Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4875/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], zastupan po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ad1/ ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad2/ E – HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici ad1/ i ad2/ zastupani po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, ad3/ UČ iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad4/ LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5204/2023-7, od 17. srpnja 2024. u sjednici vijeća dana 19. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5204/2023-7 od 17. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se zahtjev kojim se od 1. i 2. tuženika traži isplata iznosa od po 49.314,65 kn/6.545,17 Eura svaki, tuženik pod 3. ĐČ i tuženik pod 4. LČ iznos od po 24.657,31 kn/3.272,58 Eura svaki, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i parničnog troška sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate. Konačno, pod toč. II izreke pobijane odluke, nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima ad1/ ZČ i ad2/ VENIJI – HČ, parnični trošak u iznosu od 6.326,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. srpnja 2024. pa do konačne isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovoga spora jest zahtjev utemeljen na tvrdi kako su stranke suvlasnici stana u prizemlju stambene zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [katastarska općina] i to tužitelj za 1/6 dijela, tuženik pod 1. za 3/6 dijela, tuženik pod 2. za 1/6 dijela i tužena pod 3. za 1/6 dijela. Stambena zgrada gore opisana s anagrafskim brojem [adresa], u kojoj se nalazi navedeni stan suvlasnosti stranaka, sagrađena je 1904. godine prema normativima i standardima iz vremena kada je kuća građena, pa tako i stanovi, uključujući i ovaj stan u prizemlju u kojem tužitelj tvrdi da je izvršio razna investiciona i druga ulaganja u navedeni stan, jer se nalazio u derutnom stanju, i to prema a normativima i standardima modernoga doba. Već 1954.g. tužitelj da je pristupio jednoj fazi uređenja stana pa je do dobijanja kredita 1964. godine od svojeg poduzeća "Elektrodalmacija", Split, utrošio vlastitih sredstava u iznosu od 229.400 tadašnjih jugoslavenskih dinara. Prije dobijanja kredita tužitelj je opisao stanje stana, da bi se dobio kredit dopisom od 1. lipnja 1959. upućenom poduzeću Elektrodalmacija Split. Iza toga je tužitelj dobio kredit od svojeg poduzeća "Elektrodalmacija", na temelju ugovora od 25. srpnja 1964. u iznosu od tadašnjih jug. dinara 500.000, te nastavio i dovršenje uređenja stana, po ugovoru o kreditu a po tužitelju navodno izvršena ulaganja su slijedeća: a) zamjena dotrajalih električnih instalacija u stanu: drvodjelski radovi, postava parketa i podova u tri sobe, razni građevinski materijal, za deratizaciju, salonit cijevi, cementne ploče, cementne pločice, gašeno vapno, zidne pločice, za bojadisarske radove, ploča i perforirani sudoper i dr., umivaonik, sifon, školjka i dr., sudoper, ventili izljevni i prelijevni, cijev lijevana i dr., kada lijevana, ventil izljevni i prelijevni, lančani sifon, vratašca i dr., koljeno pocinčano, skufe i ripli pocinčano i koljeno pocinčano i propusni ventil i dr. u bojler i ostalo pripadajuće bojleru, jelovina i lesonit i dr., sve u ukupnom iznosu od 776.050 dinara. Prije dobivanja kredita tužitelj da je utrošio iznos od 229.400 dinara, što sveukupno iznosi 1,005.450 din. Ovim ulaganjima od derutnog i dotrajalog stana starih normativa i standarda budući je zgrada u kojoj se nalazi stan izgrađena 1904. godine izgrađen je moderan i standardan stan prema modernim normativima i standardima uslijed čega je vrijednost stana povećana pa tužitelj traži isplatu onog što smatra da mu pripada na ime povećanja koristi učinjenog ostalim suvlasnicima.
6. U ranijem postupku prije ukidne odluke ovog suda sud prvog stupnja zanemaruje činjenicu da je do određenog razdoblja tužitelj zajedno sa svojim prednicima bio savjestan posjednik, a kao takav imao je svakako temeljem propisa na koje se poziva sud prvog stupnja, kao i kasnijih propisa koji su stupali na snagu i regulirali to područje, pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova vezanih uz posjedovanje i korištenje iste nekretnine. Naime, polazeći od činjenice savjesnosti posjeda stana i od pravnog pravila paragrafa 336. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje u smislu Zakona o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (dalje: OGZ), koji je bio u primjeni u spornom razdoblju, pravni odnos stranaka prema sudu prvog stupnja valjalo bi cijeniti kroz pravna pravila od poslovodstvu bez naloga, te pravilo paragrafa 1036. OGZ propisuje da tko ne budući na to pozvan prima se tuđeg posla, da bi odvratio predstojeću kakvu štetu, tome valja da naknadi nužni i svrsishodno učinjeni trošak onaj, kojega je posao on opravljao, premda je nastojanje bez krivnje nastojnika ostalo bez koristi (paragraf 403), dok paragraf 1037. propisuje da onaj tko se tuđih poslova hoće da primi samo da umnoži korist drugoga, treba da zaište dopuštenje od njega, a ako je poslovođa ovaj propis istina zanemario, ali je posao opravljao o svojem trošku na jasnu u pretežnu korist drugoga, valja da mu ovaj naknadi troškove na to učinjene.
7. Sud prvog stupnja u ovdje pobijanoj odluci ističe kako radovi koje je izveo tužitelj ne predstavljaju nužne radove, za koje bi eventualno tužitelju pripadala naknada s obzirom da pok. KČ nije bio savjestan i pošten posjednik, pa da mu ne pripada naknada za obavljene radove, a isti je bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, pa se stanaru koji vlastitim sredstvima poboljša uvjete stanovanja nije mogla povećati stanarina zbog tih poboljšanja, ako mu nisu vraćena uložena sredstva dok u slučaju iseljenja iz stana, takav je stanar imao pravo u roku od godinu dana od dana iseljenja tražiti od davatelja stana povrat uloženih sredstava, umanjenih za iznos koji se amortizirao te je morao imati odobrenje nadležnog organa, kada je takvo odobrenje propisano, te suglasnost davatelja stana dok tužitelj ovdje da nije dostavio dokaze da je za učinjene radove imao odobrenje davatelja stana na korištenje, tako da stanar koji je obavio radove u stanu na kojem ima stanarsko pravo bez odobrenja davatelja stana na korištenje za učinjene radove, nema pravo na povrat uloženih sredstava radi poboljšanja uvjeta stanovanja.
8. Sada u žalbi tužitelj ističe kako je u ovom postupku utvrđen iznos povećane vrijednosti stana koje je revalorizirano po sudskom vještaku Žarko Čuvalo temeljem ranijeg vještva građevinskog vještaka VČ kojem tuženici nisu prigovorili, te je stan u postupku ovrhe Ovr-29/03 prodan povećane vrijednosti te tužitelja stoga pripada pravo na naknadu ulaganja u vrijednosti za koju je vrijednost stan objektivno povećan a koji je isplaćen tuženicima pri čemu da prednik tužitelja nije utvrđen nositeljem stanarskog prava niti je to mogao po stavu prvostupanjskog suda po čl. 74. ZSO-a jer se stanarsko pravo nije moglo stjecati na stanu u privatnom vlasništvu; pa da mu nije bilo ni potrebno odobrenje davatelja stana na korištenje a sve i da je bilo potrebno a nije onda je dato prešutno jer se ovaj nije usprotivio. K tome, tuženici nisu u vrijeme prodaje stana u ovrsi istakli primjedbe na troškovnik i ranije vještvo sudskog vještaka VČ pa tužitelj tvrdi kako se smatra savjesnim posjednikom pogotovo jer se savjesnost pretpostavlja. Pri tome tužitelj tvrdi kako se izjava volje može očitovati i konkludentnim radnjama odnosno svakim ponašanjem iz kojeg se može zaključiti njezino postojanje a u ovom slučaju protivljenja nije bilo te se iz pasivnog ponašanja tuženika može sa sigurnošću zaključiti da su radovi obavljeni uz njihovu suglasnost.
9. Prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-334/90 odredbama paragrafa ranijeg 1037. OGZ odgovara odredbi čl. 223. ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) odnosno sadašnjoj odredbi čl. 1124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) prema kojoj poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od gospodara posla ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama. Pravilno stoga sud prvog stupnja upravo i utvrđuje kako je prema vještačkim nalazima prednik tužitelja poduzeo radove i ulaganja od kojih niti jedno nije hitni popravak koji ne trpi odgađanje, te niti jedno od navedenih ulaganja ne predstavlja ulaganje koje je poduzeto radi otklanjanja eventualne predstojeće štete ili propuštanja očite koristi, već su isti obavljeni samo iz razloga jer je stan bio derutan, te je istog htio urediti sukladno modernim normativima i standardima i prilagoditi stanovanju velikog broja osoba koji su tada stanovali u tom stanu, ukupno osam na što upućuju radovi pregrađivanja stana jer je očito da je pregrađivanjem stana.
10. Stoga sud osnovano odbija primjenu odredbi o poslovodstvu bez naloga, jer ovdje nije utvrđeno otklanjanje kakve nastupajuće štete ili propuštanje koristi, s obzirom da je sud utvrdio da je pok. KČ ulaganja 1954. i 1964. godine izvršio samo iz razloga jer je stan bio derutan i da je istog htio urediti sukladno modernim normativima i standardima, te istog, dodavanjem novih prostorija, prilagoditi stanovanju svoje mnogobrojne obitelji od osam članova. a bio je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu iako je isti u privatnom vlasništvu, prema rješenju NO Split – odjela za stambene poslove broj 10.023 od 21. ožujka 1960., imajući osnov za dugotrajniji boravak u predmetnom stanu, te je iste radove i ulaganja izveo za svoje potrebe. Nesporno je pok. KČ bio suvlasnikom predmetnog stana za 1/6 dijela, KČ H za 1/6 dijela, KČ U za 1/6 dijela, te BČ za 3/6 dijela, prema rješenju Z-1105/65, znajući kako nije vlasnik cijelog stana, već samo 1/6 dijela, a s obzirom da je u posjedu držao cijeli stan.
11. Također, i prema rješenju NO Split – odjela za stambene poslove u postupku određivanja stanarine za stan u [adresa], broj 10.023 od 21. ožujka 1960., isti je konačno po izvršenim ulaganjima postao i pored činjenice suvlasništva na stanu nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu čime je status njegova posjedovanja u tome dijelu uređen režimom tada postojećeg stanarskog prava pa onaj tko posjeduje nekretninu kao stanar (dakle na temelju stanarskog prava) nije savjestan posjednik jer se stanarsko pravo ustanovljavalo konstitutivnom odlukom u upravnom postupku (što znači da je vrijednost povećao za svoju korist) tako da tužitelju pripada tek pravo na naknadu troškova ako su oni bili nužni odnosno oni bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila. a nije niti imao odobrenje nadležnog organa, jer stanar koji je obavio radove u stanu na kojem ima stanarsko pravo bez odobrenja davatelja stana na korištenje za učinjene radove, nema pravo na povrat uloženih sredstava radi poboljšanja uvjeta stanovanja nakon iseljenja iz stana. Ovakvo odobrenje nije moglo biti tek konkludentno ili prešutno, a i pored svega očito je da su se tuženici protivili ulaganjima tužitelja, pa niti na ovaj način – kroz režim stanarskog prava, po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja - tužitelj nije stekao pravo na povrat uloženog.
12. U tom pravcu nije osnovana niti tvrdnja tužitelja o primjeni pravila o stjecanju bez osnove, jer upravo je stanarsko pravo bilo pravnim temeljem posjedovanja i korištenja stana od strane tužitelja te u svjetlu postojanja istog valja sagledavati i činjenicu njegova ulaganja u stan odnosno prava na povrat istoga, pri čemu dakle imajući u vidu i vrijeme kada su ulaganja izvršena svakako da bi tužbeni zahtjev bio u zastari. K tome, valja reći kako je i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-983/2000 izričito naveo da se ranije citirana zakonska odredba čl. 74. ZSO odnosila na troškove učinjene radi poboljšanja stanovanja a ne tek na dogradnju stambenog prostora pa time i stvaranje veće stambene cjeline od one na kojoj je tužitelj do tada imao stanarsko pravo uslijed čega u slučaju da se ne radi o potonjem ne može biti riječi o nekom drugom osnovu stjecanja (npr. stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga).
13. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, te je i odluka o troškovima postupka pravilna prema čl. 154. i 155. ZPP obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 19. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
