Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Božici Čubranić Petričec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VR, zbog kaznenog djela iz čl. 179 a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO u Rijeci) broj KO-DO-605/2024 od 20. kolovoza 2024., djelomično izmijenjene u podnesku od 8. studenog 2024., nakon zaključene javne rasprave održane dana 14. studenog 2024. godine u nazočnosti zamjenice ODO Rijeka HR, okrivljenika VR te branitelja Ivana Primorca, odvjetnika iz [adresa], dana **.**.2024. javno objavivši
p r e s u d i o j e
I Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 80/22, 36/24– dalje u tekstu ZKP/08) utvrđuje se da je
OKRIVLJENIK VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i ČR rođene H, rođen u [adresa] **.**.1999., državljanin Republike Hrvatske, parketar i limar, sa završenom internom školom u odgojno-obrazovnoj ustanovi Ivanec, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 7 godina, bez imovine, zaposlen, još nema primanja, vojsku nije služio, osuđivan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, KMP-98/2020 od 04.12.2020., pravomoćna 04.12.2020., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi čl. 51. KZ11 - Tjelesna ozljeda i kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ11 – Prijetnja, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 g. uz rok kušnje u trajanju od 4 g. i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 3 g. i presudom Općinskog suda u Osijeku, K-121/2022-2 od 10.03.2022., pravomoćna 23.03.2022., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 - Teška krađa - u pokušaju, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mj. uz rok kušnje u trajanju od 4 g., s prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci
U STANJU NEUBROJIVOSTI
1) nakon što je stupio u ljubavnu vezu s TR, koja je započela u srpnju 2023. godine, da bi krajem travnja 2024. godine zajedno preselili na adresu u [adresa]., radi zajedničkog života, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, u stanju nespecificirane neorganske psihoze i stanja psihotičnosti uslijed kojeg nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti vladati svojom voljom, učestalo vrijeđao pogrdnim riječima TR govoreći joj da je "ružna prljava kurva", fizički je napadao i udarao je šakama po dijelovima tijela, gušio je, vukao za kosu, prisiljavao je da konzumira alkohol, te je i na druge načine svakodnevno psihički i fizički maltretirao i ozljeđivao, što je kod TR izazvalo osjećaj straha, ugroženosti i poniženja
dakle, u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj
2) tijekom mjeseca svibnja 2024. godine u prostorijama kuće u [adresa]., u stanju nespecificirane neorganske psihoze i stanja psihotičnosti uslijed kojeg nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti vladati svojom voljom, nakon što je TR s kojom je bio u intimnoj vezi, u nakani da ju zastraši rekao joj da će ju ubiti, izvaditi joj zube, jesti joj mozak, raskomadati tijelo i polomiti ruke i noge, što je kod njegove djevojke TR izazvalo osjećaj straha za vlastiti život radi čega je i dalje trpjela njegovo grubo ponašanje, trpeći daljnje fizičko zlostavljanje kojim joj je nanio ozljede u vidu krvnog podljeva desnog bedra odnosno natkoljenici, krvni podljev na lijevoj nadlaktici, krvni podljev na lijevoj dojci i krvni podljev na desnoj nadlaktici, a koje ozljede su lake naravi, sve do dana 17.05.2024. godine kada je za navedeno saznala KR, baka njegove djevojke, nakon čega su prekinuti međusobni kontakti,
dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
dakle, u neubrojivom stanju drugog tjelesno ozlijedio a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je pod toč. 1. izreke presude počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, a pod točkom 2. izreke presude počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog tjelesne ozljede opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. u vezi čl. 24. KZ/11.
II Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" 76/14) okrivljeniku VR određuje se
prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
III Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv okrivljenika VR tereteći ga da je u neubrojivom stanju počinio protupravna djela sa zakonskim obilježjima kaznenih djela u svemu činjenično i pravno citiranima u izreci presude.
1.1. U podnesku od 8. studenog 2024. (list 248 spisa) ODO u Rijeci djelomično je izmijenilo činjenični opis optužnice u dijelu koji se odnosi na opis zadobivenih tjelesnih ozljeda usklađujući isti s rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja.
2. Na raspravi održanoj 24. rujna 2024. sud je sukladno odredbi čl. 552. st. 2. ZKP/08, uz pomoć stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. utvrdio da je okrivljenik raspravno sposoban.
3. Pozvan da se očituje o optužbi, kao i o djelomično izmijenjenoj optužbi, okrivljenik VR očitovao se kako nije počinio protupravna djela za koja se tereti optužnicom i obranu je odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.
4. U tijeku dokaznog postupka saslušana je oštećenica TR u svojstvu svjedoka na raspravi 24. rujna 2024. (list 188-190 spisa) te svjedoci DR (list 205-207 spisa) i KR (list 207-208 spisa) na raspravi 15. listopada 2024. Provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Draženu Cuculiću, dr. med. (list 201-202 spisa) te je stalni sudski vještak i usmeno ispitan na raspravi 7. studenog 2024. (list 229-230 spisa). Na okolnost ubrojivosti okrivljenika tempore criminis i radi utvrđenja postojanja uvjeta za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. (list 102-107 spisa). Pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 75-101 spisa) i fotodokumentacija očevida (list 206-227 spisa). Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio svoju obranu.
4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog da se provede psihijatrijsko vještačenje oštećenice TR na okolnost utvrđenja je li sposobna dati vjerodostojan iskaz smatrajući da je prijedlog suvišan i da odugovlači kazneni postupak, a sama činjenica da se oštećena psihijatrijski liječi, bez nekih drugih okolnosti koje bi pobudile sumnju u vjerodostojnost njenog iskaza, a koje u postupku nisu utvrđene, ne opravdava izvođenje tog dokaza i kao takvo bi predstavljalo sekundarnu viktimizaciju žrtve.
5. U svom iskazu oštećenica TR (list 188-190 spisa) iskazala je da ostaje kod svog ranijeg iskaza koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi dana 24. rujna 2024., a u kojem je iskazala da je sa okrivljenikom započela vezu na daljinu još dok je on živio u [adresa], a ona u Rijeci. U srpnju 2023. godine bili su u bolnici Sv. Rafael sve do rujna 2023. godine te je njihova veza započela nakon što su izašli iz bolnice. U početku je veza bila na daljinu preko kamera i tada je VR bio divan i nenasilan prema njoj. Stvari su se promijenile kada je on u travnju 2024. godine došao u [adresa] i kada su počeli živjeti zajedno u kući u [adresa]. VR i ona bi se tada znali posvađati i imali bi trzavice oko po njoj vrlo sitnih stvari. Prilikom svake svađe on je pokazivao agresivnost prema njoj. Prvo bi je vrijeđao, govorio joj da će otići od nje, da je ružna i grbava, da nitko neće htjeti imati dijete sa njom, što bi kasnije preraslo u to da bi joj prijetio smrću govoreći joj da će joj počupati zube, rastaviti vilicu i znao joj je detaljno opisivati na koje će je sve načine ubiti. Nakon verbalnih maltretiranja krenuo bi je fizički udarati po glavi i tijelu na način da bi je stisnutim šakama više puta udarao po glavi i tijelu. Ovo bi se događalo kod svake njihove svađe i to bi na tjednoj bazi bilo dva, tri puta i između svađa bilo bi mirno dva do tri dana, međutim nakon toga on bi ponovno eksplodirao. U tijeku njihovih svađa znao bi je rukama gušiti za vrat, čupati je za kosu i takva maltretiranja njoj su bila gotovo svakodnevnica. Prilikom takvih fizičkih nasrtaja znao bi je pitati da li hoće da to njegovo fizičko nasrtanje prestane zauvijek u smislu da će je ubiti pa da joj tada više neće moći nauditi fizički, ona bi mu na to znala reći da će radije trpjeti jer je htjela da s tim prestane. Njezina reakcija na takvo njegovo udaranje bilo je plakanje i molila ga je da prestane, ali on je prestao tek nakon što se ispuhao. VR je propisana terapija Helexom koju je redovito uzimao s time da je on bio nasilan neovisno o terapiji. Ona je ovakvo njegovo ponašanje trpila dok god je mogla. Na kraju to više nije mogla podnijeti pa se povjerila svom psihijatru Draganu Lovoroviću koji je njoj napomenuo da će ga prijaviti, međutim ona to nije htjela ali isto tako se povjerila svojoj baki KR koja je bila prisutna i čula sadržaj razgovora kada je ona posljednji put razgovarala s njime. U cijelom ovom psihičkom i fizičkom maltretiranju VR je znao brojati do pet, a ona bi morala reći da je prljava ružna kurva. Pred sam kraj njihove veze, dakle u svibnju 2024. godine ponovno su se verbalno sukobili, da bi joj on na tu svađu u jednom trenutku nakon što je ona morala ponavljati ove riječi nakon što bi on odbrojavao do pet, nakon što je neposredno prije toga pio pivu, u ruci držao otvarač s vadičepom koji joj je dva puta zabio u predio desne noge i to prvo u natkoljenicu a potom u potkoljenicu uslijed čega joj je noga krvarila i dan danas ima rane na tom dijelu, međutim ona nije išla niti tražila liječničku pomoć već su se pomirili i nastavili skupa spavati. U odnosu na prijetnje koje bi joj govorio u smislu da će je ubiti to je bilo prilikom svake druge svađe kada bi joj govorio da će joj polomiti vilicu, izvaditi zube, iskopati oči, rastaviti kralježnicu, raskomadanu je baciti u more, da će joj polomiti ruke i noge i da će joj jesti mozak. Ona je bila od njega konstantno u strahu i nije znala kako da reagira. Osjećala se bespomoćno i nije mogla niti imala hrabrosti da ga prije prijavi niti da se od njega odmakne. Dana 17. svibnja 2024. ujutro se probudila i napravila mu kavu ali njemu nešto opet nije bilo po volji nakon čega je iz kuhinje uzeo nož i stavio ga na stol. Tada joj je rekao da ga ona voza i radi što hoće jer da su jučer bili u ljekarni a da njoj nisu stigli lijekovi koje je trebala podignuti na recept. Nakon toga ju je istukao. On je nakon toga trebao ići na posao i prilikom odlaska na posao ona mu je rekla da se više neće viđati, odnosno da ide svako svojim putem. Pri tome mu je rekla da je to u smislu novi početak za njih, da svako ide na svoj posao jer nije htjela da on još gore reagira znajući da je nasilan i htjela je da ode na posao. Nakon što je otišao na posao autobusom zvao ju je na kameru odnosno na mobitel joj uputio video poziv kada je stigao na posao. U tom trenutku ona je bila sa svojom nonom i nonićem, a on ju je upitao da li mu je kupila cigarete jer ju je dva dana unazad, kada mu je kupila pogrešne cigarete zatražio da pojede cigarete što je odbila. Rekao joj je da ne podnosi Marlboro koji mu je ona kupila. Jednu cigaretu joj je gurnuo u usta i nakon toga je izvadio. Na video pozivu mu je rekla da njena nona treba da nešto napravi s njom i da ne može sada razgovarati na što ju je on pitao da zašto baš sada mora noni pomoći, da on još ima vremena prije nego što počne raditi. Ona je uspjela završiti taj telefonski razgovor jer ju je ponovno krenuo vrijeđati i omalovažavati. Nedugo nakon što je ona završila razgovor ponovno je zvao i taj puta mu se javila njezina nona KR i pitala ga kako može biti takav prema njoj jer da vidi fizičke tragove zlostavljanja i da će sve ovo ona prijaviti policiji nakon čega je ona prekinula poziv i od tada nema više nikakav kontakt s njim već je sve ovo što joj se izdogađalo otišla prijaviti na policiju. Prilikom podnošenja kaznene prijave Hitna pomoć je došla u Policijsku postaju Opatija. Bile su joj vidljive po nogama masnice na ukupno tri mjesta isto tako na više mjesta na rukama. Te masnice joj je fotografirala i policija i ona im je rekla da je to nastalo unazad par dana kada ju je u jednoj od ovih svađa koje bi uvijek završile fizičkim udaranjem od strane VR šakama izudarao.
Na upit zamjenice da li bi je na još štogod prisiljavao odgovara da ju je VR prisiljavao da konzumira alkohol. U jednom navratu tijekom njihove veze kada su živjeli zajedno bili su večernji sati i VR ju je nagovarao da s njim pije rakiju. Ona mu je rekla da to ne želi jer da će joj biti loše i da će povraćati, na što joj je on odgovorio da mu treba udovoljiti jer da mu nikada ne udovoljava. Ne sjeća se koliko su popili, ali njoj je pozlilo i zna da je povraćala, da se istuširala i da su išli spavati. On joj je kasnije rekao da ju je tri puta udario u želudac nakon čega da je ona povraćala i to je bio jedini put kada ju je natjerao da konzumira alkohol. Negdje oko 01. svibnja 2024., ne zna je li to bilo prije ili kasnije, međutim sjeća se da je pokušala pobjeći kod susjede kako bi izbjegla njegovo daljnje psihičko i fizičko maltretiranje, međutim on ju je sustigao, zagrlio ju je i rekao susjedi da se moraju vratiti kući jer da mi nije dobro jer da nije popila terapiju. To je bio jedini put kada je ona pokušala zatražiti pomoć i pobjeći od njega, ali u tome nije uspjela. Razlog zašto je nju još uvijek i uvijek će je biti strah njega je taj što joj je VR više puta rekao gdje god da bila i gdje god on bio da će je on naći i da će joj nauditi kao što joj je do sada naudio.
Na upit zamjenice da li bi bilo slučajeva u kojima bi VR sebi pokušao nauditi sjeća se tako jednog događaja kada je VR uzeo cijelu tablu Helexa i popio ih sa rakijom nakon čega je imao krvavu stolicu. Tada joj je rekao hvala ti na svemu kako bi ona stvorila sebi osjećaj krivnje za to što se s njim događa. U jednom navratu se isto tako izrezao nožem tri puta po vanjskoj strani nadlaktice, a isto tako si je jednom gasio cigaretu na ruci, unutarnjoj strani podlaktice. U svim ostalim slučajevima VR bi nju fizički tukao i napadao te bio nasilan prema njoj. Na upit kada bi prethodilo njegovo nauđivanje samom sebi, da li prije svađe ili nevezano za njihove svađe odgovara da ovo prvo gašenje cigarete je bilo tijekom njihove verbalne svađe, u počecima njihovih svađa, dok ovaj drugi događaj reznih rana i Č je bio pred kraj njihove veze, isto tako i tijekom svađe i to su bila jedina dva navrata gdje bi on fizički sebi nauđivao. U svim ostalim slučajevima fizički bi nauđivao njoj. Ona s njim danas više ne želi imati veze, dovoljno je toga prošla s njime i jedini razlog zašto je trpila ovakvo fizičko i psihičko ponižavanje je bilo isključivo zato što ga je voljela ali isto tako shvaća da mora zaštititi i sebe jer njegovo je ponašanje vodilo samo na gore. Na upit tko je sve znao što joj je sve dešava u odnosu s VR osim nonića, none i psihijatra odgovara da je njezina mama cijelu priču saznala od njezine none i nonića. Na daljnji upit zamjenice odgovara da se ona njega i dan danas boji i mora priznati da je mirna dok god je u zatvoru, a po izlasku iz zatvora svakako neće biti mirna te bi voljela da ju izbjegava i da ima zabranu prilaska i uspostavljanja kontakta s njom.
5.1. Dodatno odgovarajući na pitanja, oštećenica je na pitanje branitelja iskazala da je, kad ju je ozlijedio vadičepom, okrivljenik tog dana popio možda dvije, tri pive zapremnine 0,5 l. Na upit zašto nije potražila pomoć nakon ozljede vadičepom iskazala je da je bila u [adresa] sa okrivljenikom, bili su nerazdvojni i nigdje nisu odlazili jedno bez drugog. Od vadičepa je imala ozljedu u vidu malene točkice otprilike 1 milimetar veličine. Inkriminiranog dana 17. svibnja 2024. okrivljenik nije konzumirao alkohol. Također ni ona nije konzumirala alkohol. Okrivljenik ju je dva puta prisiljavao da konzumira alkohol s time da se ne sjeća točno kada. Ovaj put o kojem je iskazivala je baš bilo tako, dok ranije nije bilo toliko nasilja. Na upit zašto ranije nije prijavila nasilje odgovorila je da joj je stalo do osobe s kojom je u vezi. Bojala ga se, ali je tolerirala. U inkriminirano vrijeme okrivljenik nije učestalo pio alkohol, spontano je bilo, nije bilo svaki dan da popije pivu već kad se zaželi popije, otprilike 2-3 puta tjedno.U inkriminirano vrijeme od terapije okrivljenik je uzimao Helex. Baki KR povjerila se pred kraj, onda kad se njena baka javila na telefon kad ju je okrivljenik zvao. To je bilo u srpnju 2024. godine. Njena baka KR nije nazočila inkriminiranim događajima. Na upit ODO Rijeka da li je sigurna da je to bilo u srpnju ove godine ili je to bilo prije oštećenica je navela da je bilo i prije. Na upit branitelja iskazala je da okrivljenika ni na bilo koji način nije poticala niti tražila da joj čini ovo o čemu je iskazivala.
5.2. Zabranjeno je pitanje branitelja oštećenici iz kojeg razloga je bila u bolnici Sv. Rafael kao suvišno s obzirom da nije vezano uz predmet inkriminacije te kao nevažno pitanje branitelja da li je u inkriminirano vrijeme uzimala kakvu terapiju.
6. Svjedok DR (list 205-207 spisa) iskazao je da je TR njegova pacijentica otprilike jednu ili dvije godine. Ona i nadalje dolazi k njemu na specijalističke kontrole. Nije mu govorila prethodno o svom partneru već su jednom došli skupa, čini mu se u svibnju 2024. na kontrolu kada ga je predstavila kao svog dečka. Tada je izrazila želju da oboje budu na pregledu na što joj je rekao da se s time slažem ako ona to želi. VR je sa njim razgovarao, htio se upoznati. Rekao mu je da je TR upoznao na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici, da ima svog psihijatra, ali da je prekinuo konvencionalan način liječenja s time da ne zna da li je pritom okrivljenik mislio na odlaske liječniku ili na terapiju. Nakon nekog vremena zamolio je TR da ostanu na samo. Tijekom tog pregleda TR mu je bila drugačija nego inače, bila je napetija. Pitao ju je da li je između nje i VR sve u redu na što je ona rekla da je. Izrazio je sumnju, jer je imala karakteristično ponašanje koje se inače javlja i kod žrtava nasilja, a poznaje ju od ranije i zna da se ranije nije tako ponašala. Dugo je provodio psihosocijalni tretman počinitelja obiteljskog nasilja i imao je dojam da je ona moguće žrtva zlostavljanja. To je naslućivao, nije imao nikakvih parametara i to iz njezinog držanja i ponašanja. Ona mu o nasilju ništa tada nije verbalizirala čak je na njegov direktan upit i negirala nasilje. Tada mu ništa posebno o partnerskom odnosu nije niti iskazivala. Informirao ju je da za slučaj ako nešto postoji da bi to trebala prijaviti te da ako je njoj problem da će to učiniti on jer da je to na koncu i njegova obaveza. O tom pregledu izdao je nalaz. Ne zna koliko vremena nakon toga Eneina majka ga je informirala da se događalo nasilje i da je TR prijavila VR. Vrlo brzo nakon toga dobio je poziv Državnog odvjetništva i dao svoj iskaz. TR mu je naknadno rekla da je postojalo nasilje, i to nakon što je dao svoj iskaz u Državnom odvjetništvu.
6.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da se radilo o fizičkom nasilju. TR je također govorila i o verbalnom nasilju u smislu povisivanja tonova, vikanja i slično.
6.2. Na upit branitelja svjedok je iskazao da ne može odgovoriti na pitanje koliko je prije nego što je došla sa VR kod njega TR prethodno bila kod njega na specijalističkoj kontroli. Kad je oštećenu pitao za moguće nasilje, VR nije bio sa njima u prostoriji. Okrivljenik je tada bio prvi i jedini put kod njega i tada ga nije procjenjivao u psihijatrijskom smislu. Ništa posebno nije na njemu uočio da bi istaknuo. Nije zamijetio nikakvu dozu agresije na okrivljeniku. Na tom susretu nije zamijetio nikakve ozljede na oštećenoj. Oštećenica mu se nije izjašnjavala o vremenskom razdoblju u kojem se događalo nasilje. Nije mu iskazivala da bi ona bila nasilna prema trećim osobama.
6.3. Zabranjeno je kao nevažno pitanje branitelja da li se oštećena znala samoozljeđivati, da li oštećena boluje od kakvih psihičkih bolesti ili oštećenja te zašto je oštećena dolazila kod svjedoka na kontrole.
6.4. Radi predočavanja ranijeg iskaza pročitan je iskaz svjedoka DR na zapisniku u ODO u Rijeci od 5. lipnja 2024. (list 60 spisa) te je nakon što je iskaz pročitan svjedok naveo da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza.
6.5. Na upit branitelja svjedok je iskazao da kada je u svom ranijem iskazu rekao da je TR djelovala stabilno mislio je na njenu psihičku bolest zbog koje se liječi odnosno da nije iskazivala simptome teže duševne smetnje zbog kojih dolazi na kontrole. Kada je u iskazu na raspravi rekao da mu je djelovala neuobičajeno mislio je na to da je iskazivala neke simptome anksioznosti koji su prisutni kod svih psihičkih bolesti, ali i kod zdravih ljudi koji su izloženi stresu, ali su karakteristični kod osoba koje su izložene zlostavljanju. Na tom pregledu razgovarao je sa TR o njenom odnosu sa okrivljenikom, ali ne više od ovog što je ranije rekao u svom iskazu.
7. Svjedok KR (list 207-208 spisa) iskazala je da u cijelosti ostaje kod onoga što je rekla pred Državnim odvjetništvom jer je to bilo tako. Zna za vezu svoje unuke i okrivljenika. Upoznali su se u Psihijatrijskoj bolnici u Slavoniji. TR se vratila doma iz bolnice i nakon nekoliko mjeseci zvala ju je kćerka i rekla da je TR došao dečko iz Slavonije i da nema kamo s njima na što joj je rekla da odu u njenu kuću u [adresa]. To je bilo krajem travnja 2024. Oni su tamo bili zajedno, ona ih je obilazila, kuhala i nosila im hranu. Uglavnom je hranu kuhala u Lovranu, a nekad je, dok su farbali tamo, kuhala i kod njih u [adresa]. Ništa neobično nije primijetila. Nije živjela sa njima već je povremeno dolazila, nekad jednom, a nekad i dva, tri puta tjedno. Bili su zaljubljeni, nisu se odvajali, stalno su svugdje išli zajedno. Dok su farbali kuću u [adresa] okrivljenik je pomagao njenom mužu. Njena je unuka povučena, nije nikada dala do znanja da joj nešto ne odgovara. Tog dana 17. svibnja 2024. godine došli su u [adresa] muž i ona. TR je razgovarala na telefon a ona je sjela kraj nje. Na telefon je pričala sa VR, njega nije bilo doma jer se taj dan odselio jer je navodno našao posao u [adresa]. Sjela je kraj TR na kauč sa desne strane i kako je bila u kratkim hlačama vidjela je na njezinoj nozi više modrica. Modrice su bile na bedru. Pitala ju je što je to, na što je rekla „nona mene VR tuče“. Istrgnula joj je mobitel iz ruke i pitala VR zašto je tuče što je on negirao. Prekinula je poziv nakon što mu je rekla da je više ne zove. Također je TR rekla da mu se ne javlja na telefon. Bila je u šoku, TR više ništa nije o tome ispitivala. Ona je počela plakati. Nije ju pitala ni kada ju je tukao ni gdje ju je tukao. Prije toga kod TR na vratu i na licu, kad je već bila u vezi sa VR, vidjela je modrice, ali nije na to obraćala pažnju, možda se ogrebla, to nisu bile velike modrice, vidjelo se da nije čisto lice. Prije veze sa VR na TR nije vidjela ozljeda. Okrivljenik se cijelo vrijeme dok je bio sa njima u [adresa] uvijek nešto ispričavao.
7.1. Na upit branitelja svjedok je iskazao da je njena unuka sa VR bila u [adresa] otprilike 20 dana konstantno odnosno koliko je bila sa njim od kraja travnja 2024. pa do 17. svibnja 2024. godine. Koliko zna njena unuka se nije samoozljeđivala. Modrice koje je na njoj uočila bile su veličine do 3 cm. Kada je uzela telefon i razgovarala sa okrivljenikom pitala ga je da li se možda TR udarila u krevet, a on joj na to nije odgovorio.
7.2. Radi predočavanja ranijeg iskaza pročitan je iskaz svjedoka dan na zapisnik u ODO Rijeka 03. lipnja 2024. (list 56-57 spisa). U tom iskazu svjedok je naveo da joj je poznato ime VR jer je to bio dečko od njezine unuke TR. Zna da se njezina unuka jako zaljubila i da je satima bila na telefonu sa VR i da je u jednom trenutku njoj njezina kćer, Eneina mama, rekla da je VR došao u Rijeku. On nije imao gdje odsjesti pa kako ona ima naslijeđenu praznu kuću u [adresa] predložila je TR da ode tamo živjeti sa njime. Živjeli su u toj kući oko 20-ak dana, suprug i ona su ih povremeno posjećivali i ona je kao nona pomagala u smislu da im nosi za jesti skuhano i potrepštine obzirom da su u tom trenutku bili nezaposleni i tražili su posao preko mobitela. Ona u to doba nije vidjela nikakvu netrpeljivost između njih, djelovali su joj normalni mladi par. Jednog dana sjeća se da je došla kod unuke u [adresa] i da VR nije bilo jer joj je ona prenijela da je našao posao u [adresa]. Inače za VR može reći da je jedino neuobičajeno bilo da je puno pušio i pio jako puno kava. Ništa drugo njoj neuobičajeno na njemu nije bilo. Predmetnog dana kad je došla kod unuke ona je bila sama, ne sjeća se kada je to bilo, ali je bilo subotom ujutro, u petom mjesecu unazad tjedana, i sjeća se da ju je u jednom trenutku VR nazvao na mobitel, a ona joj se netom prije toga otvorila i pojadala da nju VR tuče. U tom trenutku ona se je ljutito javila VR na mobitel i rekla mu da zašto ju tuče jer da joj se upravo pojadala kakav je prema njoj, što je on negirao i govorio da to nije istina, a ona mu je na to rekla kako nije istina kada je na njoj vidjela modrice na bedrenoj strani noge, na što je on ostao zatečen. Ona je na kraju završila taj telefonski razgovor jer ga je izvrijeđala u smislu da mu je rekla da ga može biti sram, da ga je ona hranila, primila u dom, na što on uopće nije odgovorio i nakon toga je razgovor završio. Sa unukom je nastavila pričati o tome kako se VR prema njoj ponašao i zna da joj se je pojadala da je dan prije kupila VR krive cigarete radi čega se je on naljutio te ju tjerao da potrpa u usta sve te cigarete što ona nije učinila i da su se posvađali. Dalje joj je ispričala da je on često bio nasilan prema njoj, pokazala joj je modrice koje je imala i ona je bila i ljuta i tužna jer joj se ona o tome ništa nije povjeravala do tog dana. Rekla joj je da to mora prestati i ona je doista prekinula vezu sa njime i skupila hrabrosti otići na policiju prijaviti sve što joj se dešavalo. Unuka joj je isto tako rekla da je prijetio da će ubiti njenog supruga i njezinog oca ako nekome prepriča kakav je bio prema njoj. U odnosu na ponašanje VR može reći da je on do ovog trenutka kada joj se unuka povjerila bio normalan, kada god bi prolazio pored nje uvijek se ispričavao za nešto što je njoj bio neuobičajeno ali tome tada nije pridavala nikakvu pozornost. Kada se sve ovo izdešavalo i kada joj se unuka povjerila, njezina šogorica koja živi pored nje joj je govorila da su VR i TR često bili zatvoreni u kući preko dana, da je VR ne bi puštao van iz kuće i da joj je branio da viđa tetu T, njezinu šogoricu. Očigledno ga je bilo strah da joj ona ne ispriča što se dešava sa njime. Ona inače nije uočila nikakva ružna ponašanja od strane VR i začudila se je kada joj se unuka povjerila što je sve prošla s njim, ali mora priznati da je on neuobičajen i da je njezina unuka zaista u strahu od njega obzirom na sve što je prošla. Osim ovog trenutka sa cigaretama ispričala joj je stvarno grozne detalje o svom odnosu s VR pa i to da ju je znao gušiti, pokrivati joj usta, udarati je i zna da se ona šokirala zašto je toliko vremena uopće šutila. Isto tako joj se povjerila da ju je najviše udarao zatvorenom šakom i to u predio kosti koji je čvrst i da bi je tako udarao gotovo svakodnevno. Ona je i dalje izvan sebe od cijelog tog njihovog odnosa i šokirana je što je njezina unuka sve trpjela u tih 20 dana što je živjela s njime.
7.3. Nakon što joj je ukazano na proturječnost u odnosu na današnji iskaz u trećem odlomku iskaza svjedok je iskazao da se ne sjeća da je tako nešto iskazala. Ustraje kod svog iskaza na raspravi u kojem je navela da joj je TR rekla da ju VR tuče kada ju pitala za modrice koje je na njoj uočila, a u tom trenutku ona je pričala s VR na telefon. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da ovo što je u svom iskazu pred Državnim odvjetništvom iskazala da joj se TR povjerila da ju je VR tukao kao i na koji način ona joj to nije rekla tog dana kad je telefonski razgovarala s njim nego naknadno, možda i nakon 20-ak dana. Onog dana TR je bila u šoku kao i ona i nisu ništa pričale o tome.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. (list 102-107 spisa), proizlazi da se isti temelji na uvidu u spis predmeta, psihijatrijskom pregledu okrivljenika i pribavljenoj medicinskoj dokumentaciji.
8.1. Iz pribavljene medicinske dokumentacije Specijalne bolnice za psihijatriju palijativnu skrb Sv. Rafael Strmac u kojoj je ustanovi okrivljenik bio hospitalno liječen proizlazi da je bio liječen u periodu od 14. prosinca 2022. do 05. travnja 2023. – premješten iz KBC Osijek gdje je liječen od 06. prosinca 2022. do 14. prosinca 2022. pod slikom nediferencirane psihoze, poremećaja ličnosti, zlouporabe marihuane; od 30. srpnja 2023. do 26. listopada 2023. – sa liječenja otpušten pod dg: F29 Nespecificirana neorganska psihoza, F60 Specifični poremećaji ličnosti, F12.1 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem kanabinoida, F19.1 Duševni poremećaji i poremećaj ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga ili uzimanjem ostalih tvari, F10.1 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom.
8.2. Iz razgovora sa okrivljenikom/psihijatrijski pregled proizlazi da je rođen u cjelovitoj, ali disfunkcionalnoj obitelji. Drugo je od četvero djece u roditelja koji su bili skloni konzumaciji alkohola zbog čega su zanemarivali djecu što je utjecalo na njegov tijek odrastanja i školovanja. Otac je znao biti nasilan. Roditelji su razvedeni, brat i sestra su izvan zemlje, najmlađa je sestra sa majkom. Nema kontakte sa obitelji. Loša egzistencijalna situacija obitelji i odnos roditelja prema djeci, utjecala je na njegovo školovanje u smislu lošijih rezultata, a u srednjoj školi prekida školovanja. U dobi od 14 godina prvi put je liječen na psihijatriji, nakon pokušaja suicida i fizičkog obračuna sa ocem. Na nekoliko mjeseci završio je u popravnom domu. Po povratku se vratio kući i sa ocem uspostavljao bolji odnos. U dobi od 17 godina postao je otac sa djevojčicom (13) koju je upoznao preko FB. Živjeli su 2 godine zajedno. Nikada nije imao nikakav odnos sa djetetom. Unatrag nekoliko godina živio je sam u bakinoj kući (neadekvatni uvjeti za život) u koje vrijeme je bio korisnik socijalnih mjera. Radna aktivnost nema kontinuitet. Mijenja poslove na kojima radi po nekoliko mjeseci, mijenja mjesta boravka. Nema prijatelja, nema bliskih niti emocionalnih odnosa, nije integriran u zajednicu. Radi kaznenih djela nasilnog ponašanja i prijetnji bio je u forenzičnom ambulantnom tretmanu (prema njegovim navodima 3 godine).
8.3. Prema podacima dobivenim od okrivljenika i podacima u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji može se zaključiti da je okrivljenik osoba urednog duševnog razvitka. 8.4. Okrivljenik pokazuje karakterološke specifičnosti: plitke i površne emocionalne reakcije, impluzivnost, neposluh, sklonost riziku i rizičnim ponašanjima, agresivnost, konzumaciju sredstava ovisnosti, recidivizam u činjenju kaznenih djela.
8.5. Sve navedeno ukazuje na postojanje Poremećaja ličnosti F60, koji se ne može pobliže definirati( postoje elementi emocionalno nezrelog, disocijalnog, shizotipnog poremećaja).
8.6. Tijekom života okrivljenik je pokazivao tendenciju konzumacije psihoaktivnih tvari (kanabisa, MDMA i alkohola) o čemu se doznaje od okrivljenika, ali i iz dostupne medicinske dokumentacije u kojoj su evidentirane dijagnoze Štetne uporabe alkohola i Štetne uporabe kanabisa, koje se dvije dijagnoze mogu povesti pod dijagnozu Politoksikomanija F19.1.
8.7. Tijekom zadnjih godina okrivljenik je bio u psihijatrijskom tretmanu u KBC Osijek (dokumentaciji prileže 2 psihijatrijska nalaza ambulantnih kontrola), nakon čega je bio hospitaliziran u bolnici Sv. Rafaj. O prvim psihičkim smetnjama saznaje se od okrivljenika, a iste datiraju od 14. godine na dalje. Saznaje se i o suicidalnim pokušajima kao i agresivnim ponašanjima. Tijekom višemjesečnih hospitalizacijaokrivljenik je bio observiran i dijagnostički definiran. Dijagnosticirana je Nespecificirana neorganska psihoza (F29).
8.8. Nespecificirana neorganska psihoza F29 – neorganski nespecifični psihotični poremećaji, su, kako i sam naziv govori, neorganski, dakle isključene su organske promjene moždanog tkiva i promjene izazvane djelovanjem psihoaktivnih tvari, uključujući ilegalne droge. Poremećaji iz ove skupine su nespecifični budući da njihovi simptomi nisu psihotični simptomi specifični za shizofreniju i sumanuta stanja (koji su inače jasno definirani psihotični poremećaji). Psihotični u nazivu poremećaja označava da je izgubljena veza s realitetom (stvarnošću), što rezultira neugodnim subjektivnim doživljajima i ometa normalno svakodnevno funkcioniranje. Ova se dijagnoza najčešće postavlja na početku bolesti iz spektra psihotičnih poremećaja koja ne zadovoljava kriterije shizofrene, shizoafektivne ili paranoidne psihoze.
8.9. Iako aktualno okrivljenikova psihopatologija nije jasno i nedvojbeno psihotične razine (s obzirom da je tijekom vještačenja okrivljenik pod utjecajem diferentne terapije), produkcija psihopatoloških doživljavanja je nespecifična, rubno je psihotična (trostruka ličnost, slušne halucinacije, vidne halucinacije – vidi točkice, miševe, a najstrašnije mu je kada vidi siluete ljudi koji nemaju lice, a imaju oči koje sjaje). Navodna suicidalnost (da se izreže žiletom, a to mu je navodno rekao odvjetnik da kaže) ne doima realna (iz osnova poremećaja volje/nagona/raspoloženja), već manipulativna, iako se ne može sa sigurnošću isključiti takav pokušaj radi okrivljenikove impluzivnosti.
8.10. Iz iskaza oštećene u postupku saznaje se o ponašanju okrivljenika u inkriminiranom periodu: psihofizičkom maltretiranju, svađama, o konzumaciji alkohola. U inkriminiranom periodu nema objektivnih dokaza da je okrivljenik bio pod utjecajem sredstava ovisnosti. O konzumaciji se doznaje iz iskaza okrivljenika i oštećenice. Oštećena je izjavila da je okrivljenik uzimao lijek Helex (sli ne i ostalu terapiju). I sam okrivljenik je izjavio da u to vrijeme nije uzimao preporučenu terapiju kod otpusta sa liječenja. Zbog navedenih podataka izvršen je uvid u e-karton HZZO-a za osiguranika VR. Iz ovog izvora je razvidno da je okrivljeniku zadnji put bila propisana terapija antipsihotikom dana 23. siječnja 2024. (Leponex, Aripriprazol). U vremenu od 08. travnja 2024. do 13. svibnja 2024 . bili su propisivani lijekovi Helex, Brintellix, Akineton).
8.11. U inkriminiranom razdoblju okrivljenik nije uzimao antipsihotičnu terapiju, radi čega je njegova duševna bolest bila u akutnoj fazi, odnosno okrivljenik je bio psihotičan, zbog psihopatoloških doživljavanja izvan realiteta. Sve navedeno upućuje na zaključak da je okrivljenik VR u vrijeme učina kaznenog djela za koja se sumnjiči bio isključenih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom, odnosno da je kaznena djela počinio u stanju neubrojivosti.
8.12. S obzirom na dosadašnje okrivljenikovo funkcioniranje i recidivizam u činjenju kaznenih djela sa obilježjima agresivnosti i nasilja, kod okrivljenika postoji visok rizik da bi mogao počiniti slično pa i teže kazneno djelo iz osnove psihičke bolesti. Zbog navedenog indicirano je psihijatrijsko liječenje u ustanovi zatvorenog tipa prema čl. 51. ZZODS-a.
8.13. Iz zaključka proizlazi da je VR osoba urednog društvenog razvitka. Strukturalna karakteristike ličnosti zadovoljavaju kriterije za postavljanje dijagnoze Poremećaja ličnosti F 60. okrivljenik je povremeni konzument više sredstava ovisnosti (droge i alkohola) što se može dijagnosticirati kao štetna zlouporaba psihoaktivnih supstanci (F19.1). Okrivljenik boluje od Nespecificirane neorganske psihoze (F29) radi koje je u vrijeme tempore criminis bio psihotičan (akutno pogoršanje bolesti). In tempore criminis okrivljenikove sposobnosti da shvati značenje svojih postupaka i da vlada svojom voljom bile su isključene. Okrivljenik je bio neubrojiv. Postoji visok rizik od učina sličnih kaznenih djela, ako i rizik od učina težeg kaznenog djela zbog čega se preporuča psihijatrijsko liječenje prema čl. 51. ZZODS-a, odnosno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Okrivljenik je raspravno sposoban.
9. Iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. specijalista sudske medicine Dražena Cuculića, dr. med. (list201-292 spisa) proizlazi da se isti temelji na uvidu u spis i priloženoj medicinskoj dokumentaciji za oštećenu.
9.1. Spisu na listu 12 prileži medicinska dokumentacija odnosno preslika nalaza lista A za doktore medicine Tim1 zavoda za hitnu medicinu PGŽ od 20. svibnja 2024., povodom pregleda sačinjenog u policijskoj postaji Opatija u nenaznačeno vrijeme pregleda (nalaz napisan ručno). Parametri u vrijeme pregleda: frekvencija disanja 15/min., RR 110/70 mmHg, puls 105/min., Spo2 98%. Na anatomskoj shemi mehanizma ozljede nema nikakvih naznaka ozljeda na dijelovima tijela. U rubrici Anamneze ručno je upisano: "Prije 3-4 dana muškarac je udario rukama. Udarci i po glavi, lijevo još uvijek bol u području mandibularnog zgloba. Vrtoglavice par dana, mučninu povraćanje negira. Svijest gubila na trenutak pri gušenju. Nije prvi puta da se nasilje dogodilo. Blizak, zajedno žive. U rubrici Ostala stanja/nalazi je ručno upisano: Glava – na dodir bolno desno čelo iznad uha, bolnost pri govoru, žvakanju u zglobu; Prsni koš – kontuzija lijeve dojke III kvadrant oko 1 cm, desna noga – kontuzija proksimalni lateralni dio bedra oko 5 cm, kontuzije potkoljenice, ruke – kontuzija lijeve nadlaktice. Sada trenutno negira vrtoglavice. Blagi bolovi na pritisak. (Nečitko) b.o. ostalo. Masnice lateralno obostrano na vratu prošle. Dijagnoza: ozljede (kontuzije) nanesene šakama, Kontuzija glave, Kontuzija vrata, Kontuzija natkoljenice, ruke, dojke.
9.2. Na listu 3 posebnog izvješća PP Opatija upisana je napomena: Od strane kriminalističkog tehničara PU PG dana 20.05.2024. godine u prostorijama PP Opatija fotografirane su vidljive ozljede na tijelu oštećene TR, te ćemo vam naknadno dostaviti fotografije ozljeda.
9.3. Temeljem uvida u spis i priloženu medicinsku dokumentaciju TR, u vrijeme predmetnog događaja stare 27 godina, utvrdi se da su pri pregledu imenovane od strane liječnika ZZHM u Policijskoj postaji Opatija dana 20. 05. 2024. u nalazu upisane dijagnoze: kontuzija glave, kontuzija vrata, kontuzija natkoljenice, kontuzija ruke i kontuzija dojke.
9.4. U ručno ispisanom nalazu su nedostatni opisi ozljeda, s obzirom na oblik, boju i veličinu, pa nije moguće sa sigurnošću zaključivati o načinu i vremenu njihovog nastanka. Iz priležeće dokumentacije proizlazi da su vidljive ozljede na tijelu oštećenice TR istog dana fotografirane u službenim prostorijama PP Opatija, koje nisu priložene u spis.
9.5. Zbog svega navedenog, nije moguće odgovoriti na upit o uzročno posljedičnoj vezi inkriminiranog događaja i ozljeda oštećene, osim da se sve navedene kontuzije kao radnu dijagnozu pravno kvalificira i pojedinačno i u njihovom ukupnom zbiru kao tjelesnu ozljedu (lake naravi).
9.6. Ispitan na raspravi vještak je iskazao kako ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja od 14. listopada 2024. godine, zaprimljenog u spis 15. listopada 2024. (list 201-202 spisa). Na upit branitelja vještak je naveo kako na poseban upit vezano za iskaz svjedokinje KR da je primijetila na bedru oštećene krvni podljev promjera 3 cm odgovara da mu je iz danas predočene fotodokumentacije očevida sačinjene 20. 5. 2024. u prostorijama PP Opatija na fotografijama označenim kao F 8, 9 i 10 vidljiv krvni podljev na granici srednje i gornje trećine desne natkoljenice odnosno bedra uz mjernu traku prema kojoj bi navedeni krvni podljev bio i nešto većih dimenzija od 3 cm. Obzirom da je u fotodokumentaciji na službenim fotografijama uz mjernu traku prikazana ozljeda na lijevoj nadlaktici zatim ozljeda desne nadlaktice, ozljeda desne natkoljenice i ozljeda na lijevoj dojci što se tiče njihovog izgleda govoreći o boji radi se o krvnim podljevima čija je zajedničko obilježje da se ne radi svježim krvnim podljevima. Budući da krvni podljev kao nespecifična mehanička ozljeda tijekom proteka vremena od trenutka nastanka mijenja boju pa u prvim danima može biti tamnoljubičaste boje zatim vremenom resorbira pa može biti i plavičasti, a nakon toga zelenkasti da bi po prilici nakon 10-ak dana mogao biti i žućkaste boje, a nakon 2 tjedan se praktički više i ne vidi. S obzirom da na tijelu oštećene na fotografijama imamo vidljive krvne podljeve različite boje u tonu od plavo ljubičastog do žućkaste boje moguće je zaključiti da su krvni podljevi nastajali u različita vremena. Njihova starost bi mogla biti između 3-10 dana. Tako da npr. veći krvni podljev na desnom bedru odnosno natkoljenici ima izgled i boju za krvni podljev koji je mogao nastati otprilike 3-5 dana prije samog pregleda. Krvni podljev na lijevoj nadlaktici odgovarao bi vremenskom intervalu između 5-7 dana, krvni podljev na lijevoj dojci također 5-7 dana, dok bi krvni podljevi na desnoj nadlaktici mogli biti i stariji, između 7-10 dana. Na poseban upit branitelja da li je predmetni krvni podljev na desnoj natkoljenici mogao nastati udarcem o krevet napominje da je i ovaj krvni podljev kao i ostali krvni podljevi u fotodokumentaciji očevida nespecifična mehanička ozljeda pa uočeno govoreći svaki od ovih krvnih podljeva nastao je djelovanjem mehaničke sile nekog srednjeg ili slabijeg intenziteta. U obzir najčešće dolazi udarac tupotvrdim mehaničkim predmetom kao pogodno sredstvo za izazivanje krvnog podljeva, ali se kao mehanizam ne može isključiti niti mehanizam udarca nogom u neki fiksirani predmet. Na upit suda vještak je naveo kako kao pogodno sredstvo za izazivanje krvnog podljeva na desnoj natkoljenici u obzir dolazi i stisnuta šaka, obuvena noga, udarac laktom ili koljenom. Na upit branitelja vještak je naveo da što se tiče ozljeda na obje nadlaktice izgled i oblik krvnih podljeva ne bi ukazivao na udarac rukom na nekakav fiksirani mehanički predmet već prije udarac stisnutom šakom ili jačim pritiskom prstiju ruku što bi odgovaralo manjim krvim podljevima na desnoj nadlaktici. Na upit suda da li je kontuzija tjelesna ozljeda vještak je naveo da u kliničkom smislu kontuzija predstavlja ranu dijagnozu koja bi u slobodnom prijevodu označavala udarac u neki dio tijela. Međutim, u sudsko medicinskom smislu kao tjelesnu ozljedu uvažavamo samo nalaze i dijagnoze koje podrazumijevaju vidljivo oštećenje tjelesnog integriteta u obliku krvnog podljeva, oguljotine, rane nagnječine, rane razderotine, ili u najblažem obliku crvenila sa oteklinom kože. Budući da iz medicinske dokumentacija koja je priložena spisu ne proizlazi da je pri liječničkom pregledu niti za jednu ozljedu koja je vidljiva u fotodokumentaciji očevida liječnik nije u nalazu opisao ni njihovu boju ni oblik a niti naveo da se radi o krvnom podljevu uspoređujući taj nalaz sa ozljedama vidljivim u fotodokumentaciji proizlazi da je liječnik postavljao dijagnozu kontuzije na svim anatomskim dijelovima tijela, a na kojima je iz fotodokumentacije očevida vidljivo da se radilo o krvnim podljevima. Temeljem svih utvrđenih krvnih podljeva koji su vidljivi na fotografijama oštećene ostaje kvalifikacija koju je naveo u mišljenju da se svaki od ovih krvnih podljeva sam za sebe, a i u njihovom ukupnom zbiru kvalificira kao tjelesna ozljeda (lake naravi). Na upit branitelja da li su ozljede na rukama mogle nastati okretanjem u nekakvom prostoru naveo je da su ruke najpokretljiviji dio tijela te nije isključeno da je do određenih ozljeda moglo nastati i na taj način. Ne može utvrditi precizno kojim bi mehaničkim predmetom mogle nastati tjelesne ozljede iz dokumentacije niti mehanizam nastanka tih ozljeda.
10. Iz fotodokumentacije PU PG Rijeka, Sektora kriminalističke policije (list 216-227 spisa) vidljivo je da su dana 20. svibnja 2024. godine u prostorijama PP Opatija fotografirane povrede na TR.
11. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika (list 75-101 spisa) proizlazi da je okrivljenik u Specijalnoj bolnici za psihijatriju palijativnu skrb Sv. Rafael Strmac bio hospitalno liječen u razdoblju od 14. prosinca 2022. do 05. travnja 2023. gdje je premješten iz KBC Osijek gdje je liječen od 06. prosinca 2022. do 14. prosinca 2022. pod slikom nediferencirane psihoze, poremećaja ličnosti, zlouporabe marihuane. Potom je liječen od 31. srpnja 2023. do 26. listopada 2023. – sa liječenja otpušten pod dg: F29 Nespecificirana neorganska psihoza, F60 Specifični poremećaji ličnosti, F12.1 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem kanabinoida, F19.1 Duševni poremećaji i poremećaj ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga ili uzimanjem ostalih tvari, F10.1 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom.
12. Okrivljenik se kad je ispitivan u svojstvu osumnjičenika branio šutnjom dok je iznoseći obranu na raspravi iskazao da nije bilo tako kako piše u optužnici. Naime, kada je vidio da oštećena nije dobro u glavi htio je otići iz [adresa], a ona je počela histerizirati i postala je nasilna. Vikala je, lupala sebe te lupala o pod. Nakon toga mu je otuđila sve stvari i zaključala se u sobu. Njegova reakcija je bila ta da je počeo konzumirati alkohol da se isključi iz konverzacije i druženja sa njom. To je sve bio njegov obrambeni mehanizam. Prijetila je da će ga uništiti ako je ostavi, govorila da su je svi napustili te da ću je i on napustiti. Jednom je bila nestala odnosno pobjegla je i ostavila papir na kojem je pisalo da joj je dosta svega. Našao ju je na autobusnoj stanici gdje mu je opet rekla da će ga uništiti jer ne igra po njenim pravilima. Zbog toga je počeo piti Helex i alkohol. Bila je manična i prema sebi i prema njemu. Na upit suca okrivljenik je naveo da se ovo počelo dešavati dva tjedna nakon što je došao u [adresa]. Na upit branitelja okrivljenik je naveo da je odnos njega i oštećene bio više platonski. Nisu bili u ljubavnoj vezi. Upoznali su se u psihijatrijskoj bolnici Sveti Rafael Strmac. On je bio tamo 4 mjeseca zbog svoje duševne bolesti. Oštećena je tamo bila zbog liječenja od ovisnosti o speedu i problematične bivše veze u kojoj ju je dečko tormentirao i zbog svoje duševne bolesti. Znao je konzumirati alkohol u količinama od kojih bi znao pasti u nesvijest, 2 l pive, nešto malo rakije i litra vina. To je znao konzumirati kroz dan ili dva. Alkohol je miješao sa Helexom. Oštećenu nije prisiljavao da konzumira alkohol, ona je dobrovoljno konzumirala alkohol. Oštećena nije uzimala svoje lijekove unatoč tome što su joj bili propisani već je uzimala njegov Helex koji je morao od nje skrivati jer ga je zloupotrebljavala. Koliko se sjeća ništa joj pogrdno nije govorio niti je fizički ozljeđivao. Zna da je imala propisanu tešku farmakoterapiju i to Aripriprazol, Diazepam te nije siguran da li i Moditen. Bilo je više lijekova, ali ne zna im ime. Na upit suca okrivljenik je naveo da je pokušao otići od nje, ali je ona počela bučiti odnosno vikati pa ga je bilo strah, a i bio je u alkoholiziranom stanju, pa da je zvao policiju onda bi i njega priveli. Htio je zvati hitnu na što ga je ona molila da to ne radi. Prijetila je da će se ubiti Ketaminom, to je stabilizator za konje.
13. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka po stavu ovoga suda dokazano je da je okrivljenik počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, u vezi čl. 51., sve u vezi čl. 24. KZ/11.
14. U postupku nije bilo sporno da su se okrivljenik i oštećenica TR upoznali u Psihijatrijskoj bolnici „Sv. Rafael“ Strmac gdje su oboje bili na liječenju. Nije sporno ni da je okrivljenik krajem travnja 2024. iz Slavonije došao kod oštećenice te da su se po njegovom dolasku zajedno uselili u kuću bake od oštećenice KR u [adresa] gdje su zajedno živjeli od kraja travnja 2024. do 17. svibnja 2024. Nije sporno ni da su oštećenici TR **.**.2024. evidentirane ozljede (kontuzije) glave, vrata, natkoljenice, ruke i dojke. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz iskaza oštećenice TR, foto dokumentacije očevida, nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka prof. dr. sc. Dražena Cuculića, iskaza saslušanih svjedoka KR i DR, a ne spori to ni okrivljenik u svojoj obrani.
15. Sporno je bilo je li okrivljenik počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela za koja se optužnicom tereti s obzirom da okrivljenik negira učin optuženih protupravnih djela u bitnom se braneći da sa oštećenicom nije bio u ljubavnoj vezi, da oštećena nije bila dobro u glavi zbog čega ju je htio napustiti na što je oštećena počela histerizirati i biti nasilna na način da je vikala, lupala sebe te lupala o pod, prijetila mu, nije uzimala lijekove koji su joj bili propisani, a imala je propisanu tešku terapiju, već je uzimala i zloupotrebljavala njegov Helex pa je on počeo konzumirati alkohol u količinama od kojih bi pao u nesvijest zajedno s Helexom. Kako se okrivljenik, između ostalog, tereti i za učin protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, bilo je potrebno utvrditi postoji li uzročno posljedična veza između optuženog postupanja okrivljenika i ozljeda koje je zadobila oštećenica s obzirom da okrivljenik iskazuje o samoozljeđivanju od strane oštećenice, a s obzirom na pravnu kvalifikaciju optuženih kaznenih djela, bilo je potrebno utvrditi i prirodu odnosa oštećenice i okrivljenika s obzirom da okrivljenik negira da su bili u ljubavnoj vezi.
16. Oštećenica TR tereti okrivljenika za učin svih optuženih protupravnih djela iskazujući o okrivljenikovoj agresivnosti koja je započela od njegovog dolaska u [adresa] krajem travnja 2024. i koja je trajala do 17. svibnja 2024., a koja agresivnost je prvo započela vrijeđanjem na način da ju je okrivljenik nazivao ružnom i grbavom, ružnom prljavom kurvom, da bi potom krenulo fizičko napadanje na način da ju je udarao šakama po glavi i tijelu, čupao za kosu, gušio, prisiljavao na konzumaciju alkohola kao i o drugim vidovima psihičkog i fizičkog maltretiranja od strane okrivljenika (ubadanje vadičepom, traženje da pojede cigarete), prijetnjama da će ju ubiti, počupati joj zube, rastaviti vilicu, iskopati oči, polomiti ruke i noge, jesti joj mozak, a koje postupanje okrivljenika je kod nje izazivalo strah i bespomoćnost. Tvrdi da se to događalo svaki drugi, treći dan odnosno otprilike dva, tri puta tjedno. Dana 17. svibnja 2024. istukao ju je, ona je rekla da se više neće viđati i da svatko ode svojim putem, on je otišao na posao i tog je dana njena nona KR uočila ozljede na njoj te je sve što se događalo prijavila policiji i od tada ona i okrivljenik nemaju nikakav kontakt.
17. Svjedok KR iskazivala je o saznanjima za ljubavnu vezu svoje unuke TR i okrivljenika, njegovom dolasku k TR i njihovom zajedničkom useljenju u njenu kuću u [adresa]. Iskazala je kako osobno nije uočila nikakva ružna ponašanja od strane okrivljenika prema TR, već da joj se oštećenica, nakon što ju je upitala za modrice koje je na njoj uočila, povjerila da joj ih je nanio okrivljenik te joj se pojadala da mu je dan prije kupila krive cigarete radi čega se je on naljutio te ju tjerao da potrpa u usta sve te cigarete što ona nije učinila i da su se posvađali. Ispričala joj je i da ju je znao gušiti, pokrivati joj usta, udarati i to najviše zatvorenom šakom i to u predio kosti koji je čvrst i da bi je tako udarao gotovo svakodnevno. Iskazala je također i da, prije nego je upoznala okrivljenika, na svojoj unuci modrice nije uočila.
18. Svjedok DR, liječnik-psihijatar oštećenice TR kod kojeg odlazi unatrag godinu dana, iskazao je da je okrivljenika upoznao kao dečka svoje pacijentice TR s obzirom da je jednom k njemu došla s njime u pratnji i gdje su mu zajedno pričali kako su se upoznali i zaljubili u psihijatrijskoj bolnici. Istaknuo je kako mu je TR na tom pregledu bila drugačija, napetija nego inače. Izrazio joj je sumnju u odnos nje i okrivljenika jer je imala karakteristično ponašanje koje se javlja i kod žrtava nasilja, a kako ju zna od ranije zna da se nije tako ponašala. To je naslućivao iz njezina držanja i ponašanja, nije primijetio ozljede na njoj. Ona mu ništa u tom smislu nije verbalizirala tada, čak je i na njegov upit negirala nasilje te mu je tek naknadno, nakon pokretanja ovog postupka, rekla da je bilo nasilja i to verbalnog i fizičkog od strane okrivljenika spram nje. TR mu je djelovala stabilno u odnosu na svoju psihičku bolest od koje se liječi odnosno nije iskazivala simptome teže duševne smetnje zbog kojih dolazi k njemu na kontrole već je iskazivala simptome anksioznosti koju su prisutni kod svih psihičkih bolesti, ali i kod zdravih ljudi izloženih stresu, ali su karakteristični kod osoba izloženih zlostavljanju.
19. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze oštećenice TR te svjedoka KR i DR. Naime, oštećenica TR iskazivala je dosljedno u tijeku cijelog postupka da je sa okrivljenikom započela ljubavnu vezu prvo na daljinu, nakon što su se upoznali u psihijatrijskoj bolnici, da bi krajem travnja 2024. on došao k njoj i počeli su živjeti zajedno u kući u [adresa] te tereteći ga za verbalno i fizičko nasilje i prijetnje koji su započeli njegovim dolaskom krajem travnja 2024. Sud ne nalazi razlog zašto bi oštećenica TR bezrazložno teretila okrivljenika za nasilničko ponašanje, a njezin je iskaz, kao i činjenica da su oštećenica i okrivljenik bili u ljubavnoj vezi, potkrijepljen i iskazom njene bake KR koja je iskazivala o ljubavnoj vezi svoje unuke i okrivljenika, koja je uočila ozljede na oštećenoj i kojoj se oštećena povjerila da joj ih je nanio okrivljenik dok ranije, prije nego je upoznala okrivljenika, na unuci takvih ozljeda nije uočila. Nadalje, svjedok DR, liječnik oštećenice iskazivao je o svojim opažanjima odnosno uočenim promjenama na oštećenici na pregledu na kojem mu je okrivljenika predstavila kao svojeg dečka, a kojih promjena ranije nije bilo, a koje su mu ukazivale na moguću izloženost oštećenice nasilju dok mu je po pitanju psihičke bolesti od koje boluje oštećenica tada djelovala stabilno. Iskazima ovih svjedoka, koji iskazi u potpunosti potkrjepljuju iskaz oštećenice da je bila sa okrivljenikom u ljubavnoj vezi, da ranije nisu na njoj primijetili ozljeda niti specifičnih promjena u ponašanju, sud nije imao razlog posumnjati u vjerodostojnost iskaza oštećene te ga kao takvog u potpunosti prihvaća. Time je obeskrijepljena obrana okrivljenika, očito usmjerena na otklanjanje od sebe kaznene odgovornosti, da on i oštećenica nisu bili u ljubavnoj vezi i da si je oštećenica ozljede sama nanijela jer za to nema nikakvih dokaza, a nije životno ni uvjerljivo da bi se okrivljenik i oštećenica zajedno uselili u kuću njezine bake niti bi ga oštećenica obitelji i svom liječniku predstavila kao dečka da priroda njihovog odnosa nije bila ljubavna iz čega nedvojbeno proizlazi da su okrivljenik i oštećenica bili u odnosu bliskih osoba.
20. Provedenim sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno je da su pri pregledu oštećene TR od strane liječnika ZZHM u Policijskoj postaji Opatija dana 20. svibnja 2024. u nalazu upisane dijagnoze: kontuzija glave, kontuzija vrata, kontuzija natkoljenice, kontuzija ruke i kontuzija dojke. Sve navedene kontuzije kao radnu dijagnozu vještak je pravno kvalificirao i pojedinačno i u njihovom ukupnom zbiru kao tjelesnu ozljedu (lake naravi). Obzirom da je u fotodokumentaciji na službenim fotografijama uz mjernu traku prikazana ozljeda na lijevoj nadlaktici zatim ozljeda desne nadlaktice, ozljeda desne natkoljenice i ozljeda na lijevoj dojci što se tiče njihovog izgleda govoreći o boji vještak je naveo da radi se o krvnim podljevima čija je zajedničko obilježje da se ne radi svježim krvnim podljevima. Njihova starost, s obzirom na boju, bi po mišljenju vještaka mogla biti između 3 do 10 dana. Krvni podljev na desnoj natkoljenici nastao je djelovanjem mehaničke sile nekog srednjeg ili slabijeg intenziteta, a u obzir najčešće dolazi udarac tupotvrdim mehaničkim predmetom kao pogodno sredstvo za izazivanje krvnog podljeva, ali se kao mehanizam ne može isključiti niti mehanizam udarca nogom u neki fiksirani predmet. Kao pogodno sredstvo za izazivanje krvnog podljeva na desnoj natkoljenici u obzir dolazi i stisnuta šaka, obuvena noga, udarac laktom ili koljenom. Što se tiče ozljeda na obje nadlaktice izgled i oblik krvnih podljeva ne bi ukazivao na udarac rukom na nekakav fiksirani mehanički predmet već prije udarac stisnutom šakom ili jačim pritiskom prstiju ruku što bi odgovaralo manjim krvim podljevima na desnoj nadlaktici. U kliničkom smislu kontuzija predstavlja ranu dijagnozu koja bi u slobodnom prijevodu označavala udarac u neki dio tijela. Međutim, u sudsko medicinskom smislu kao tjelesnu ozljedu uvažavaju se samo nalazi i dijagnoze koje podrazumijevaju vidljivo oštećenje tjelesnog integriteta. Uspoređujući nalaz oštećene sa ozljedama vidljivim u fotodokumentaciji proizlazi da je liječnik postavljao dijagnozu kontuzije na svim anatomskim dijelovima tijela na kojima je iz fotodokumentacije očevida vidljivo da se radilo o krvnim podljevima. Temeljem svih utvrđenih krvnih podljeva koji su vidljivi na fotografijama oštećene ostaje kvalifikacija koju je naveo u mišljenju da se svaki od ovih krvnih podljeva sam za sebe, a i u njihovom ukupnom zbiru kvalificira kao tjelesna ozljeda (lake naravi). Ruke su najpokretljiviji dio tijela te nije isključeno da je do određenih ozljeda moglo nastati i na taj način. Ne može utvrditi precizno kojim bi mehaničkim predmetom mogle nastati tjelesne ozljede iz dokumentacije niti mehanizam nastanka tih ozljeda.
21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista sudske medicine prof. dr. sc. Dražena Cuculića, dr. med. smatrajući isti izrađenim u skladu s pravilima struke s obzirom da se temelji na medicinskoj dokumentaciji oštećenice i foto dokumentaciji kojom su evidentirane ozljede oštećenice, a vještak je na sva dodatna pitanja prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odgovorio te valjano argumentirao.
22. Također sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. specijaliste s područja psihijatrije Klementine Ružić, dr. med. smatrajući isti izrađenim u skladu s pravilima struke s obzirom da se temelji na medicinskoj dokumentaciji i psihijatrijskom pregledu okrivljenika, a na koji stranke nisu imale primjedbi niti su tražile usmeno ispitivanje vještaka.
23. S obzirom na rezultate provedenog sudskomedicinskog vještačenja, kojim je utvrđeno da su ozljede evidentirane kod oštećenice mogle nastati udarcima zatvorenom šakom po tijelu odnosno upravo na način kako je postupanje okrivljenika opisivala oštećena TR, to sud smatra, neovisno od činjenice što vještak nije apsolutno isključio mogućnost da su određene ozljede kod oštećenice mogle nastati i okretanjem u prostoru te udarcem u neki fiksirani predmet, a uzimajući u obzir i da svjedok KR nikada ranije nije na oštećenici primijetila ozljede sve do dolaska okrivljenika, a što bi zasigurno uočila da je riječ o osobi sklonoj samo ozljeđivanju kao i opažanje svjedoka DR koji, iako nije uočio ozljede na oštećenoj, uočio je promjene u ponašanju nakon dolaska okrivljenika k njoj svojstvene ljudima koji su izloženi nasilju, da su ozljede koje je zadobila oštećenica nanesene upravo od strane okrivljenika udarcima u njeno tijelo zatvorenom šakom. Toj činjenici govori u prilog i različito vrijeme nastanka ozljeda kod oštećenice, a što je u skladu s iskazom oštećenice da je dva tri puta tjedno trpjela okrivljenikovo fizičko nasilje, na što upravo upućuju ozljede koje imaju različito vrijeme nastanka.
24. Stoga je, temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze i to svaki zasebno te u njihovoj ukupnosti, a osobito iskaz oštećenice TR koji je potkrijepljen te suglasan sa pročitanom i pregledanom dokumentacijom te iskazima svjedoka KR i DR kao i rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da su kod oštećene 20. svibnja 2024. utvrđene tjelesne ozljede u vidu krvnih podljeva starosti između 3-10 dana na različitim dijelovima tijela, da su ti krvni podljevi mogli nastati udarcem zatvorenom šakom o čemu je iskazivala oštećena te rezultatima provedeno psihijatrijskog vještačenja utvrđeno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bolovao od nespecificirane neorganske psihoze i stanja psihotičnosti zbog kojeg nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom verbalnim i fizičkim nasiljem spram oštećenice TR s kojom je bio u ljubavnoj vezi počev od kraja travnja 2024. od kad su započeli zajednički život teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega je ona osjećala strah i time ju doveo u ponižavajući položaj. Nadalje, utvrđeno je i da joj je takvim svojim postupanjem nanio i tjelesne ozljede u vidu krvnih podljeva citiranih u izreci presude kao i prijetio joj smrću inkriminiranim riječima prijetnje citiranim u izreci presude.
25. Inkriminirano postupanje okrivljenika gdje grubo vrijeđa i fizički napada oštećenicu SR bilo je učestali obrazac njegova ponašanja s obzirom da se od kraja travnja 2024. pa do 17. svibnja 2024. ponavljao više puta tjedno na bitno istovjetan način, a za posljedicu je imalo da je oštećenica TR osjećala strah i bespomoćnost. Sve navedeno je u konkretnom slučaju, s obzirom na iskazanu grubost, učestalost, bezobzirnost i agresivnost postupanja po mišljenju suda ušlo u sferu kažnjivog ponašanja jer nije riječ o jednom izoliranom događaju već ustaljenom obrascu ponašanja okrivljenika prema oštećenoj. Stoga nema dvojbe da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom kada je, svjestan nedopuštenosti svog ponašanja postupao na način naveden u toč. 1. izreke presude.
26. U pogledu kaznenog djela prijetnje iz toč. 2. izreke presude valja reći da su upućene riječi prijetnje, kako po svom sadržaju tako i okolnostima u kojima su iznesene (učestalo verbalno i fizičko nasilje), po mišljenju suda podobne da izazovu strah što su prema iskazu oštećene i izazvale. Sud je mišljenja da je riječ o zasebnom kaznenom djelu koje nije obuhvaćeno kaznenim djelom nasilja u obitelji s obzirom da je prema iskazu oštećene okrivljenik prvo započeo s vrijeđanjem i fizičkim napadanjem krajem travnja 2024., da bi tijekom svibnja 2024. uslijedile prijetnje smrću, a što je sve kulminiralo 17. svibnja 2024. kada ju je fizički napao i kada je odlučila prekinuti vezu.
27. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je okrivljenik počinio protupravna djela opisana u izreci presude kojim protupravnim djelima je u ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela stavljenih mu na teret optužnicom.
28. Kako je, prema mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof. dr. sc. Klementine Ružić u vrijeme ostvarenja obilježja tih kaznenih djela okrivljenik bio neubrojiv odnosno nije bio u mogućnosti razumjeti prirodu djela za koje se tereti niti upravljati svojom voljom ni postupcima te se ne može isključiti opasnost od počinjenja istovrsnog ili nekog drugog težeg kaznenog djela zbog čega je nužan nastavak hospitalnog tretmana, slijedom navedenog, a temeljem u izreci navedenih zakonskih odredbi, okrivljeniku je određeno prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest (6) mjeseci.
29. Budući da je okrivljenik nezaposlen i bez prihoda, na temelju čl. 148. st. 6 ZKP/08 u cijelosti je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka smatrajući da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
U Rijeci, 19. studenog 2024.
Sudac:
Božica Čubranić Petričec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Dna:
-ODO u Rijeci
-okrivlj. Kputem Zatvora u Rijeci
-branitelj I. Primorac, odvjetnik iz Rijeke
-ošteć. TRpo pravom.
