Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-277/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja mlt. MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici KĆ, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Rijeka, Franje Čandeka 24b i 2. tužitelja TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lani Perčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženice VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sineli Štakić, odvjetnici u Rijeci, radi izmjene odluke o povjeravanju mlt. djeteta, i po protutužbi tužitelja mlt. MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici KĆ, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Rijeka, Franje Čandeka 24b, protiv tuženika TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lani Perčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. iz Rijeke, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika TĆ protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-472/2022-12 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika TĆ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-472/2022-12 od 9. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Tužitelj TĆ odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi sadržana u presudi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-3233/13 od 27. veljače 2014. (točka 1. i 3. izreke) i presudi Općinskog suda u Rijeci, posl. broj P Ob-161/2017 od 22. veljače 2019. (točka 1. izreke) u dijelu u kojem je odlučeno o povjeravanju mlt. MĆ na stanovanje/življenje majci VĆ, kao i u djelu kojim su određeni susreti i druženja između oca TĆ i mlt. MĆ na način da glasi:

Mlt. MĆ iz [adresa] , OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], će s majkom i ocem vrijeme provoditi naizmjenice po tjedan dana u kontinuitetu, počevši od petka u 18,00 sati do slijedećeg petka u 18,00 sati. U vrijeme predviđeno za početak boravka kod jednog roditelja taj će roditelj doći po mlt. ĆĆ kod onog roditelja kod kojeg je proveo prethodni tjedan. Tijekom srpnja i kolovoza mlt. MĆ će provoditi sa svakim od roditelja po dva tjedna u kontinuitetu, počevši od petka od 18,00 sati pa do petka koji slijedi nakon dva tjedna u 18,00 sati. U vrijeme predviđeno za početka boravka kod jednog roditelja taj će roditelj doći po mlt. ĆĆ kod onog roditelja kod kojeg je proveo prethodnih dva tjedna.

2. Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi sadržana u presudi Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-3233/13 od 27. 02.2014. (točka 2. izreke) u dijelu kojem je određeno da će otac doprinositi za uzdržavanje mlt. MĆ iznosom od 931,26 kn mjesečno te se uzdržavanje određuje na slijedeći način:

Svaki od roditelja snositi će troškove uzdržavanja mlt. MĆ u vrijeme koje mlt. ĆĆ provede s tim roditeljem.

3. Nalaže se tuženoj da će tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Usvaja se prijedlog 1. tužitelja mlt. MĆ za povećanjem mjesečnog iznosa uzdržavanja koji glasi:

Nalaže se tužitelju TĆ da za maloljetnog sina MĆ plaća uzdržavanje umjesto iznosa od 123,59 € / 931,26 kn / po ovosudnoj pravomoćnoj presudi posl. broj P – 3233/13 od 27.veljače 2014., od 05. svibnja 2022. iznos od 199,08 €, a od 01. srpnja 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti 223,46 € najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec na bankovni račun majke i z.z. VĆ, koji račun je 2. tužitelju ĐĆ poznat, s tim da je dospjele a neisplaćene iznose uzdržavanja od 05. svibnja 2022. kao dana utuženja do presuđenja 09. travnja 2024. dužan isplatiti odjednom u iznosu od 1.955,69 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana i to kako slijedi:

- na iznos od 75,49 € od 01.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.08.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.01.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.02.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 75,49 € od 01.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.08.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.09.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.10.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.12.2023. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.01.2024. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.02.2024. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.03.2024. pa do isplate,

- na iznos od 99,87 € od 01.04.2024. pa do isplate,

IV. Mijenja se ovosudna pravomoćna presuda posl. broj P Ob. 161/2017-65 od 22. veljače 2019. u točki I. stavku prvom izreke na način da sada glasi:

-osobni odnosi oca s djetetom realizirat će se svaki utorak i četvrtak od 18,00 do 20,00 sati.

Dodaje se tekst nakon šestog stavka koji glasi:

Realizacija osobnih odnosa za vrijeme praznika / blagdana koji je neradni dan ima prednost pred realizacijom osobnih odnosa vikendom koje dijete provodi kod jednog od roditelja.

U preostalom dijelu točka I. ostaje nepromijenjena.

III. Nalaže se tužitelju TĆ da u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka tuženoj VĆ na njezin bankovni račun u iznosu od 500,00 € , kao i troškove zastupanja posebne skrbnice maloljetnog MĆ u iznos od 400,00 €, koji iznos uplaćuje u korist računa prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske broj [broj bankovnog računa].“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj-protutuženik TĆ iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i njegov tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženica – protutužiteljica VĆ osporava osnovanost žalbenih navoda žalitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 2. tužitelja za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja utvrđene pravomoćnim presudama Općinskog suda u Rijeci, poslovni Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3233/13 od 27.2.2014., i poslovni broj P Ob- 161/2017 od 22.2.2019., u dijelu koji se odnosi na povjeravanje djeteta na način da dijete naizmjenično provodi sedam dana kod jednog roditelja, a sedam kod drugoga i da svaki roditelj snosi troškove uzdržavanja djeteta za vrijeme dok dijete provodi vrijeme kod njega, te da se izmjeni odluka u dijelu susreta i druženja djeteta s roditeljima za vrijeme ljetnih praznika, te protutužbeni zahtjev mlt. djeteta za povišenjem uzdržavanja i djelomičnom izmjenom odluke o osobnim odnosima s ocem tijekom tjedna.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Između stranaka nije sporno da je prema pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3233/13 od 27.2.2014. odlučeno da će mlt. ĆĆ živjeti s majkom i da je otac doprinositi za njegovo uzdržavanje mjesečni iznos od 9311,26 kn počevši od 27. veljače 2014. pa nadalje, te da će se susreti i druženja oca i sina održavati prema dogovoru roditelja, a najmanje dva puta tjedno i svaki drugi vikend. Nije sporno niti da je pravomoćnom presudom istog suda, poslovni broj P Ob-161/2017 od 22.2.2019. izmijenjen način određivanja susreta i druženja i određeno da će se oni održavati utorkom i četvrtkom od 16,00 -19,00 sati, svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki drugi državni blagdan koji je neradni dan od 10,00 sati prvog dana praznika do 18,00 sati zadnjeg dana praznika, a u neparne godine prvu polovicu zimskih školskih praznika u kontinuitetu od prvog dana u 10,00 sati do 19,00 sati zadnjeg dana, a parne godine drugu polovicu praznika, te tijekom ljetnih školskih praznika po 10 dana kod svakog roditelja, te su određeni telefonski kontakti s djetetom. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi u dijelu koji se odnosi na stanovanje djeteta i uzdržavanje, te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju i za povišenje uzdržavanja mlt. tužitelja zbog promijenjenih okolnosti.

8. Prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19

– dalje: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je mlt. ĆĆ u dobi od 13,5 godina i odličan je učenik 7. razreda osnovne škole, trenira košarku koju roditelji mjesečno plaćaju 30,00 EUR, te ima problema s alergijama i pretilošću. Živi s majkom, a s ocem redovito održava osobne odnose. Dječak je putem posebne skrbnice izrazio svoje mišljenje sukladno odredbi čl. 360. ObZ da stan u kojem živi s majkom smatra svojim domom i da ne bi volio naizmjenično svaki tjedan provoditi kod jednog roditelja. Želi nastaviti stanovati s majkom kao i do sada, gdje ide u školu i gdje živi većina njegovih prijatelja, jer kada bi da preko tjedna boravi kod oca morao znatno ranije kretati u školu i putovati 10 km iz jednog dijela grada u dugi i pritom presjedati u dva gradska autobusa. Obzirom da utorkom i četvrtkom ima treninge košarke u od 16,00 do 18,00 sati, predlaže se osobni odnosi s ocem djelomično izmjene i odrede u vremenu od 18,00 – 21,00 sat, umjesto kao do sada od 16,00 do 19,00 sati, kako bi to vrijeme mogao provoditi s ocem.

10. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka (dalje u tekstu: HZSR) u svom je mišljenju navodi da nema elemenata za izmjenu ranije sudske odluke u dijelu odluke o roditeljskoj skrbi na način da dijete naizmjenično po tjedan dana boravi kod svakog od roditelja, jer je taj zahtjev oca ocijenjen nerealnim i usmjerenim na izbjegavanje plaćanja uzdržavanja, no navode kako je potrebno preciznije odrediti odnose djeteta s ocem za vrijeme praznika i blagdana na način da oni imaju prednost pred vikendom koje dijete provodi kod jednog od roditelja i da svaki državni praznik i blagdan dijete provodi s ocem od 10,00 – 18,00 sati, a utorkom i četvrtkom da se njihovi osobni odnosi održavaju od 18,00 do 20,00 sati. Posebna skrbnica djeteta suglasila se s mišljenjem djeteta i HZSR-a.

11. Nadalje je utvrđeno da je otac zaposlen kao građevinski radnik u trgovačkom društvu Kljajić gradnja d.o.o., živi s bratom u kući koju su naslijedili iza smrti roditelja, nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja, režije plaća oko 200,00 EUR, vlasnik je osobnog vozila proizvedenog 2007. godine, te otplaćuje dug u iznosu od 2.500,00 EUR nastao ranijim vođenjem kafića u mjesečnom iznosu od 165,00 EUR. Majka mlt. djeteta je zaposlena u [obrt] i njezina mjesečna plaća iznosi oko 8.000,00 kn, vlasnica je stana od 55 m2, koji su joj darovali roditelji i u kojem živi sa sinom, te osobnog vozila starog 5 godina, koji otplaćuje dijelom putem kredita u mjesečnom iznosu od 177,00 EUR. Sin je zbog prekomjerne težine pod nadzorom nutricioniste, koji mu je odredio plan prehrane.

12. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica i izraženog mišljenja djeteta da želi nastaviti stanovati s majkom u stanu koji smatra svojim domom i koji je u blizini škole koju polazi, jer otac živi u dijelu grada koji je dosta udaljen od škole, prvostupanjski sud je ocijenio da nije u najboljem interesu djeteta da naizmjenično po sedam dana u tjednu provodi kod jednog roditelja, a potom kod drugoga, te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u toč. I. izreke pobijane presude.

13. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu djeteta za povećanjem uzdržavanja prvostupanjski sud je na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da su se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju, jer je mlt. ĆĆ sada učenik 7. razreda osnovne škole, te iznos uzdržavanja od 123,59 EUR/931,26 kn mjesečno koji je otac do sada plaćao za njegovo uzdržavanje više nije dostatan za zadovoljavanje njegovih ukupnih materijalnih potreba, a imajući u vidu djetetovu životnu dob, potrebe obrazovanja, porast troškova života, zdravstvene probleme (alergije i pretilost zbog koje mu je potrebna posebna prehrana) i troškove izvanškolskih aktivnosti (košarka). Utvrdivši da su djetetove mjesečne potrebe tijekom 2022. iznosile 398,00 EUR/ 3.000,00 kn, a 2023. 448,00 EUR mjesečno, te imajući u vidu da minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 13-18 godina za 2022. iznosi 199,06 EUR, a od srpnja 2023. iznosi 223,46 EUR, koje minimalne novčane iznose mlt. tužitelj tužbom i potražuje, prvostupanjski sud je cijeneći potrebe i mogućnosti oca i činjenicu da je zdrava osoba i da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja izmijenio raniju sudsku odluku i povisio iznos uzdržavanja za mlt. tužitelja sa iznosa od 123,59 EUR/931,26 kn na mjesečni iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn za razdoblje od podnošenja tužbe 5. svibnja 2022., kada je imao 12 godina do 30. lipnja 2023., a od 1. srpnja 2023., kada je navršio 13 godina pa nadalje mjesečni iznos od 223,46 EUR, time da je obvezao oca da razliku dospjelih, a nepodmirenih iznosa uzdržavanja za razdoblje od utuženja do presuđenja u ukupnom iznosu od 1.955,69 EUR platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a sve primjenom odredbi čl. 307., 309., 310., 313., 317. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: ObZ).

14. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

15. Žalitelj u žalbi navodi da je pobijana odluka kojom je odbijen njegov zahtjev za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi na način da dijete naizmjenično po sedam dana stanuje kod jednog roditelja neargumentirana i arbitrarna prvenstveno zbog toga što je sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja i jer su razlozi koje sud navodi kao razlog neprovođenja toga dokaza neprihvatljivi. Tvrdi da su u ranijem sudskom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem P Ob-161/2017 vještaci utvrdili da oboje roditelja ima razvijene roditeljske kapacitete i da je dijete podjednako privrženo i ocu i majci.

16. Obrazloženje pobijane presude, suprotno navodima žalbe sadrži jasne i valjane razloge na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoja utvrđenja da izmjena ranije odluke o roditeljskoj skrbi na način da dijete naizmjenično po sedam dana boravi kod jednog roditelja nije u najboljem interesu i dobrobiti djeteta. Donoseći takvu odluku sud prvog stupnja imao je prvenstveno u vidu izraženo mišljenje djeteta, kao i mišljenje HZSR-a da takav zahtjev oca koji je potpuno nerealna i usmjeren na izbjegavanje plaćanja uzdržavanja nije u najboljem interesu djeteta (čl. 5. ObZ), a s takvim mišljenjem, nakon izraženog mišljenja djeteta, suglasila se i posebna skrbnica, uvažavajući djetetovu želju da unatoč činjenici što se dobro slaže s ocem, ostane živjeti s majkom, jer je „kod mame njegov dom“, te škola i većina školskih prijatelja. U takvim okolnostima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da bi za dijete bilo otegotno putovati iz dijela grada u kojem živi otac ([adresa]) do škole koja je udaljena 10 km, te bi do škole i natrag morao presjedati u dva autobusa, dok je stan u kojem živi s majkom u blizini škole.

17. Sud prvog stupnja pravilno je odbio dokazni prijedlog žalitelja za provođenjem kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, jer navedeni dokazni prijedlog nije uopće bio potreban za postupak, obzirom da u postupku nije niti bilo sporno da oboje roditelja imaju razvijene roditeljske kapacitete i da je dijete podjednako privrženo i ocu i majci. Pogrešno žalitelj smatra da mu je zbog činjenice da mlt. sin živi s majkom umanjeno njegovo roditeljsko pravo, jer u situaciji kada roditelji trajno ne žive zajedno, kao što je ovdje slučaj, oni su dužni prilikom ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja riješiti sporazumno. Dakle, dužni su rukovodeći se najboljim interesom svoga djeteta sporazumno i zajednički osigurati svom djetetu normalan psihofizički rast i razvoj u sredini u kojoj živi i gdje je stekao školske prijatelje za koje je u ovoj fazi rasta i razvoja vezan. Pritom međusobna razmimoilaženja roditelja ne mogu imati prednost pred najboljim interesom djeteta. Stoga opširna žalbena izlaganja žalitelja u kojima ukazuje na potrebu provođenja navedenog vještačenja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

18. Sukladno prijedlogu HZSR-a i mlt. tužitelja dijelom je izmijenjena ranija sudska odluka poslovni broj P Ob-161/2017 od 22.2.2019. na način da su osobni odnosi oca i djeteta utorkom i četvrtkom određeni u vremenu od 18,00 – 20,00 sati, umjesto od 16,00 – 19,00 sati, prvenstveno zbog djetetovih izvanškolskih aktivnosti koje ima u isto vrijeme, a sve kako bi dijete to vrijeme provodilo s ocem. Stoga tvrdnje žalitelja da je dijete nakon treninga (košarka) umorno za kvalitetno provođenje vremena s njim nisu osnovani, jer su ti susreti određeni u skladu sa školskim i izvanškolskim aktivnostima djeteta.

19. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da promijenile okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku o uzdržavanju i stekli uvjeti za povišenje uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. ObZ, jer su se nedvojbeno povećale ukupne mjesečne potrebe mlt. tužitelja, koji je sada u dobi od 13,5 godina, dok je u vrijeme ranije sudske odluke bio imao svega 4 godine.

20. Temeljem odredbe čl. 311. ObZ i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, br. 37/22 i 48/23), pravilno je pobijanom presudom utvrđena obveza oca da za uzdržavanje djeteta plaća minimalni novčani iznos koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom, i to iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn za razdoblje od podnošenja tužbe 5. svibnja 2022. do 30. lipnja 2023., a od 1. srpnja 2023. pa nadalje iznos 223,46 EUR sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i razliku dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja, kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske presude.

21. Vezano za navode žalitelja da sud prilikom odmjeravanja visine uzdržavanja nije uzeo u obzir sportsku opremu, stvari i odjeću, koju je kupovao sinu, a što majka ne spori, valja navesti da je pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da takvi troškovi, iako su učinjeni za dijete, ne mogu predstavljati novčani doprinos za uzdržavanje djeteta koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom, izuzev ukoliko nisu učinjeni prema dogovoru roditelja, a što žalitelj u postupku nije dokazao.

22. Kako drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), a žalitelj u žalbi nije naveo razloge zbog kojih materijalno pravo u tom dijelu ne bi bilo pravilno primijenjeno, to je prvostupanjska presuda potvrđena i u tom dijelu pod toč. III. izreke.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u vezi čl. 346. ObZ, žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 19. studenog 2024

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš