bez imovine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog punoljetnog djeteta, vodi se drugi kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je,

tijekom prosinca 2016. u Sisku, kao direktor trgovačkog društva „Medofon“ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], nakon što je od trgovačkog društva Porsche leasing“ d.o.o. obaviješten o raskidu ugovora o operativnom leasingu broj 79745 od 18.listopada 2016., zbog neispunjenja ugovornih obveza, a temeljem kojeg je trgovačko društvo „Medofon“ d.o.o na korištenje dobilo osobni automobil marke „VW Passat“, broja šasije [broj šasije], registarske oznake i broja SK453HE ugovorne vrijednosti 24.983,48 Eura, iako pozvan da podmiri dugovanje po predmetnom ugovoru i da izvrši povrat predmetnog vozila, dugovanje nije podmirio, a vozilo neovlašteno zadržao za trgovačko društvo „Medofon“ d.o.o.

dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene, a vrijednost utajenih stvari je velika,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - utajom - opisano u članku 232. stavku 3. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11

II. Na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 okrivljenik GI se

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

III. Na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku GI

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo Porsche leasing d.o.o. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 16. listopada 2018. optužnicu broj: K-DO-41/2018-19 od 26. rujna 2018., protiv okrivljenika GI, zbog kaznenog djela protiv imovine – utajom – opisano po članku 232. stavak 1. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 232. stavak 1. KZ/11. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku broj: Kov-231/2018-17 od 24. lipnja 2019.

2. Oštećenik Porsche leasing d.o.o. postavio je imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 12.935,83 eura.

3. Pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev. Sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, a obzirom da nije drugačije zahtijevao, okrivljenik je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka LI, ČI i KI, pročitan je iskaz svjedoka LI dan kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku dana 7. lipnja 2018. (stranice 145-146 spisa), pročitan je iskaz svjedoka KI dan kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku dana 7. lipnja 2018. (stranica 165 spisa), pročitana je slijedeća materijalna dokumentacija: ugovor o operativnom leasingu broj 79745 Porsche Leasing d.o.o. sa priležećom dokumentacijom (stranica 11-20 spisa), izvješće o intervenciji Kajman d.o.o. (stranica 21 spisa), dopis Porsche Leasing od 23. prosinca 2016. sa priležećom dokumentacijom (stranica 22-24 spisa), dokumentacija o vlasništvu nad vozilom trgovačkog društva Porsche Leasing d.o.o. sa prijevodom (stranica 62-81 spisa), prijevod dokumentacije sa njemačkog jezika (stranica 92-93 spisa), dopis odvjetnika Sebastiana Miše od 04. prosinca 2017. sa prilozima (stranica 95-103 spisa), potvrda o predaji vozila Porsche Leasing (stranica 116 spisa), dokumentacija dostavljena od strane okrivljenog GI (stranica 124- 134spisa), dokumentacija dostavljena od Porsche Leasinga (stranica 147-164 spisa), dokumentacija dostavljena od trgovačkog društva Kajman d.o.o. sa prilozima (stranica 167-184 spisa), te potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac od 22. listopada 2024. (stranice 333-337 spisa), te su razgledane fotografije (stranica 104-115 spisa).

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika od 15. listopada 2024.( stranice 306-307 spisa) i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 13. studenoga 2024. (stranice 324-325 spisa).

Okrivljenik je iskazivao.

5. Odbijen je prijedlog braniteljice za čitanje presudu Županijskog suda u Varaždinu Kž-37/2021, temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 budući se radi o sudskoj praksi, a ne o dokazu kojim bi se utvrđivala neka činjenica važna za odlučivanje u ovom predmetu.

Odbijen je i prijedlog braniteljice da se svjedoku KI predoči i da se pročita iskaz od 17. travnja 2018. jer se ne radi o iskazu koji je svjedok ranije dao u istom svojstvu svjedoka u smislu čl. 426. ZKP-a, već se radi o iskazu koji je svjedok tada dao kao predstavnik osumnjičene pravne osobe.

Također je odbijen prijedlog punomoćnika oštećenika da se svjedoku KI predoči iskaz koji je dao svjedok ČI dana 7. lipnja 2018., budući da navedeno postupanje nije predviđeno odredbama ZKP-a.

6. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da je točno da je za predmetno vozilo raskinut ugovor o leasingu u prosincu 2016., te da je on za to saznao otprilike na Badnjak 2016. Odmah nakon toga gospodin ČI došao je kod njega, kojemu je predao sva ostala vozila osim ovog Passata koji je predmet ovog postupka. Naveo je kako predmetno vozilo nije bio u mogućnosti predati jer je isto koristio KI i to kao djelatnik društva Medofon, odnosno zaposlenik tog društva. KI bio je zaposlen u društvu Medofon od 05. prosinca 2015., i to kao operativac za traženje poslova i klijenata za njihovu firmu, te je odmah po zaposlenju dobio predmetno vozilo na korištenje. Djelatnici društva Medofon d.o.o. koristili su kolektivni godišnji odmor oko božićnih i novogodišnjih blagdana, i to od Badnjaka do 15. siječnja 2017. Odmah nakon što je saznao da je ugovor raskinut, kontaktirao je KI i rekao mu za tu činjenicu, kao i da vozilo mora vratiti. On se tada nalazio u Njemačkoj sa vozilom i zna da je imao velikih obiteljskih problema, u smislu razvoda braka, bio je branitelj sa posljedičnim PTSP-om, te je okrivljeniku obećao da će vozilo vratiti, međutim, to nije odmah učinio. Nije znao na kojoj se adresi on nalazi u Njemačkoj tako da tu adresu nije ni mogao dati leasing kući. O svemu navedenom obavijestio je Porsche leasing putem e-maila te je u nekoliko navrata, možda i desetak puta, zvao KI da vrati vozilo, dok se to u konačnici nije dogodilo. Svo to vrijeme dok to vozilo nije vraćeno, KI je bio u inozemstvu, međutim bio je zaposlen u firmi Medofon. Iako je stalno obećavao da će im pronaći poslove i klijente ništa se od toga zapravo nije dogodilo, no usprkos tome za čitavo razdoblje isplaćivali su mu plaću. Bili su svjesni da je isti u problemima. U konačnici je dogovoreno da gospodin ČI preuzme predmetno vozilo na Hrvatsko-Slovenskoj granici, no iz nekog razloga je vozilo ipak zaustavljeno u Njemačkoj. KI ga je više puta kontaktirao da će vratiti vozilo, no to nije učinio, a u konačnici mu je rekao da se sigurno vrača i da je sa ČI dogovorio vraćanje vozila kada je isto zaustavljeno i oduzeto u Njemačkoj. Upozoravao je KI na obveze prema Porsche leasingu te mu je isti svaki puta rekao da je svjestan svega, da ima dogovorene neke poslove, te da će čim to odradi vratiti vozilo, pa se nakon toga ne bi javio 10-15 dana, pa bi ponovo govorio isto i opet se ne bi javljao. S KI komunicirao je samo putem telefona. Kako im je KI javljao da će vratiti vozilo tako je on svaki puta o tome obavijestio putem mail- Porsche leazing.

Na pitanja braniteljice okrivljenik je iskazao da on nikada nije koristio predmetni automobil.

Na pitanje zastupnika optužbe, okrivljenik je iskazao da je vlasnik tvrtke Medofon bio od 2014. godine i da se tvrtka bavila većinom građevinom, da je imao dvadesetak zaposlenika no da se to mijenjalo tijekom vremena. U vrijeme sklapanja ugovora sklopio je ukupno 6 ugovora o leasingu, te su sva vozila bila kod djelatnika firme. Na pitanje zašto nije dobrovoljno vratio niti jedno vozilo iskazao je da je on svojim djelatnicima govorio da vozila vrate u Porsche leasing, no da je bio kolektivni godišnji odmor, te da su djelatnici vratili vozila krajem siječnja. Vozila su bila kod njega u listopadu, studenom i prosincu te su za to razdoblje plaćene leasing rate. Firma Medofon nije platila obroke za leasing za vozilo Passat koje je predmetom ovog postupka za daljnje razdoblje iako isto nije bilo vraćeno, jer se firma našla u problemima, a KI je stalno govorio da vraća vozilo. On nije otišao po vozilo jer nije znao gdje se isto nalazi. Nadalje je iskazao da je GIC njegov prijatelj i bivši šogor KI.

Na upit da li može objasniti da je u 2017. vozilo bilo u Republici Hrvatskoj i korišteno od GIC iskazao je da on nikada nije koristio predmetno vozilo, da je u trenutku kada je KI došao u obiteljske probleme, isti vjerojatno jedno vrijeme živio kod GIC, te da je stoga predmetno vozilo bilo parkirano ispred njegove kuće. Tvrtku Medofon prodao je KI jer je on rekao da će nastaviti sa tom tvrtkom raditi i da će ju uspjeti spasiti jer je imao kontakte u inozemstvu.

Na pitanja punomoćnika oštećenika iskazao je da je račun firme Medofon bio blokiran u nekoliko navrata i prvi put u prosincu 2016., da su nakon toga nastavili sa poslovanjem, odnosno, da je račun odblokiran, no da se ne sjeća kada je to bilo. Cijelo vrijeme dok je KI bio prijavljen kao djelatnik isplaćivali su mu plaću. On nije odjavljivao KI kao zaposlenika firme, ne zna po kojoj osnovi je on odjavljen kao zaposlenik, no KI je preuzeo firmu.

Na pitanje suda na koji način je isplaćivana plaća KI s obzirom da je okrivljenik iskazao da je društvo zapalo u poteškoće i da nisu bili u mogućnosti platiti obroke leasinga okrivljenik je iskazao da ne zna dali je KI isplaćivana njegova plaća na račun ili na drugi način, no da mu je plaća isplaćivana onoliko koliko je društvo moglo platiti, umanjena iz razloga jer je bio u inozemstvu. Nadalje je na pitanja suda iskazao da je KI u početku imao fiksnu plaću, međutim da je ta plaća kasnije umanjena, za 30 posto ili za drugi iznos, da je on bio sa time suglasan dok se firma ne izvuče iz poteškoća. KI radio je u inozemstvu, dogovarao je klijente u inozemstvu gdje bi društvo Medofon moglo raditi, no u konačnici ti poslovi nisu bili realizirani, primjerice rekao bi im da je nešto dogovoreno, da dođu sljedeći tjedan na određeno mjesto, međutim kada bi došao sljedeći tjedan ništa se od toga ne bi izrealiziralo.

7. Na suglasan prijedlog stranaka nije reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika.

8. Svjedok LI iskazala je da je 2016. godine bila referent u odjelu naplete u firmi Porsche leasing d.o.o. te da se sjeća da su sa firmom Medofon sklopili 6 ugovora o leasingu, za 6 vozila, i da je u trenutku kada su ugovori sklapani firma dobro poslovala, odnosno, imala dobar bonitet, tako da nije bilo potrebno nikakvo dodatno jamstvo. Međutim, kako su provjeravali bonitet firme, već nakon 3-4 obroka leasinga ustanovilo se da je firma ušla u blokadu, zbog čega su tada zatražili od okrivljenika da dođe do njih i da im da neka dodatna sredstva osiguranja kako bi se mogli naplatiti ukoliko dođe do neplaćanja obroka leasinga. On je i bio jednom do dva puta u firmi Porsche leasing d.o.o., međutim nije im dao nikakva dodatna sredstva osiguranja. S obzirom na cjelokupnu situaciju zatražili su od firme Kajman, sa kojom su surađivali, da provjere situaciju sa vozilima na terenu, odnosno gdje se ta vozila nalaze. Oni su na trenu utvrdili da društvo Medofon ima sjedište na adresi na kojoj se nalazila neka ruševna zgrada te da se predmetnih 6 vozila nalazi svako kod druge osobe. Dobili su informaciju da se radi o osobama koje surađuju sa društvom Medofon. S obzirom na cjelokupnu situaciju, tada su odlučili raskinuti ugovor. Koliko se sjeća, ugovor su raskinuli u prosincu 2016., te su zatražili povrat vozila. Sjeća se da je 5 vozila oduzeto i vraćeno, ali da do jednog vozila nisu mogli doći. Od stranke su dobili informaciju da se vozilo nalazi u inozemstvu i da će biti vraćeno u najkraćem mogućem periodu, te im je rečeno da u tom trenutku ne mogu doći u Republiku Hrvatsku, ne sjeća se točno što je rečeno iz kojeg razloga se ne može doći. Ne zna da li su tada kontaktirali sa gospodinom GI ili KI ali se sjeća da im je u dva navrata gospodin KI slao mail, odnosno, misli da je on kontaktirao odvjetnika u dva navrata te pojašnjavao iz kojeg razloga vozilo još nije vraćeno. Naime u jednom trenutku je došlo do prijenosa vlasništva firme Medofon sa okrivljenika na KI. Nadalje je iskazala kako su upozorili stranku da im vrati vozilo kako ne bi morali podnositi kaznenu prijavu, međutim, s obzirom da se odugovlačilo sa vraćanjem vozila u konačnici su podnijeli kaznenu prijavu putem odvjetnika, te je u listopadu 2017. policija u Njemačkoj oduzela vozilo i potom ih kontaktirala, a oni su vozilo preuzeli u siječnju 2018., nakon što su pribavili svu dokumentaciju i dostavili ju na njemačkom jeziku Njemačkoj policiji. Nakon toga vozilo je prodano i umanjen je iznos duga za prodajnu cijenu. Svjedok je iskazala i da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti svih detalja.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazala je da su, koliko se sjeća, sve obavijesti o raskidu ugovora poslani poštom preporučeno na adresu društva Medofon d.o.o., istovremeno, te da su svi zaprimljeni, osim jednoga. Nije se mogla sjetiti na koje vozilo se odnosila ta obavijest o raskidu koja nije bila primljena, pošiljka im je vraćena neuručena i nisu ponovo pokušali dostaviti jer su već bili u kontaktu sa strankom i stranka je bila upoznata da će doći do raskida ugovora. Cijelo vrijeme bili su u kontaktu sa strankom, odnosno sa odgovornom osobom, a nakon raskida ugovora sve je bilo predano kolegama u Kajman, da pronađu ta vozila. Koliko je svjedoku poznato, djelatnici firme Kajman su također kontaktirali gospodina GI da vrati vozila te smatra da je bio upoznat sa raskidom svih ugovora. Ne sjeća se registarskih oznaka vozila koje nije vraćeno. Sjeća se da su dobili informaciju da se vozilo nalazi u inozemstvu i da će biti vraćeno, ali nije mogla sa sigurnošću reći da li su tu informaciju dobili od okrivljenika ili od nekog drugog. Sjeća se da su formirane bile 4 rate po ugovorima, ali nije sigurna da li su iste plaćene, pojasnila je da se svaki mjesec formira rata i šalje stranci uplatnica da se uplati rata leasinga. Ne sjeća koliko je rata bilo uplaćeno. Nadalje je iskazala da misli da je vozilo koje nije odmah pronađeno i vraćeno, pronađeno u Njemačkoj u listopadu 2017., jer je tada, koliko se sjeća, isticala registracija vozila. Misli da ih je kontaktirao gospodin KI da se vraća u Republiku Hrvatsku i da preuzmu vozilo, te pitao da li će biti problema sa preuzimanjem vozila odnosno sa prelaskom granice s obzirom da je podnesena kaznena prijava, javio se i kolegama iz firme Kajman, te je i krenuo za Republiku Hrvatsku, međutim vozilo je bilo zaustavljeno od strane Njemačke policije u Njemačkoj. Ne sjeća što im je rekao GI kada su ga pozvali radi davanja dodatnih sredstava osiguranja. Naime, njima nije bilo u interesu raskinuti ugovor, već su željeli nastaviti suradnju, međutim bili su oprezni s obzirom da se radilo o 6 vozila, te da je situacija bila vrlo neobična jer je firma imala odličan bonitet kada su sklapali ugovore u i u vrlo kratkom periodu došla u blokadu. Okrivljenik nije nakon raskida ugovora dobrovoljno vratio vozila već su kolege iz Kajmana tražile ta vozila, te ih pronašla kod različitih osoba, a jedna osoba nije htjela niti potpisati zapisnik o primopredaji vozila. Dodala je da ne bi ni podnosili kaznenu prijavu niti bi izdali naloge za oduzimanje vozila, niti bi ih tražili da je firma Medofon sama vratila predmetna vozila.

Na pitanja punomoćnika oštećenika iskazala je da je odgovorna osoba za sklapanje predmetnih 6 ugovora bio okrivljenik i da je on sa društvom Porsche leasing sklopio ugovore u ime društva Medofon. Okrivljenika su obavijestili da je dužan vratiti vozila, no niti jedno vozilo nije dragovoljno vraćeno. Poznato joj je da je od strane policije bila raspisana objava za jedno od tih vozila i to za Passat koji se nalazio u Njemačkoj.

Na pitanje suda iskazala je da je okrivljenik bio obaviješten da je dužan vratiti vozila raskidima ugovora jer u raskidima ugovora stoji da je dužan vratiti vozila. Nadalje je iskazala da je nelogično da ukoliko su istovremeno poslano 6 raskida ugovora da je 5 pošiljki zaprimljeno a jedna nije, te da se sva komunikacija prije raskida sa okrivljenikom odvijala na način da mu je pojašnjeno da će biti raskinuti ugovori te da će biti tražen povrat vozila ukoliko im ne da sredstva osiguranja, tako da smatra da je isti bio upoznat sa time da je vozila potrebno vratiti. Nije bila njihova uobičajena praksa da na terenu provjeravaju gdje se vozila nalaze.

9. Svjedok ČI iskazao je da je ranije radio u poduzeću Kajman, kada je obavljao za društvo Porsche leasing poslove naplate potraživanja i povrata vozila. Sjeća se da je zatražen da na adresi gdje je bilo sjedište firme Medofon izvrši provjeru jer su kolegice iz leasing kuće posumnjale da nešto nije u redu. Otišao je u Stupno gdje je bilo sjedište te firme i izvršio je fotografiranje. Ondje je zatekao kaslić te firme pun pošte, a nitko od stanara nije čuo za tu firmu. Nakon toga dobio je od Porschea leasinga nalog da se sva vozila moraju fotografirati na adresi sjedišta firme, što je i učinio, a nakon nekog vremena dobio je nalog da se vrate sva vozila jer nije uspio od okrivljenika dobiti podatak tko koristi pojedino vozilo. Oni su tražili vozila, te kako su koje vozilo pronašli ista su vratili, s time da jedno vozilo nisu uspjeli vratiti već je isto preuzela policija. To vozilo je oduzeto od osobe za koju misli da se zove KI. Svjedok je nadalje iskazao da se ne sjeća više svih detalja zbog proteka vremena, tako da se nije mogao sjetiti kako se što odvijalo po mjesecima. Za ovo vozilo koje se posljednje pronašlo odnosno koje je oduzela policija, marke Pasat kontaktirao je sa okrivljenikom, međutim on se u konačnici prestao javljati. Također je kontaktirao i sa osobom iz Samobora vezano za to vozilo, za koju osobu je imao informaciju da je to vozilo odvezla u Irsku i da se to vozilo kod nje nalazi, nije se mogao sjetiti kako se ta osoba zove. Razgovarao je i sa KI o ovom vozilu i sjeća se da je razgovarao sa njime i prilikom oduzimanja vozila koje se nalazilo kod njega u [adresa] na njegovoj adresi stanovanja. Od trenutka kada je počeo kontaktirati vezano za povrat ovog vozila pa do konačnog oduzimanja vozila protekao je neki određeni period vremena, ali ne zna koliko. Sjeća se da se u konačnici ispostavila točna informacija da se vozilo nalazilo u Irskoj jer je on osobno preuzeo vozilo od Njemačke policije te se u automobilu nalazio neki paket iz kojega je bilo vidljivo da je slan u Irsku i bila je naznačena točna adresa. Dva dana prije isteka registracije, putem telefona mu se javila osoba koja se predstavila kao KI, te ga pitala da li može vratiti vozilo s obzirom da je za isti bila raspisana potraga, na što je on rekao da može, da će se naći na hrvatsko – slovenskoj granici jer tada nismo bili u Šengenu, međutim policija je zaustavila to vozilo u Njemačkoj i isto oduzela. O navedenom ga je izvijestio KI a nakon toga je dobio i službenu obavijest od policije. Kada je razgovarao sa okrivljenikom rekao mu je da vozila mora vratiti jer su ugovori o leasingu raskinuti i jer su ta vozila vlasništvo Porsche leasinga. Prema kartici koju svjedok ima za predmetni Pasat koji je oduzet, plaćena je samo prva rata leasinga i druga rata djelomično. Na pitanje zastupnika optužbe svjedok je iskazao da kada su okrivljeniku predočili da je dužan vratiti vozila, niti za jedno vozilo od njega nisu dobili informaciju gdje se koje vozilo nalazi, te su vozila morali tražiti. Okrivljenik mu je bio od ranije poznat jer je radio jednom prilikom za OTP Leasing kada je vraćao vozilo od drugog korisnika leasinga VI, a to je vozilo nađeno kod GI. Na adresi firme u [adresa] pronašao je samo kaslić, a kada je vršeno fotografiranje vozila okrivljenik ga je odveo u neki drugi prostor u središtu grada, misli da je to bilo negdje kod tržnice.

Na pitanje braniteljice okrivljenika iskazao je da mu nije rečeno da se okrivljenik obratio Porsche leasingu vezano za povrat vozila, međutim da mu je poznato da je okrivljenik uputio mail Porsche leasingu, misli da se radilo o mailu u kojem se žalio na postupanje agencije za koju je svjedok radio, konkretno svjedoka i njegovog kolege, te da je rekao da će podnijeti prijavu zbog uznemiravanja.

Nadalje je iskazao da mu nije rečeno da se GI obratio Porsche leasingu vezano za povrat vozila, međutim da mu je poznato da je GI uputio mail Porsche leasingu, misli da se radilo o mailu u kojem se žalio na postupanje agencije za koju je svjedok radio konkretno svjedoka i njegovog kolege, te da je rekao da će podnijeti prijavu zbog uznemiravanja.

Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje se nalazi na stranicama 104

– 112 spisa, svjedok je iskazao kako su to fotografije koje su snimljene na adresi u [adresa], a koje je on priložio uz izvješće koje uobičajeno čine prilikom ovakvog postupanja. Na temelju odredbe članka 426. ZKP-a pročitan je iskaz svjedoka dan kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, od 7. lipnja 2018. (stranica 165 spisa), budući da je prilikom iskazivanja na raspravi svjedok djelomično odstupio od svog iskaza.

Tada je svjedok iskazao, između ostaloga, da je nakon što je primio zahtjev tvrtke Porsche leasing za povrat vozila jer je došlo do raskida ugovora, a vozila nisu vraćena, kontaktirao okrivljenika, no da isti nije bio spreman vratiti vozila, već da se počeo izmotavati o tome gdje se vozila nalaze, te da su oni pokrenuli akciju pronalaženja vozila. Jedno vozilo oduzeli su od GI u [adresa] dana 27. prosinca 2016., drugo su pronašli u Zagrebu, Bleiwesova 13, na parkingu dana 10. siječnja 2017., te im je korisnik vozila, koji se nije htio predstaviti, kada su vozilo utovarili na vučnu službu, predao papire od vozila i ključeve. Dva vozila su pronađena u [adresa], jedno na parkingu od Konzuma, koje je oduzeto pomoću vučne službe te nije utvrđen korisnik, a drugo je oduzeto na adresi [adresa] u [adresa], od ženske osobe koja je navodno radila knjigovodstvo za tvrtku Medofon d.o.o. dana 18. siječnja 2017. peto vozilo je oduzeto 6. veljače 2017. na adresi PI u [adresa] od KI, koji je dao ključ vozila.

Nakon toga upitan zašto je na raspravi djelomično odstupio od svog iskaza svjedok odgovorio je da je točno sve ono što je iskazao dana 7. lipnja 2018. a da se prilikom davanja iskaza na raspravi nije mogao sjetiti svih detalja zbog proteka vremena, a s obzirom da je u međuvremenu imao puno sličnih poslova.

10. Svjedok KI iskazao je da se sjeća da je vozio automobil marke Pasat koji je bio u leasingu, a primatelj leasinga bilo je društvo Medofon. Radilo se o vozilu za koje je sa nekom osobom kasnije dogovarao isto vratiti na slovenskoj granici jer je za tim automobilom bila raspisana potraga. Nije se mogao točno sjetiti kada je to bilo ali misli da je to bilo 2017. godine, kada je radio u Irskoj. Vozio je to vozilo iz razloga jer je bio dobar sa GI, surađivali su, te je surađivao sa firmom Medofon d.o.o. Nije bio zaposlen u toj firmi niti je bio direktor tog trgovačkog društva. Nije se mogao točno sjetiti koliko dugo je on to vozilo koristio, misli da je to bilo otprilike 6 do 8 mjeseci, te da mu je nakon toga ta osoba s kojom je dogovarao vratiti vozilo rekla da treba vozilo vratiti, a to mu je isto rekao i okrivljenik. Kada je saznao da treba vozilo vratiti, on je to učinio u vremenu od otprilike 10 do 30 dana. S obzirom da je za vozilom bila raspisana potraga, bilo je dogovoreno sa tom osobom koju je spominjao, da će se vozilo preuzeti na hrvatsko-slovenskoj granici. Međutim, s obzirom da je za vozilom bila raspisana potraga u Njemačkoj ga je policija privela, jer su pronašli predmetni automobil parkiran na parkiralištu. Objasnio im je o čemu se radi te su oni to provjerili sa hrvatskom policijom, nakon čega su auto zadržali, a njega su pustili. Zatečen je u Njemačkoj sa ovim automobilom jer se vraćao iz Irske. Ne sjeća se detalja, no znao je da je za automobil bio sklopljen ugovor o leasingu, te da je na temelju tog ugovora bio u posjedu firme. Nije se mogao sjetiti koliko puta je razgovarao sa okrivljenikom i sa tom osobom koju je spominjao i s kojom je razgovarao u vezi vraćanja automobila, ali je često kontaktirao sa okrivljenikom.

Na pitanja braniteljice iskazao je da mu je okrivljenik rekao da automobil treba vratiti jer ga treba vratiti auto kući. Na navedeno je svjedok okrivljeniku rekao da će ga vratiti kad završi posao, da ga ne može vratiti istog trena jer je tada radio u Irskoj. Svjedok nikada nije radio u Njemačkoj. Ne sjeća se da li je bio upoznat sa činjenicom da je za predmetni automobil bio raskinut ugovor o leasingu.

Na pitanja zastupnika optužbe iskazao je da mu je predmetno vozilo povjerilo na korištenje društvo Medafon i to GI, odnosno okrivljenik. Koliko se sjeća, društvo Medofon se bavilo veleprodajom i građevinom, a zna gdje je to društvo imalo sjedište. Predmetno vozilo predano mu je negdje u Zagrebu, ne zna točno na kojoj lokaciji. Na upit na temelju kojeg pravnog posla mu je povjereno to vozilo iskazao je da mu je povjereno jer su surađivali i da su imali namjeru i plan ozbiljne i kasnije ozbiljne suradnje u veleprodaji i građevini. Za korištenje tog vozila on nije ništa plaćao okrivljeniku niti društvu Medofon, dogovor je bio da će tvrtka Medofon financirati njegovo korištenje vozila za vrijeme dok ga on koristi, a da bi se kasnije dogovorili koliko je on dužan za to korištenje. Neko vrijeme nakon što je vozilo vraćeno, svjedok je postao direktorom i vlasnikom društva Medofon, koje društvo je kupio. Društvo Medofon prestalo je postojati jer je taj posao koji je on imao u planu propao, a i svjedok je bio u zatvoru.

Na pitanja punomoćnika oštećenika iskazao je da se ne sjeća da li je vozio bilo koje drugo vozilo koje je koristilo društvo Medafon osim ovog Pasata o kojem je govorio, a nikakvo drugo vozilo nije mu oduzeto.

Na pitanja suda iskazao je da nije nikada ništa platio društvu Medafon za korištenje ovog vozila niti okrivljeniku, te da koliko zna niti netko drugi nije platio za to korištenje.

Na pitanje braniteljice okrivljenika iskazao je da je, koliko se sjeća, društvo Medafon imalo problema oko naplate nekih poslova, da je bilo dosta nenaplaćenih potraživanja.

Na pitanje suda iskazao je da nije nikada ništa platio društvu Medafon za korištenje ovog vozila niti GI te da koliko zna niti netko drugi nije platio za to korištenje.

11. Iz izvješća o intervenciji društva Kajman d.o.o. od 13. srpnja 2017. proizlazi da je isto upućeno društvu Porsche leasing d.o.o., a da je stranka Medofon d.o.o. U izvješću se navodi da je dana 23. prosinca 2016. zadužen predmet sa nalogom za povrat vozila, te izvršena terenska provjera na adresi [adresa] u [adresa], a da se ondje nalazi ruševna kuća u kojoj je fiktivno prijavljeno sjedište poduzeća Medofon d.o.o. Nadalje se navodi da se daljnjim radnjama došlo do saznanja kako je Medofon d.o.o. nekoliko dana imalo iznajmljen ured na adresi G [adresa] L u [adresa], no da su potjerani zbog neplaćanja. Izvršena je terenska provjera na adresi stanovana GI, direktora društva Medofon d.o.o., koji je izjavio da se vozilo nalazi u inozemstvu i obećao povrat istoga u Republiku Hrvatsku i leasing kući. GI izjavio je da se vozilom koristi GIC. Terenskom provjerom na adresi gdje živi GIC nije zatečeno traženo vozilo, a iz razgovora sa susjedima došlo se do saznanja da je GIC koristio vozilo passat, reg. oznaka [registarska oznaka] i da je vozilo bilo parkirano na garažnom mjestu koje pripada njegovom stanu. Potom je imenovani telefonski kontaktiran radi predaje vozila, no sms porukama im je odgovorio kako vozilo nije kod njega i kako isto nije koristio. U više navrata je pokušano stupiti u kontakt s GI, no isti nije odgovarao na njihove pozive. Također su u više navrata poslani e-mailovi na službeni mail, do nitko nije odgovorio.

12. Iz dokumentacije nad vozilom trgovačkog društva Porsche leasing d.o.o. sa prijevodom (stranica 80-81 spisa) proizlazi da je predmetno vozilo marke VW Passat reg oznaka [registarska oznaka] pronađeno u Republici Njemačkoj dana 17. listopada 2017.

13. Razgledavanjem fotografija sa stranica 104-112 spisa utvrđeno je da se radi o ruševnom objektu, koji se ne koristi. Riječ je o fotografijama za koje je svjedok ČI u svom iskazu naveo da predstavljaju fotografije sa adrese na kojoj je društvo Medofon d.o.o. imalo prijavljeno sjedište.

14. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je KI bio zaposlen u društvu Medofon d.o.o. od 5. prosinca 2016. do 15. ožujka 2018.

15. Iz dokumentacije dostavljene od strane okrivljenika (stranice 124-134 spisa) razvidno je da je okrivljenik dana 10. listopada 2017. putem e-mail-a obavijestio oštećenika kako će izvršiti povrat vozila. U e-mail-u je navedeno da ranije nije bilo moguće fizički organizirati povrat. Dana 18. listopada 2017. u e-mail-u je u bitnome naveo da je gdin. ČI dogovorio termin i mjesto primopredaje vozila za utorak 17. listopada 2017. na slovenskoj strani hrvatsko-slovenske granice, no da ga je u Munchenu zaustavila i privela policija jer je potraga za automobilom i dalje bila na snazi. Nakon provedenih formalnosti gdin. KI je pušten na slobodu, no vozilo je ostalo u Munchenu, te smatraju da su time vozilo vratili. Osim toga, iz te je dokumentacije razvidno i da je od strane društva Medofon d.o.o. potpisana suglasnost za vraćanje predmetnog vozila društvu Porsche leasing d.o.o., kao vlasniku vozila, za potrebe preuzimanja vozila od Općinskog državnog odvjetništva Munchen ili od njemačke policije i koja je datirana sa 11. prosinca 2017. Iz e-mail-a od 15. prosinca 2017. proizlazi da je isti upućen LI i odvjetniku Sebastianu Miše, te da ga je poslao KI, a u navedenom mail-u se navodi da se u međuvremenu promijenila vlasnička struktura, te da je sporazum ovjerio on kao novi direktor i vlasnik društva Medofon d.o.o.

16. Iz dokumentacije dostavljene od strane oštećenika (stranice 147-164 spisa) utvrđeno je da su sastavljeni zapisnici o primopredaji vozila za koja su raskinuti ugovori o leasingu sklopljeni između oštećenika i korisnika leasinga Medofon d.o.o., te iz navedenih zapisnika proizlazi da su vozila vraćena slijedećih datuma: dva vozila 18. siječnja 2017., jedno vozilo 27. prosinca 2016., jedno vozilo 10. siječnja 2017. i predmetno vozilo 3. siječnja 2018. Navedene zapisnike uz izvješća o intervenciji dostavilo je i društvo Kajman d.o.o. (stranice 167-184 spisa).

17. Analizirajući provedene dokaze, svaki pojedinačno i u međusobnoj svezi, kao i cijeneći obranu okrivljenika samu za sebe i u vezi s provedenim dokazima, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.

18. Naime, nije sporno da je GI, u svojstvu direktora društva Medafon d.o.o. sklopio i potpisao 6 ugovora o operativnom leasingu sa Porsche leasingom, između ostaloga, i za predmetni automobil VW Passat, registarske oznake [registarska oznaka], dana 18. listopada 2016.

Nije sporno niti da je u prosincu 2016. društvo Porsche leasing raskinulo navedene ugovor o leasingu, pa tako i predmetni ugovor, te da je okrivljenik primio obavijest o raskidu ugovora. Iz povratnica i dopisa koji prileže spisu proizlazi da je okrivljenik obavijest o raskidu predmetnog ugovora o leasingu primio 28. prosinca 2016., a sam okrivljenik u svojoj obrani navodi kako je o raskidu ugovora obaviješten oko Božića 2016. .

Nije sporno niti da je društvo Porshce leasing pozvalo okrivljenika da vrati vozila koja su bila predmetom navedenih ugovora.

Nesporno je i da je predmetno vozilo vraćeno na način da je oduzeto od KI, u [adresa], gdje je zaustavljeno jer je za njim bila objavljena potraga. Iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, proizlazi da je predmetno vozilo marke VW Passat reg. oznaka [registarska oznaka] pronađeno u Republici Njemačkoj dana 17. listopada 2017.

Također je nesporno da je ubrzo nakon sklapanja ugovora o leasingu došlo do financijskih poteškoća društva Medofon d.o.o., i to već u prosincu 2016., kada je o društvo prvi puta ušlo u blokadu.

19. Sporno je da li je okrivljenik odmah po raskidu ugovora o leasingu tražio KI da vrati vozilo, odnosno da li je znao gdje se vozilo nalazi ili KI mimo njegove volje nije vratio vozilo deset mjeseci nakon raskida ugovora o leasingu. Sporno je i da li je okrivljenik uopće mogao počiniti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno, da li direktor tvrtke koja je sklopila ugovor o leasingu može biti počinitelj kaznenog djela utaje ili to može biti samo osoba u čijoj se detenciji nalazi vozilo. Naime, okrivljenik tvrdi da je tvrtka Medofon d.o.o., kao posjednik predmetnog vozila, isto vozilo dala na korištenje svom radniku KI, te da je on stupio u detenciju tog vozila i imao pravni status detentora, kao i da je KI odmah obavijestio o raskidu ugovora i zatražio da predmetni automobil vrati, no da on to nije učinio već da je okrivljenika dovodio u zabludu da će automobil vratiti. Tvrdi i da je oštećenika obavijestio kod koga se predmetnog vozilo nalazi, no da nije znao adresu.

20. Stav je ovoga suda da nije životno logično niti uvjerljivo da je okrivljenik čekao deset mjeseci da KI vrati vozilo a da je isto kod njega bilo mimo volje okrivljenika i da okrivljenik u tom slučaju ne bi podnio kaznenu prijavu protiv KI, a da bi istovremeno društvo Medofon d.o.o. istome isplaćivalo plaću, kako bi to proizlazilo iz obrane okrivljenika, posebice uzimajući u obzir i nespornu činjenicu da je društvo došlo u financijske poteškoće.

To naročito kada se uzmu u obzir činjenice da u spisu nema nikakvih dokaza da bi okrivljenik u više navrata obavještavao oštećenika kada bi KI njemu rekao da dolazi, kako to okrivljenik tvrdi. Nadalje, iako je okrivljenik iskazao kako se u više navrata obraćao oštećeniku, svaki puta kada bi njega kontaktira KI i rekao mu da će vratiti vozilo, isti je dostavio samo jedan mail takvog sadržaja, i to onaj od 10. listopada 2016. Osim toga, u prilogu naprijed navedenom stavu suda govori i činjenica da je, prema iskazu svjedoka ČI, od KI oduzeto jedno vozilo, i to dana 6. veljače 2017. na adresi PI u [adresa], koji je za navedeno vozilo dao ključ, iz čega bi proizlazilo da je KI bio u Republici Hrvatskoj u veljači 2017. U prilog gornjem zaključku suda govori i okolnost da iz Izvješća o intervenciji društva Kajman d.o.o. proizlazi da je okrivljenik rekao kako se predmetno vozilo nalazi kod BI. Nadalje, prema Izvješću o intervenciji društva Kajman, terenskom provjerom na adresi gdje živi GIC nije zatečeno traženo vozilo, no, iz razgovora sa susjedima došlo se do saznanja da je GIC koristio predmetno vozilo.

Nadalje, valja reći da je ovdje indikativna i nesporna činjenica da je ubrzo nakon sklapanja ugovora o leasingu nastupila blokada društva Medofon d.o.o. Kako proizlazi iz iskaza LI, iz tog je razloga i zatražena provjera gdje je sjedište društva i gdje se nalaze vozila koja su predmetom leasinga, a što je povjereno društvu Kajman. Također je iz istoga razloga od okrivljenika zatražena dodatna sredstva osiguranja, no kako takva sredstva nisu dana, ugovor je raskinut.

Osim toga, iz iskaza svjedoka ČI kao i iz izvješća o intervenciji proizlazi da je na terenu utvrđeno kako je društvo Medofon imalo sjedište na adresi na kojoj se nalazila neka ruševna zgrada te da se 6 vozila koja su bila predmetom ugovora o leasingu koji su istovremeno sklopljeni nalazilo svako kod druge osobe. Niti jedno vozilo nije vraćeno dobrovoljno oštećeniku, kako to proizlazi iz iskaza OI i materijalne dokumentacije – zapisnika o preuzimanju predmeta leasinga. S tim u vezi okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako su u trenutku kada je primio obavijesti o raskidu ugovora djelatnici društva Medofon d.o.o. bili na kolektivnom godišnjem odmoru. Međutim, ČI iskazao je i da kada su okrivljeniku predočili da je dužan vratiti vozila, niti za jedno vozilo od njega nisu dobili informaciju gdje se koje vozilo nalazi, da su vozila morali tražiti, te da je u deset pokušaja oduzimanje vozila koje je predmet ovog postupa, bilo bezuspješno. Vozilo je, prema iskazu svjedoka LI, vraćeno kada mu je isticala registracija.

Ovdje valja reći kako navode okrivljenika nije potkrijepio niti svjedok KI. Naime, iako je isti iskazao da je doista on koristio predmetno vozilo, naveo je da je to vozilo vratio otprilike deset do trideset dana nakon što mu je rečeno da isto treba vratiti. Također je iskazao da nikada nije radio u Njemačkoj, već da je radio u Irskoj.

21. Analizirajući naprijed opisane rezultate dokaznog postupka, sud cijeni istinitim iskaze ČI i LI, jer nalazi da su isti potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu, te podudarani međusobno, da su životno logični i uvjerljivi, pa im sud poklanja vjeru. Nasuprot tomu, obranu okrivljenika sud ne prihvaća, jer iskaz okrivljenika smatra neuvjerljivim, neživotnim i nelogičnim, te usmjerenim jedino ka otklanjanju njegove kaznene odgovornosti.

Nadalje, slijedom svega naprijed navedenoga, sud je zaključio da nisu istiniti navodi okrivljenika da predmetno vozilo nije mogao vratiti jer je isto odmah po zaposlenju dobio KI, koji se u trenutku kada je okrivljenik primio raskid ugovora o leasingu, pa sve do pronalaženja i oduzimanja vozila nalazio u Njemačkoj, već da je okrivljenik s namjerom zadržao vozilu u posjedu društva čiji je bio direktor.

22. Kazneno djelo utaje čini onaj tko sa stvari koja mu je povjerena počne raspolagati kao da je ta stvar njegova te poduzme one radnje na koje je ovlašten da ih poduzme jedino vlasnik stvari.

23. Po mišljenju ovog suda, činjenica da okrivljenik, nakon što je oštećenik raskinuo Ugovor o leasingu, deset mjeseci nije vratio predmet leasinga, iako je bio pozvan da ga vrati i svjestan svoje dužnosti povrata vozila oštećeniku, da nije utvrđeno gdje se to vozilo nalazilo u tome periodu, uzimajući u obzir i činjenicu da okrivljenik nije dobrovoljno vratio niti jedno od šest vozila za koja su sklopljeni ugovori o leasingu, kao i činjenicu da je ubrzo nakon sklapanja ugovora o leasingu nastupila blokada društva Medofon d.o.o. upućuje na zaključak da je okrivljenik svojim postupanjem u inkriminirano vrijeme raspolagao vozilom kao da je njegov vlasnik, da s namjerom nije vratio vozilo oštećeniku, i da je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela utaje. Naime, navedeno kazneno djelo počinio je upravo okrivljenik, budući da je isti bio direktor trgovačkog društva Medofon d.o.o., te je kao osoba ovlaštena za zastupanje tog društva i odgovorna osoba, sklopio za to društvo ugovor o leasingu za predmetni automobil, te ga preuzeo, čime je vozilo prešlo u posjed društva Medofon d.o.o., a okrivljenik je, kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje društva, bio odgovoran i za ispunjavanje obveza društva, pa time i za vraćanje predmetnog vozila. U konkretnom slučaju se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela iz čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11., jer je vrijednost utajene stvari velika, odnosno prelazi zakonski cenzus od 7.963,37 eura, sukladno odredbi članka 87. toč. 29. KZ/11.

24. U odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenih djela, te je htio ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Nadalje, okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno, okrivljenik je kriv za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

25. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti sud mora u obzir uzeti okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu konkretnih kaznenih djela. Sud je kao olakotnu okolnost cijenio da se radi o osobi koja prema izvatku iz kaznene evidencije i izvatku iz prekršajne evidencije nije kazneno osuđivana niti prekršajno kažnjavana. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

26. Cijeneći tako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenih kaznenih djela, na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i to tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je suda da i bez izvršenja kazne okrivljeni neće ubuduće činiti kaznena djela, s obzirom da je okrivljenik do sada kazneno neosuđivana osoba. Sud smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja.

27. Sud je oštećenika s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu jer podaci iz spisa predmeta ne daju pouzdanu osnovu niti za djelomično presuđenje. Naime, oštećenik tvrdi da je pretrpio štetu iz razloga što je u konačnici predmetno vozilo prodano, a ostvarena je znatno manja kupoprodaja cijena u odnosu na onu koja bi bila ostvarena da je vozilo vraćeno i prodano odmah nakon raskida ugovora.

28. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka jer bi po ocjeni ovoga suda plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

29. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude

U Sisku 19. studenog 2024.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Sisak na broj: K-DO-41/2018

2. Okrivljenik GI

3. Branitelj okrivljenika Sandra Mandić Jurić, odvjetnica iz Kutine

4. Punomoćnik oštećenika Sebastian Miše, odvjetnik iz Zagreba