Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4524/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-245/2021-27 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-245/2021-27 od 2. kolovoza 2024.

II Odbija se tužitelj JU sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se u ugovoru o [broj kredita] koji je 23. ožujka 2007. zaključen između parničnih stranaka i solemniziran kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, iz Poreča, pod brojem [broj] ništetnom odredba iz članka 1. i članka 7. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), te u dijelu članka 7. u kojem je propisano da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 , da tužitelju VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.657,17 eura/27.554,96 kn* sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2,27 eura/17,07 kn* od 29. siječnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 7,72 eura/58,15 kn* od 21. ožujka 2008 pa do isplate,

- na iznos od 24,80 eura/186,82 kn* od 24. travnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 7,05 eura/53,15 kn* od 02. svibnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,79 eura/28,58 kn* od 02. lipnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura/100,00 kn* od 05. lipnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,80 eura/28,60 kn* od 30. lipnja 2006 pa do isplate,

- na iznos od 3,90 eura/29,41 kn* od 31. srpnja 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,90 eura/29,41 kn* od 02. rujna 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,79 eura/28,59 kn* od 30. rujna 2006 pa do isplate,

- na iznos od 3,90 eura/29,41 kn* od 03. studenog 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,72 eura/28,06 kn* od 30. studenog 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,90 eura/29,41 kn* od 31. prosinca 2008 pa do isplate,

- na iznos od 3,90 eura/29,41 kn* od 02. veljače 2009 pa do isplate,

- na iznos od 30,32 eura/228,46 kn* od 02. ožujka 2009 pa do isplate

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 31. ožujka 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,06 eura/188,83 kn* od 21. svibnja 2009 pa do isplate,

- na iznos od 23,89 eura/179,97 kn* od 01. lipnja 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 30. lipnja 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 31. srpnja 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 01. rujna 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,14 eura/189,41 kn* od 30.rujna 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 31. listopada 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 30. studenog 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 31. prosinca 2009 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 31. siječnja 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 01.ožujka 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 06.travnja 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,04 eura/188,67 kn* od 03.svibnja 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,12 eura/189,24 kn* od 31. svibnja 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 30. lipnja 2010 pa do isplate,

- na iznos od 25,19 eura/189,79 kn* od 16. kolovoza 2010 pa do isplate,

- na iznos od 32,40 eura/244,09 kn* od 01. prosinca 2010 pa do isplate,

- na iznos od 58,37 eura/439,79 kn* od 31.prosinca 2010 pa do isplate,

- na iznos od 54,31 eura/409,19 kn* od 07. veljače 2011 pa do isplate,

- na iznos od 53,81 eura/405,45 kn* od 28. veljače 2011 pa do isplate,

- na iznos od 54,39 eura/409,79 kn* od 31.ožujka 2011 pa do isplate,

- na iznos od 54,37 eura/409,65 kn* od 04. svibnja 2011 pa do isplate,

- na iznos od 54,03 eura/407,06 kn* od 03. lipnja 2011 pa do isplate,

- na iznos od 97,67 eura/735,87 kn* od 04. srpnja 2011 pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura/100,00 kn* od 06. srpnja 2011 pa do isplate,

- na iznos od 72,03 eura/542,71 kn* od 01. kolovoza 2011 pa do isplate,

- na iznos od 16,46 eura/124,00 kn* od 19. kolovoza 2011 pa do isplate,

- na iznos od 90,89 eura/684,80 kn* od 31. kolovoza 2011 pa do isplate,

- na iznos od 75,71 eura/570,45 kn* od 07. listopada 2011 pa do isplate,

- na iznos od 80,51 eura/606,61 kn* od 02. studenog 2011 pa do isplate,

- na iznos od 80,91 eura/609,61 kn* od 01. prosinca 2011 pa do isplate,

- na iznos od 81,36 eura/613,00 kn* od 05. siječnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 87,29 eura/657,72 kn* od 01. veljače 2012 pa do isplate,

- na iznos od 87,62 eura/660,19 kn* od 01.ožujka 2012 pa do isplate,

- na iznos od 83,64 eura/630,19 kn* od 04. travnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 81,07 eura/610,83 kn* od 30. travnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 47,55 eura/358,28 kn* od 11. lipnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 80,13 eura/603,74 kn* od 17. srpnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 79,60 eura/599,77 kn* od 08. kolovoza 2012 pa do isplate,

- na iznos od 79,48 eura/598,83 kn* od 31. kolovoza 2012 pa do isplate,

- na iznos od 80,38 eura/605,59 kn* od 25. rujna 2012 pa do isplate,

- na iznos od 72,84 eura/548,79 kn* od 07. studenog 2012 pa do isplate,

- na iznos od 81,29 eura/612,48 kn* od 06. prosinca 2012 pa do isplate,

- na iznos od 80,54 eura/606,80 kn* od 31. prosinca 2012 pa do isplate,

- na iznos od 75,36 eura/567,83 kn* od 20. veljače 2013 pa do isplate,

- na iznos od 76,66 eura/577,58 kn* od 18. ožujka 2013 pa do isplate,

- na iznos od 78,95 eura/594,83 kn* od 31. ožujka 2013 pa do isplate,

- na iznos od 489,48 eura/3.687,96 kn* od 31. svibnja 2013 pa do isplate,

- na iznos od 70,45 eura/530,83 kn* od 02. srpnja 2013 pa do isplate,

- na iznos od 243,32 eura/1.833,32 kn* od 25. studenog 2013 pa do isplate,

- na iznos od 85,60 eura/644,93 kn* od 18. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 78,87 eura/594,27 kn* od 30. travnja 2014 pa do isplate, a koje kamate do 31. prosinca 2007. teku po stopi od 15 % godišnje, zatim od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teku po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 da tužitelju VU, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.118,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog "svih zakonom dopuštenih razloga" s prijedlogom, pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troška parnice te troškova žalbe.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu tuženika protivi njegovim navodima i žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska odluka razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, provedenih sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZPP a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 114-50-3985492, zaključenog 21. ožujka 2007. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na svotu kunske protuvrijednosti CHF od 23.838,14 (dalje: Ugovor o kreditu) u dijelu gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak te je propisano da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, jer se radi o nepoštenim i ništetnim dijelovima ugovora kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota koje je tužitelj platio u ispunjenju tih ništetnih odredbi, glede otplate vezane uz tečaj CHF.

7. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prethodno ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti jer upućuje na sadržaj podneska tužitelja od 15. lipnja 2021. s obzirom da je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora nepoštena pa time i ništetna a o njoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8. Iz odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu je moguće utvrditi da su stranke ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u sjedištu kreditora što bi u ovom slučaju bio Zagreb. Međutim, ova odredba o mjesnoj nadležnosti suda u slučaju spora dakle, u mjestu sjedišta tuženika, predstavlja nepoštenu odredbu s obzirom na odredbe Direktive 93/13 o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav a tužitelj je opravdano podnio predmetnu tužbu na području suda na kojem tuženik ima svoju poslovnicu jer je taj Ugovor i sklopljen u poslovnici tuženika u Poreču, na području kojeg suda (Pazin) je i tužiteljevo prijavljeno prebivalište.

9. Na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 8. lipnja 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje, koje se, između ostalog, osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019. godine prema kojem se odredba čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16. – dalje: ZPK) a koja propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, da se ta odredba primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu ZID ZPK (Narodne novine broj 102/15) a koji je u primjeni od 30. rujna 2015. godine, jer se radi o procesnoj odredbi, pa kada je tužitelj podnio tužbu 30. ožujka 2021. sukladno tom pravnom shvaćanju, pred sudom gdje ima prebivalište, neosnovan je prigovor mjesne nenadležnosti.

10. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

14. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka FU te predložio provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika Đordana Pahovića koji međutim, ne sudjeluje u postupku sklapanja ugovora i pregovaranja oko odredbi Ugovora o kreditu dok je saslušanjem tužitelja utvrđeno kako je kredit podignuo radi kupnje automobila i kod tuženika samo potpisao već pripremljeni tekst ugovora, gdje mu nije pojašnjeno o mogućim promjenama tijekom otplate kredita. Tako nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo jer osim saslušanja javnog bilježnika drugih dokaznih prijedloga radi utvrđenja ove činjenice nije imao.

15. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema

16. Tuženik u žalbi neosnovano upućuje kako je dokazao da tužitelj nema status potrošača jer je ugovor zaključen radi kupnje teretnog vozila za poslovne potrebe odnosno, obrtničku djelatnost te priložio izvatke iz obrtnog registra kao i zapisnik s ročišta održanog 29. ožujka 2018. gdje je tužitelj iskazao da je nakon sklapanja ugovora o kreditu predmetno vozilo koristio za obrtničku djelatnost.

17. Provedenim dokazima, uvidom u izvadak iz obrtnog registra (list 131 spisa) moguće je utvrditi da je tužitelj počeo obavljati obrt 1. travnja 2007. a u svom iskazu od 29. ožujka 2018. je iskazao kako je tek nakon sklapanja Ugovora o kreditu vozilo koristio za obrtničku djelatnost. Dakle, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (21. ožujka 2007.) tužitelj je bio fizička osoba koja je sklopila taj pravni posao izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti jer je datum početka obavljanja obrta 1. travnja 2007. te je pravni posao, u vrijeme njegova sklapanja a u smislu odredbe čl. čl. 3. st. 1. podstavak 9. ZZP, sklopio u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, zbog čega je ovaj prigovor tuženika pravilno ocijenjen neosnovanim.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

19. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

20. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te, u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

21. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

23. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

24. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 30. ožujka 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu nastupila dana 14. lipnja 2018., kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva podnijet 30. ožujka 2021. za preplatu glede valutne klauzule je podnijet u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

25. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom I i II izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kao i odredbe čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

26. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, gdje je u izračunu cijenila samo vrijeme višeg tečaja CHF tijekom otplate kredita a tuženik nije imao dokaznih prijedloga glede provedenog vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na prihvaćeni dio zahtjeva za isplatu.

27. I naposlijetku, budući da tužitelj nije s tuženikom sklopio ugovor o konverziji kredita pa je neosnovano upućivanje žalitelja na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine: 102/15) čije odredbe ne utječu na činjenicu da je predmetni kredit otplaćen, slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

28. Odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom III izreke je donijeta pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP kao i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa) a u visini koju propisuje Tarifa odredbom Tbr. 52.3.

29. Nadalje, trošak sastava podneska od 1. veljače 2022. priznat je pravilnom primjenom odredbe čl. 8.4. Tarife (list 144 spisa) jer je ovaj podnesak bio potreban radi dokaza o uplati troškova vještačenja na koju uplatu je tužitelj pozvan rješenjem prvostupanjskog suda od 20. siječnja 2022., što se odnosi i na podnesak od 21. ožujka 2023. jer je predstavljao obvezu tužitelja postaviti tužbeni zahtjev sukladno sa promjenom valute imajući na umu odredbu čl. 2. st. 1. ZPP prema kojoj u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

30. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja sadržana pod točkom III izreke pobijane odluke.

31. Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor na žalbu nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis