REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-214/2019-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženika VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kalanj, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Primorac i Kalanj j.t.d. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja KĐŠ i punomoćnika tuženika Vesne Kalanj, 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola od 30. studenog 2015. pod posl. br. Ovr-7313/15-2, ispravljenog rješenjem istog suda od 18. travnja 2016. posl. br. Ovr-7313/15-6 ovrhovoditelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pokrenuta temeljem presude Općinskog suda u Samoboru pod posl. br. K-118/03-88 prema ovršeniku KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preko iznosa

od

19.096,82

eura

(slovima: devetnaesttisućadevedesetšesteuraiosamdesetdvacenta).

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola od 30. studenog 2015. pod posl. br. Ovr-7313/15-2, ispravljenog rješenjem istog suda od 18. travnja 2016. posl. br. Ovr-7313/15-6 u preostalom iznosu od 18.212,36 eura (slovima: osamnaesttisućadvjestodvanaesteuraitridesetšestcenti) do iznosa od 19.096,82 eura (slovima: devetnaesttisućadevedesetšesteuraiosamdesetdvacenta).

III. Nalaže se tuženiku VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a boravište na adresi [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.418,30 eura (slovima: dvijetisućečetristoosamnaesteuraitridesetcenti) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.160,12 eura (slovima: četiritisućestošezdeseteuraidvanaestcenti).

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. Ovr-76/19 od 4. veljače 2019. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv ovdje tuženika. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli od dana 30. studenog 2015. posl. br. Ovr- 7313/2015 određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi iznosa od 55.105,86 eura (415.195,12 kn), a sve temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru od dana 11. srpnja 2007. posl. br. K-118/03. Navedenom presudom SĐ proglašena je krivom za kaznena djela koja su joj se stavlja na teret te je tuženiku dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 55.105,86 eura. Tuženik je ovrhom od SĐ naplatio ukupno 3.363,36 eura (25.341,23 kn). SĐ je majka tužitelja te je preminula **.**.2017., a da tužitelj nije imao saznanja da se vodio kazneni postupak protiv njegove majke niti je imao saznanja da tuženik ima prema njoj potraživanje u iznosu 51.742,50 eura (389.853,89 kn). Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Alide Crljenice posl br. O-2124/17, UPP-OS-114/17 od 2. listopada 2017. tužitelj je proglašen zakonskim nasljednikom iza pok. SĐ. Tuženik je 2. ožujka 2018. podnio Općinskom sudu u Puli prijedlog za nastavak ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja. Tužitelj navodi da kao nasljednik odgovara do vrijednosti naslijeđene imovine, a da je vrijednost naslijeđenog suvlasničkog dijela 2/16 nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] daleko manja od vrijednosti tražbine tuženika prema tužitelju. Navodi da je naslijedio i pokretnine, odnosno gotovinu na tekućem i na zaštićenom računu otvorenom kod RBA banke, zaostatke na mirovini kod HZMO-a, zaostatke na slovenskoj mirovini i gotovinu na računu kod SKB d.d. Slovenija, a na kojim računima nije bilo vrijednijih sredstava. Smatra da od vrijednosti tako utvrđene naslijeđene imovine treba odbiti iznose troškova pogreba pok. SĐ koje je tužitelj imao. Slijedom navedenog smatra da je određena ovrha prema tužitelju nedopuštena preko iznosa vrijednosti naslijeđene imovine pa da ju treba ograničiti do tog iznosa. Navedeni iznos tužitelj će utvrditi nakon provedenog vještačenja i pribave potvrda od nadležnih banaka i institucija. Podneskom od 26. srpnja 2019. tužitelj je ispravio i dopunio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev na način da je označio vrijednost naslijeđene imovine iza pokojne SĐ, a preko koje vrijednosti se traži ovrhu proglasiti nedopuštenom, iznosi 884,46 eura (6.664,00 kn). Navedeni iznos određen je na temelju procjene vrijednosti naslijeđene nekretnine u visini 2,00 kn po m2 poljoprivrednog zemljišta, odnosno 21.824,00 kn umanjeno za troškove sprovoda majke tužitelja u iznosu od 8.148,50 kn, trošak javnog bilježnika od 246,50 kn i stanje računa u RBA banci koje iznosi minus 897,87 eura (6.765,00 kn).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u djelu u kojem tužitelj traži da se od iznosa naslijeđene imovine odbiju troškovi pogreba i ostavinskog postupka jer isti nisu u vezi s tražbinom tuženika te navodi da je tužitelj od majke za života dobio na dar puno veću vrijednost u vidu pokretnina, gotovog novca i nakita koji nisu navedeni u rješenju o nasljeđivanju kao i apartman na Pagu. Predlaže obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka i protivi se plaćanju troškova postupka tužitelju jer da se niti u ovršnom postupku nije protivio procjeni vrijednosti naslijeđene imovine pa nije bilo razloga za pokretanje parnice.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem u prijedlog za ovrhu (list 4-5 spisa), rješenje o ovrsi (list 5 spisa), presudu (list 6-9 i 24 spisa), prijedlog za nastavak ovrhe (list 10 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 10-11 spisa), predračun/ponudu (list 12 i 26 spisa), račun (list 12 i 27 spisa), zapisnik (list 17-19 spisa), ugovor o zajmu (list 20 spisa), karticu prometa po računu (list 28 spisa), obavijest RBA banke (list 51 spisa), obavijest HZMO (list 53 spisa), obavijest ZPIZ (list 55 spisa), ovjereni prijevod obavijesti ZPIZ (list 79-82 spisa), nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka (list 85-91 spisa), obavijest Porezne uprave (list 100-102 spisa), katastarski prikaz iz ZIS-a (list 108 spisa), financijsku karticu (list 109 spisa), odgovor SKB banke (list 134 spisa), nalaz i mišljenje geodetskog vještaka (list 164- 176 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (list 187-225 spisa), odgovor OTP banke (list 233 spisa), uvid u spis Ovr-76/2019 i Ovr-7313/2015, saslušanjem tužitelja (list 72-73 spisa), saslušanjem poljoprivrednog vještaka (list 164-165 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama su sporne sljedeće činjenice:

- kolika je visina naslijeđene imovine koju je tužitelj stekao od pok. SĐ

6. Među strankama su sporna sljedeća pravna pitanja:

- preko kojeg iznosa je ovrha nedopuštena

7. Stranke nisu učinile spornim pa sud smatra nespornim da je:

- Općinski sud u Samoboru dana 11. srpnja 2007. donio presudu posl. broj K-118/03 kojom je SĐ obvezana na platež novčane tražbine po osnovi imovinskopravnog zahtjeva tuženika u iznosu od 55.105,86 eura

- rješenjem Općinskog suda u Puli od 30. studenog 2015. posl. br. Ovr- 7313/2015 određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice SĐ radi naplate navedene tražbine tuženika

- ovrhom naplaćeno 3.363,36 eura od navedenog iznosa

- SĐ preminula **.**.2017.

- rješenjem o nasljeđivanju od 2. listopada 2017. posl. br. O-2124/17, UPP-OS-114/17 tužitelj proglašen njezinim zakonskim nasljednikom

- tuženik 2. ožujka 2018. podnio prijedlog za nastavak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja

- rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. br. Ovr-76/19 tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ

8. U konkretnoj pravnoj stvari sud je dužan ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 50 st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ).

9. Ukazuje se da čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ određuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

10. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

13. Ukazuje se da gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta iz čl. 50 st. 1. toč. 7. OZ.

14. Odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Odredbom čl. 5. st. 2. ZN propisano je da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, a st. 3. istog članka propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

15. Slijedom navedenog, tužitelj odgovara za dug iza svoje majke do visine vrijednosti ostavine koja predstavlja njezinu imovine u trenutku njezine smrti. Iz rješenja o nasljeđivanju (list 10 spisa) proizlazi da je tužiteljeva majka umrla **.**.2017. pa je navedeni datum odlučan za utvrđenje vrijednosti naslijeđene imovine. Prema navedenom rješenju tužitelj je naslijedio nekretnine koje se sastoje kčbr. [katastarska čestica] šuma zabrđe, površine 1 jutro i 145 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica krčevine, površine 415 čhv, kčbr. [katastarska čestica] kuća, površine 238 čhv, kčbr. [katastarska čestica] voćnjak vrt kraj kuće, površine 475 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica polje I., površine 735 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada polje I., površine 95 čhv, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak trnje, površine 234 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica trnje, površine 788 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica Ilijno brdo, površine 606 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica lokve, površine 363 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma lokve, površine 1054 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada lokve, površine 1538 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma lokve, površine 343 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada lokve, površine 1243 čhv, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak lokve, površine 263 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma lokve, površine 1 jutro 931 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada njive u šumi, površine 2 jutra 1044 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma njive u šumi, površine 1 jutro 705 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica za kraj, površine 705 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada za kraj, površine 173 čhv, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak za kraj, površine 135 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica za kraj, površine 416 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica brdo, površine 1172 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada brdo, površine 347 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada brdo, površine 198 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica brdo, površine 808 čhv, 753 oranica brdo, površine 110 čhv, kčbr. [katastarska čestica] livada brdo, površine 313 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica brdo, površine 400 čhv, kčbr. [katastarska čestica] šuma lokve, površine 283 čhv, sve u 2/16 dijela i sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje u naravi predstavljaju poljoprivredna zemljišta.

16. Radi utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina provedeno je vještačenje po vještaku za agronomiju/procjenu poljoprivrednog zemljišta koji je vrijednost naslijeđenih 2/16 dijela zemljišta u dostavljenom nalazu i mišljenju procijenio na 17.848,14 eura (list 91 spisa).

17. Tuženik je podneskom od 14. ožujka 2022. prigovorio navedenom mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na vrijednost kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 238 čhv jer da je vrijednost iste uzeo u obzir kao da je poljoprivredo zemljište iako se na istoj nalaze dva objekta pa je prilikom procjene vrijednosti te nekretnine trebalo uzeti u obzir da se na njoj nalazi kuća.

18. Tuženik se dalje očitovao na navedeni nalaz i mišljenje vještaka na ročištu od 21. studenog 2023. te naveo da je omaškom naveo da je vještak kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] uzeo u obzir kao poljoprivredno zemljište jer vještak uopće nije uzeo u obzir navedenu nekretninu prilikom procjene ukupne vrijednosti naslijeđenih nekretnina.

19. Vještak se očitovao na navedeni prigovor tuženika podneskom od 31. srpnja 2024. te naveo da čestica kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nije uzeta u obzir prilikom procjene vrijednosti nekretnina jer vještak za agronomiju/procjenu poljoprivrednog zemljišta ne procjenjuje građevinske objekte, već za to ovlasti ima građevinski vještak. 20. Vještak je saslušan na ročištu od 26. kolovoza 2024. pri čemu je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 1. ožujka 2023. Odgovarajući na upite pun. tužitelja naveo je da je procjenu vrijednosti šumskog zemljišta izvršio administrativno, na temelju cijena na eNekretnine i kroz oglase na portalima za nekretnine. Navodi da je razlika u vrijednosti od cca 0,5 eura i cca 2,00 eura po m2 utemeljena na karakteristikama zemljišta i to obliku i površini čestice koja omogućava bolje gospodarsko iskorištavanje, može li se čestica spojiti s drugom česticom, ima li čestica i kakav prilazni put, postoji li odvodnja vode s čestice te kvaliteti poljoprivrednog tla. Navodi i da nije bio na terenu, već da je procjenu izvršio temeljem kupoprodajnih cijena najbližih prodanih čestica, a da su satelitske snimke koje je koristio prilikom procjene vrijednosti stare oko 2 godine. Navodi da je razlika u vrijednosti šumskog zemljišta procijenjenog od cca 2 eura do cca 3 eura utemeljena na činjenici ima li šumsko zemljište pristupni put, odnosno put po kojem se može izvlačiti drva i šumu, ali da ne može potvrditi je li to zemljište i dalje u naravi šuma. Tužitelj je prigovorio previsoko iskazanoj vrijednosti i poljoprivrednog i šumskog zemljišta.

21. Navedeni pisani nalaz i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti, jer je isti dan od osobe koje raspolaže posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaz cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim.

22. Sud osobito ukazuje da je vještak odgovorio na iskazani prigovor tuženika u pisanom podnesku te da je na daljnja pitanja stranaka iscrpno odgovorio na ročištu. U odnosu na daljnji prigovor tužitelja da je procijenjena vrijednost zemljišta previsoka, ukazuje se da je vještaku rješenjem posl. br. P-214/2019-25 od 22. ožujka 2022. naloženo izraditi predmetni nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije u spisu i eventualno drugih dokaza i isprava koje mu stranke imaju na zahtjev dostaviti, a što je vještak i učinio. Ukazuje se da vještaku predmetnim rješenjem nije naloženo da izvrši očevid predmetnih nekretnina kao i da stranke nisu prigovorile zadatku vještaka niti na ročištu niti po primitku pisanog prijepisa rješenja (list 63 spisa) kojim je određen zadatak vještaku a niti su stranke tijekom postupka predlagale očevid na licu mjesta. Slijedom navedenoga, sud smatra navedeni prigovor tužitelja neosnovanim. Ukazuje se da stranke nisu predlagale novo vještačenje te su predložile glavnu raspravu zaključiti temeljem stanja spisa (list 235 spisa).

23. Raspravnim rješenjem od 18. srpnja 2024. naloženo je geodetsko vještačenje radi identificiranja nekretnine na kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i građevinsko vještačenje radi utvrđenja nalaze li se na predmetnoj čestici kakvi objekti te radi utvrđivanja vrijednosti čitave čestice.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke od 26. kolovoza 2024. proizlazi da je vještak identificirao nekretninu upisanu pod kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], kuća, površine 238 čhv, te da stanje izgrađenosti ne odgovara stanju koje je upisano u katastar i zemljišnu knjigu. Na istoj se nalaze dva zapuštena, dotrajala i ruševna gospodarska objekta u ulici Siječevac, a ostatak čestice predstavlja zemljište obraslo travom i visokim raslinje te je pobliže opisana površina i položaj svakog od navedenih gospodarskih objekata.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke od 29. kolovoza 2024. proizlazi da je procijenjena tržišna vrijednost cjelokupne nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. k.o. Budinjak 5.650,00 eura, odnosno da vrijednost tužiteljevih 2/16 dijela navedene nekretnine iznosi 706,25 eura.

26. Na ročištu 7. listopada 2024. stranke su suglasno izjavile da nemaju primjedbi na predmetne nalaze i mišljenja vještaka.

27. Navedene pisane nalaze i mišljenja vještaka, sud je prihvatio u cijelosti, jer su isti dani od osoba koje raspolažu posebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, i nalaze cijeni objektivnim, uvjerljivim i logičnim, a uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale nikakve prigovore ili primjedbe na iste.

28. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je vrijednost tužiteljevog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] utvrđena u iznosu 706,25 eura, a da je vrijednost tužiteljevog dijela preostalih naslijeđenih nekretnina utvrđena u iznosu 17.848,14 eura, proizlazi da je ukupna vrijednost naslijeđenih nekretnina 18.554,39 eura.

29. Tužitelj je, osim navedenih nekretnina, od majke naslijedio i novčana sredstva na tekućem računu kod Raiffeisenbank Austria d.d., br. [broj bankovnog računa], novčana sredstva na računu zaštićenog primanja kod Raiffeisenbank Austria d.d., br. [broj bankovnog računa], zaostatke na mirovini kod HZMO,zaostatke na slovenskoj mirovini kod Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije (dalje: ZPIZ), br. 244148308 i novčana sredstva kod SKB d.d. Slovenija, br. SI56 0315 7100 0526 602, a kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju (list 11 spisa).

30. Iz obavijesti RBA banke (list 51 spisa) proizlazi da je 13. kolovoza 2017., stanje na spomenutom tekućem računu bilo -5.867,30 kn, a na zaštićenom računu 0,02 kn, odnosno ukupno -778,72 eura. Ukazuje se da se prema odredbi čl. 5. st. 3. ZN ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Slijedom navedenog, dug koji je ostao iza pok. JĐ na predmetnom računu ne ulazi u ostavinu, odnosno ne ulazi u vrijednost naslijeđene imovine po kojoj se utvrđuje odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja.

31. Iz obavijest HZMO (list 53 spisa) proizlazi da je neisplaćena bruto mirovina iza tužiteljeve majke 534,63 eura.

32. Iz obavijesti ZPIZ-a (list 55 spisa) proizlazi da tužiteljeva majka nije imala neisplaćenog iznosa mirovine na dan 13. kolovoza 2017.

33. Iz obavijesti OTP banke (list 233 spisa) proizlazi da je na dan 13. kolovoza 2017. stanje na računu iznosilo 7,80 eura.

34. Slijedom navedenoga, proizlazi da vrijednost naslijeđene imovine tužitelja iznosi 19.096,82 eura. Ukazuje se da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli od dana 30. studenog 2015. posl. br. Ovr-7313/2015 određena ovrha radi naplate iznosa od 55.105,86 eura protiv majke tužitelja, a čiji je on zakonski nasljednik. S obzirom na gore utvrđenu vrijednost naslijeđene imovine, a koja je manja od iznosa za kojeg je određena ovrha, sud je sukladno čl. 139. st. 3. ZN ovrhu proglasio nedopuštenom u iznosu iznad vrijednosti naslijeđene imovine koji je 19.096,82 eura, a odbio za razliku između zatraženog iznosa od 884,46 eura i navedenih 19.096,82 eura, odnosno za iznos od 18.212,36 eura. Naime, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev postavljen tako da se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom preko iznosa od 884,46 eura, tako je sud odbio navedeni tužbeni zahtjev u iznosu 18.212,36 eura jer isti iznos predstavlja razliku između iznosa preko kojeg je ovrha nedopuštena prema postavljenom tužbenom zahtjevu i iznosa od 19.096,82 eura preko kojeg je ovrha nedopuštena prema utvrđenju suda u ovom postupku.

35. S obzirom na navedeno, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a djelomično ga odbio pa je odlučeno kao pod toč. I. i II. izreke.

36. Tvrdnje tužitelja da se prilikom određivanja vrijednosti naslijeđene imovine trebalo uzeti u obzir trošak pogreba iza pok. SĐ kao i trošak ostavinskog postupka, nisu osnovane.

37. Odredbama čl. 139. i čl. 5. ZN jasno proizlazi da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do vrijednosti naslijeđene imovine, a koju čini ona imovina koja je bila ostaviteljeva u trenutku smrti. Troškovi koji su nastali nakon smrti ostavitelja, kao što su troškovi pogreba i ostavinskog postupka, ne uzimaju se u obzir prilikom procjene vrijednosti naslijeđene imovine.

38. Odredbom čl. 71. st. 1. toč. 2. ZN propisano je da se vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje na način da se od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

39. Ukazuje se da se navedena odredba primjenjuje prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi izračuna vrijednosti nužnog dijela koji pripada nasljedniku. U konkretnom slučaju, iz rješenja o nasljeđivanju (list 10-11 spisa) je vidljivo da je tužitelj bio jedini zakonski nasljednik iz pok. SĐ pa nema mjesta primjeni navedenih odredbi o izračunu vrijednosti nužnog dijela jer nije niti došlo do nasljeđivanja nužnog dijela, a time niti do uračunavanja troškova pogreba i ostavinskog postupka u vrijednost naslijeđene imovine.

40. Ukazuje se da nije osnovana niti tužiteljeva tvrdnja da se vrijednost naslijeđene imovine ima umanjiti za iznos od 897,87 eura, a koji da proizlazi iz stanja računa pok. SĐ kod RBA banke. Naime, tužitelj navedeno dokazuje karticom prometa po računu (list 28 spisa) iz koje proizlazi da je saldo računa koji se vodi na ime pok. SĐ pod brojem [broj bankovnog računa] na dan 30. lipnja 2019. bio -897,88 eura. Ukazuje se da je za utvrđivanje vrijednosti imovine do koje tužitelj odgovara za dugove svoje majke relevantno stanje računa u trenutku njezine smrti, a to je 13. kolovoz 2017. Također se ukazuje da je isti podatak pribavljen od RBA banke (list 51 spisa) te da je na taj dan utvrđen negativan saldo računa u iznosu -778,72 eura, a ne 897,87 eura i da isti iznos sud nije uračunao u vrijednost naslijeđene imovine jer se u njezinu vrijednost ne uračunavaju dugovi ostavitelja, a kako je gore obrazloženo. 41. Sud je neosnovanim ocijenio prigovor tuženika da bi u vrijednost naslijeđene imovine trebalo uračunati vrijednost nekretnine na Pagu čija je suvlasnica navodno bila pok. JĐ jer navedeno ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

42. Naime, tuženik na kojem je bio teret dokazivanja da navedena nekretnina postoji i da ulazi u vrijednost naslijeđene imovine nije isto dokazao. Ukazuje se da navedena nekretnina nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju (list 10-11 spisa) u kojem je navedena sva druga naslijeđena imovina tužitelja pa je tuženik podneskom od 25. srpnja 2019. predložio da se podaci o tome je li vlasnik iste nekretnine bila pok. SĐ pribave od Porezne uprave. Tuženik je priložio presudu Općinskog suda u Samoboru od 16. srpnja 2007. (list 24 spisa) iz koje je samo vidljivo da je okrivljenica SĐ tada bila označena kao suvlasnica apartmana na Pagu, ali bez navođenja ikakvih drugih podataka o istom. Na ročištu od 5. srpnja 2022. saslušan je tužitelj koji je naveo da nije naslijedio navedenu nekretninu, da je ista bila u suvlasništvu njega i pok. majke, ali da je prodana u ovršnom postupku koji se vodio od 2005. do 2012. ili 2013. te da je adresa iste Kolanjski gajac zona B br. 35. Tuženik navodi da bi se pribavom informacije od Porezne uprave o tome je li pok. SĐ bila obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina za navedenu nekretninu moglo utvrditi je li ista otuđena darovanjem u korist tužitelja pa da bi time njezina vrijednost ušla u nasljedstvo. Iz dopisa Porezne uprave od 22. svibnja 2023. (list 102 spisa) proizlazi da pok. SĐ nije bila obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina na navedenoj adresi. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je da nije predložen niti izveden ijedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo o kojoj se točno nekretnini radi, kada je i je li ista bila stečena u vlasništvo pok. JĐ te niti jednim dokazom koji je predložen i izveden nije utvrđeno koja je vrijednost navedene nekretnine niti zašto bi se ista trebala uračunati u vrijednost naslijeđene imovine. Nadalje, jedino iz iskaza tužitelja proizlazi adresa na kojoj se nalazi navedena nekretnina i da je ista prodana u ovršnom postupku 2012. ili 2013. godine, ali isti navodi nisu potkrijepljeni drugim dokazima niti je predloženo izvođenje drugih dokaza radi utvrđenja tih činjenica. Također, jedini dokaz koji je predložen od tuženika, očitovanje Porezne uprave, ukazuje da pok. JĐ nikada nije bila obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina na adresi koju je naveo tužitelj, a tuženik prije i nakon toga nije predlagao nikakve druge dokaze radi utvrđenja činjenica vezanih uz spornu nekretninu i njezinu vrijednost.

43. Slijedom navedenog, razvidno je da tuženik nije dokazao da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu darovanjem od pok. SĐ. Ukazuje se i da je sukladno čl. 71. st. 1. toč. 3. ZN propisano da se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku uračunava u nasljedstvo kada je potrebno utvrditi vrijednost istog za izračun nužnog dijela, a što ovdje nije slučaj pa navedena okolnost nije relevantna za utvrđenje vrijednosti naslijeđene imovine u ovom postupku.

44. Ukazuje se da tuženik prigovara da je tužitelj od pok. SĐ naslijedio i druge pokretnine, gotov novac i nakit.

45. Sud ukazuje da je uvidom u zapisnik s ročišta od 7. listopada 2024. (list 235 spisa) razvidno su stranke predložile zaključiti glavnu raspravu temeljem stanja spisa što znači da su se stranke usuglasile da se na temelju izvedenih dokaza u spisu donese odluka. S obzirom na navedeno, a suprotno predmetnom navodu tuženika, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. JĐ (list 10-11 spisa) ne proizlazi da je tužitelj od ostaviteljice naslijedio ikakve pokretnine osim novčanih iznosa na naznačenim računima te se ističe da tuženik nije dokazivao niti dokazao navedene činjenice predlaganjem ijednog dokaza tijekom postupka. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu (list 73 spisa) naveo da od majke nije stekao nikakvu drugu imovinu, osim one navedene u rješenju o nasljeđivanju. Navodi da mu je majka pokopana na groblju u Budinjaku, ali da ne zna tko je korisnik tog groba te da ne prima račune za isti. Navodi da od majke nije naslijedio nikakve novce te da ne zna gdje je završio iznos od 1.500.000,00 kn, a koji iznos je primila njegova majka i za koji je bio jamac. Iz navedenog iskaza, kao i iz rješenja o nasljeđivanju (list 10-11 spisa) proizlazi da tužitelj nije naslijedio od majke bilo kakve pokretnine, gotov novac i nakit osim onih novčanih sredstava navedenih u rješenju o nasljeđivanju, a nije predložen niti izveden bilo koji dokaz kojim bi se dokazivalo suprotno.

46. Sud nije ocjenjivao druge tvrdnje stranaka jer iste nije smatrao odlučnima u ovoj pravnoj stvari, a koji se odnose na to je li tužitelj bio upoznat s kaznenim postupkom protiv svoje majke i njezinim dugom prema ovdje tuženiku. U ovom postupku sud je ograničen na odlučivanje o tome je li ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno je li ovrhovoditelj, ovdje tuženik, ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, na temelju predmetne ovršne isprave.

47. S obzirom na to da je sud proglasio ovrhu nedopuštenom, ali u manjem opsegu nego je to zahtijevao tužitelj, ukazuje se da je tužitelj samo djelomično uspio u parnici.

48. Ukazuje se da je čl. 154. st. 2. ZPP propisano da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

49. Ukazuje se da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove zahtjeva dok je u odnosu na visinu zahtjeva uspio u visini od 66,41% posto. Naime, temeljem predmetne ovršne isprave i donesenog rješenja o ovrsi određena je ovrha radi naplate iznosa od 55.105,86 eura protiv majke tužitelja, a čiji je on zakonski nasljednik. Tužitelj je u ovom postupku tražio da se navedena ovrha proglasi nedopuštenom preko iznosa od 884,46 eura, tj. u iznosu od 54.221,40 eura. Sud je ovrhu proglasio nedopuštenom preko iznosa od 19.096,82 eura, odnosno u iznosu od 36.009,04 eura, a koji iznos predstavlja 66,41% iznosa kojeg je tužitelj zatražio prema uređenom tužbenom zahtjevu (list 25 spisa). S obzirom da je tužitelj uspio 100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a 66,41% u odnosu na visinu, ukazuje se da ukupni uspjeh tužitelja u postupku iznosi 83,21%. S obzirom na to da je tužitelj uspio u parnici 83,21%, uspjeh tuženika je 16,79% pa se oduzimanjem tako ostvarenog postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja dobije 66,42% uspjeha tužitelja u parnici kao postotak koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

50. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1. ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa troškovnikom, priznati slijedeće troškove: sastav tužbe od 15. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 eura u skladu s Tbr. 7. toč. 1. OT, zastupanje na ročištu od 11. listopada 2019. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu od 5. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, sastav podneska od 15. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. OT jer se isti ne može smatrati obrazloženim podneskom s obzirom na to da istim tužitelj samo dostavlja ovjereni prijevod dopisa, zastupanje na ročištu od 21. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanje na ročištu od 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 2. OT, zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu od 26. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu od 7. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, uvećano za 25% PDV–a u iznosu od 387,50 eura, uvećano za iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura, predujam poljoprivrednog vještaka u iznosu 597,24 eura, predujam građevinskom vještaku u iznosu od 600,00 eura i predujam geodetskom vještaku u iznosu od 400,00 eura, što sveukupno iznosi 3.640,92 eura, a uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u parnici od 66,42%, 2.418,30 eura osnovanog troška tužitelja.

51. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. srpnja 2019. jer isti trošak nije bilo potreban za vođenje parnice s obzirom na to da je njime tužitelj postupio po rješenju suda kojim ga se poziva na ispravak i dopunu tužbe, a što znači da je ono što je u podnesku navedeno mogao i trebao napisati u izvornoj tužbi.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. III. i IV. izreke.

53. Tuženik je u cijelosti izgubio u parnici pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u cijelosti neosnovan. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. travnja 2019. (list 14-15 spisa) navodi da se protivi plaćanju troškova postupka jer se u ovršnom postupku nije protivio procjeni naslijeđene imovine radi utvrđivanja njezine vrijednosti pa nije bilo razloga za pokretanje ovog postupka. Ukazuje se da navedeni prigovor nije osnovan s obzirom na to da se u ovršnom postupku nije mogla utvrđivati vrijednost naslijeđene imovine, već je isto moguće samo upućivanjem u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je tužitelj i učinio.

54. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod toč. V. izreke.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.