Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4993/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Sofia Petković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-3/2022-30 od 16. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-3/2022-30 od 16. srpnja 2024. godine u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđen djelomično ništetnim Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. godine, u dijelu točke 2. st. 1., točke 7. st. 1. i točka 3; u točki II. izreke i u točki III. izreke.

II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđen djelomično ništetnim Ugovor o kreditu od 20. lipnja 2006. godine u djelu točke 9. st.

1. točka 6. kao i u točki V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-3/2022-30 od 16. srpnja 2024.

III O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 320-50-3531003 sklopljen dana 20.06.2006. godine između tužiteljice ZU, [adresa], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao kreditora, koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu MU iz [adresa] dana **.**.2006. godine pod brojem OU-808/2006-1, i to:

-dio t. 2. st. 1. koji glasi: ..."u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-dio t. 7. st. 1. koji glasi: ..."po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.”

- t. 3. koji glasi: "3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

- dio t. 9. st. 1. t. 6. koji glasi: "podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine,..."

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos isplati iznos od 1.402,83 EUR ( preplata po osnovi promjene tečaja CHF- valutna klauzula ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se do dana 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023. godine do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom:

- na iznos 5,12 EUR od 31. prosinac 2010. godine pa do isplate

- na iznos 32,23 EUR od 31. siječanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 32,09 EUR od 28. veljača 2011. godine pa do isplate

- na iznos 30,83 EUR od 31. ožujak 2011. godine pa do isplate

- na iznos 30,43 EUR od 30. travanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 45,96 EUR od 31. svibanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 41,18 EUR od 30. lipanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 57,75 EUR od 31. srpanj 2011. godine pa do isplate

- na iznos 51,65 EUR od 31. kolovoz 2011. godine pa do isplate

- na iznos 45,28 EUR od 30. rujan 2011. godine pa do isplate

- na iznos 44,42 EUR od 31. listopad 2011. godine pa do isplate

- na iznos 44,28 EUR od 30. studeni 2011. godine pa do isplate

- na iznos 58,62 EUR od 31. prosinac 2011. godine pa do isplate

- na iznos 49,72 EUR od 31. siječanj 2012. godine pa do isplate

- na iznos 49,99 EUR od 29. veljača 2012. godine pa do isplate

- na iznos 51,98 EUR od 31. ožujak 2012. godine pa do isplate

- na iznos 50,12 EUR od 30. travanj 2012. godine pa do isplate

- na iznos 50,26 EUR od 31. svibanj 2012. godine pa do isplate

- na iznos 53,04 EUR od 30. lipanj 2012. godine pa do isplate

- na iznos 50,12 EUR od 31. srpanj 2012. godine pa do isplate

- na iznos 48,06 EUR od 31. kolovoz 2012. godine pa do isplate

- na iznos 46,28 EUR od 30. rujan 2012. godine pa do isplate

- na iznos 51,76 EUR od 31. listopad 2012. godine pa do isplate

- na iznos 49,74 EUR od 30. studeni 2012. godine pa do isplate

- na iznos 48,54 EUR od 31. prosinac 2012. godine pa do isplate

- na iznos 44,34 EUR od 31. siječanj 2013. godine pa do isplate

- na iznos 58,83 EUR od 28. veljača 2013. godine pa do isplate

- na iznos 48,13 EUR od 31. ožujak 2013. godine pa do isplate

- na iznos 47,07 EUR od 30. travanj 2013. godine pa do isplate

- na iznos 41,90 EUR od 31. svibanj 2013. godine pa do isplate

- na iznos 43,11 EUR od 30. lipanj 2013. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 322,33 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.6.2006. do 31.7.2015 po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2016. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 31.12.2022. po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu iznosa od 576,77 EUR sa zateznom kamatom i iznosa od 85,75 EUR sa zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.064,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.

II. Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 4.4.2023."

2. Protiv te presude u točki I, II, III i V. izreke kao i protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točkama IV. i V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu zaključenog 20. lipnja 2006. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora-dio točke 2. st. 1., toč.7. st. 1., toč. 3., toč. 9. st. 1, toč. 6. Ugovora o kreditu a koje odredbe se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope, ugovaranje valutne klauzule i ugovaranja naknade za obradu zahtjeva.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu (osim u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu točke 9. st. 1. toč. 6. Ugovora o kreditu) i rješenje i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP koju ističe tuženik (jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari) niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP u ovom postupku, a isto tako treba reći u odnosu na žalbeni razlog vezan uz čl. 190. i čl. 191. ZPP da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 20. lipnja 2006. godine Ugovor o kreditu broj 320-50-3531003 za iznos kredita od 15.856,55 CHF u svrhu kupovine osobnog vozila, rokom vraćanja kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća prema otplatnom planu, da je ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora tj. tuženika, da je ugovoren iznos od 3,30% od iznosa kredita kao jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita; da se u spornom razdoblju mijenjala visina kamatne stope, da je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, da je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, da je ugovor o kreditu otplaćen 30. lipnja 2013. godine i da je prilikom isplate kredita naplaćena tužiteljici naknada za obradu kredita u iznosu od 2.428,57 HRK.

9. Predmet spora je restitucijski zahtjev kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

10. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj: 96/2003.- dalje: ZZP).

11. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

13. Valja imati u vidu i praksu Suda Europske unije, konkretno presudu [obrt] i [obrt] v [obrt] i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj odluci sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o njoj se nije pregovaralo i tužitelj, kao potrošač, nije imao ikakav utjecaj na njen sadržaj.

15. Uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi zaštite prava tužitelja kao potrošača iz predmetnog ugovora, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, već ju je unaprijed sročio tuženik s namjerom da si ostvari pogodnosti i smanji troškove sporova, za razliku od tužitelja kao potrošača koji na njen sadržaj nije imao utjecaja i za kojega, s obzirom na udaljenost boravišta od sjedišta tuženika i posljedično gubitak vremena i financijski trošak dolaska na sud, ima učinak odvraćanja od vođenja spora, ujedno ograničenja prava na pristup sudu, treba reći da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka.

16. Stoga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula prema odredbi čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, pa je prorogacijska klauzula predmetnog ugovora ništetna.

17. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16.) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

18. S obzirom na to da se ovdje radi o sporu koji je nastao u vezi s ugovorom o kreditu, tužitelj kao potrošač ovlašten je pokrenuti parnični postupak i pred sudom mjesta gdje on ima prebivalište, a to je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, tj. Općinski sud u Varaždinu, te se s obzirom na sve navedeno prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu ukazuje neosnovanim pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pod točkom I. pobijanog prvostupanjskog rješenja odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

19. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

21. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

22. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.- dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, a ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

23. Pravilno je određena isplata u odnosu na valutnu klauzulu sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 [obrt], sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

24. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

25. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio ništetnim točku 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, ocijenivši istu ugovornu odredbu nepoštenom te posljedično ništetnom sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime naknade za korištenje kredita iznos od 322,33 eura, te s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju, kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

26. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, imajući u vidu da je već Posebnom ponudom bila obuhvaćena i sporna odredba, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.

27. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

28. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

29. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

30. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, ugovorne odredbe o naknadi od 3,30 % su nepoštene i time ništetne, pa se može zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 576,77 eura na ime kamatne stope ocijenivši da je osnovan prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo tijekom postupka. Tužba u ovom predmetu podnesena je 4. siječnja 2022. godine a zastarni rok (opći zastarni rok-5 godina) počeo je teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača-presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, a iz čega proizlazi da je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja vezanog uz promjenu kamatne stope pa je valjano prvostupanjski sud odlučio kao u točki IV: pobijane prvostupanjske presude.

32. Na žalbene navode tuženika valja reći da je u postupku pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju nije bilo pojedinačnog pregovaranja između tužiteljice i tuženika a u odnosu na sporne ugovorne odredbe. Također valja reći da su žalbeni prigovori tuženika financijskom vještačenju pravne prirode te tuženik tijekom postupka nije prigovarao matematičkom izračunu sudskog vještaka.

33. Tuženik neosnovano ponovno ističe prigovor zastare u odnosu na utvrđenje ništetnim dijelova ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu a to obzirom na datum podnošenja tužbe u ovom predmetu i zastarni rok od 5 godina kao opći zastarni rok koji je počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača-presuda Visokog trgovačkog suda Republika Hrvatska poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine iz čega proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Neosnovan je i prigovor zastare tužitelja u odnosu na tzv. ulaznu naknadu a to zato jer je prvostupanjski sud u postupku utvrdio ništetnom ugovornu odredbu koja se odnosi na ugovaranje te naknade te je u skladu s tim obaveza tuženika platiti utuženi iznos na ime ugovorne naknade tužiteljici. Zastarni rok u odnosu na to teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe znači u konkretnom slučaju tek pravomoćnošću ove prvostupanjske presude.

34. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO te obzirom se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj (radi se o odredbama koje je u ugovor unio sam tuženik) te da je stoga temeljem iste odredbe dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

35. Isto tako valja reći da tuženik neosnovano prigovara dijelu prvostupanjskog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 4. travnja 2023. godine, naime tužiteljica je preinačila tužbu nakon što je dostavljen nalaz sudskog financijskog vještaka a precizan tužbeni zahtjev nije bila u mogućnosti postaviti prije toga jer ne raspolaže po prirodi stvari takvim znanjem te je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dozvolio preinaku tužbe u ovom predmetu.

36. Žalitelji osnovano prigovaraju dijelu prvostupanjske presude kojim je u dijelu točke I. izreke utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. godine u dijelu točke 9. stavak 1. točka 6. koji glasi "podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplate tražbine.

36. U tom smislu valja reći da iz izreke prvostupanjske presude (točka I.) bi proizlazilo da je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je u razlozima prvostupanjske presude navedeno da isplata troškova javnog bilježnika u iznosu od 85,75 eura nije izvršena u korist tuženika već javnog bilježnika pa da stoga potraživanje tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove za podmirene troškove solemnizacije ugovora o kreditu sud nije našao osnovanim.

37. U tom smislu ostvarena je zbog naprijed navedene proturječnosti izreke i razloga prvostupanjske presude bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa se iz tog razloga prvostupanjska presuda u tom dijelu ne može ispitati.

38. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na dio točke 9. stavak 1. točka 6. Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. godine te posljedično i u odluci o parničnom trošku (točka V. izreke) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP).

39. Sukladno iznesenom valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP), odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke i odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena djelomična ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu točke 2. stavak 1., u dijelu točke 7. stavak 1. i točki 3. Ugovora o kreditu kao i u točki II. izreke i u točki III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

40. O trošku žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 19. studeni 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić