Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4850/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, NLZ, izvjestiteljice i članice, NL, članice, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8539/2021-31 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8539/2021-31 od 19. srpnja 2024. u stavcima I., III. i IV. izreke te u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 999,25 eura i za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.941,99 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8539/2021-31 od 19. srpnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.941,99 eura do iznosa od 2.354,49 eura (za iznos od 412,50 eura) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.941,99 eura do iznosa od 2.354,49 eura (za iznos od 412,50 eura) s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 28. ožujka 2006. koji je sklopljen između prednika tuženika HVB Splitske banke d.d. kao Kreditora i tužitelja ČL kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke 1. Ugovora u dijelu kojom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 24.000,00, isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom deviznom tečaju prednika tuženika na dan korištenja, te odredba točke 10. d) 1. Ugovora kojom je određeno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, ukupan iznos od 999,25 EUR/7.528,86 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 8,08 EUR/60,88 kn od 22.05.2006. do isplate,

- na iznos od 4,90 EUR/36,89 kn od 03.08.2006. do isplate,

- na iznos od 4,78 EUR/36,02 kn od 11.08.2006. do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR/57,19 kn od 11.09.2006. do isplate,

- na iznos od 6,65 EUR/50,12 kn od 12.10.2006. do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR/38,92 kn od 10.11.2006. do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR/47,48 kn od 11.12.2006. do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR/27,33 kn od 10.01.2007. do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR/0,29 kn od 23.02.2007. do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR/17,70 kn od 30.03.2007. do isplate,

- na iznos od 1,44 EUR/10,83 kn od 18.02.2008. do isplate,

- na iznos od 6,40 EUR/48,24 kn od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR/3,21 kn od 12.09.2008. do isplate,

- na iznos od 25,52 EUR/192,27 kn od 03.02.2009. do isplate,

- na iznos od 26,04 EUR/196,20 kn od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 31,60 EUR/238,08 kn od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 21,84 EUR/164,55 kn od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 20,10 EUR/151,46 kn od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 725,25 EUR/5.464,39 kn od 01.06.2009. do isplate,

te mu naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.354,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.07.2024. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženikov prigovor prijeboja postavljen u podnesku tuženika od 24.06.2024., te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 28,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,15 EUR od dana 30.04.2007. do isplate,

- na iznos od 3,01 EUR od dana 12.05.2007. do isplate,

- na iznos od 3,33 EUR od dana 12.06.2007. do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR od dana 01.08.2007. do isplate,

- na iznos od 1,92 EUR od dana 11.09.2007. do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR od dana 07.11.2007. do isplate,

- na iznos od 2,48 EUR od dana 21.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,56 EUR od dana 16.07.2007. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka. “

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe točke 1. i točke 10. stavak d). Ugovora o kreditu broj [broj kredita]) od 28. ožujka 2006. koji je sklopljen između prednika tuženika HVB Splitske banke d.d., kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 999,25 eura po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Naime, prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi s čl. 131. st. 1. ZZP-a/2007).

9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

10. Nadalje, kako je odredbom članka 1. i 10. stavak d). Ugovora o kreditu broj 18214/06 od 28. ožujka 2006., kojom je ugovorena valuta u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017), koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute u CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o tečaju valute u CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetna, s time da je u predmetom postupku stranka bila HVB Splitska banka d.d., koja je 2018. pripojena ovdje tuženiku, slijedom čega su na tuženika pripajanjem prešla sva prava i obveze iste.

11. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio članka 1. i 10. Ugovora po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od svibnja 2006. do lipnja 2009. iznos od 999,25 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena djelomična ništetnost odredbe članka 1. i 10. Ugovora o kreditu i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), budući da se, imajući u vidu prednja utvrđenja o ništetnosti, tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

12. Još valja dodati da je sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude N, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

13. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i pravnog prednika tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita (tužitelj je podigao kredit za adaptaciju kuće), a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita, o kojiim okolnostima naposlijetku tužitelj iskazuje i u ovom postupku.

14. Nadalje, s uprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je odlučio sud prvog i o istaknutom prigovoru radi prebijanja.

15. Razmatrajući osnovanost žalbenog navoda u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, na ime tečajne razlike zbog koje je tužitelj u pojedinim mjesecima plaćalo niže anuitete od početno ugovorenih, valja odgovoriti da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa primio od tuženika, niti je išta stekao bez pravne osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja.

16. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Navedena odredba diskvalificira tuženika u zahtjevu za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora, kao i na pozivanje na primjenu odredbe čl. 346. st. 3. ZOO-a. Stoga se žalbeni navodi tuženika glede istaknutog prigovora tuženika ne mogu prihvatiti kao osnovani niti po navedenoj osnovi.

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), tako i u odnosu na priznati trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022., 11. siječnja 2023., 22. travnja 2023. i 26. veljače 2024., budući da se radi o podescima kojima se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu i na navode protivne strane kojima se osporavala osnova i visina tužbenog zahtjeva te specificirao tužbeni zahtjev (tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT), kao i podneska od 13. siječnja 2023., kojim je tužitelj, na poziv suda (rješenje list 124) dostavio dokaz o plaćanju razlike predujma za finanacijsko vještačenje (tbr. 8/3 OT). Pravilno je tužitelju priznat tošak zastupanja na ročištu 12. svibnja 2022., jer se na istome raspravljao o glavnoj stvari (tbr. 9/1 OT) te trošak sudske pristojbe na tužbu (26,54 eura) i financijskog vještačenja (265,45 eura).

17.1. Međutim osnovani su prigovori vezano uz vrijednost predmeta spora i u odnosu na istu primjenu OT, budući da tužitelju za svaku radnju, koja je pravilno priznata, pripada puna naknada od 75, a ne 100 bodova, radi čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.941,99 eura.

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer je s istom uspio jedino u dijelu odluke o parničnom trošku, koji predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.)

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte