Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4987/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, LSD, izvjestiteljice i članice, LS, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS, iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Markoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5080/2023-19 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 19. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5080/2023-19 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 28.02.2007.g., a koja glasi: „obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom).“

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 5. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 28.02.2007.g., a koji glasi: „obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.“

III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 28.02.2007.g., a koji glasi: „Kredit u iznosu od 18.418,31 CHF (slovima osamnaesttisućačetiristoosamnaest CHF i tridesetjedan C) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.“

IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 28.02.2007.g. a koji glasi: “Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% ( slovima: jedan cijelih pedeset posto ) od iznosa kredita sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

V. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 11.9. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od dana 28.02.2007.g., a koji glasi: "Potpisom ovog ugovora korisnik kredita, solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF".

VI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na temelju preplaćenog tečaja isplatiti tužiteljici ŽS, 1. [adresa], Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.766,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.12.2023. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućim od:

1.11.2008.g. pa do isplate,

8.2009.g. pa do isplate,

iznos od 12,52 EUR od 01.01.2010.g. pa do isplate,

2010.g. pa do isplate,

iznos od 34,25 EUR od 01.10.2010.g. pa do isplate,

1.06.2011.g. pa do isplate,

01.03.2012.g. pa do isplate,

01.12.2012.g. pa do isplate,

1.08.2013.g. pa do isplate,

VII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, na temelju ulazne naknade isplatiti tužiteljici ŽS, 1. [adresa], Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,06 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi koja teče po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.015,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 29. kolovoza 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 9012309606 sklopljenog između stranaka 28. veljače. 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojom je ugovorena obveza korisnika kredita da prije ili istovremeno s korištenjem kredita plati Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita; restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 168,06 eura kao posljedica ništetnosti navedene odredbe Ugovora o kreditu, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredaba 4., 5., 6.2 i 11.9. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena glavnica vezana uz CHF (valutna klauzula) te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 2.766,57 eura kao posljedica ništetnosti navedenih odredaba Ugovora o kreditu sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. Naime, prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno članak 138.a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

10. Nadalje, kako je u dijelu odredbe čl. 4., 5. i 6.2 Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta glavnice u CHF sadržajno izražena na identičan način kao i ona kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute CHF, uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka, bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je ugovorna odredba tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetna. U konačnici, tuženik je bio stranka u predmetnom postupku po kolektivnoj tužbi.

11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti čl. 11.3. Ugovora o kreditu (naknada za obradu kredita) valja navesti da je čl. 1021. ZOO-a propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

11.1. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva ili naknadu za osiguranje kredita, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbe koje su suprotne čl. 1021. ZOO-a.

12. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

14. Kako se radi o Ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporna odredba Ugovora o kreditu (naknada za obradu kredita) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a, koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetna.

15. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita očito prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, to, i po ocjeni ovog suda tuženik nije dokazao suprotno odnosno da se o odredbi čl. 11.3. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

15.1. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada u iznosu od 1,50%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenog troška, već je naknada za obradu zahtjeva određena u paušalnom postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“ odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u proizvoljnom postotku od odobrenog iznosa kredita.

16. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,50 % od iznosa kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je istu nametnuo tužiteljici, kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

17. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio odredbe čl. 4., 5. i 6.2 Ugovora o kreditu po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužiteljice u razdoblju od svibnja 2008. do travnja 2014. ukupan iznos od 2.766,57 eura, kao i osnova (čl. 11. 3. Ugovora o kreditu-naknada za obradu kredita) po kojoj je tuženik od tužiteljice naplatio iznos od 168,06 eura to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena ništetnost navedenih odredaba Ugovora o kreditu i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici predmetne novčane iznose (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, odnosno iznos naknade tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a)

18. U situaciji kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu polazeći od utvrđenja da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ulaznoj naknadi ništetne to podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021. i Revd-2862/2021 od 19. listopada 2021.)

19. Vezano za primjenu prava Europske unije i u tom smislu na pozivanje na potrebu pravilnog tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ, valja navesti da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude L, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

20. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da su sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

21. Na žalbene navode potrebno je reći da iz predmetnog Ugovora i provedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta obveza koju ona nije objektivno mogla sagledati, kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora, slijedom čega postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje sporne ugovorne odredbe o vezanosti glavnice uz valutu CHF (kao i plaćanja naknade).

22. Naime, tuženiku se ukazuje da je odlučno je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.

23. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

24. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 5. lipnja 2023., to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare obzirom da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a, s time da zastara potraživanja isplate naknade za obradu kredita počinje teći tek od pravomoćnosti ove sudske odluke, budući da je tek njome utvrđena ništetnost te odredbe Ugovora o kreditu.

25. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), pri čemu je za dodati da nije točno da bi tužiteljici i njezinoj punomoćnici bio dosuđen putni trošak. 26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, budući da s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac