Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1871/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] HV 197, zastupan po punomoćniku Žarku Čogelja odvjetniku u ZOU "Žarko Čogelja i Dragica Čogelja" u Šibeniku, protiv tuženika Šipad Komerc – Drvo d.o.o. Zagreb, OIB 48409255338, Zagreb, Metalčeva 5/VII, zastupan po punomoćniku Šimi Mrdežu odvjetniku u Šibeniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1035/2022 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja SF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1035/2022 od 12. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1035/2022 od 12. siječnja 2024. pod toč.

II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenost ovrhe po rješenju Općinskog Suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-148/2020 od dana 25. veljače 2020. godine.

2. Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci presude (toč. I. izreke), dok je tužitelju naloženo platiti tuženiku, parnični trošak u iznosu od 1.554,69 eura u roku od 15 dana (toč. II. izreke)

3. Protiv navedene presude, i sadržajno pod toč. II. izreke rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22. 114/22,155/23 i 21/24 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog Suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr- 148/2020 od dana 25. veljače 2020.

7. Na temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude i rješenja suda prvog stupnja poslovni broj P-1974/2012 dana 09. svibnja 2014., doneseno je rješenje o ovrsi dana 25. veljače 2020., kojim je na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika dozvoljena ovrha prema ovršeniku, ovdje tužitelju udaljenjem istog i uklanjanjem njegovih pokretnina iz zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao i dvorišnog prostora te nekretnine, te predajom iste nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, uz uređenje načina postupanja s pokretninama ovršenika koje se zateknu na mjestu provođenja ovrhe.

8. U navedenom ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-148/2020 ovdje tužitelj, kao ovršenik Zaključkom pod poslovnim brojem Ovr-148/2020 od dana 25. travnja 2022. upućen je u roku od petnaest dana pokrenuti parnicu radi proglašenja da je predmetna ovrha nedopuštena zbog razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. točaka 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje: OZ).

9. Prema odredbi čl. 50. st. 1. OZ ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (točka 7.), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 9.), te ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javno bilježničke isprave (toč. 10.).

10. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj činjeničnim obrazlaganjem predmetne tužbe ukazuje kao razlog nedopustivosti predmetne ovrhe to što da je predmetna čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u odnosu na koju se utužena ovrha provodi, predajom iste slobodne od osoba i stvari (ovdje tužitelja prije svega) tuženiku Šipad Komerc – Drvo Zagreb d.o.o., navodno stvar izvan prometa sukladno čl. 4. st. 4. OZ, ali i potpuno divergentno tom razlogu, tužitelj ostavljeni zahtjev temelji i na tvrdnji da je predmetna nekretnina sukladno odredbi čl. 362. ZVDSP predmnijevano vlasništvo Republike Hrvatske, ne obrazlažući ničim navedenu suprotnost niti ukazujući zbog čega ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (P- 1974/2012), tj. zašto isti ne bi bio ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja, nastavno ne nudi dokaze kojima bi potkrijepio činjenicu da je sporna tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik, ovdje tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna odluka, niti ičim snaži zaključak da je ispunjenje ovdje tuženikove tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik, ovdje tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe predmetna ovršna isprava.

11. Pema ocjeni suda prvog stupnja, tužitelj na poseban način predmetnom tužbom pokušava postići procesni učinak koji se tako postavljenim zahtjevom ne može postići, osporavajući zapravo vlasništvo ovrhovoditelja, ovdje tuženika utužene nekretnine, u bitnom osporavajući sadržaj predmetne ovršne isprave, iako za to ne nudi valjanih dokaza niti dovodi u pitanje materijalnu zakonitost i pravilnosti utužene ovršne isprave usmjerene na predaju predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelja, ovdje tuženika, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da je pravomoćna presuda ovršna isprava, kao i pravo ovdje tuženika koje mu daje tu ispravu isticati prema tužitelju, dakle, tuženikovo vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koja isprava je bila podvrgnuta u više stupanjskoj sudskoj provjeri, ali i da je u više drugih sudskih postupaka je ispitivano vlasništvo tuženika glede predmetne nekretnine, uključivo sa ispitivanjem valjanosti dokumenata (prema više različitih trećih osoba, pa i ovdje tužitelja osobno) na osnovi kojih je tuženik stekao vlasnička prava vrhu čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

12. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno je ukazao da je, pored činjenice da je čl. 1. i 2. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju RH od dana 17. srpnja 1991. godine (Nar. nov. broj: 36/91, dalje: Uredba) bilo zabranjeno raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, a navedena zabrana se odnosila i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, ipak Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (Nar. nov. broj: 46/00, dalje: Odluka) točkom I. određeno da se izuzimaju od zabrane raspolaganja, nekretnine iz članka 1. Uredbe na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa]. Pače, i da je točkom II. navedene Odluke određeno da se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. iste Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje navedenim nekretninama, a koja suglasnost je u konkretnom slučaju (za ugovor kojim je ovdje tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine) [broj], [broj] dana 08. siječnja 2009. godine, čime je otklonjena ništetnost istog pravnog posla, pa niti sudovi u ranijim postupcima, a niti ovaj sud više nije u mogućnosti raspravljati (izvoditi dokaze) ni odlučivati o tom pitanju kako to ovom tužbom sugerira tužitelj.

13. Slijedom svega obrazloženog, a ne utvrdivši postojanje bilo kojeg razloga zbog kojeg bi predmetna ovrha bila nedopuštena, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci presude.

14. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

15. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Također je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev.

17. U smislu odredaba Ovršnog zakona rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

18. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

19. Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ, u svezi čl. 52. st. 5. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

20. Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom roku gubilo svaki smisao.

21. Sukladno navedenom, tužitelj je u ovoj parnici svoj zahtjev mogao postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlozi iz čl. 50. st. 1. točke 7., 9. i 10. OZ).

22. Sud prvog stupnja je kod odlučivanja sve navedeno imao u vidu odnosno o tužbenom zahtjevu tužitelja je odlučivao u okviru razloga iz kojeg je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa je odlučno činjenično stanje za pravilnu odluku u ovoj stvari, suprotno navodima žalbe potpuno i pravilno utvrđeno (čl. 355. ZPP).

23. Naime, tužitelj činjenično nije obrazlagao zbog čega smatra da je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno zbog čega smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv njega, pri čemu valja istaknuti da tužitelj u žalbi ne osporava da su ovrhovoditelj (ovdje tuženik) i on bili stranke parničnog postupka u kojem je donesena ovršna isprava - presuda i rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-1974/2012 dana 09. svibnja 2014. na temelju koje je određena ovrha u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-148/2020, te naloženo ovršeniku, ovdje tužitelju predati u posjed ovrhovoditelju, ovdje tuženiku čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuću i dvor, površine 2.759,00 m2, slobodne od osoba i stvari, dok je odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja (istaknut pod toč.1.) radi utvrđenja da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen dana 22. srpnja 2004. između kupca Šipad Komerc – Drvo Zagreb i prodavatelja Šipad Komerc d.d. Sarajevo, koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Pavlov u Zagrebu pod brojem OV-15990/2004 dana 23. rujna 2004. uključivo s Aneksom istog Ugovora zaključenog dana 18. veljače 2008. ovjeren kod navedenoj javnog bilježnika pod brojem OV-33944/2008 dana 23. prosinca 2008., na koje je suglasnost dalo Ministarstvo pravosuđa Republika Hrvatske dana 08. siječnja 2009, kao i dio protutužbenog zahtjeva ovdje tužiteljaistaknutog (pod točkama 2. i 3.) radi utvrđenja da je tužitelj temeljem dosjelosti i građenja, postao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te da je bez pravne važnosti uknjižba vlasništva iste nekretnine na imenu ovdje tuženika te da je osnovom navedene presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena ovdje tuženika. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-145/2019 donesenom dana 18. ožujka 2019., dok je revizija ovdje tužitelja odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2702/2019 od 11. travnja 2023.

24. Također, iako se pozivao i na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, Jednako tako, iako se pozivao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ tužitelj nije dokazivao koje su to činjenice nastale u vrijeme kad ih više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka a zbog kojih bi ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

25. Tužitelj uglavnom ističe da sudovi prvog stupnja (parnični i ovršni) kao i žalbeni sud se nisu osvrnuli na njegove razloge kojima je osporavao valjanost stjecanja prava vlasništva ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini, a koji prigovor nije ni od kakvog utjecaja na vođenje ovog parničnog postupka u situaciji kada postoji pravomoćna presuda u kojoj je to pitanje raspravljeno.

26. Naime, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi detaljno je analizirao postupke koje su tužitelj (a i njegov pravni slijednik) vodili protiv ovdje tuženika, iz kojih je razvidno da je ovdje tužitelj u navedenim postupcima, kao i u ovršnom postupku isticao sve prigovore, koje uporno sada ponavlja i u žalbi, a koja je sud prvog stupnja u parničnim i ovršnom postupku otklonio kao neutemeljene (vidi obrazloženje rbr. 14. do 18. i rbr. 21. spisa).

27. Kao što je već ranije izneseno, prema odredbi čl. 52. OZ ovršenik se upućuje na parnicu ako je žalba izjavljena iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. točka 7. i toč. 9. do 11. OZ (u konkretnom slučaju iz točke 7., 9. i 10. OZ) što znači da se nije moglo raspravljati i o drugim žalbenim prigovorima na koje upućuje tuženik sadržajem žalbe (tako i onaj iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ), a koji su, kako to proizlazi iz sadržaja spisa bili predmetnom odlučivanja u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-148/2020 (vidi rbr. 21. obrazloženja).

28. Kako u konkretnoj parnici tužitelj nije dokazao osnovanost razloga zbog kojih je upućen na parnicu valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

29. Tužitelj u žalbi osporava odluku o troškovima postupka isključivo osporavajući odluku o glavnoj stvari. Takvim navodima žalbe, budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović