Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-571/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog AŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-122/2016-70 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AŽ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi AŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženom AŽ podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 79,64 eura, troškova za vještaka u iznosu 2.025,00 eura i paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 2.204,64 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je optuženi AŽ putem branitelja Franje Šebijana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-660/2024 od 16. kolovoza 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi prigovara da iz pobijane presude nije jasno koji je Zakon o zaštiti na radu i Pravilnik o zaštiti na radu bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, odnosno da u činjeničnom opisu nisu precizno navedeni zakonski i podzakonski akti koji su navodno povrijeđeni, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

7. Točan je žalbeni navod da je kazneno djelo iz čl. 215. KZ/11 kazneno djelo tzv. blanketne prirode, odnosno da zakonsko biće ovoga kaznenog djela ima blanketno svojstvo, što je i istaknuto u činjeničnom opisu predmetnog delikta za koji je optuženik proglašen krivim, budući da su u njemu precizirani blanketni propisi iz oblasti zaštite na radu koje je optuženik povrijedio. Istina, u činjeničnom supstratu djela nisu naznačeni brojevi Narodnih novina u kojima su Zakon o zaštiti na radu i Pravilnik o zaštiti na radu u šumarstvu objavljeni, međutim samo iz tog razloga izreka pobijane presude nije nejasna i nerazumljiva u mjeri da se ne bi mogla objektivno meritorno ispitati, tim više što je sud prvog stupnja u njezinom obrazloženju naznačio koji su to pozitivni propisi iz spomenutog zakonskog i podzakonskog akta bili na snazi u vrijeme počinjenja djela (točke 10. i 16.).

8. Optuženik nadalje drži da mu je povrijeđeno pravo na pravičnost suđenja koje uključuje dostatnost i relevantnost obrazloženja, što bi upućivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2.ZKP/08, iako se niti ovdje žalitelj izričito ne poziva na tu zakonsku odredbu. Suprotno tome ovaj žalbeni sud u ovom slučaju ne nalazi ni ovu bitnu proceduralnu povredu, budući da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri valjano, a to znači potpuno, određeno i jasno obrazložio sve odlučne činjenice koje se odnose na predmetnu inkriminaciju.

9. Iz razloga navedenih u prethodne dvije točke ovaj sud drugog stupnja nije prihvatio žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitujući osporenu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-24, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih postupovnih povreda na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

10. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi u bitnome ističe da je oštećeni radnik CŽ bio osposobljen za rad na siguran način za poslove sjekača drvnih sortimenata, da se angažirani vještak nije očitovao na iskaz svjedoka ZŽ, dipl. ing., koji je rekao da nije primijetio ništa što bi upućivalo na potrebu zaustavljanja proizvodnog procesa, da je isti svjedok izjavio da Hrvatske šume d.o.o. ne bi zaprimile robu da radovi nisu uredno obavljeni, zatim se opetovano poziva na svjedoka CŽ koji je opisao način na koji je odlomljena grana pala na njega, te konačno prigovara nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Ivana Martinića vezano za njegove zaključke oko ključnog pitanja tko je bio dužan na predmetnom privremenom radilištu sječe drveća postupiti u skladu s blanketnim propisima koji su naznačeni u činjeničnom opisu djela.

11. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiče konkretne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge, koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju, zbog čega ih je ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvatio. 11.1. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da su njegove primjedbe iz ove žalbene osnove koje se odnose na oštećenog radnika CŽ posve promašene, jer ozljeđivanje imenovanog radnika nije predmet konkretne optužbe i kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Isto tako optuženik se u ovom slučaju ne tereti da su predmetne poslove sjekača obavljali radnici koji nisu bili osposobljeni za rad na siguran način, već što nije osigurao da radnici osposobljeni za pravilan i siguran rad prije početka obaranja stabala obrade žilišta i ostave prijelomnice, pa je i u tom dijelu žalba optuženika irelevantna.

11.2. Što se tiče svjedoka ZŽ, revirnika, treba reći da je njegovo svjedočenje glede odlučnih činjenica suglasno demantirano iskazom svjedoka RŽ, inspektora rada i zaštita na radu, te nalazom i mišljenjem prof. dr. sc. Ivana Martinića, stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i zaštitu prirode, a kojim dokazima je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru, jer je riječ o stručnim osobama koje su relevantne činjenice utvrdili i o njima se jasno, decidirano i nedvosmisleno očitovali na temelju neposrednog očevida (svjedok RŽ), odnosno na temelju prikupljene materijalne dokumentacije, a posebice foto-elaborata očevida (spomenuti vještak).

11.3. Primjedba žalitelja da Hrvatske šume d.o.o. prema riječima revirnika ZŽ ne bi zaprimile robu da radovi nisu uredno obavljeni svodi se na paušalnu i neargumentiranu tvrdnju koja kao takva ništa bitnoga ne mijenja na stvari, a u konačnici ni na koji način niti ne utječe na opstojnost predmetnog kaznenog djela.

11.4. Na kraju valja odgovoriti žalitelju da ne postoje nikakve pravne diskrepancije u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno u samom obrazloženju osporene presude. Iz priložene materijalne dokumentacije, a samim time i iz stručne ekspertize angažiranog stalnog sudskog vještaka je posve jasno i očigledno da je zapisnikom o primopredaji konkretnog privremenog radilišta Ur.broj: KOR-2015/310 (list 51 spisa predmeta) trgovačko društvo Pergament d.o.o. od naručitelja radova Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Korenica, preuzelo izvođenje radova na sječi, izradi i vuči drvnih sortimenata u Šumskom odjelu 30a, Gospodarske jedinice Mrsinj, na području Općine Korenica, a da je zatim ugovorom o poslovnoj suradnji od 7. travnja 2015. (listovi 52 i 53 spisa predmeta) trgovačko društvo Pergament d.o.o. Bjelopolje izvođenje tih poslova povjerilo obrtu [obrt] u vlasništvu optuženog AŽ, koji se u čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. navedenog ugovora obvezao da će se ti radovi na sječi i vuči stabala izvršiti u skladu s pravilima struke, odnosno da se njegov obrt obvezuje osigurati obavljanje posla uz primjenu svih mjera zaštite na radu. Prema tome, suprotno stavu žalitelja, a kako to zaključuje i naprijed spomenuti vještak, trgovačko društvo Pergament d.o.o. Bjelopolje je na navedeni optuženikov obrt, zajedno s prenesenim izvođenjem predmetnih šumarskih poslova, prenijelo i obveze s osnova izvođenja radova u skladu s pravilima struke i pravilima zaštite na radu, jednako kao što su i Hrvatske šume d.o.o. ranije navedenim zapisnikom te iste obveze prenijele na trgovačko društvo Pergament d.o.o. Bjelopolje. U tom smislu nema nikakve dvojbe da je ispravan zaključak suda prvog stupnja da su sve inkriminirane obveze u konkretnom slučaju bile u nadležnosti krajnjeg izvoditelja predmetnih radova – obrta [obrt], odnosno njena vlasnika i, dakle, poslodavca – optuženog AŽ. Što pak se tiče žaliteljeve tvrdnje da spomenuto društvo nije moglo podizvoditelju, tj. optuženikovom obrtu, prenijeti inkriminirane obveze, valja primijetiti da je ovdje također riječ o proizvoljnoj i ničime potkrijepljenoj konstataciji koja kao takva ne dovodi u sumnju činjenične zaključke suda prvog stupnja koji se u izloženom kontekstu baziraju na stručnom mišljenju stalnog sudskog vještaka za šumarstvo.

11.5. S druge pak strane, sud prvog stupnja je na temelju opravdano prihvaćenog svjedočenja RŽ, inspektora rada i zaštite na radu, kao i stručne ekspertize vještaka prof. dr. sc. Ivana Martinića, ispravno zaključio da je optuženi AŽ u svojstvu poslodavca i vlasnika šumarskog obrt [obrt] šumskih sortimenata u konkretnom slučaju propustio privremeno radilište prijaviti inspekciji rada ovlaštenoj nadzirati provedbu propisa o zaštiti na radu, zatim osigurati prisustvo na radilištu osobe koja rukovodi radnim procesom i ima posebna ovlaštenja i odgovornosti u vezi s provođenjem propisa o zaštiti na radu i naposljetku osigurati da radnici osposobljeni za pravilan i siguran rad prije obaranja stabala obrade žilišta i ostave prijelomnice, čime je postupio protivno blanketnim propisima preciziranima u činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog djela, uslijed čega je došlo do višestrukih zaustava stabala koje su stvorile područja na kojima radnicima prijeti izravna opasnost po život i zdravlje, jer ta područja nisu bila obilježena kao sigurnosna zona, već je na njima nastavljen rad, no do ozljeđivanja radnika zahvaljujući slučaju nije došlo. Pri tome je optuženik, kako ispravno nalazi prvostupanjski sud, postupao sa svjesnim nehajem, čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu.,

11.6. Iz iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja također nije prihvaćena.

12. Budući da se optuženik ne žali zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je sud drugog stupnja pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st.1. t. 2. ZKP/08-24, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

13. Postupajući sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08-24 ovaj je žalbeni sud preispitao i odluku o uvjetnoj osudi, te je našao da je prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti preciziranih u točki 18. obrazloženja pobijane presude, dok otegotne okolnosti nije utvrdio, optuženiku izrekao primjerenu kaznenu sankciju u vidu uvjetne osude, pri čemu mu je kazna zatvora odmjerena u najmanjoj mjeri te kazne propisane za takvo kazneno djelo, dok mu je istodobno i vrijeme provjeravanja određeno u zakonskom minimumu, a sve u uvjerenju da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

14. Slijedom svega izloženog ovaj je sud drugog stupnja na temelju čl. 482. ZKP/08- 24 donio odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić

U zamjenu potpisao

Sudac

Tomislav Brđanović