Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4105/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice NLT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Tojčić Kinerovac, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženog NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženog IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Desanki Vranjican, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1453/2020-71 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1453/2020-71 od 19. siječnja 2024. pod toč. I. i II. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odluči će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

I Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Ovr-4157/2016 (ranije: Ovr-3210/10), određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu Poslovni broj Ovr-3210/2010 od 7. veljače 2011. na suvlasničkom dijelu nekretnine tužiteljice NLT, a koji se suvlasnički dio sastoji od 1/2 dijela nekretnine, i to: 4. suvlasnički dio: 47/1000 dijela povezano s vlasništvom trosobnog stana na VI (šestom) katu – potkrovlje, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, ukupne korisne površine 96,80 m2, koji se nalazi na zk. č. br. 6925, u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 469 m2, ukupno: 469 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 4 (E- 4), k. o. [katastarska općina], povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, a sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb.

II Nalaže se I. tuženom NL iz [adresa]. tuženom IL iz [adresa] da solidarno nadoknade tužiteljici NLT iz [adresa]. br. 4 parnični trošak u iznosu od 4.826,45 eura sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.150,77 eura odbija se kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se I. tuženik

3. I. tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode I. tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. II. tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode I. tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba I. tuženika je osnovana.

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Ovr-4157/2016 (ranije: Ovr-3210/10), određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu Poslovni broj Ovr-3210/2010 od 7. veljače 2011. na suvlasničkom dijelu nekretnine tužiteljice, a koji se suvlasnički dio sastoji od 1/2 dijela nekretnine, i to: 4. suvlasnički dio: 47/1000 dijela povezano s vlasništvom trosobnog stana na VI (šestom) katu – potkrovlje, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, ukupne korisne površine 96,80 m2, koji se nalazi na zk. č. br. 6925, u naravi stambena zgrada, [adresa], površine 469 m2, ukupno: 469 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj: 4 (E-4), k. o. [katastarska općina], povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, a sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

-da su tužiteljica i I. tuženik zaključili brak dana 5. lipnja 1999.

-da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u periodu od 17. ožujka 1980. do 11. veljače 1999. na adresi u [adresa] od 11. veljače 1999. ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana

-da je II. tuženik od 14. srpnja 1976. do 11. svibnja 1998. imao prijavljeno prebivalište u [adresa], od 12. svibnja 1998. do 11. studenog 1998. na adresi u [adresa], a od 11. studenog 1998. ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana

-da zajedničko dijete stranaka OL, rođena **.**.1999. od svoga rođenja ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana

-da iz Ugovora o najmu stana od 15. siječnja 1996. proizlazi da su stranke, kao najmoprimci stanovali u stanu na adresi [adresa], a koji ugovor je bio sklopljen na rok od godinu dana

-da iz Odluke Ministarstva obrane, Stambene komisije KLASA: UP/I-371- 05/97-04/00875 UR. BROJ: 512-09-02-97-02 od 27. svibnja 1997. proizlazi da je da je II. tuženom temeljem čl. 4 st. 2. alineja 2. Pravilnika Ministarstva obrane u postupku prenamjene zajedničkih prostorija stambenih zgrada u stambene i poslovne prostorije odobrena prenamjena zajedničke prostorije u [adresa]. ukupne površine 85 m2 u stambeni prostor, na teret vlastitih sredstava, a kojom Odlukom je II. tuženik bio obvezan obavijestiti Stambenu komisiju Ministarstva obrane o završetku radova na prenamjeni, nakon čega će mu komisija prenamijenjeni prostor dodijeliti na korištenje,

-da spisu prileži pozitivno mišljenje Ministarstva obrane, Ureda pomoćnika ministra za opremanje i nabavu od 20. svibnja 1998. o omogućavanju otkupa stana II. tuženiku,

-da je rješenjem Ministarstva obrane, Stambene komisije KLASA: UP/I-371- 05/97-04/00875 UR. BROJ: 512-09-02-98-04 od 5. studenog 1998. II. tuženom dodijeljen stan u [adresa]. s pravom otkupa, a radi se o stanu u vlasništvu Republike Hrvatske koji je dat na upravljanje Ministarstvu obrane, a odluka je donesena na temelju Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine", broj: 89/95 i 15/98) i Naputka o provedbi iste Odluke, u kojem rješenju nisu navedeni članovi domaćinstva

-da iz Očitovanje Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za stambene poslove od 31. ožujka 2022. proizlazi da je pravna osnova za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana bilo rješenje Stambene komisije Ministarstva obrane KLASA: UP/I-371-05/97-04/00875 UR. BROJ: 512-09-02-98-04 od 5. studenog 1998. kojim je IL kao pripadniku Hrvatske vojske od 1991. i nadalje dodijeljen stan u [adresa] s pravom otkupa na temelju točke I., II. i III. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine", broj: 15/98) od 6. veljače 1998. u vezi s točkom I. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine", broj: 89/95), Vlade Republike Hrvatske i Naputka o provedbi Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane, ministra obrane broj KLASA: 370-01/95-01/01, UR. BROJ: 512-01-95-6358, da je temeljem navedenog rješenja I. tuženik IL predmetni stan kupio od Ministarstva obrane Republike Hrvatske sukladno čl. 50b. Zakona o prodaji stanova, kao i da II. tuženik nije bio nositelj stanarskog prava niti je kupio stan po osnovi stečajnog stanarskog prava, već mu je stan dodijeljen na korištenje s pravom otkupa kao pripadniku Hrvatske vojske, a ujedno je i pravo na otkup ostvario s osnova sudjelovanja u Hrvatskoj vojsci temeljem ranije navedene Odluke pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,

-da je predmetni stan kupljen temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 3. veljače 2000. koji je zaključen između II. tuženika IL kao kupca i [adresa], Ministarstva obrane kao prodavatelja za ugovoreni iznos od120.620,46 kn uz ugovorenu kamatu od 1% godišnje na obročnu otplatu u roku od 26 godina s time da je plaćeno učešće u iznosu od 3.618,61 kn

-da su tužiteljica i II. tuženik od početka 1996. do trenutka sklapanja braka 5. lipnja 1999. živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je po svemu bila izjednačena sa bračnom zajednicom.

9. Imajući na umu tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja zaključuje da pravo II. tuženika na otkup stana nije pravo koje je stečeno po samom zakonu ispunjenjem zakonskih pretpostavki, već da se radi o pravu koje je II. tuženiku dano odlukom Ministarstva obrane na temelju ovlaštenja da raspolažu stanovima u vlasništvu Republike Hrvatske i ispunjenjem kriterija na strani II. tuženika za dodjelu stana kao djelatniku Ministarstva obrane, da je tužiteljica također bila zaposlenica Ministarstva obrane, ali s nižim činom i s manje radnog staža od II. tuženika, zbog čega su odlučili da će II. tuženik podnijeti zahtjev za dodjelu stana jer je bilo vjerojatnije da će mu stan biti dodijeljen i to u trenutku kada su već živjeli u izvanbračnoj zajednici, to je tužiteljica stekla pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetnog stana na temelju čl. 252. i 253. tada važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 162/98., dalje: ObZ) i čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000. i 73/2000., dalje: ZV).

10. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla na temelju zakona ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, sud prvog stupnja prigovor I. tuženika da je za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama na dan podnošenja prijedloga za ovrhu nalazi neosnovanim.

11. Pored toga, sud prvog stupnja zaključuje da se neosnovano I. tuženik poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige budući da I. tuženik prijedlog za ovrhu nije podnio radi ostvarenja svog prava na namirenje tražbine iz založnog prava na nekretnini II. tuženika kao ovršenika, već je prijedlog podnio temeljem ovršne isprave-pravomoćne presude ovoga suda posl. br. P-4826/08 od 4. prosinca 2009. godine i ugovora o cesiji od 13. veljače 2008. godine radi naplate novčanog potraživanja zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, procjenom vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, pa I. tuženik, kao ovrhovoditelj ne nastupa s pozicije ostvarenja svog stvarnog prava na nekretnini II. tuženika u ovršnom postupku, što je pretpostavka primjene odredbe čl. 122. ZV.

12. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

13. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da je II. tuženiku rješenjem Ministarstva obrane, Stambene komisije KLASA: UP/I-371-05/97-04/00875 UR. BROJ: 512-09- 02-98-04 od 5. studenog 1998. dodijeljen stan u [adresa]. s pravom otkupa na temelju točke I., II. i III. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine", broj: 15/98) od 6. veljače 1998. u vezi s točkom I. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane ("Narodne novine", broj: 89/95), Vlade Republike Hrvatske i Naputka o provedbi Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo obrane, ministra obrane broj KLASA: 370-01/95-01/01, UR. BROJ: 512- 01-95-6358,, dakle da je II. tuženik pravo na kupnju ostvario kao djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u kojem je radila i tužiteljica, da su u vrijeme dodjele stana tužiteljica i II. tuženik bili u izvanbračnoj zajednici, u kojoj je rođeno i zajedničko dijete (siječanj 1999.) koja izvanbračna zajednica je nastavljena sklapanjem braka stranaka (lipanj 1999.).

14. Dakle, tužiteljevo pravo i realizacija prava otkupa stana ne proizlazi iz njegovog stanarskog prava (na što bi upućivala uputa iz Vrhovne odluke Republike Hrvatske broj Rev-2105/2016-2 od 18. veljače 2020.).

15. Prema odredbi čl. 30. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96- dalje. ZNS) danom stupanja na snagu tog zakona, a stupio je na snagu 4. studenoga 1996., prestalo je stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, a te osobe stječu prava i obveze najmoprimca.

16. Dakle, u vrijeme kada je doneseno rješenje o dodjeli stana uz otkup od 5. studenog 1998. stanarsko pravo više nije postojalo pa II. tuženik, a niti tužiteljica (kao izvanbračna supruga) nisu mogli steći nepostojeće stanarsko prava (a tako ni status najmoprimca, sukladno čl. 33. ZNS).

17. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da pravo i realizacija prava otkupa stana ne proizlazi iz stanarskog prava II. tuženika, pa iako je stan prvotno dodijeljen na korištenje II. tuženiku, kao djelatniku Ministarstva obrane (dakle po osnovi rada) i potom mu u tom svojstvu omogućen otkup, sporni stan samim time nije postao vlastita imovina II. tuženika, kako to pogrešno zaključuje I. tuženik.

18. Naime, kada se ima na umu da je rečeni stan na temelju rješenja nadležnog Ministarstva obrane, donesenog na osnovi Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike kojima upravlja Ministarstvo obrane, otkupljen za potrebe II. tuženika i njegove obitelji (proizlazi iz kvadrature stana, kao i iskaza saslušanog svjedoka ĆL, koji je detaljno opisao način i uvjete dodjele predmetnog stana), da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice, uplatile zajedničko učešće i otkupile sporni stan, tada se može prihvatiti zaključak o mogućnosti stjecanja stvarnopravnog udjela na spornoj nekretnini.

19. Pravilno je stoga sud prvog stupnja, imovinskopravni odnos razmatrao i prosuđivao primjenom odredbi Obiteljskog zakona iz 1998. ("Narodne novine", broj: 162/98-dalje: ObZ).

20. Prema odredbama čl. 252. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok su prema čl. 253. st. 1. ObZ, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

21. Slijedom toga, činjenica da je II. tužitelju omogućen otkup stana kao djelatniku Ministarstva obrane sama po sebi ne isključuje mogućnost da na takvom stanu, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja (ostvarenja pretpostavki za stjecanje bračne stečevine), postoji suvlasništvo bračnih drugova.

22. Stoga suprotni žalbeni navodi I. tuženika, poglavito oni koju ukazuju na pogrešnu primjenu čl. 50a. Zakona o prodaji stanova ( neovisno o tome što je sud pogrešno naveo da se radi o Zakonu o najmu), te opetovanu tvrdnju da predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu II. tuženika, a ne bračnu stečevinu, odnosno suvlasništvo tužiteljice i II. tuženika nije moguće prihvatiti.

23. Ovoj parnici prethodio je ovršni postupak koji je pokrenuo I. tuženik protiv II. tuženika radi namirenja novčane tražbine na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao isključivo vlasništvo II. tuženika, a tužiteljica je u tom postupku podnijela izlučni prigovor tvrdeći da je ona suvlasnica te nekretnine u ½ dijela te traži u ovom postupku da se ovrha na tom dijelu nekretnine proglasi nedopuštenom.

24. U navedenoj pravnoj situaciji sukobljena su dva pravna načela i to: načelo zaštite imovinskih prava supružnika, s jedne strane, i načelo zaštite vjerovnika, dakle zaštite sigurnosti u pravnom prometu, s druge strane.

25. Poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika, svakog određenog pravnog odnosa, a ne samo treće osobe. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, najviših vrednota ustavnog poretka, time da je takvo pravno stajalište izraženo u odlukama Ustavnog suda RH Poslovni broj U-III- 103/2008 od 14. lipnja 2011. i broj: U-III-4177/2010 od 17. ožujka 2013., čije odluke i rješenja su prema odredbi čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH ("Narodne novine", broj: 49/02-pročišćeni tekst) obvezatni i dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba.

26. Sukladno čl. 122. st. 1. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što nije u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona.

27.Sukladno čl. 130. ZV vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

28. Iz sadržaja spisa (iako je sud prvog stupnja izvršio uvid u ovršni spis poslovni broj Ovr-4157/16, ranije Ovr-3210/10) nije razvidno, kada je rješenje o ovrsi zaprimljeno kod zemljišnoknjižnog odjela, odnosno kada je zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini, je li tužiteljica prije toga poduzela odgovarajuće pravne radnju radi zaštite svog prava vlasništva ili je pravne radnje radi zaštite svog vlasništva počela poduzimati tek nakon zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, kako je to tvrdio I. tuženik tijekom postupka, a sada ponavlja i u žalbi. Kod izvornog stjecanja prava vlasništva, pravo vlasništva na temelju zakona stječe se samim time što su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje i u trenutku kada su se one ispunile. To znači da se za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona ne traži upis u zemljišne knjige te je vlasništvo stečeno bez upisa i stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenog prava vlasništva. Za upis prava vlasništva dovoljna je deklaratorna presuda na utvrđenje prava vlasništva.

29. Iz navedenog proizlazi da je u postupku donošenja odluke je li ovrha nedopuštena, u odnosu na dio nekretnine koji je tužiteljica stekla na temelju zakona (1/2 dijela predmetne nekretnine), sud prvog stupnja propustio utvrditi savjesnost i poštenje svih sudionika u predmetnom pravnom odnosu, dakle savjesnost tužiteljice, a jednako tako, i savjesnost i poštenje I. tuženika, kao osobe koja je imala određenu novčanu tražbinu spram II. tuženika supruga tužiteljice (koji je svoja prava štitio pokretanjem odgovarajućih sudskih postupaka, iako nije utvrđeno o kakvoj tražbini je riječ), odnosno je li on znao ili mogao znati da određena prava na predmetnoj nekretnini s osnova bračne ili izvanbračne stečevine, ima i tužiteljica.

30. Tako je u postupku propušteno ocijeniti treba li dati prednost načelu da imovina stečena radom za vrijeme trajanja braka predstavlja bračnu stečevinu supružnika odnosno imovinu stečenu na temelju zakona i da je ta imovina zaštićena od trećih stjecatelja prava na istoj neovisno o tome što bračna stečevina nije ni na koji način evidentirana u zemljišnim knjigama ili prednost treba, ispred stjecanja na temelju zakona, dati načelu povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na vjerovnika koji na temelju tog povjerenja pokreće postupak radi naplate svoje tražbine na nekretnini koja je upisana samo i isključivo kao vlasništvo njegovog dužnika i u odnosu na koju nekretninu nema nikakve evidentirane naznake u zemljišnim knjigama da se radi o bračnoj stečevini.

31. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, temeljem odredbe čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je ukinuta i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

32. U ponovljenom suđenju, sud prvog stupnja postupiti će sukladno iznesenom, te ocjenom predloženih i izvedenih dokaza, poglavito uvidom u ovršni spis poslovni broj Ovr-4157/16, uzimajući u obzir osobite okolnosti konkretnog slučaja, odlučiti koje načelo ima pravo prvenstva u konkretnom slučaju, je li načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, raspraviti će sve ostale žalbene prigovore, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka i potom će donijeti novu zakonitu odluku, kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović