REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-825/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja PLAVI MODUL d.o.o., OIB: 01719447365, Zagreb, Kolarova ulica 14, kojeg zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika JAGER GRADITELJSTVO d.o.o., OIB: 76247837210, Hum na Sutli, Hum na Sutli 173, kojeg zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri u Zagrebu, radi isplate 145.707,73 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka, Matije Gupca 70, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-567/2022 (sudski predmet: Ovrv-5700/2022) od 20. rujna 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 104.712,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.651,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.873,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 19. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 40.995,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do isplate t e se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka, Matije Gupca 70, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-567/2022 (sudski predmet: Ovrv-5700/2022) od 20. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vlasto Podgajski iz Zaboka izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-567/2022 (sudski predmet: Ovrv- 5700/2022) od 20. rujna 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 145.707,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.651,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležno za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

3. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava utuženo potraživanje u cijelosti navodeći da su stranke u čl. 4.1. Kupoprodajnog ugovora od 2. srpnja 2019. (dalje u tekstu: Ugovor) ugovorile ukupnu kupoprodajnu cijenu od 3.400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a od kojeg iznosa se 20.000,00 EUR odnosi na pokretnine i sitni inventar dok se preostali dio cijene odnosi na nekretnine. U čl. 4.2. Ugovora ugovorena je dinamika plaćanja te je vidljivo da obveza isplate dijela kupoprodajne cijene ovisi o ispunjenju nekih obveza tužitelja. Ne osporava da ukupno ugovorena kupoprodajna cijena od 3.400.000,00 EUR nije u cijelosti plaćena, ali ista nije niti morala biti plaćena, jer još nije dospio iznos od 100.000,00 EUR, a koji će tuženik platiti kada mu tužitelj predoči dokaz o stjecanju prava vlasništva nekretnina koje je tuženik kupio predmetnim Ugovorom. Tuženik kao kupac nekretnine nije dužan ispuniti obvezu plaćanja cijene sve dok prodavatelj ne pribavi odgovarajuću ispravu za promjenu zemljišnoknjižnog stanja. Tuženik je preuzeo tabularnu ispravu u javnobilježničkom uredu Jožice Matko Ruždjak 2. kolovoza 2021., a iz koje je vidljivo da je izdana za 11 zemljišnoknjižnih čestica dok se u čl. 3.1. Ugovora navodi 18 čestica. Dakle, tabularna izjava nije dana za sve čestice za koje je tužitelj to bio dužan učiniti. Tuženik je 3. ožujka 2021. deponirao iznos od 848.483,55 EUR kod javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, a u kojem iznosu je bio i iznos od 100.000,00 EUR koji je tuženik trebao platiti tek po okončanju svih zk upisa. Taj iznos je 28. srpnja 2022. plaćen tužitelju u uvjerenju da će on poštivati svoj dio dogovora i izdati tabularnu izjavu za sve kupljene čestice.

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da se odnosi na obračun kamata radi zakašnjelog plaćanja prema Ugovoru od 2. srpnja 2019. u kojem je dinamika plaćanja ugovorena u čl. 4.2. U trenutku sklapanja Ugovora na dijelu nekretnina koje su bile obuhvaćene kupoprodajom bila je upisana zabilježba temeljem prijedloga društva TRAKOSTYAN-TOURS Turistička agencija d.o.o., i to: pokretanje postupka te privremena mjera radi osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 733.927,97 kn. Tužitelj se obvezao ishoditi brisanje ove zabilježbe, te je ugovoreno da će nakon brisanja tuženik isplatiti dio kupoprodajne cijene u visini preostalog kredita kod KENT BANK d.d. izravno na račun KENT BANK d.d. Tužitelj je 16. srpnja 2019. ishodio rješenje kojim se obustavlja postupak osiguranja privremenom mjerom, a rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 16. rujna 2019. izvršeno je brisanje zabilježbe pokretanja postupka i zabilježbe brisanja privremene mjere. O tome je tužitelj obavijestio tuženika 19. rujna 2019., a tuženikova obveza je bila platiti iznos kredita kod KENT BANK d.d. do 22. rujna 2019. Međutim, tuženik je tek 3. listopada 2019. platio iznos kredita u protuvrijednosti 791.516,47 EUR, koliki je bio preostali dug sukladno obavijesti KENT BANK d.d. S obzirom na otplaćeni iznos kredita tuženikova preostala obveza koja je dospjela dana 1. prosinca 2019. iznosila 1.648.483,42 EUR. Tuženik je ovaj iznos platio u tri obroka, dva u 2020. godini te jedan u 2021. godini. Ističe da stranke nisu dogovorile uplatu na račun javnog bilježnika, pa nije jasno zašto je tuženik novac položio na račun javnog bilježnika i zašto je dio kupoprodajne cijene uplatio preko računa javnog bilježnika. Navodi da je iznos od 340.000,00 EUR tuženik uplatio 3. srpnja 2019., iznos od 791.516,47 EUR 3. listopada 2019, iznos od 250.000,00 EUR 3. listopada 2019., 250.000,00 EUR 3. listopada 2019., 200.000,00 EUR 31. ožujka 2020., 200.000,00 EUR 20. travnja 2020., 400.000,00 EUR 8. srpnja 2020. i iznos od 848.483,42 28. srpnja 2020. Dakle, tuženik nije plaćao dospjele iznose u ugovorenim rokovima dospijeća. Tužitelj je izvršio obračun kamate na temelju kojeg je izdao račun broj 04-02-02 od 24. kolovoza 2022. Na računu je specificirano da se odnosi na kamate na zatvorene uplate po ugovoru od 2. srpnja 2019. do 28. srpnja 2021. Navodi da je tužitelj ispunio sve svoje ugovorne obveze te je u skladu s čl. 7.2. Ugovora potpisao tabularnu izjavu za sve nekretnine koje su bile predmetom Ugovora te ju je predao javnom bilježniku na čuvanje i neopozivo ga ovlastio da tabularnu izjavu preda tuženiku uz dokaz tuženika da je platio kupoprodajnu cijenu. Tabularna izjava je izrađena prilikom sklapanja Ugovora, a o polaganju tabularne isprave sastavljen je javnobilježnički zapisnik.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 27. veljače 2024. specificirao tužbeni zahtjev tako da je isti smanjio odnosno povukao tužbu za iznos glavnice od 40.995,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do isplate, a kako se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno povlačenju tužbe, odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja s osnove zakonskih zateznih kamata obračunatih na tuženikovo zakašnjelo plaćanje kupoprodajne cijene prema čl. 4.2. Ugovora. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 104.712,36 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do isplate.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik sukladno Ugovoru dužan platiti 3.400.000,00 EUR, da je tuženik platio tužitelju 3.300.000,00 EUR dok 100.000,00 EUR tuženik nije platio s obzirom da taj dio cijene još nije dospio na naplatu. Između stranaka su nesporni datumi dospijeća tuženikove obveze plaćanja kupoprodajne cijene i datumi izvršenog plaćanja naznačeni u podnesku tužitelja od 20. prosinca 2022. (list 52 spisa). Nesporno je između stranaka da tužitelj tuženiku prije pokretanja ovog postupka nije dao tabularnu izjavu za osam čestica i da je tuženik za tih osam čestica platio tužitelju kupoprodajnu cijenu, ali sa zakašnjenjem.

9. Do zaključenja glavne rasprave tuženik je tužitelju dao tabularnu izjavu i za preostalih osam čestica koje je tuženik platio.

10. Na ročištu održanom 10. listopada 2024. tuženik je naveo da do danas još nije primio tabularnu izjavu za dvije čestice koje je kupio od tužitelja i to 11854/1 k. o. [katastarska općina] i 11724 k. o. [katastarska općina] – Betina i da je te dvije čestice tužitelj prodao tuženiku iako nisu upisane u zemljišnim knjigama kao njegovo vlasništvo, ali je tužitelj obećao to brzo učiniti. Zbog toga tuženik smatra da tužitelj nema pravo na zatezne kamate, jer duguje još tabularne izjave za te dvije prodane čestice za koje mu je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, pa se ne može smatrati da je tuženik zakasnio s ispunjenjem svoje novčane obveze prema tužitelju, jer tužitelj do danas nije ispunio u cijelosti svoju obvezu.

11. U odnosu na navode tuženika, tužitelj navodi da se te dvije čestice nalaze u članku 8. Ugovora, a prema članku 4.2. tog Ugovora među strankama je ugovoreno da će se iznos od 100.000,00 EUR platiti tek nakon što tužitelj stekne pravo vlasništva svake pojedine čestice iz čl. 8.1. Ugovora. Ističe da su stranke na raspravama održanim 21. veljače 2023. i 23. svibnja 2023. izjavile da je između njih nesporno da je tuženik sukladno Ugovoru dužan platiti 3.400.000,00 EUR, da je tuženik platio tužitelju 3.300.000,00 EUR dok 100.000,00 EUR tuženik nije platio, jer taj dio cijene još nije dospio na naplatu. Dakle, čestice iz 8.1. Ugovora nisu predmet ovog spora, jer za njih tužitelj ne traži kamate, a niti je 100.000,00 EUR tužitelju plaćeno. Stoga je neosnovan zaključak tuženika da tužitelj svoju ugovornu obvezu u odnosu na te dvije čestice nije ispunio. U odnosu na depozit kojega je tuženik položio kod javnog bilježnika radi se o jednom u nizu tuženikovih manevara kojim je pokušao ishoditi ono što Ugovorom nije ugovoreno, a iz zapisnika o depozitu vidljiv je čitav niz preduvjeta koje je tuženik postavio tužitelju da bi se kupoprodajna cijena koja je bila deponirana kod javnog bilježnika tužitelju isplatila. Deponiranje kao ni isplata putem javnog bilježnika među strankama nije bila ugovorena, pa se tuženik ne može pozivati na to da je htio ispuniti svoju obvezu takvim deponiranjem. Osporava da je tuženik iznos od 100.000,00 EUR platio za dvije navedene čestice za koje tuženiku još nije izdana tabularna izjava već navodi da je tuženik iznos od 100.000,00 EUR platio na ime najma za korištenje hotela sukladno Ugovoru o zakupu (list 303 spisa) koji je zaključen u isto vrijeme kada je zaključen i Ugovor.

12. Između stranaka je sporan obračun zateznih kamata odnosno ima li tužitelj pravo zahtijevati plaćanje zateznih kamata i trenutak kada je tužitelj bio dužan predati tuženiku tabularnu izjavu za osam zemljišnoknjižnih čestica, a koju mu je predao tijekom ovog postupka.

13. Tužitelj navodi da su se stranke dogovorile da tužitelj izda tabularnu izjavu za tih osam čestica nakon dovršenog postupka parcelacije, a svi postupci parcelacije su još u tijeku. Navodi da je parcelacija bitna za izdavanje tabularne izjave iako su čestice prodane u idealnim dijelovima zbog narušenog povjerenja između stranaka i kašnjenja tuženika s plaćanjem kupoprodajne cijene.

14. Uvidom u Ugovor (list 54-66 spisa) sud je utvrdio da su stranke utvrdile kupoprodajnu cijenu u kunskoj protuvrijednosti od 3.400.000,00 EUR od kojeg iznosa se 20.000,00 EUR odnosi na pokretnine i sitni inventar. U čl. 4.2. Ugovora stranke su ugovorile dinamiku plaćanja ugovorenog iznosa kupoprodajne cijene umanjen za 100.000,00 EUR koju je kupac odnosno tuženik dužan platiti tek u roku od osam dana od dana kada mu tužitelj predoči dokaz o stjecanju prava vlasništva nekretnina iz toč. 8.1. Ugovora. Prema čl. 7.2. Ugovora smatra se da je kupoprodajna cijena plaćena u trenutku kada je prodavatelj odnosno tužitelj zaprimio novce na svoj transakcijski račun odnosno ako se plaćanje vrši izravno vjerovniku prodavatelja na račun tog vjerovnika. Između stranaka nije sporno da je tuženik od ugovorenih 3.400.000,00 EUR platio tužitelju 3.300.000,00 EUR sa zakašnjenjem dok 100.000,00 EUR tuženik nije platio s obzirom da taj dio cijene još nije dospio na naplatu. Naime, između stranaka nisu sporni datumi dospijeća tuženikove obveze plaćanja kupoprodajne cijene i datumi izvršenog plaćanja naznačeni u podnesku tužitelja od 20. prosinca 2022. (list 52 spisa).

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Darka Prpića (list 222- 226 spisa), a kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao logičan, argumentiran i dobro obrazložen, te na koji stranke nisu imale primjedbe, sud je utvrdio da potraživanje tužitelja za zatezne kamate na plaćenu kupoprodajnu cijenu nekretnina u iznosu od 3.279.999,89 EUR prema ugovorenim datumima dospijeća tuženikove obveze plaćanja kupoprodajne cijene i datumima izvršenog plaćanja kao što je to naznačeno u podnesku tužitelja od 20. prosinca 2022. (list 52 spisa) iznose ukupno 104.712,36 EUR. Tužitelj računom broj 04- 02-02 od 24. kolovoza 2022. (list 7-8 spisa) nije obračunao i ne zahtijeva plaćanje zateznih kamata na kupoprodajnu cijenu pokretnina i sitnog inventara i ne zahtijeva plaćanje zateznih kamata na iznos od 100.000,00 EUR koji još nije dospio na naplatu. Stoga sud nije uzeo u obzir dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je vještak uvrstio u obračun i uplatu od 100.000,00 EUR, jer tužitelj ne potražuje kamate na iznos od 100.000,00 EUR, a iz priloženih isprava proizlazi da je tuženik platio tužitelju iznos od 100.000,00 EUR za najam hotela (list 303 spisa), a ne na temelju predmetnog Ugovora.

16. Prema čl. 173. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, a prema čl. 183 st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

17. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

18. S obzirom da su stranke ugovorile rok ispunjenja novčane obveze za prodane nekretnine i da tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u roku predviđenim ugovorom zakasnio je s ispunjenjem novčane obveze te je stoga dužan, pored glavnice, platiti i zatezne kamate.

19. Pogrešno se tuženik poziva na odredbu čl. 358. st. 2. ZOO-a prema kojoj niti jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strane ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Pogrešno tuženik smatra da kao kupac nekretnine nije bio dužan ispuniti obvezu plaćanja kupoprodajne cijene dok mu tužitelj kao prodavatelj ne izda tabularnu izjavu, jer su stranke ugovorile da će javni bilježnik tuženiku predati tabularnu izjavu tek nakon što tuženik plati kupoprodajnu cijenu u iznosu od 3.300.000,00 EUR kao i zbog toga što plaćanje zateznih kamata na iznos kupoprodajne cijene plaćene sa zakašnjenjem ne predstavlja ugovornu obvezu tuženika koju bi tuženik trebao ispuniti tek nakon što tužitelj ispuni neku svoju drugu ugovornu obvezu već je plaćanje zakonskih zateznih kamata zakonska obveza koja proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a. kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

20. Prema čl. 7. Ugovora kupac će uknjižiti pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet Ugovora nakon konačnog plaćanja dogovorene cijene, a prodavatelj će prilikom sklapanja Ugovora potpisati bezuvjetnu dozvolu za uknjižbu prava vlasništva na onim nekretninama na kojima je prodavatelj upisan kao knjižni vlasnik na kupca (tabularna izjava) te će na njoj ovjeriti svoj potpis i istu predati javnom bilježniku na čuvanje koji će predati tabularnu izjavu kupcu ako se prodavatelj ne očituje u roku od dva dana od dana pisanog primitka obavijesti javnog bilježnika ili ako prodavatelj da izričitu pisanu izjavu da dopušta predaju tabularne izjave. Javni bilježnik neće predati tabularnu izjavu ako prodavatelj dostavi izvadak transakcijskog računa prodavatelja otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. i pregled uplata po kreditima kod Kent bank d.d. navedenih u čl. 1.4. Ugovora iz kojih se može vidjeti da prodavatelj nije na svoj transakcijski račun zaprimio iznose koji se navode u potvrdama banke kupca odnosno tuženika o plaćanju ukupnog iznosa od 3.300.000,00 EUR. Za one nekretnine gdje je prodavatelj vanknjižni vlasnik iz toč. 1.2. Ugovora prodavatelj se obvezuje izdati tabularnu izjavu u roku od osam dana od dana kada njegovo pravo vlasništva bude uknjiženo u zemljišne knjige.

21. Iz zapisnika o primanju u polog isprave javne bilježnice Jožice Matko Ruždjak od 2. srpnja 2019. razvidno je da je javna bilježnica primila u javnobilježnički polog tabularnu izjavu od 2. srpnja 2019. koju je potpisala TS kao direktorica tužitelja odnosno prodavatelja. U zapisniku (list 97-101 spisa) je utvrđeno da će deponiranu ispravu javna bilježnica čuvati najkasnije do 15. prosinca 2019. uvećano za 30 radnih dana, a nakon proteka navedenog roka, ako se ne ispune uvjeti iz Ugovora i uvjeti navedeni u tom zapisniku, tabularnu izjavu će javni bilježnik vratiti prodavatelju. Između stranaka je nesporno da je tuženik svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u iznosu od 3.300.000,00 EUR podmirio tek 28. srpnja 2021. (list 52 spisa), a kada je već prestala obveza čuvanja tabularne izjave od strane javne bilježnice. Dakle, tužitelj nije bio dužan predati tabularnu izjavu tuženiku dok kupoprodajna cijena u iznosu od 3.300.000,00 EUR ne bude plaćena tužitelju na njegov transakcijski račun ili izravno vjerovniku prodavatelja na račun tog vjerovnika.

22. U odnosu na navode tuženika iznesenim na ročištu 10. listopada 2024. da je tuženik ipak tužitelju platio i 100.000,00 EUR koje je trebao isplatiti po Ugovoru tek kada sve čestice budu na imenu tužitelja ističe se da predmet ovog spora nije zahtjev za plaćanje zateznih kamata obračunatih na iznos od 100.000,00 EUR. Međutim, sud nalazi tuženikove navode neistinitima, jer iz potvrde o plaćanju Sberbank d.d. koju je priložio sam tuženik proizlazi da je tuženik 100.000,00 EUR tužitelju platio za najam hotela za razdoblje od 16 mjeseci (list 303 spisa).

23. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je tuženik sa zakašnjenjem platio glavnicu, a tužitelj je zahtjev za isplatom neisplaćenih kamata podnio 25. kolovoza 2022., od tog dana tužitelj ima pravo zahtijevati zatezne kamate na iznos dospjelih, a neisplaćenih kamata. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 29. i čl. 31. st. 2. ZOO-a, presuđeno je kao u toč. I izreke presude.

24. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka i dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka BS, KS, SS i MS na okolnost je li postojao usmeni dogovor stranaka da će tužitelj dati tabularnu izjavu za osam čestica kada se završi parcelacija, jer nisu bili važni za odluku. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj predao javnoj bilježnici tabularnu izjavu na čuvanje, ali je obveza čuvanja tabularne isprave prestala prije nego što je tuženik platio kupoprodajnu cijenu, jer ju je platio sa zakašnjenjem. Osim toga, plaćanje zateznih kamata nije ugovorna obveza tuženika koja ovisi o ispunjenju neke druge ugovorne obveze tužitelja te je tuženik prema Ugovoru prvo trebao ispuniti svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, pa je tek nakon toga tužitelj bio dužan predati tuženiku tabularnu izjavu.

25. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je tužitelj specificirao u podnesku od 27. veljače 2024. tužitelj je u cijelosti uspio u parnici kako u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tako i u odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 104.712,36 EUR pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa).

26. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje parničnog postupka trošak za sastavljanje podnesaka od 20. prosinca 2022., 31. siječnja 2023., 14. veljače 2023., 16. svibnja 2023., svako u iznosu od 1.576,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podneska od 28. veljače 2024. u iznosu od 788,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištima 21. veljače 2023., 23. svibnja 2023., 13. ožujka 2024. i 10. listopada 2024., svako u iznosu od 1.576,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 3.349,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR odnosno sveukupno 17.873,14 EUR parničnih troškova. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu/prijedlog, jer navedeni trošak tužitelju nije niti nastao. Također tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 23. svibnja 2023. kojim je dostavio zamjeničku punomoć izdanu odvjetniku iz istog odvjetničkog društva za zastupanje na ročištu održanom istog dana na kojem je punomoć mogla biti predana, pa stoga navedeni trošak nije bio potreban. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 24. ožujka 2023. (odgovor na protutužbu), 19. lipnja 2024. i 26. rujna 2024., jer se istima tužitelj očitovao na navode iz protutužbe, pa isti nisu bili potrebni radi vođenja postupka i odlučivanja o tužbenom zahtjevu s obzirom da je sud razdvojio postupak po tužbi (radi isplate zateznih kamata) i po protutužbi (radi izdavanja tabularne izjave). O tim troškovima sud će odlučiti u postupku po protutužbi.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.