REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-452/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORTI BODALEC d.o.o., Mali Bukovec 12, OIB: 39994241355, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz OD Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz OD Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 2. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.583,45 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. siječnja 2021. do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 10.086,59 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. siječnja 2021. do isplate, kao i u dijelu u kojem zatezne kamate na iznos od 6.583,45 eur, počevši od 6. siječnja 2021. do isplate, potražuje po stopi koja prelazi stopu navedenu pod točkom I/ izreke.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 63.583,67 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim kako slijedi:

- na iznos od 1.327,23 eur, počevši od 6. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 9.864,46 eur, počevši od podnošenja tužbe do isplate,

- na iznos od 8.461,08 eur, počevši od 31. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 15.429,03 eur, počevši od 31. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13.935,89 eur, počevši od 28. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 4.479,39 eur, počevši od 9. ožujka 2021. do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 464,25 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. studenog 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.370,21 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. studenog 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 9. ožujka 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete nastale kao posljedice požara 13. prosinca 2020. Do požara tvrdi da je došlo uslijed kvara u stražnjem dijelu motornog prostora teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika u vrijeme štetnog događaja policom automobilske odgovornosti, a požar da se potom proširio na okolna vozila.

2./ Povodom predmetnog štetnog događaja tužitelj je tuženiku prijavio štetu nastalu na vozilima u njegovom vlasništvu, koju smatra da je tuženik samo djelomično naknadio, i to kako slijedi:

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (tegljač), tuženik je isplatio iznos od 46.432,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 12.254,00 kn,

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (prikolica), tuženik je isplatio iznos od 30.337,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 32.449,00 kn,

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (prikolica), tuženik je isplatio iznos od 5.520,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 16.239,13 kn,

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (prikolica), tuženik je isplatio iznos od 13.347,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 9.825,26 kn,

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (prikolica), tuženik je isplatio iznos od 23.471,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 39.290,00 kn,

- za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (prikolica), tuženik je isplatio iznos od 14.457,00 kn, a tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 15.543,00 kn. 3./ U tužbi navodi da je na vozilima na kojima je nastala totalna šteta ([registarska oznaka] (tegljač), [registarska oznaka] (prikolica), [registarska oznaka] (prikolica) i [registarska oznaka] (prikolica)), tuženik obračun pogrešno izvršio podcjenjujući vrijednost oštećenog vozila s obzirom na vrijednost koju na tržištu ostvaruju vozila iste marke i sličnih specifikacija. Za preostala dva vozila ([registarska oznaka] (prikolica) i [registarska oznaka] (prikolica)) da tuženik nije isplatio primjerenu naknadu štete s obzirom na nastala oštećenja. Dakle, po osnovi naknade štete nastale na vozilima u njegovom vlasništvu potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 125.600,39 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. siječnja 2021.

4./ Nadalje, tvrdi da je u predmetnom štetnom događaju izgorjeli tegljač registarske oznake [registarska oznaka] bio pripremljen za put i napunjen s otprilike 1.200 litara goriva, koje gorivo da je u cijelosti izgorjelo. S obzirom na tržišnu cijenu goriva, radi naknade ovako mu nastale štete potražuje isplatu u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. siječnja 2021.

5./ Zatim, tvrdi da su se u prethodno navedenim vozilima u vrijeme požara nalazile tužiteljeve stvari koje da su izgorjele. Radi naknade štete po osnovi tako uništenih stvari potražuje isplatu iznosa od 74.323,75 kn, a na temelju ponuda koje je pribavio za nabavu uništenih stvari, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim od podnošenja tužbe.

6./ S obzirom da su mu uništena vozila bila neophodna u poslovanju da je, radi nastavka poslovanja i smanjivanja daljnjih gubitaka, bio primoran iznajmiti zamjenska vozila, jedan tegljač i tri priključna vozila. Po osnovi troška najma u razdoblju od 15. prosinca 2020. do 9. ožujka 2021., iskazano po mjesecima, potražuje isplatu iznosa od 318.750,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od posljednjeg dana u mjesecu za koji se naknada potražuje.

7./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. U bitnome tvrdi da je isplaćenom odštetnom, prema oštećenjima i stanju vozila kako je utvrđeno prilikom izvida štete, izvršenom isplatom u cijelosti naknadio nastalu štetu tužitelju.

8./ Zahtjev radi naknade štete po osnovi uništenog goriva u tegljaču osporava jer smatra da tužitelj nije dokazao da bi se u vozilu nalazilo 1.200 litara goriva kako tvrdi. Zahtjev radi naknade štete zbog ostalih uništenih stvari u vozilima osporava jer smatra da tužitelj nije dokazao da bi se stvari uopće u vozilima nalazile, dakle da mu je šteta uopće nastala, a osim toga osporava vrijednost prema ponudama za kupnju novih stvari. Zahtjev radi naknade štete zbog najma zamjenskih vozila osporava jer osporava tužiteljevu tvrdnju da bi mu uništena odnosno zamjenska vozila bila potrebna u poslovanju, zatim, da iz priloženih ugovora o najmu ne proizlazi da su ispunjeni i da bi tužitelj podmirio troškove najma naknadu kojih potražuje, dakle da bi mu štete nastala odnosno visinu najamnine u iznosu od 100,00 eur po danu za svako vozilo. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

9./ Očitujući se na prigovore tuženika, tužitelj je naveo da je s osobama s kojima je zaključio ugovore o najmu zamjenskih vozila isplatu najamnine dogovorio po primitku plaćanja od strane tužitelja, odnosno kad se njegovo financijsko stanje popravi. Tuženik potom zahtjev u ovom dijelu osporava ukazujući da nije i neće dospjeti do zaključenja glavne rasprave jer da šteta tužitelju, sve do podmirenja troškova najma, neće nastati. U daljnjem tijeku postupka tužitelj tvrdi da je dio troškova po osnovi najma zamjenskih vozila podmirio prijebojem. Tuženik se pak, pozivanjem na procesnu prekluziju u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, protivi uzimanju u obzir navoda i dokaza o izvršenom plaćanju troškova najma zamjenskih vozila prijebojem. Nadalje, osporava vjerodostojnost isprava kojima tužitelj tvrdnju o prijeboju dokazuje te ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za prijeboj jer da tražbine nisu dospjele.

10./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: ugovori o najmu vozila (list 9 do 19 spisa), s aneksima (list 117-118 spisa), ponude za vozila (list 20-23, 43 spisa), odštetni zahtjevi, potvrde o primitku, izvidi štete i obračun odštete (list 24 do 50, 62 do 89 i 98, 131 do 197 spisa), ponude za kupnju opreme (list 51-54 spisa), zapisnik o očevidu (list 56-60 spisa), polica osiguranja (list 61 spisa), popis dugotrajne imovine kod tužitelja (list 101 i 104 spisa), fotografije sačinjene prilikom očevida državnog odvjetnika (CD na listu 122 spisa), isprave o prijeboju (list 228 do 231 spisa), isprave iz drugih postupaka (list 244 do 248 i 282 do 288 spisa). Tužitelj je dostavio javnobilježnički ovjerene pisane iskaze stranke i svjedoka (list 102-103, 105-110 spisa), no s obzirom da se tuženik osporio njihovu vjerodostojnost, provedeno je saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja MD i svjedoka TD, LD i SD (list 267 do 274 spisa). Nadalje, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišću koji je svoj nalaz i mišljenje podnio u pisanom obliku (list 204 do 211 spisa) te se povodom prigovora očitovao pisano (list 236 do 237 i 266 spisa) i usmeno na ročištu (list 257 do 260 spisa).

11./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete koja tvrdi da mu je nastala 13. prosinca 2020. kao posljedica požara nastalog uslijed kvara vozila registarske oznake [registarska oznaka], koji se požar potom proširio na druga tužiteljeva vozila, od tuženika, kod kojeg je u vrijeme štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano policom automobilske odgovornosti. Tužitelj potražuje naknadu po osnovi štete nastale na oštećenim vozilima, jednom tegljaču ([registarska oznaka]) i pet prikolica ([registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka]), jer smatra da isplatom odštete u postupku pred osigurateljem tuženik nastalu štetu nisu u cijelosti naknadio. Zatim, potražuje naknadu štete po osnovi požarom uništenog goriva u tegljaču i stvari u tegljaču i prikolicama te naknadu štete po osnovi troškova za najam zamjenskih vozila.

13./ Među strankama nije spora aktivna legitimacija tužitelja kao vlasnika oštećenih vozila, odnosno pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja po osnovi obveznog automobilskog osiguranja za vozilo kojim je šteta prouzročena. Nadalje, nije sporan nastanak štetnog događaja 13. prosinca 2020.

14./ Sporna je osnovanost i visina tužiteljevog odštetnog zahtjeva. U odnosu na naknadu štete nastale na oštećenim vozilima jer tuženik smatra da je izvršenom isplatom štetu u potpunosti naknadio. U odnosu na naknadu po osnovi izgorjelog goriva i stvari jer tuženik osporava nastanak štete, dakle da bi se stvari radi uništenja kojih tužitelj potražuje naknadu nalazile u uništenim vozilima i da bi požarom bile uništene, odnosno visinu naknade u ovom dijelu. U odnosu na naknadu po osnovi troškova za najam zamjenskih vozila tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu, odnosno da bi u razdoblju za koje potražuje naknadu troškova najma zamjenskih vozila tužitelj u svojem poslovanju koristio oštećena vozila i da bi mu zamjenska bila stoga potrebna, da su ugovori o najmu vozila izvršeni na način da bi tužitelj koristio zamjenska vozila, odnosno da bi mu šteta u ovom dijelu nastala i naknada dospjela jer da troškove najma nije podmirio, pa čak niti u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da bi to učinio prijebojem međusobnih tražbina s davateljima najma jer da se zbog procesne prekluzije nove činjenice s tim u vezi ne trebaju u suđenju uzeti u obzir, odnosno stoga što da pretpostavke prijeboja nisu bile ispunjenje. Konačno, sporan je tijek zatraženih zateznih kamata.

15./ Radi utvrđenja osnovanosti tužiteljevih navoda da mu isplaćenom odštetnom po osnovi štete nastale na oštećenim njegovim vozilima tuženik nije u cijelosti naknadio nastalu štetu proveden je dokaz prometnim vještačenjem. Ocjenjujući da je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima struke, dajući logične i uvjerljive razloge za iznijete zaključke, a da tužitelj svojim prigovorima pravilnost nalaza i mišljenja vještaka nije doveo u sumnju, odlučne činjenice vezane uz visinu štete nastale na tužiteljevim vozilima sud je, uz isprave priložene spisu, utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

16./ U bitnome vještak je prihvatio prilikom izračuna vrijednosti koje je primijenio tuženik (glede stopa amortizacije pojedinih uništenih dijelova vozila i postotka od vrijednosti vozila prilikom izračuna vrijednosti ostatka kod totalne štete), pojašnjavajući da nema temelja za drugačiji zaključak jer da ne proizlazi da bi dopunski izvidi štete povodom tužiteljevih prigovora na osnovni izvid štete bili provedeni, a da je u slučaju primjedbi nužno obaviti dodatan pregled vozila, zatim da nije provedeno osiguranje dokaza pa da, s obzirom da vozila nije mogao neposredno pregledati, na temelju raspoložive dokumentacije ne može zaključiti da bi tuženikova procjena pojedinih navedenih parametara za izračun štete bila pogrešna.

17./ U odnosu na štetu nastalu na prikolici registarske oznake [registarska oznaka] vještak je naveo da fotografije koje je imao na raspolaganju ne omogućavaju konkretizaciju broja oštećenih dijelova navedenih u izvidu (broj bočnih letvi i set gurtni). Da je za oštećenu ceradu određen najveći postotak amortizacije, od 80%, dakle da bi njezina vrijednost iznosila 20% novonabavne cijene. Zatim, da je priložen račun za oštećene dijelove (Oprema Špoljar d.o.o. list 32 spisa) na kojem je navedeno da se odnosi na predmetno vozilo. Prema navedenom računu da trošak oštećenih dijelova navedenih u izvidu štete iznosi 7.706,50 kn (krovna i bočna cerada i vezni elementi). Nadalje, da se s navodima tužitelja iz odštetnog zahtjeva za ovo vozilo (list 25-26 spisa) (u kojem je uz desnu stranu cerada, krov i gumenu zaštitu na krovu, navedeno i 10 gurtni, 15 drvenih letvi, bočni geberiti, 17 zateznih reme na za ceradu i gume) može povezati i ponuda broj 044633 Skuba Hrvatska d.o.o. (list 52 spisa) u kojoj su pobrojani upravo dijelovi navedeni u prijavi za ovo vozilo (10 traka za zatezanje, 15 letvi stranice, 3 bočna gabarita, 17 zatezača i 17 traka cerade) na ukupan iznos od 4.282,00 kn. Vještak navodi da prihvaća procjenu tuženika stope amortizacije cerade od 80%, jer da prema raspoloživim dokazima nije u mogućnosti utvrditi drugačije. Trošak popravka utvrdio je u iznosu od 5.823,30 kn (7.706,50 kn X 20% + 4.282,00 kn).

18./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 13.347,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje od 9.825,26 kn utvrđen neosnovanim.

19./ Pri tome, iz priloženih isprava tuženika kao osiguratelja (list 131 do 143) za predmetno vozilo, proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev za ovo vozilo osnovanim utvrdio za iznos od 4.610,00 kn. Tužitelj kada u tužbi navodi da mu je po osnovi štete na predmetnom vozilu tuženik isplatio iznos od 13.347,00 kn ne pojašnjava, niti to čini kasnije tijekom postupka, na koja se oštećenja prijavljena na predmetnom vozilu odštetnim zahtjevom (list (25 do 26 spisa) odnosi isplaćeni iznos od 13.347,00 kn. S druge strane, ponudu broj 044633 Skuba Hrvatska d.o.o. (list 52 spisa) tužitelj navodi kao dokaz u dijelu tužbe u kojem tvrdi da mu tuženik nije naknadio štetu za stvari koje su se u oštećenim vozilima nalazile, dakle proizlazi njegova tvrdnja da mu tuženik odštetu za ove stvari, navedene u prijavi štete za predmetno vozilo, nije isplatio. Imajući u vidu da je prema nalazu vještaka predmetnu ponudu moguće povezati upravo s navodima iz tužiteljevog odštetnog zahtjeva za predmetno vozilo, kada bi se iznos troška iz predmetne ponude po osnovi u njoj popisanih oštećenih stvari i pribrojio iznosu kojeg je tuženik utvrdio osnovanim (4.610,00 kn + 4.282,00 kn = 8.892,00 kn), i prihvaćanjem tužiteljeve tvrdnje da mu tuženik odštetu po osnovi ovih stvari nije prethodno isplatio, daljnji zahtjev kojeg tužitelj potražuje po osnovi naknade štete na predmetnom vozilu i tada je neosnovan jer sam tužitelj tvrdi da mu je za predmetno vozilo, dakle temeljem njegovog odštetnog zahtjeva za ovo vozilo, tuženik isplatio iznos od 13.347,00 kn, dakle iznos koji premašuje visinu štete utvrđene na ovom vozilu sve i da se prihvati tužiteljeva tvrdnja da trošak uništenih stvari prema ponudi broj 044633 Skuba Hrvatska d.o.o. (list 52 spisa) tuženik nije prethodno naknadio.

20./ U odnosu na štetu nastalu na prikolici registarske oznake [registarska oznaka] vještak je također naveo da fotografije koje je imao na raspolaganju ne omogućavaju konkretizaciju količine oštećenih dijelova navedenih u izvidu (koliko je oštećenih letvi, gurtni, zateznih remena). Da je za oštećenu ceradu određen najveći postotak amortizacije, od 80%, dakle da bi njezina vrijednost iznosila 20% novonabavne cijene. Da nije priložen račun popravka za ovo vozilo niti predračun za dijelove, kao za prethodno navedeno vozilo. Uzimajući u obzir podatke troškova zamjenskih dijelova za prethodno navedeno vozilo, kao i da je ponuda tuženika za prethodno navedeno vozilo iznosila 4.610,00 kn (list 133 spisa), dok je za ovo vozilo tuženik ponudio iznos od 5.520,00 kn (list 146 spisa) vještak je naveo da, u nedostatku cjelovitih podataka, šteta iznosi 5.520,00 kn.

21./ Pri tome je za ukazati da je i sam tužitelj prilikom prijave štete za ovo vozilo (list 83 do 84 spisa) naveo da su oštećene gurtne, letve i zatezni remen za ceradu, no bez navođenja količine ovih dijelova kao što je to učinio u prijavi štete za prethodno navedeno vozilo ([registarska oznaka]) (list 25 do 26 spisa). Konačno, niti tijekom ovog postupka tužitelj nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio tvrdnju da mu ponuđenim i isplaćenim iznosom odštete za predmetno vozili tuženik ne bi u cijelosti naknadio štetu prijavljenu odštetnim zahtjevom.

22./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 5.520,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje od 16.239,13 kn utvrđen neosnovanim.

23./ U odnosu na štetu nastalu na prikolici registarske oznake [registarska oznaka] vještak je utvrdio da je na ovom vozilu nastala totalna šteta s obzirom da popravak vozila nije rentabilan stoga što da je, prema izvidu štete, potrebno zamijeniti ceradu (amortizacija 50%), sanduk i šasiju s osovinama. U vrijeme štetnog događaja ovo vozilo je bilo staro 18 godina i 5 mjeseci. S obzirom na izmijenjeno stanje tržišta rabljenih vozila u vrijeme i nakon štetnog događaja, predmetna poluprikolica s ceradom stara 18 do 19 godina da ima vrijednost između 16% i 17% novonabavne cijene prema podacima Centra za vozila Hrvatske, s time da prikolice stare 20 godine vrijede 15% novonabavne cijene. Stoga da je, temeljem vremenske amortizacije predmetna poluprikolica vrijedila 16,58% njene novonabvne cijene. Prama podacima Centra za vozila Hrvatske novonabavna cijena podjednake poluprikolice u vrijeme štetnog događaja iznosila je, bez poreza na dodanu vrijednost, oko 177.450,00 kn. Stoga je predmetno vozilo vrijedilo oko 29.400,00 kn. Po mišljenju vještaka vrijednost ostataka u postotku od vrijednosti vozila određena u omjeru od 26% je prihvatljiva, pa bi, zadržavanjem ostataka, visina štete na predmetnom vozilu iznosila 21.750,00 kn (29.400 kn – 7.650,00 kn).

24./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 14.457,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje utvrđen osnovanim za iznos od 7.293,00 kn, dok neosnovano tužitelj potražuje naknadu u daljnjem iznosu od 8.250,00 kn.

25./ U odnosu na štetu nastalu na prikolici registarske oznake [registarska oznaka] vještak je utvrdio da je i na ovom vozilu nastala totalna šteta jer da je prema izvidu potrebno zamijeniti ceradu (amortizacija 50%), sanduk i šasiju s osovinama, stražnji branik i ojačanje. U vrijeme štetnog događaja ovo vozilo da je bilo staro 12 godina i 5 mjeseci. S obzirom na izmijenjeno stanje tržišta rabljenih vozila u vrijeme i nakon štetnog događaja, predmetna poluprikolica s ceradom stara 12 do 13 godina da ima vrijednost između 32% i 30% novonabavne cijene prema podacima Centra za vozila Hrvatske. Stoga da je, temeljem vremenske amortizacije, predmetna poluprikolica vrijedila 31,17% njene novonabvne cijene. Prama podacima Centra za vozila Hrvatske novonabavna cijena podjednake poluprikolice u vrijeme štetnog događaja iznosila je, bez poreza na dodanu vrijednost, oko 177.450,00 kn. Stoga je predmetno vozilo vrijedilo oko 55.300,00 kn. Po mišljenju vještaka, vrijednost ostataka u postotku od vrijednosti vozila određena u omjeru od 21% je prihvatljiva, pa bi, zadržavanjem ostataka, visina štete na predmetnom vozilu iznosila 43.700,00 kn (očitom omaškom vještak je u nalazu naveo 42.700,00 kn jer je jednostavnim računom utvrđeno da je 55.300 kn – 11.600,00 (vrijednost ostataka) = 43.700,00 kn).

26./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 23.471,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje utvrđen osnovanim za iznos od 20.229,00 kn, dok neosnovano tužitelj potražuje naknadu u daljnjem iznosu od 19.061,00 kn.

27./ U odnosu na štetu nastalu na prikolici registarske oznake [registarska oznaka] (u nalazu omaškom pogrešno navedeno [registarska oznaka], potom ispravljeno u pisanom očitovanju vještaka povezivanjem s brojem šasije) vještak je utvrdio da je i na ovom vozilu nastala totalna šteta. U vrijeme štetnog događaja ovo vozilo da je bilo staro 11 godina i 5 mjeseci. S obzirom na izmijenjeno stanje tržišta rabljenih vozila u vrijeme i nakon štetnog događaja, predmetna poluprikolica s ceradom stara 11 do 12 godina da ima vrijednost između 34% i 32% novonabavne cijene prema podacima Centra za vozila Hrvatske. Stoga da je, temeljem vremenske amortizacije, predmetna poluprikolica vrijedila 33,17% njene novonabvne cijene. Prama podacima Centra za vozila Hrvatske novonabavna cijena podjednake poluprikolice u vrijeme štetnog događaja iznosila je, bez poreza na dodanu vrijednost, oko 177.450,00 kn. Stoga je predmetno vozilo vrijedilo oko 58.850 kn. Po mišljenju vještaka, vrijednost ostataka u postotku od vrijednosti vozila određena u omjeru od 17% je prihvatljiva, pa bi, zadržavanjem ostataka, visina štete na predmetnom vozilu iznosila 45.850,00 kn (58.850,00 kn – 10.000,00 kn).

28./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 30.337,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje utvrđen osnovanim za iznos od 15.513,00 kn, dok neosnovano tužitelj potražuje naknadu u daljnjem iznosu od 16.936,00 kn.

29./ U odnosu na štetu nastalu na tegljaču registarske oznake [registarska oznaka] vještak je utvrdio da je i na ovom vozilu nastala totalna šteta. U vrijeme štetnog događaja ovo vozilo da je bilo staro 18 godina i 5 mjeseci. S obzirom na izmijenjeno stanje tržišta rabljenih vozila u vrijeme i nakon štetnog događaja, predmetni tegljač star 18 do 19 godina da ima vrijednost između 12% i 11% novonabavne cijene prema podacima Centra za vozila Hrvatske. Stoga da je, temeljem vremenske amortizacije, predmetna tegljač vrijedio 11,58% njegove novonabvne cijene. Prema podacima Centra za vozila Hrvatske novonabavna cijena podjednakog tegljača u vrijeme štetnog događaja iznosila je, bez poreza na dodanu vrijednost, oko 520,250,00 kn. Stoga je predmetno vozilo vrijedilo oko 60.250,00 kn. Po mišljenju vještaka, vrijednost ostataka u postotku od vrijednosti vozila određena u omjeru od 12% je prihvatljiva, pa bi, zadržavanjem ostataka, visina štete na predmetnom vozilu iznosila 53.000,00 kn (60.250,00 kn – 7.250,00 kn).

30./ S obzirom da je tuženik, a kako sam tužitelj u tužbi navodi, istom po osnovi naknade štete nastale na ovom vozilu isplatio iznos od 46.432,00 kn, to je daljnji iznos štete koji tužitelj potražuje utvrđen osnovanim za iznos od 6.568,00 kn, dok neosnovano tužitelj potražuje naknadu u daljnjem iznosu od 5.686,00 kn.

31./ Očitujući se povodom prigovora, vještak je prije svega, s obzirom da je naknadno pregledao i fotografije sačinjene prilikom očevida državnog odvjetnika (CD na listu 122 spisa), naveo da ove fotografije oštećenih vozila nisu od utjecaja na njegova utvrđenja dana u nalazu i mišljenju, stoga što su fotografije loše kvalitete i male rezolucije, dakle neprikladne za vještačenje jer da se detalji na njima ne mogu vidjeti.

32./ Tužitelj, iako izloženo očitovanje vještaka osporava, ne navodi temeljem koje od fotografija s očevida bi zaključci vještaka o odlučnim činjenicama vezani uz opseg oštećenja i visinu nastale štete na oštećenim vozilima proizlazili pogrešni ili proturječni okolnostima vidljivima na fotografijama s očevida. Po ocjeni ovog suda, pregledom fotografija s očevida, moguće je prihvatiti tvrdnju tužitelja da su fotografije izrađene na uobičajen način izrade fotografija prilikom očevida, fotografije su složene u nizu, uz fotografiranje šasije vozila, pa je moguće zaključiti, unatoč izostanku opisa, na koje se vozilo odnose. Međutim, ako se ima u vidu da cilj fotografiranja prilikom očevida nije bilježenje detalja oštećenih vozila radi utvrđivanja opsega i visine štete radi isplate naknade iz osiguranja, već se fotografijama prilikom očevida bilježe okolnosti vezane uz sumnju na počinjenje prekršajnog ili kaznenog djela, logičan je i jasan zaključak vještaka, kojeg stoga prihvaća i ovaj sud, da na predmetnim fotografijama detalji bitni za utvrđenje osnovanosti tužiteljevih navoda o visini nastale štete nisu vidljivi i da stoga za utvrđenje činjenica koje su vještaku dane u zadatak ove fotografije nisu prikladne, odnosno da predmetne fotografije nisu od utjecaja na zaključke vještaka o opsegu i visini štete utemeljene na pregledu fotografija izrađenih prilikom izvida štete. Nije stoga osnovana primjedba tužitelja da bi vještak propustio odlučne činjenice objektivno utvrditi stoga što je zaključke temeljio na fotografijama koje je sačinio tuženik prilikom izvida jer je vještak dao jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, da iz fotografija s očevida ne proizlaze drugačiji zaključi o odlučnim činjenicama od onih utvrđenih na temelju fotografija oštećenih vozila učinjenih prilikom izvida od strane tuženika.

33./ Valja naime imati u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj stranka koja tvrdi da obračunom odštete na temelju oštećenja koja je tužitelj prijavio, a navode prijave tuženik provjerio izvidom štete izvršenim neposredno nakon štetnog događaja, kojom prilikom su oštećena vozila fotografirana, tuženik samo djelomično naknadio štetu, slijedom čega je na tužitelju teret dokazivanja u ovoj parnici istinitost svojih navoda kojima osporava pravilnost procjene tuženika (argument iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a). Logično je stoga, po shvaćanju ovog suda, pojašnjenje vještaka da je u slučaju prigovora oštećenika na osnovni izvid štete nužno obaviti dodatan pregled vozila, kako bi se dakle utvrdili detalji oštećenja vezani uz primjedbe na opseg štete utvrđen izvidom osiguratelja. S obzirom da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi u postupku utvrđivanja i procjene štete kod osiguratelja tužitelj iznosio primjedbe na osnovni izvid štete, odnosno da bi bio proveden dopunski izvid štete, niti su korištene kakve druge mogućnosti stručnog utvrđivanja stanja vozila i visine štete nakon štetnog događaja, logičan je i u skladu s okolnostima utvrđenima tijekom postupka zaključak vještaka da procjenu opsega i visine štete može temeljiti samo na raspoloživoj dokumentaciji, dakle u konkretnom slučaju fotografijama s očevida i izvida kod tuženika, a iz kojih isprava da ne proizlaze osnovanima tužiteljeve tvrdnje o visini nastale štete na oštećenim vozilima.

34./ U odnosu na prigovore tužitelja kojima osporava pravilnost utvrđenja vještaka koji je prilikom izračuna visine štete u obzir uzeo amortizaciju (istrošenost) pojedinih vozila (za vozila na kojima je nastala totalna šteta), odnosno oštećenih dijelova (za vozila na kojima se visina štete obračunava prema visini troškova popravka koji je ekonomski isplativ), za ukazati je da je pogrešno shvaćanje tužitelja da obračun visine štete uzimanjem u obzir i istrošenosti oštećene stvari nije pravičan odnosno da ne omogućava temeljno odštetno pravilo uspostave prijašnjeg stanja kod oštećenika. Naime, kada otklanjanje štete nije moguće uspostavom prijašnjeg stanja, odgovorna osoba dužna je isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (čl. 1085. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). S obzirom da su vozila, odnosno njihovi dijelovi, koji su u konkretnom slučaju oštećene stvari nedvojbeno zbog stupnja svoje istrošenosti korištenjem kroz određeno vremensko razdoblje imala u trenutku nastanka štete manju vrijednost od one koju imaju ove svari kad su nove (nekorištene), prilikom utvrđivanja odgovarajuće naknade u novcu takva se istrošenost upravo i uzima u obzir. Pogrešno je stoga shvaćanje tužitelja da se kod popravka oštećenih vozila prijašnje stanje uspostavlja isključivo ugradnjom novih, a ne istrošenih dijelova pa da stoga prilikom izračuna visine štete vrijednost novih rezervnih dijelova ili vozila ne treba umanjivati uračunavanjem amortizacije istrošenih. Notorno je da je na tržištu popravak oštećenih vozila moguće izvršiti i ugradnjom dijelova koji nisu novi, dakle čija je vrijednost prilikom kupnje također smanjena zbog njihove amortizacije, odnosno da je moguće oštećena vozila zamijeniti rabljenima. Upravo stoga se kod izračuna odgovarajuće naknade u novu na ime naknade štete za oštećena ili uništena vozila u obzir uzima i stupanj istrošenosti, sve u skladu s pravilima struke prometnih vještaka, iz kojeg zaključujemo za koju je vrijednost oštećivanjem konkretne stvari oštećenikova imovina umanjena i koji je iznos novca potreban da se njegovo materijalno stanje dovede u stanje kao da štetnog događaja nije bilo.

35./ Očitujući se na prigovore tužitelja vezane uz izračun visine štete za vozila na kojima nije nastupila totalna šteta, jer je popravak moguć i rentabilan (poluprikolice registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka]), a kojim prigovorima tužitelj osporava da je pogrešno prilikom izračuna troškova potrebnih za zamjenu oštećenih dijelova u visini novih takvih dijelova u obzir vještak uzeo amortizaciju oštećenih dijelova, kao i da je stopu amortizacije pogrešno utvrdio, neosnovano prihvaćajući po tuženiku iskazan postotak istrošenosti od 80%, vještak je pojasnio kako slijedi. Na oba ova vozila kod izračuna visine štete amortizacija je uzeta u obzir kod izračuna štete za oštećenu ceradu, navedenu u izvidu štete kao jedan od više dijelove predviđenih za zamjenu. Vještak prihvaća tužiteljevu tvrdnju da su oštećene cerade postale neupotrebljive, no ukazuje da se, jer se radi o potrošnim dijelovima, koji nisu sastavni dio poluprikolice, prema pravilima struke kod izračuna visine štete primjenjuje amortizacija. Pri tome da je po tuženiku iskazan postotak amortizacije od 80% prihvatio jer da na temelju raspoložive dokumentacije kojom je stanje cerade utvrđeno nije u mogućnosti odrediti drugačiju stopu istrošenosti. Takve zaključke vještaka prihvaća i ovaj sud kao jasne i u skladu s okolnostima utvrđenima tijekom postupka. Tužitelj naime, iako na opisani način utvrđen stupanj istrošenosti osporava, ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je na ovaj način stupanj istrošenosti utvrđen u prevelikom omjeru. Pogrešan je pri tome zaključak tužitelja da bi vještak stupanj istrošenosti mogao utvrditi i u omjeru od 0%. Naime, vještak je pojasnio da je za procjenu postotka amortizacije nužan i vizualni pregled cerade, jer da je osim starosti bitan element koji utječe na postotak amortizacije i stanje oštećene cerade kao posljedica njezinog korištenja. S obzirom na raspoloživu dokumentaciju (fotografije sačinjene prilikom izvida štete) da smatra da je potkrijepljen u izvidima štete naznačen postotak amortizacije od 80% jer da takvoj procjeni ne može naći zamjerku.

36./ U odnosu na prigovor tužitelja vezan uz utvrđenje vrijednosti oštećenih vozila kod kojih je nastala totalna štete (registarske oznake [registarska oznaka], [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka]), da je vještak prenisko procijenio vrijednost vozila, jer da primijenjena metoda amortizacije nije odgovarajuća, a previsoko vrijednost ostataka vozila, jer da ne odgovara vrijednosti koja se za otkup sirovine od 0,70 kn/kg može postići na tržištu, vještak je pojasnio kako slijedi. S obzirom da je vještačenje u konkretnom slučaju provedeno s vremenskom odgodom (2023. godine) u odnosu na štetni događaj (2020. godine), da se gubi mogućnost utvrđivanja "tržišne vrijednosti oštećenog vozila" jer da je ovu vrijednost moguće utvrditi samo na dan izrade nalaza i mišljenja, kada postoji mogućnost provjere ponude i potražnje. Stoga da je primijenjena metoda utvrđivanja visine štete u vrijeme štetnog događaja procjenom učinjenom na temelju novonabavne cijene u vrijeme štetnog događaja, s jedne strane, i očekivane amortizacije, s druge strane. U odnosu na utvrđivanje vrijednosti ostataka, s obzirom da ne postoji mogućnost osobne procjene u odnosu na dokumentaciju kojom je vještak raspolagao, da ne može zaključiti da bi pogrešna bila metoda koju je primijenio i sam tuženik, izračunom vrijednosti ostatka vozila prema postotku vrijednosti oštećenog vozila. Pri tome je pojasnio da vrijednost izgorjelog automobilskog otpada ovisi o stupnju njegove izgorjelosti, a vrijednost za takav otpad da se može dobiti na tržištu. Iz priložene dokumentacije da stupanj izgorjelosti ne može pouzdano utvrditi jer da bi za navedeno bio potreban pregled vozila koji nesporno nije moguć. Stoga da je za vrijednost ostatka izgorjelih vozila na kojima je nastupila totalna šteta prihvatio postotke određene po tuženikovom procjenitelju jer da nema temelja za drugačiji zaključak. Osim toga, naveo je i da se za izračun vrijednosti ostatak mogu primijeniti različite metode, s time da tužitelj najjednostavniju očito nije primijenio, a to je da ostatke ponudi na tržištu. Stoga da je moguće samo iskustveno procjenjivati koliko bi ostaci vrijedili u odnosu na neku referentnu vrijednost.

37./ Nisu stoga, po ocjeni ovog suda, od utjecaja prigovori kojima tužitelj osporava pravilnost zaključaka vještaka u odnosu na procijenjenu vrijednost ostataka izgorjelih vozila, jer da vještak nije znao kolika je prosječna tržišna cijena za otkup sirovine kod izgorjelih vozila. U konkretnom slučaju vještak zaključak o vrijednosti ostatka vozila, kako je prethodno izloženo, nije temeljio na metodi izračuna na koju tužitelj ovim prigovorom upire, obračun prema cijeni za otkup automobilskog otpada po kilogramu, jer je pojasnio da za primjenu ove metode izračuna nema mogućnosti u konkretnom slučaju. Takav je zaključaj vještaka jasan i logičan jer, s obzirom da objektivno nema elemenata temeljem kojih bi vještak vrijednost ostataka procijenio primjenom preostale količine otpada iskazane u kg, stoga što bi mu za utvrđenje stupnja izgorjelosti bio potreban pregled vozila koji nije u mogućnosti provesti, nije od utjecaja što se vještak o vrijednosti otpada po kg ne može očitovati jer navedeni parametar za dani zaključak o vrijednosti ostatka nije niti koristio. Niti tužitelj, koji se na navedenu metodu izračuna poziva, ne iznosi činjenice iz kojih bi proizlazila mogućnost njezine primjene u konkretnom slučaju, dakle da je ostatke u određenoj količini iskazanoj u kg ponudio na tržištu za otkup automobilskog otpada.

38./ Neosnovano tužitelj zaključke vještaka smatra proturječnima ukazujući na nalaz i mišljenje drugog vještaka, koji da je za drugo vozilo izgorjelo u istom štetnom događaju naveo da ostaci nemaju nikakvu uporabnu vrijednost, već da predstavljaju automobilski otpad. Prije svega, vještak u ovoj parnici i ne tvrdi da bi izgorjeli ostaci imali uporabnu vrijednost kao dijelovi vozila, već da predstavljaju otpad za koji da se određena vrijednost može dobiti na tržištu. U konačnici, navedeno tvrdi i sam tužitelj, no smatra da je vrijednost takvih ostataka vještak u ovoj parnici previsoko utvrdio, s obzirom na iznos koji se na tržištu za automobilski otpad može dobiti. Dakle, vještak u ovoj parnici također zaključuje da ostaci predstavljaju otpad, dok, s druge strane, iz isprave o drugom vještačenju na koje tužitelj upire ne proizlazi da bi drugi vještak tvrdio da ostaci izgorjelog vozila koji predstavljaju automobilski otpad, iako nemaju uporabnu, ne bi imali tržišnu vrijednost. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj prigovorima vezanim uz mogućnosti drugačijeg utvrđenje vrijednosti ostataka, prema cijeni koja se za prodaju otpada postiže ili troškovima zbrinjavanja takvog otpada, pravilnost zaključaka vještaka nije doveo u sumnju jer nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje da bi vrijednost ostataka kao u konkretnom slučaju, prema postotku od ukupne vrijednosti vozila, bila suviše visoko obračunata.

39./ Neosnovani su, po ocjeni ovog suda, i daljnji prigovori tužitelja kojima osporava pravilnost zaključaka vještaka. Ne radi se u konkretnom slučaju, kao u drugom na koji tužitelj upire, da bi vještak kod obračuna visine štete u obzir uzimao vrijednost zamjenskih dijelova kao elemenata za utvrđivanje visine štete. Vještak je, a kako je prethodno izloženo, na jasan i logičan način pojasnio na koji je način i u odnosu na koje stavke prilikom izračuna visine štete, ovisno o tome radi li se o troškovima popravka ili totalnoj šteti, u obračun uzeo amortizaciju (istrošenost) oštećenog vozila odnosno njegovih dijelova (cerade kao potrošnog dijela koji nije pri tome sastavni dio poluprikolice). Vještak nije nalaz i mišljenje izradio ne uzimajući u obzir fotografije s očevida, već je, a kako je prethodno izloženo, dao razloge zbog kojih tvrdi da fotografije s očevida ne daju temelja zaključcima drugačijim od onih koje je formirao na temelju fotografija i dokumentacije s izvida štete od strane tuženika. Vještak, po ocjeni ovog suda, nije paušalno naveo postotke amortizacije kod izračuna štete na vozilima na kojima je nastala totalna šteta te je dao jasne razloge zašto u konkretnom slučaju, s obzirom na vremensku odgodu provođenja vještačenja u odnosu na štetni događaj, tržišnu vrijednost oštećenih vozila nije utvrđivao metodom provjere ponude i potražnje. Dakle, vještak je dao logično obrazloženje o razlozima primjene metode izračuna vrijednosti vozila na kojima je nastala totalna šteta u konkretnom slučaju, pa je očito neosnovano od strane tužitelja osporavanje glede primijenjenog upiranjem da postoje drugačije metode izračuna. Pri tome je vještak dodatno pojasnio da je u obzir uzeo koeficijent potražnje vozila na tržištu, navođenjem da je vrednovao izmijenjeno stanje tržišta rabljenih vozila uzimanjem u obzir koeficijenta amortizacije vozila kroz vrijeme, s obzirom na stanje tržišta. Postotci amortizacije koje je primijenio da se određuju usporedbom novonabavne cijene vozila podjednakih karakteristika s cijenama koje postoje na tržištu te se takvom usporedbom dolazi do postotka vrijednosti predmetnog vozila u odnosu na novonabavnu cijenu. Pri tome da valja imati u vidu da su javno dostupne cijene iz različitih izvora (portala) ponudbene, a ne stvarno ostvarene, koji ispravak da je stoga također potrebno uzeti u obzir. Stanje tržišta rabljenih vozila da je utvrdio statističkom analizom čitavog niza podataka o vrijednosti vozila koje objavljuje Centar za vozila Hrvatske.

40./ Konačno, neosnovano tužitelj tvrdi da je vještak za tegljač registarske oznake [registarska oznaka] vrijednost ostataka utvrdio u iznosu od 21.750,00 kn, jer je u nalazu navedeno da se radi o poluprikolici, a vrijednost ostataka, prema postotku vrijednosti vozila u omjeru od 21%, da iznosi 11.600,00 kn. Za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] vještak je, s obzirom da je utvrdio nastanak totalne štete, jer popravak nije isplativ, štetu nije procijenio u iznosu od 5.823,30 kn, već je utvrdio vrijednost zadržavanjem ostataka u iznosu od 21.750,00 kn pa je i u ovom dijelu prigovor tužitelja očito neosnovan. Iznos na koji prigovorom upire tužitelj, od 5.823,30 kn, utvrđen je pak u odnosu na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na kojem očito nije nastala totalna šteta, a što u konačnici smatra i sam tužitelj.

41./ Slijedom svega navedenog, ocjenjujući da tužitelj svojim prigovorima pravilnost zaključaka vještaka kojem je sud dao u zadatak utvrditi visinu štete jer sam ne raspolaže za to potrebnim stručnim znanjem (čl. 250. ZPP-a) nije doveo u sumnju. Stoga je, ocjenjujući da su provedenim vještačenjem odlučne činjenice u izloženom dijelu u dovoljnoj mjeri raspravljene te da u danom nalazu i mišljenju vještaka nema nedostataka, sud kao nepotreban odbio tužiteljev dokazni prijedlog provođenja novog prometnog vještačenja.

42./ Imajući u vidu da tuženik nije osporio tužiteljeve tvrdnje o visini isplaćene odštete za svako pojedino vozilo, niti je tuženik imao primjedbi na pravilnost zaključaka vještaka o visini štete, utvrđeno je da izvršenom isplatom tuženik nije u cijelosti naknadio tužitelju nastalu štetu te da je tužiteljev zahtjev radi naknade štete nastale na oštećenim vozilima osnovan za daljnji iznos od 49.603,00 kn, odnosno 6.583,45 eur[1] , dok tužitelj neosnovano u ovom dijelu potražuje isplatu iznosa od 75.997,39 kn odnosno 10.086,59 eur[1] . U skladu s odredbom čl. 12. st. 4. mjerodavnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) tužitelju pravo na zatezne kamate u ovom dijelu zahtjeva pripada počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva, što je za sva vozila učinio 6. siječnja 2021., pa je neosnovan tuženikov neobrazloženi prigovor tijeku zateznih kamata. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora slijedom čega tužitelj zatezne kamate neosnovano potražuje po višoj stopi. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I/ i II/ izreke.

43./ U preostalom dijelu, kojim potražuje naknadu štete po osnovi uništenih stvari i goriva za koje tvrdi da su se u vrijeme štetnog događaja nalazili u prethodno navedenim oštećenim vozilima, a po osnovi kojih potražuje naknadu štete u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 eur) za gorivo, odnosno 74.323,75 kn (9.864,46 eur) za ostale stvari u vozilima te naknadu za troškove najma zamjenskih vozila u ukupnom iznosu od 318.750,00 kn, odnosno za prosinac 2020. iznos od 63.750,00 kn (8.461,08 eur), za siječanj 2021. iznos od 116.250,00 kn (15.429,03 eur), za veljaču 2021. iznos od 105.000,00 kn (13.935,89 eur) i za ožujak iznos od 33.750,00 kn (4.479,39 eur), dakle za sveukupno 63.583,67 eur, tužiteljev zahtjev utvrđen je neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke sve iz razloga kako slijedi.

44./ Tužitelj je dostavio javnobilježnički ovjerene pisane iskaze stranke i svjedoka (list 102-103, 105-110 spisa). Međutim vjerodostojnost ovih iskaza tuženik je osporio, po ocjeni ovog suda osnovano ukazujući da se radi o sadržajno i tekstualno identičnim izjavama, uz razlike koje se odnose tek na davatelja izjave, pa je radi provjere navoda iz iskaza i po ocjeni ovog suda saslušanje davatelja izjava bilo potrebno (zastupnika po zakonu tužitelja MD i tri svjedoka TD, LD i SD (list 267 do 274 spisa)). S obzirom na istovjetnost sadržaja pisanih iskaza, kako tekstualnu tako i sadržajnu, sud je neistinitima ocijenio navode njihovih davatelja prilikom saslušanja da su iskaze osobno sastavili.

45./ U odnosu na tužiteljevu tvrdnju iz odštetnog zahtjeva u kojem je naveo da se u tegljaču registarske oznake [registarska oznaka] prilikom požara nalazilo 1.200 litara nafte, koja da je u cijelosti izgorjela, slijedom čega da mu je, s obzirom na cijenu ovog goriva, nastala šteta u paušalnom iznosu od 1.327,23 eur, osnovano po ocjeni ovog suda prigovara tuženik da tužitelj nije dokazao da bi se gorivo u navedenoj količini prilikom štetnog događaja u tegljaču nalazilo.

46./ Tužiteljev dokazni prijedlog da se od prometnog vještaka zatraži očitovanje o veličini spremnika goriva i mogućnosti da je napunjen prije putovanja sud je odbio. Naime, dokazno sredstvo prometnog vještačenja na okolnost mogućnosti da je vozilo bilo napunjeno gorivom neprikladno je za utvrđenje odlučne sporne činjenice u konkretnom slučaju, da li se gorivo zaista u vozilu i nalazilo. O veličini spremnika goriva predmetnog vozila kao spornoj činjenici nema potrebe za raspravljanjem s obzirom da, po ocjeni ovog suda, nije utvrđena odlučna činjenica da bi se grivo u spremniku uopće nalazilo.

47./ Prilikom saslušanja radi provjere navoda iz pisanih iskaza, u kojima su svi davatelji ovih iskaza naveli da se u predmetnom vozilu nalazilo gorivo u naznačenoj količini od 1.200 litara, zastupnik po zakonu tužitelja MD iskazao je da je spremnik napunio on sam, u petak koji je prethodio nedjelji kada se štetni događaj dogodio, i to iz cisterne koju ima u vlastitom dvorištu. Na taj način da je uobičajeno vozila punio gorivom. FD, supruga MD, zaposlena kod tužitelja, iskazala je da ima saznanja da je tegljač bio napunjen gorivom jer da ga je prethodno netko od osoblja tužitelja napunio na benzinskoj pumpi. S obzirom na protek vremena nije se sjećala koja bi osoba vozilo napunila kako je to opisala, a nije se sjećala niti količine goriva u spremniku, iako je u pisanoj izjavi, za koju je iskazala da ju je sama sastavila, navela da se radilo o 1.200 litara dizel goriva. LD, također tužiteljev zaposlenik, iskazao je da je, iako sam nije s predmetnim tegljačem obavljao prijevoz, prethodno štetnom događaju ovo vozilo na benzinskoj pumpi napunio gorivom, i to nakon što je izvršio ukrcaj robe za planirani prijevoz, a stoga što da to šofer koji je inače ovo vozilo vozio nije mogao učiniti. Dalje je iskazao da je uobičajeno prilikom punjenja vozila gorivom trošak podmirivao ili karticom banke koju mu je u tu svrhu dao tužitelj, ili da bi gorivo punio na benzinskim postajama s kojima je tužitelj imao ugovor pa da bi račun išao izravno tužitelju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazao je potom da se, s obzirom na protek vremena, ne sjeća da li je moguće da je vozilo gorivom bilo napunjeno na cisterni kod tužitelja. SD, također tužiteljev zaposlenik, iskazao je pak da je kod tužitelja uobičajeno da se po povratku s puta vozilo napuni s gorivom kako bi bilo spremno za sljedeći prijevoz. Zatim da sam nije predmetni tegljač napunio gorivom, no da se ne sjeća koja bi to osoba kod tužitelja učinila.

48./ Dakle, TD i SD očito nemaju saznanja tko bi i kada tegljač napunio gorivom, a tvrdnju da se gorivo u tegljaču nalazilo potkrjepljuju uobičajenim postupanjem, stoga što da je vozilo bilo pripremljeno za put. S druge strane, MD i LD iskazuju oprečno, jer obojica tvrde da su napunili predmetno vozilo gorivom, no na različitim mjestima (na cisterni u dvorištu odnosno na benzinskoj postaji). Da je i jedna od ovih osoba zaista napunila tegljač kako to opisuje, svakako druga ne bi imala razloga neistinito iskazivati imajući u vidu da se radi o tužiteljevom zastupniku i zaposleniku. Stoga su, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda oba potonja iskaza u ovom dijelu neistinita i ne potvrđuju da se u vrijeme štetnog događaja u predmetnom vozilu nalazilo gorivo kako to tužitelj tvrdi.

49./ S obzirom da tužitelj nije iznio drugih činjenica niti predložio drugih dokaza kojima bi potkrijepio tvrdnju da se u predmetnom tegljaču prilikom požara nalazilo oko 1.200 litara goriva, takve je navode tužitelja sud utvrdio neosnovanima. Dakle, tužitelj nije dokazao da bi mu u ovom dijelu nastala šteta naknadu koje potražuje.

50./ U odnosu na stvari za koje tužitelj tvrdi da su se nalazile u oštećenim vozilima, a za koje potražuje naknadu, proizlazi, kada se podaci o stvarima naknadu kojih potražuje prema ponudama za kupnju zamjenskih stvari za uništene (list 51 do 54 spisa), dovedu u vezu s tužiteljevim navodima o oštećenim stvarima iz prijave štete (list 25, 36, 46, 64, 74 i 83), da su se stvari naknadu kojih potražuje nalazile u vozilima kod kojih je nastupila totalna šteta. Pri tome, a kako je prethodno izloženo vezano uz utvrđenja vještaka, zahtjev radi naknade štete po osnovi oštećenih stvari za koje tvrdi da su se nalazile u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], a popisanih u prijavi štete na ovom vozilu (list 25 do 26 spisa), obračunat je, prema ponudi broj 144633 od 20. travnja 2021., odštetnom koju je tuženik za štetu na ovom vozilu prethodno isplatio. 51./ Pri tome, tužitelj prema navodu iz ponuda prema kojima specificira stvari naknadu kojih potražuje ne obuhvaća sve stvari navedene u prijavi štete za vozila na kojima je totalna šteta nastala, primjerice navigaciju društva, aparate za cestarinu, prijenosno računalo (sve popisane u prijavi štete za vozilo registarske oznake [registarska oznaka]). S druge strane, tužitelj u ovoj parnici, prema ponudama prema kojima specificira stvari naknadu kojih potražuje, obuhvaća i neke stvari koje u prijavi štete osiguratelju nije naveo, tako naba komplet, kočioni disk, felga i guma (ponuda od 20. travnja 2021. broj 21-015-000767) odnosno ključ za kotač s polugom (ponuda 044630 od 20. travnja 2021.). Nelogično je, po ocjeni ovog suda, da potonje stvari tužitelj nije, ako su se u oštećenim vozilima nalazile, popisao već prilikom prijave štete, dakle neposredno nakon štetnog događaja, nego tek kasnije. Za potonje stvari, dakle ove koje u prijavi štete i nisu navedene, svi su davatelji naveli u svojim pisanim iskazima da su se nalazile u većem broju vozila. Međutim, prilikom provjere ovih navoda u usmenom iskazivanju, sam MD iskazao je da su se ove stvari nalazile u jednoj od prikolica, da one ne predstavljaju obveznu opremu vozila, a da ih je prethodno pribavio i s prikolicom dopremio, no prije štetnog događaja da ih nije izvadio. FD iskazala je da ne može pojasniti što je naba komplet. Zatim je iskazala da su se u vozilima nalazile stvari koje predstavljaju obvezu opremu vozila. LD također je iskazao da su se u oštećenim vozilima nalazile stvari koje da predstavljaju obvezu opremu ovih vozila, a drugih tužiteljevih stvari se nije sjećao. SD iskazao je pak da je s obzirom da je bilo vidljivo da su vozila izgorjela, zaključio da je izgorjela i obvezna oprema koja se u njima nalazila. Dakle, očito je da svjedoci nemaju neposrednih saznanja da bi se u vozilima nalazile stvari koje nedvojbeno ne predstavljaju obveznu opremu, a koje niti sam tužitelj nije naveo prilikom prijave štete neposredno nakon štetnog događaja. Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, neistinitim je ocijenjen iskaz MD u ovom dijelu pa tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije dokazao da bi mu u predmetnom štetnom događaju nastala šteta naknadu koje potražuje za stvari navedene u ponudi 21-015-000767.

52./ U odnosu na preostale stvari naknadu kojih potražuje, navedene u ponudi broj 044630, aparat za gašenje požara, lanci za snijeg, dizalica, ruski ključ, komplet alata, a koje je tužitelj popisao u prijavi štete na vozilu [registarska oznaka], te navedene u ponudi 044632, trake za zatezanje 25 komada, kutni štitnik 50 komada, ADR letva 3 komada, 48 bočnih aluminijskih letvi, i viljuškar, a koje je u ukupnom navedenom popisu tužitelj naveo u prijavi štete za tri poluprikolice [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], MD iskazao je da mu po nastanku štetnog događaja nije bilo moguće utvrditi koja je točno i koliko ove opreme vozila izgorjelo. S obzirom da svaki kamion ima opremu, jer se radi o obveznoj opremi kamiona, da je prijavio štetu osiguratelju. Međutim, od navedenih stvari, jedino vatrogasni aparat predstavlja propisnu obvezu opremu u skladu s odredbama 13. dijela tada važećeg Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ("Narodne novine" broj 85/2016, 24/2017, 70/2019, 60/2020). Iako je moguće prihvatiti kao logičnu i životno uvjerljivu tvrdnju tužitelja da su navedene stvari uobičajene u teretnim vozilima s kojima se vrši prijevoz, navedeno ipak, po ocijeni ovog suda, nije dostatno da utvrđenje osnovanosti ovog dijela tužiteljevog odštetnog zahtjeva. Ako se ima u vidu navod MD, koji je sam iskazao da nije mogao utvrditi koja je točno i koliko opreme izgorjelo, očito je da svjedoci koji su tvrdili da su se navedene stvari nalazile u vozilima o tome nemaju neposrednih saznanja. Nadalje, sam MD iskazao je da ne zna koliko je stara bila ova oprema te da većina stvari predstavlja potrošni materijal. S obzirom na navedeno, po ocjeni ovog suda tužitelj iznesenim činjenicama i predloženim dokazima nije u mjeri dostatnoj za prihvaćanje njegovog odštetnog zahtjeva dokazao da bi u predmetnom štetnom događaju bile uništene njegove stvari naknadu kojih potražuje i kolika bi bila vrijednost takve njegove imovine. Pri tome pogrešno smatra tužitelj da bi mu, sve i da mu je šteta nastala uništenjem navedenih stvari u požaru, naknada pripadala u visini cijene koju takve stvari imaju kad su nove, jer se, a kako i sam tužitelj navodi, dijelom radi o potrošnoj opremi u prijevozničkoj djelatnosti, dakle opremi koja korištenjem gubi vrijednost. Konačno, MD iskazao je da opisanu opremu za oštećena vozila nije naknadno nabavljao, jer da mu nije bila potrebna. Kad je kasnije nabavio druga vozila, za njih da je ovu opremu nabavio. Međutim dokaze kojima bi navedeno potkrijepio tužitelj nije dostavio jer je priložio tek ponude iz kojih ne proizlazi da je stvari po cijenama po kojima njihovu naknadu potražuje uopće i nabavio. Slijedom navedenog tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije dokazao osnovanost odštetnog zahtjeva po osnovi uništenih stvari u iznosu od 9.864,46 eur.

53./ U odnosu na naknadu po osnovi štete koju tvrdi da je pretrpio zbog potrebe najma zamjenska četiri vozila, jednog teretnog vozila i tri prikolice, tužiteljev zahtjev utvrđen je neosnovanim prije svega stoga što iznesenim činjenicama i predloženim dokazima tužitelj nije osporio prigovor tuženika da bi iznajmljivanje zamjenskih vozila tužitelju bilo potrebno radi otklanjanja štete koja mu je nastala uslijed oštećenja njegovih vozila u požaru. Tužitelj naime tvrdi da je zamjenska vozila morao iznajmiti kako bi s njima nastavio poslovati, dakle obavljati prijevoze koje je namjeravao obaviti s oštećenim vozilima. Pri tome, štetni događaj je nastupio 13. prosinca 2020., a tužitelj je potom 15. prosinca 2020. zaključio četiri ugovora o najmu, za četiri vozila (list 9 do 19 spisa). Po tuženikovom prigovoru da u predmetnim ugovorima nije određen rok plaćanja tužiteljeve obveze najamnine, tužitelj je dostavio anekse za dva od četiri ova ugovora (list 117-118 spisa), kojima je plaćanje dogovorio po isplati odštete od tuženika, odnosno kad mu se financijsko stanje popravi, a najkasnije do kraja 2022. Potom je tužitelj dostavio i izjave o prijeboju jer tvrdi da je u odnosu na dva aneksirana ugovora o najmu svoje obveze plaćanja najamnine izvršio prijebojem međusobnih potraživanja (list 228 do 231 spisa). Neosnovano se tuženik protivi korištenju ovih isprave jer je nedvojbeno da ih tužitelj, s obzirom na trenutak kada tvrdi da bi prijeboj izvršio, do zaključenja prethodnog postupka nije mogao priložiti bez svoje krivnje (čl. 299. ZPP-a).

54./ Tužitelj naknadu izdataka po osnovi najma zamjenskih vozila, koje tvrdi da je imao odnosno da će mu nastati, potražuje za razdoblje od 15. prosinca 2020. do 9. ožujka 2021. Ne pojašnjava međutim razdoblje do kojeg tvrdi da bi mu tuženik bio dužan podmiriti štetu nastalu najmom zamjenskih vozila (9. ožujka 2021.). Iz njegovog popisa dugotrajne imovine s kraja 2021. (list 104 spisa) proizlazi da je nakon štetnog događaja, u travnju 2021., u imovini evidentirao jednu poluprikolicu, a potom u srpnju 2021. jedno teretno vozilo.

55./ Iako je moguće prihvatiti tužiteljevu tvrdnju da su mu vozila na kojima je nastala totalna šteta, dakle tegljač i tri prikolice, koja su i u vrijeme štetnog događaja bila napunjena robom za prijevoz, bila potrebna u obavljanju njegove prijevozničke djelatnosti, tužitelje nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio tvrdnju na kojoj odštetni zahtjev u ovom dijelu osniva, da su mu upravo oštećena vozila bila potrebna za prijevoz, da je s njima prema redovnom tijeku stvari imao vršiti prijevoz, a da je takav prijevoz izvršio s vozilima koja tvrdi da je iznajmio, sve u razdoblju za koje naknadu po ovoj osnovi potražuje. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka proizlaze tek paušalne tvrdnje da su oštećena vozila svakodnevno korištena, i da su zamjenska stoga bila potrebna. MD iskazao je da se ne može sjetiti koji su polovi prijevoza bili dogovoreni i kada, no posala da je bilo toliko puno da postoji mala mogućnost da neko od iznajmljenih vozila i jedan dan ne bi bilo korišteno za prijevoz. TD iskazala je da poslove prijevoza nije dogovarala, no s obzirom na opseg dogovorenih poslova sva oštećena vozila da su bila potrebna i da je stoga tužitelj morao iznajmiti druga. Kod tužitelja da je obavljala poslove izdavanja naloga vozačima za putovanja. LD iskazao je da su kod tužitelja vozila svakodnevno bila korištena za prijevoz, da saznanja o tužiteljevim dogovorima radi iznajmljivanja drugih vozila nema niti je li tužitelj umjesto oštećenih kupio druga vozila. Neposredno nakon štetnog događaja da je primijetio neka druga vozila kod tužitelja, no da se ne sjeća koja. SD iskazao je pak da su oštećena vozila kod tužitelja svakodnevno korištena za prijevoz, da druge detalje ne zna, osim da se radilo preko austrijskog društva koje da je imalo interes da vozila svakodnevno budu angažirana. Da je radi potrebe obavljanja prijevoza tužitelj nakon štetnog događaja iznajmio druga vozila, jedan tegljač i tri prikolice. Dakle, iz iskaza ovih osoba koje su kod tužitelja očito obavljale poslove prijevoza (MD, SD i LD) ne proizlazi da bi upravo s kojim od vozila koja tužitelj tvrdi da je iznajmio u razdoblju za koje tužitelj potražuje naknadu upravo prijevoz i vršili. Niti iz iskaza TD ne proizlazi da bi upravo za neko od iznajmljenih vozila izdala nalog vozačima za prijevoz.

56./ Tužitelj stoga, po ocjeni ovog suda, niti činjeničnim navodima niti predloženim dokazima nije potkrijepio tvrdnju da je vozilima koja tvrdi da je iznajmio nakon štetnog događaja u razdoblju za koje potražuje naknadu po ovoj osovi obavljao prijevozničku djelatnost koju je inače obavljao oštećenim vozilima i da bi stoga troškovi s tim u vezi za njega mogli predstavljati štetu kao posljedicu oštećenja vozila u predmetnom štetnom događaju. Nedvojbeno je da prilikom prijevoza prijevoznici redovito raspolažu ispravama koje prijevoz prate, iz kojih bi bilo moguće zaključiti o potrebi i izvršenju prijevoza zamjenskim vozilima kako to tužitelj tvrdi. Tužitelj međutim takve isprave nije priložio, niti je s tim u vezi činjenično potkrijepio zahtjev za naknadu troškova. S obzirom na navedeno, sud je kao nepotreban i neprikladan odbio tužiteljev dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja na okolnost da su unajmljena vozila tužitelju uopće bila potrebna i da bi u svom poslovanju koristio vozila koja su požarom uništena. Vještačenje se provodi kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 25. ZPP-a). Po ocjeni ovog suda, radi utvrđenja da je vozilima koja tvrdi da je iznajmio u razdoblju za koje naknadu troškova najma potražuje tužitelj obavljalo prijevoz koji bi inače obavljao vozilima uništenima u štetnom događaju nije potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže pa da bi bilo potrebno provođenje financijskog vještačenja, kako predlaže tužitelj. Osim toga, dokaz vještačenjem ne provodi se radi istraživanja činjenica kojima bi stranka potkrijepila svoj zahtjev ili pobila navode protivnika, već radi utvrđenja istinitosti tvrdnji stranaka o postojanju odlučnih činjenica na kojima zahtjev osniva. U konkretnom slučaju, po ocijeni ovog suda, takve odlučne činjenice tužitelj nije iznio jer tek paušalno tvrdi da su mu unajmljena vozila bila potrebna u poslovanju umjesto požarom oštećenih. Stoga radi utvrđenja osnovanosti takvog paušalnog navoda predloženom financijskom vještačenju nije bilo mjesta.

57./ Odluku o zahtjevu stranaka za naknadu parničnih troškova sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da su stranke u ovoj parnici ostvarile djelomičan uspjeh. Omjer uspjeha sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Pri ocjeni ostvarenog uspjeha, sud je imao u vidu da je tužitelj naknadu štete potraživao po tri osnove (šteta na oštećenim vozilima, šteta na stvarima u vozilima (i gorivu) te šteta zbog troška najma zamjenskih vozila), a da je pri tome uspjeh ostvario po jednoj od ove tri osnove (šteta na oštećenim vozilima). Pri tome je prilikom izračuna uspjeha ostvarenog po osnovi štete na vozilima cijenjeno da je tužitelj s osnovom uspio u cijelosti, dok je s visinom uspio u omjeru od 39,49% pa je dakle njegov uspjeh u ovom dijelu 69,74% (jer je 100% + 39,49% = 139,49 % / 2 = 69,74%). Kada se u obzir uzme uspjeh koji je tužitelj ostvario po sve tri osnove odštetnog tužbenog zahtjeva, ukupan uspjeh tužitelja je 23,24 % (jer je 69,74% / 3 = 23,24%), dok je uspjeh tuženika 76,76% (100% - 23,24%). Slijedom navedenog tuženiku pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 53,52% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tuženika u parnici oduzme postotak uspjeha tužitelja u parnici).

58./ Pri tome, neovisno o ostvarenom uspjehu, jer je u pogledu dokazivanja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu štete na vozilima tužitelj uspio u parnici, pripada mu, neovisno o tek djelomičnom uspjehu u pogledu visine, pravo na naknadu troška prometnog vještačenja u iznosu od 464,52 eur, koji je trošak u cijelosti bio potreban, neovisno o ostvarenom djelomičnom uspjehu glede dokazivanja visine.

59./ S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) i ispostavljeni troškovnik, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu, obrazloženih podnesaka od 21. lipnja 2022., 1. prosinca 2022. 19. prosinca 2022. i 17. ožujka 2023. (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od po 1.058,00 eur,

- zastupanja na ročištu 28. lipnja 2022., 8. studenog 2023., 29. veljače 2024. i 2. listopada 2024. (T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od po 1.058,00 eur. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 9.522,00 eur valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 11.902,50 eur.

60./ Trošak za sastav podnesaka od 29. travnja 2022. odnosno od 25. kolovoza 2022. nije priznat jer je tuženik mogao dokumentaciju koju prilaže dostaviti već uz odgovor na tužbu, odnosno raniji podnesak (argumet iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a). U odnosu na obrazložene navode iz podneska od 25. kolovoza 2022., 5. travnja 2023., 6. ožujka 2024. i 25. ožujka 2024. ocijenjeno je da nisu bili potrebni za vođenje postupka jer u bitnome tuženik ponavlja već ranije iznijete navode pa naknada troška za ove radnje nije priznata (argument iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a).

61./ S obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tuženiku je dosuđena naknada priznatih troškova (11.902,50 eur) u omjeru od 53,52%, dakle u ukupnom iznosu od 6.370,21 eur.

62./ Zatezne kamate na dosuđene parnične troškove obračunavaju se počevši od donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi zakonske zatezne kamate mjerodavnoj za glavno potraživanje.

63./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama IV/ i V/ izreke.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku