Poslovni broj: 8 UsI-2054/23-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja
T. E. C. iz S., …,
zastupanog po opunomoćeniku I. P., odvjetniku u S. G., P…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na
promet nekretnina, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 08. prosinca

2023. godine u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 18. prosinca 2023.
godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-
410-20/22-…, URBROJ:513-… od 07. srpnja 2023. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbiprotiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410-
20/22-…, URBROJ:513-… od 07.srpnja 2023. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da su prodavatelji B. i I. Z. sklopili kupoprodajni ugovor sa
društvom T. E. C. d.o.o. naziva“ U H., 23. 02.2007.g“ i da su
navedenim ugovorom „prodali“ kupcu čest. zem. ..,…, čest. zgr…., sve K.O.
S. g.; da u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovor Z.k stanje navedenih
nekretnina nije bilo sređeno jer navedene nekretnine nisu bile upisane na ime
prodavatelja, radi čega je uvjet za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene bilo
sređivanje Zk. stanja nekretnina; da kupoprodajna cijena do danas nije isplaćena u
cijelosti; da kupoprodajni ugovor ne sadrži clausulu intabulandi već samo klauzulu
prava predbilježbe; da je temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora pravni
prednik tužitelja društvo T. E. C. d.o.o., platio porez na promet
nekretnina; da su prodavatelji braća B. i I. Z. preminuli; da je dana

13. ožujka 2020. godine sklopljen ugovor o ustupu temeljem kojeg je društvo T.
E. C. d.o.o. svaprava i obveze iz ugovora o kupoprodaji „ U H.,23. 02.

2007.g prenio na tužitelja; da je pravni prednika tužitelja, društvo T. E.
C. d.o.o. prestalo postojati i da je brisan iz sudskog registra dana 23. studenog

2 Poslovni broj: 8 UsI-2054/23-9

2020. godine temeljem rjewšenja Trgovačkog suda u S. broj: Tt-….. Tužitelj
navodi da ugovor o kupoprodaji „U U H., 23. 02. 2007. g.“ prema s2vom
sasdržaju i formi nije isprava temeljem koje bi prednik tužetelja ostvario promet
nekretnina i to iz razloga što kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti e iz
razloga što isti ugovor ne sadrži dozvolu za uknjižbu. Kako nisu bili ispunjeni uvjeti
za promet nekretnina da nisu bili ispunjeni uvjeti ni za razrez poreza na promet
nekretnina po navedenom ugovoru. Obzirom da su prodavatelji preminuli da nisu
sredili Zk. stanje nekretnina a kako je kupac navedenih nekretnina (društvo T.
E. C. d.o.o.) prestao pravno postojati i da je brisan, da je bilo potrebno
navedenu situaciju regulirati radi čega je i sklopljen predmetni ugovor o ustupu; da
porezno tijelo pogrešno tumači pojam stjecanja nekretnine propisan člankom 4.
stavak 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina. Kao dokaz da nije izvršen
prenos vlasništva na predmetnim nekretninam i izvršena uknjižba vlasništva na
tužitelja i pravnog prednika navodi da se pribavi povjesni ZK izvadak za predmetne
čestice. Navodi da prema pogrešnom tumačenjuu pojma stjecanje nekrtnine, bi
tužitelj i njegov pravni prednik tri puta platili porez na promet nekretnina , obzirom da
po shvaćanju poreznog tijela bi se radilo o tri stjecanja i to: stjecanje temeljem
kupoprodajnog ugovora od 23. veljače 2007. godine, stjecanju temeljem ustupa od

13. ožujka 2020. godine te eventualno ako dođe do ugovora koji bi bio sklopljen
između nasljednika braće Z. i tužitelja, do čega još nije došlo. Obzirom da je
prednik tužitelja platio porez na promet nekretnina 2007. godine, iako nije trebao, da
su sve obveze tužitelja i njegovog pravnog prednika po osnovi poreza na promet
nekretnina za predmetne nekretnine podmirene u cijelosti. Tužbenim zahtjevom je
zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz
razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlažedasud tužbu odbijekao
neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava
H., KLASA:UP/I-410-20/2021-…, URBROJ:513-007-17-08-… od

09. veljače 2022. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena porezna osnovica
u iznosu od 329.148,92 kuna te porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu
od 9.874,46 kuna.

4. Na raspravi održanoj dana 08. prosinca 2023. godine nije pristupio tuženik
iako je uredno primio poziv a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo razloga za
odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je
iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaznog
prijedloga da se pribavi povjesni ZK izvadak za nekretnine koje su predmet postupka
obzirom da bi iz istog izvatka bilo vidljivo da nikada nije došlo do stjecanja nekretnine
od strane tužitelja odnosno njegovog pravnog prednika.Popisao je trošak sastava
tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 75 bodova, odnosno po
150,00 Eura, sve uvećano za PDV-a od 25 %.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 07.
srpnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis

3 Poslovni broj: 8 UsI-2054/23-9

upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir
navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je
pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja
poreza na promet nekretnina, temeljem ugovora od 15. svibnja 2020. godine
sklopljenog između društva T. E. C. d.o.o., zastupanog po
tužitelju,kao otuđitelja i tužitelja osobno,kao stjecatelja predmetnih nekretnina,
ovjerenog u potpisima od javnog bilježnika I. Š. sa sjedištem u S., … pod brojem OV-… dana 18. svibnja 2020. godine.

8. Među strankama je sporno da li je bilo zakonske osnove da se tužitelj
zaduži za utvrđeni iznos poreza na promet nekretnina, odnosno sporno je da li je
tužitelj temeljem navedenog ugovora stekao nekretnine navedene i da li predmetni
ugovor u smislu članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina, predstavlja pravnu
osnovu za utvrđenje poreza na promet nekretnina tužitelju, odnosno da li je
predmetni ugovor od 15. svibnja 2020. godine valjana isprava o stjecanju temeljem
koje se treba utvrditi porez na promet nekretnina.

Nije sporna visina porezne obveze jer tužitelj u tužbi ne osporava visinu poreza na promet nekretnina.

9. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne
novine", broj: 115/16, 106/18, 1321/19, 32/20. i 42/20, dalje: ZPPN-a) je propisano da
je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako
stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje
nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i
izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku
likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje
vlasništva nekretnina dosjelošću,te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih
osoba.

Člankom 14.stavak 1. ZPPN-a je propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

10. U navedenom ugovoru pod I utvrđuje se da je društvo T. E.
C. d.o.o., kao otuđitelj nekretnina, sa B. Z. i I.
Z. sklopio ugovor o kupoprodaji „U H., 23. 02.2007.g.“ i anex tog
ugovora o kupoprodaji „17.08.2007.g. kojim ugovorom je društvo T. E.
C.d.o.o.,od braće Z. kupio čest. zem. …,…, čest.zgr. …, sve
kao S. G. i da je isplatio dio kupoprodajne cijene, a da se je ostatak
kupoiprodajne cijene obvezao isplatiti nakon što braća Z. srede
zemljišnolnjižno stanje. Također se navodi da su braća Z. pred nadležnim
sudom pokrenuli odgovarajući postupak te da su ishodili pravomoćnu sudsku
presudu poslovni broj P-…, po kojoj presudi je potrebno izvršiti parcelaciju i
uknjižbu prava vlasništva tj. prava vlasništva na društvo T. E. C.
d.o.o., a da do dana potpisa navedenog ugovora (15. svibnja 2020.) parcelacija nije
dovršena (pa time ni uknjižba).

4 Poslovni broj: 8 UsI-2054/23-9

Dijelom navedenog ugovora pod II stranke utvrđuju da društvo T.
E. C. d.o.o., nije imao sredstava za realizaciju mupoprodajnog ugovor iz
članka 1. ovog ugovora a da je srerdstva koja su isplaćena po navedenom ugovoru
braći Z. idto društvo posudilo od tužitelja.

Dijelom ugovora pod III. određeno je da potpisom ovog ugovora društvo
T. E. C. d.o.o., prenosi sva prava i obveze iz ugovora o kupoprodaji
„U H., 23. 02. 2007.g. i aneksa tog ugovora o kupoprodaji „ 17.08.2007.g“ na
tužitelja, te ga ovlašćuje da temeljem ovog ugovora uknjiži na svoje ime čest. zem.
.., …. i čest. zgr. … sve K.O. S. G., u cijelosti bez ikakvih tereta.

11. Cijeneći sadržaj ugovora od 15. svibnja 2020. godine proizlazi da
navedeni ugovor po svom sadržaju predstavlja ugovor o otuđenju nekretnina, jer se
u istom ugovoru navodi da otuđitelj nekretnine, društvo T. E. C.
d.o.o., prenosi sva prava i obveze iz ugovora o kupoprodaji „U H., 23. 02. 2007.g.
i aneksa tog ugovora o kupoprodaji „ 17.08.2007.g“, koji je bio ugovor o kupoprodaji.

12. Navedeno potvrđuje i to što je u istom ugovoru navedena klausula
intanbulandi kojom otuđitelj nekretnine ovlašćuje stjecatelja nekretnine (tužitelja) da
temeljem ovog ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na
svoje ime.

13. Nadalje proizlazi da otuđitelj pravo vlasništva na stjecatelja nekretnine tj.
tužitelja prenosi jer mu je tužitelj posudio novčana srestva koja je u realizaciji
kupoprodajnog ugovora iz 2007. godine kojeg je on sklopio sa braćom Z.,
isplatio istima, što predmetni ugovor od 15. svibnja 2020. godine čini teretnim
ugovorom, jer temeljem samog ugovora tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina
dobiva budući da je već ranije otuđitelju posudio novac.

14.Istaći je da ocjenu o kakvom se ugovoru radi nebitan sam naziv konkretnog
ugovora već je odlučujući sadržaj ugovora, a iz predmetnog ugovora od 15. svibnja

2020. godine proizlazi da je otužitelj, društvo T. E. C. d.o.o., na
tužitelja prenosi pravo koje je ovo društvo steklo temeljem ugovora o kupoprodaji iz

2007. sklopljenog sa braćom Z., a to pravo koje otuđitelj ima je pravo je pravo
vlasništva na predmetnim nekretninama, jer za stjecanje nekretnina nije odlučujuće
činjenica da zbog nesređenog zemljišno-knjižnog stanja nije upisao vlasništvo
predmetnih nekretnina.

15. Istaći daprema relevantnoj sudskoj praksi prvostupanjskih upravnih
sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, za utvrđenje da li se radi o
stjecanju nekretnine nije odlučno da li je izvršena uknjižba prava vlasništva na
predmetnoj nekretnini (nekretnini navedenoj u ispravi o stjecanju) ili eventualno zbog
nesređenog zemljišnoknjižnog stanja se ne može izvršiti uknjižba vlasništva. Poznato
je da je zemljišnoknjižno stanje u velikoj mjeri ne odgovara stvarnom stanju
vlasništva. Porezna obveza po ispravi o stjecanju se utvrđuje neovisno da li se
može izvršiti uknjižba prava vlasništva na česticama navedenim u ispravi o stjecanju.

16. Tužiteljev navod da je njegov pravni prednik platio porez na promet
nekretnina za predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2007.
godine nisu od utjecaja za rješenje ove upravne stvari jer se radilo o stjecanju
nekretnine u korist društva T. E. C. d.o.o., a sada se radi o

5 Poslovni broj: 8 UsI-2054/23-9

prijenosu vlasništva sa pravnog prednika na tužitelja, dakle o drugom prometu
nekretnina. Sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina, porez na promet
utvrđuje za svako stjecanje nekretnina neovisno što se radi o istim nekretninama tj.
za svakog novog stjecatelja nekretnina.

17. Navod da je društvo T. E. C. d.o.o. prestalo postojati i da
je brisano temeljem rješenja Trgovačkog suda nije od utjecaja jer je vidljivo da u
vrijeme sklapanja predmetnog ugovora od 15. svibnja 2020. godine navedeno
društvo nije bilo brisano jer se u ugovoru navodi da ga zastupa zakonski zastupnik-
direktor T. E. C., dakle, nije bilo ni u likvidaciji. Tužitelj nije ni
priložio rješenje Trgovačkog suda o brisanju tužiteljevog pravnog prednika, na koje
se poziva, a nije priložio ni dokaze da nije stekao predmetne nekretnine, u smislu
posjeda, iako prema članku 88. OPZ-a porezni obveznik je dužan priložiti dokaze o
činjenicama koji bi smanjivali ili ukidali poreznu obvezu.

18. Shodno navedenom sud ocijenjuje da je osporeno rješenje tuženika
zakonito. Slijedom navedenog, kako je osporeno rješenje pravilno i zakonito, valjalo
je temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine",
broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, u daljnjem tekstu ZUS-a), odbiti tužbeni
zahtjev.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je
propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom
nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz
razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u
izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 18. prosinca 2023. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa
izvršenje presude (čl.66.st.5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja,
- tuženiku,

- u spis.