REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1105/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja, i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri j.t.d. Zadar, protiv tuženice ŽŽ, vlasnice obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Smoljan Zanki, odvjetnica u Zadru, u postupku poslovni broj P-105/2024, a u postupku poslovni broj P-4/2016 punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. i o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici ŽŽ, vlasnici obrta [obrt] iz [adresa], da u roku od osam dana isplati tužitelju LŽ, vlasniku obrta [obrt] iz [adresa], zateznu kamatu na iznos od 1.123.352,65 kn koja teče od 4. kolovoza 2004. po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi od 10,05% godišnje, a u slučaju promjene stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. u točki I. izreke kojom je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od 30. studenog 2002. do 3. kolovoza 2004. na iznos od 1.123.352,65 kn i točki II. izreke i sudi:

1. Odbija se tužiteljev zahtjev na isplatu zateznih kamata od 30. studenog 2002. do 3. kolovoza 2004. na iznos od 1.123.352,65 kn.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.471,97 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. odlučeno je:

„1.Naleže se tuženiku ŽŽ vl. obrta [obrt], [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku osam dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju FŽ vl. obrta [obrt] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.123.352,65 kn, odnosno 149.094,52EUR.

2. Dužan je tuženik u roku osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.025,00 EUR.“

2. Protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. žalbu su podnijeli tužitelj i tuženica.

3. Tužitelj je protiv presude u točki 2. odluke o trošku podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da u ovom postupku koji se odnosi na glavnicu prvostupanjski sud trebao odlučiti o cjelokupnom zatraženom parničnom trošku i stoga predlaže preinačiti odluku o trošku postupka i tužitelju priznati ukupno zatraženi parnični trošak ili presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak radi donošenja pravilne odluke o trošku postupka.

4. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

6. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20 svibnja 2016. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ŽŽ vl. obrta [obrt] na gradilištu [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju LŽ vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], zateznu kamatu na iznos od 1.123.352,65 kn koja teče od 30. studenog 2002. po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1.01.2016. do isplate po stopi od 10,05% godišnje, a u slučaju promjene referentne kamatne stope po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ČŽ vl. obrta Pripremni radovi na gradilištu [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju LŽ vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], zateznu kamatu na iznos od 1.123.352,65 kn koja teče od 30. studenog 2002.

II. Dužan je tuženik u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 283.628,50 kn, dok se odbija za iznos od 40.108,00 kn.„

7. Protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. žalbu su podnijeli tužitelj i tuženica.

8. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Tuženica je podnijela žalbu protiv dijela u kojem nije uspjela zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

10. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

11. Žalba tužitelja i tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. nisu osnovane.

12. Žalba tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. nije osnovana, a žalba tuženice je djelomično osnovana.

13. Presude su ispitane na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Presuda poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024., kojom je prihvaćen tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 1.123.352,65 kn, nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti onima na koje se poziva tuženica u žalbi.

15. Presuda poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016., kojom su tužitelju dosuđene zatezne kamate (na iznos od 1.123.352,65 kn), djelomično je zahvaćena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se posebno poziva tuženica u žalbi. Naime, prvostupanjski sud nije dao razloge zašto je odlučio da zatezne kamate teku od 30. studenog 2002.

16. Iz spisa proizlazi da je Trgovački sud u Zadru presudom poslovni broj P-532/04 od 28. travnja 2008. naložio tuženici naknaditi tužitelju iznos od 1.303.407,73 kn sa zateznim kamatama na pojedino određene iznose (list 240. spisa). Odlučujući o žalbi tuženice Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-5737/08-4 od 12. lipnja 2012. ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 252. - 255. spisa).

17. U ponovljenom postupku nakon ukidne odluke Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je presudom poslovni broj P-354/2012 od 21. lipnja 2013. naložio tuženici platiti tužitelju iznos od 1.123.352,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama određenim na pojedinačne iznose (list 273. - 278. spisa). Protiv presude žalbu je podnijela tuženica, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Pž-6903/13-3 od 10. studenog 2015. odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-354/2012 od 21. lipnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 1.123.352,65 kn, a u dijelu kojim je su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 299. - 303. spisa).

18. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6903/13-3 reviziju je podnijela tuženica, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt 136/2016-2 od 28. rujna 2021. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6903/13-3 od 10. studenog 2015. i presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-354/12 od 21. lipnja 2013. i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (list 386. - 387. spisa).

19. Nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 136/2016-2 od 28. rujna 2021. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je presudom poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. naložio tuženici platiti tužitelju iznos od 1.123.352,65 kn odnosno iznos od 149.094,52 EUR i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.025,00 EUR. Prema obrazloženju presude poslovni broj P-105/2024 od 18. srpnja 2024. prvostupanjski sud je ocjenom iskaza tužitelja i tuženice, svjedoka PŽ, RŽ, NŽ i AŽ, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Jurinića dipl. ing. građevinarstva, stalnog sudskog vještaka građevinske struke, utvrdio da je tužitelj kao podizvođač za tuženicu izveo radove iskopa i pripreme zemljišta u vrijednosti od 1.123.352,65 kn koji tuženica nije podmirila. Tuženica nije osporavala da je tužitelj za tuženicu izvršio radove iskopa i pripreme zemljišta, osporavala je priložene situacije i tvrdila je da je usmeni dogovor između stranaka bio da nakon što tuženica podmiri sve troškove da će tužitelj i tuženica podijeliti po pola iznos koji će investitor Gortan Zadar.o.o. isplatiti tuženici. Tuženica je na okolnost međusobnog dogovora o načinu podjele konačne isplate predložila saslušati stranke i svjedoka RŽ, a prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke iskazivale suprotno, a svjedok RŽ nije imao saznanja o usmenom dogovoru o načinu podjele sredstva nakon izvršenih radova. Prvostupanjski sud je stoga zaključio da tuženica nije dokazala svoje navode da je s tužiteljem imala dogovor oko podjele preostalog iznosa nakon isplate investitora i obvezao tuženicu na plaćanje izvršenih radova sukladno čl. 600. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 80/01; dalje: ZOO).

20. Nije osnovan tužiteljev žalbeni navod da prvostupanjski sud nije odlučio o tužiteljevom ukupno zatraženom trošku postupka. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o troškovima postupka kada je tužitelju dosudio troškove povodom postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-105/24, jer je o ukupno nastalim troškovima postupka prvostupanjski sud odlučio u postupku pod poslovnim brojem P-4/2016. Činjenica što presuda pod poslovnim brojem P-4/2016 nije pravomoćna ne utječe na osnovanost tužiteljeve žalbe.

21. U odnosu na žalbu tuženice da tužitelj nije naznačio tužbeni zahtjev onako kako je prvostupanjski sud prihvatio valja navesti da je nakon izvedenog vještačenja po vještaku građevinske struke prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj za tuženicu izveo radove u vrijednosti od 1.123.352,65 kn i tako sudio. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud na ročištu održanom 3. srpnja 2024. odlučio da se ponovo ne saslušaju svjedoci i vještaci već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza. Odredba čl. 315. st. 2. ZPP-a daje ovlast prvostupanjskom sudu odlučiti da ne saslušava svjedoke i vještake, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 600. ZOO-a jer radovi iskopa i pripreme zemljišta za građenje nisu radovi koji bi se mogli podvesti pod građevinu u smislu odredbe iz čl. 631. ZOO-a i čl. 630. ZOO-a kojim je uređen ugovor o građenju koji između ostalog mora biti sklopljen u pismenoj formi (čl. 630. st. 2. ZOO-a). Tuženica ničim nije dokazala da je vještak koji je izradio nalaz i mišljenje u ovom postupku osuđen za kazneno djelo lažnog vještačenja.

23. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na ispostavljenim situacijama koje nisu ovjerene po tuženici valja navesti da je točno da je tužitelj u prilog svoje tužbe dostavio situacije broj 1/2002, 2/2002, 3/2002, 6/2002, 7/2002 i 8/2002 koje nisu potpisane po tuženici. U konkretnom slučaju prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je za tuženicu izveo radove na naznačenim gradilištima u iznosu od 1.123.352,65 kn, a vještak je za procjenu vrijednosti koristio kalkulacijama cijena u graditeljstvu koje prati i izdaje IGH. (list 193. spisa). Na ročištu 11. studenog 2007. naloženo je tuženici da u roku osam dana dostavi građevinsku knjigu i situacije po svih osam gradilišta (list 210. spisa), a vještak je trebao izraditi dopunu nalaza i mišljenja. Vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja na način da je za svako gradilište dao pregled korištene dokumentacije kao i vrsti strojeva kojima su raspolagale stranke i kojima su se izvodili radovi te naznačio koje isprave nedostaju. Vještak je koristio i isprave u spisu - obračun radova koje je sačinio i ovjerio nadzorni inženjer investitora (list 64. - 77. spisa) i isprave koje je djelomično dostavio Gortan Zadar d.o.o. kao investitor (list 209. spisa). Naime prema vještaku nedostajali su dodatno zatražene situacije i listovi građevinske knjige za predmetna gradilišta po kojima je tuženica obračunala i naplatila radove od Gortan Zadar d.o.o. koje tuženica, premda pozvana rješenjem suda, nije dostavila (list 210. spisa). Ovaj sud nalazi da je tužitelj dostavio sve isprave koje su mu bile dostupne, prema iskazima svjedoka radovi su izvršeni,a tuženica nije raspolagala strojevima kojima bi mogla vršiti iskope na zemljištima na kojima su bila gradilišta Gortan Zadar d.o.o. Ako je tuženica smatrala da vještak nije pravilno izradio nalaz i mišljenje trebala je dostaviti, kako je i bila pozvana, građevinsku knjigu i obračune radova na temelju kojih se naplatila od Gortan Zadar d.o.o. što tuženica nije učinila. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je utvrdio vrijednost izvršenih radova, a činjenicu što tuženica nije postupila po pozivu suda i dostavila građevinsku knjigu i situacije u spis ovaj sud je cijenio kroz odredbu čl. 233. st. 5. ZPP-a. Tuženica u žalbi navodi da je sud trebao odlučiti o troškovima radnji u dijelu kojim je tuženica uspjela u sporu i odlučiti o troškovima u povodu podnesenih revizija. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da je ovaj sud uzeo u obzir činjenicu da je o troškovima cjelokupnog postupka, pa tako i troškovima u povodu izjavljenih revizija odlučeno postupku povodom žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod poslovnim brojem P-4/2016 u kojem je i odlučeno o troškovima cijelog postupka.

24. Presudom poslovni broj P-4/2016 Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku odlučio je o tužiteljevom zahtjevu na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.123.352,65 kn i troškovima postupka (list 344. - 349. spisa). Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj, zbog odluke o trošku postupka za koji je tužitelj odbijen i tuženica protiv presude kojim joj je naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.123.352,65 kn i troškove postupka. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4851/2016 odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda poslovni broj P-4/2016 kojom je naloženo tuženici plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.123.352,65 kn od 30. studenog 2002. do isplate i u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 163.634,60 kn, točkom II. izreke presude odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. u točki II. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 40.108,00 kn. Točkom III. izreke preinačena je presuda poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 119.993,90 kn i odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 119.993,90 kn. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 22.543,38 kn kao neosnovan (list 363. - 368. spisa). Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2677/2018-2 od 12. listopada 2023. ukinuta je presuda Pž-4851/2016 (list 389. - 390. spisa). Ovaj sud je sukladno rješenju poslovni broj Rev 2677/2018-2 od 12. listopada 2023. (list 389. spisa) odlučio o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016.

25. U odnosu na žalbene navode tuženice da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev odnosno da tužbeni zahtjev o kojem je odlučio prvostupanjski sud nije istovjetan onome koji je postavio tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2016. (list 331. spisa) valja navesti da je tužitelj tim podneskom zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata od 30. studenog 2002. do isplate na iznos od 1.123.352,65 kn o čemu je prvostupanjski sud i odlučio. Tuženica u žalbi navodi da se radilo o više gradilišta stoga da tijek zateznih kamata ne može teći na iznos od 1.123.352,65 kn od istog dana. U odnosu na ove žalbene navode kao i u odnosu na rješenje poslovni broj Rev 2677/2018-2 od 12. listopada 2023. valja navesti sljedeće točno je da se ukupna tužiteljeva tražbina odnosi na devet gradilišta na kojima je tužitelj kao podizvođač tuženice izvodio radove, međutim, tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate na predmetni iznos od 30. studenog 2002. Prema tužbi koju je tužitelj podnio 4. kolovoza 2004. proizlazi da je zatražio isplatu zateznih kamata od 5. studenog 2001. od 30. studenog 2002. što znači da je 30. studeni 2002. datum od kad je najkasnije zatražena isplata zateznih kamata. Tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2016. nije obrazložio zašto potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata od 30. studenog 2002., što je bio dužan obrazložiti jer je tuženica u cijelosti osporila tužbeni zahtjev međutim kako to nije učinio ni prvostupanjski sud ovaj sud nalazi da je tuženica svakako došla u zakašnjenje danom podnošenja tužbe, 4. kolovoza 2004., stoga je od tog dana valjalo odrediti tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog od 4. kolovoza 2004. tužitelju su dosuđene zatezne kamate na iznos od 1.123.352,65 kn i u tom dijelu preinačena je presuda poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. O žalbenim navodima tuženice koji se tiču odluke o glavnoj stvari, a koje je iznijela i protiv presude poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016., ovaj sud nije odlučivao, jer je o žalbenim navodima tuženice koji se tiču odluke o glavnoj stvari (isplate iznosa od 1.123.352,65 kn) odlučio povodom njezine žalbene podnesene protiv presude pod poslovnim brojem P-105/24 od 18. srpnja 2024.

26. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016. točaka II. i III. izreke presude. O točki II. izreke presude već je odlučeno rješenjem poslovni broj Pž-4851/2016-2 od 27. lipnja 2018. (list 364. spisa). U odnosu na odluku o parničnom trošku kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.108,00 kn tužitelj u bitnome navodi da su nakon ukidne odluke nastali novi troškovi o kojima prvostupanjski sud nije odlučio.

27. Ovaj sud je odlučujući o troškovima cijelog postupka, koji je započeo 2004. godine, uzeo u obzir troškove o kojima je prvostupanjski sud odlučio u pobijanim presudama kao i troškove koji su nastali povodom pravnih lijekova ovisno o uspjehu stranaka. Kod odlučivanja, kao vrijednost predmeta spora, ovaj sud je uzeo iznos od 1.123.352,65 kn u smislu čl. 35. st. 1. ZPP-a stoga je nagrada po radnji punomoćnika trebala iznositi 11.240,00 kn do 18. ožujka 2016. Nakon tog datuma tužitelj je zatražio isplatu zateznih kamata na iznos od 1.123.352,65 kn, a nije označio vrijednost predmeta spora, stoga je ovaj sud smatrao da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, odnosno iznos od 6.630,00 EUR na temelju čl. 40. st. 5. ZPP-a i sukladno tome je odredio nagradu za punomoćnike u iznosu od 1.000,00 kn i obračunao odgovarajući PDV od 22% ili 25% sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarife). Prvostupanjski sud je ponovo odlučio o tužiteljevom zahtjevu na isplatu iznosa od 1.123.352,65 kn, odnosno iznos od 149.094,52 EUR. Pravilnom primjenom odredbi Tarife tužitelju je valjalo kao osnovan trošak priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 11.240,00 kn po Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 7. prosinca 2004. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 1. veljače 2005. iznos od 11.240,00 kn, za zastupanje na ročištu 29. studenog 2006. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 21. ožujka 2007. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 10. svibnja 2007. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 13. studenog 2007. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 16. travnja 2008. iznos od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak za sastav podneska od 2. travnja 2005. po Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn,trošak za sastav podneska od 4. lipnja 2007. po Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, predujam za vještačenje od 38.000,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 10.000,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03). Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 29. studenog 2006. i 13. studenog 2007. jer su ti podnesci predani na ročištima stoga tužitelj nema pravo na naknadu tih troškova sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a jer je punomoćnik tužitelja mogao sadržaj tih podnesaka iznijeti na ročištima. Nadalje tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 8. veljače 2013. iznos od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 5. Tarife, za zastupanje na ročištu 22. ožujka 2013. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 5. Tarife, za zastupanje na ročištu 10. svibnja 2013. u iznosu od 11.240,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za objavu na ročištu 21. lipnja 2013. iznos od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 3. Tarife, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.123.352,65 kn. Nadalje tužitelju su priznati troškovi postupka određeni na temelju članka 40. stavka 5. ZPP-a i nagrada punomoćniku u iznosu od 1.000,00 kn jer je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata (P-4/2016) tako da je tužitelju kao osnovan trošak određen za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2016. po Tbr. 9. t. 2. Tarife iznos od 500,00 kn, za zastupanje na ročištu 22. travnja 2016. iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9. t. 1. Tarife, za objavu presude na ročištu 20. svibnja 2016. iznos od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 3. Tarife. Uzimajući u obzir promjenu visine PDV-a od 22% i 25% tužitelj bi imao pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 167.347,40 kn odnosno iznos od 22.210,82 EUR.

28. Prema stavu ovog suda tuženica bi imala pravo na naknadu troška žalbe s kojom je uspjela protiv presude poslovni broj P-532/04 od 28. travnja 2008. sveukupno 19.886,00 kn za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 1. Tarife i PDV, tuženici nije dosuđena sudska pristojba na žalbu jer ju nije postavila sukladno članku 162. stavku 1. ZPP-a u određenom iznosu. Tuženica bi imala pravo na naknadu troška povodom podnesene revizije protiv presude poslovni broj Pž-6903/2013 koji je tuženica zatražila u iznosu od 27.312,85 kn, jer ovaj sud nalazi da tužiteljica ima pravo na naknadu iznosa od 16.850,28 kn prema Tbr. 10. t. 6. Tarife, PDV od 4.212,57 kn, i zatraženi iznos sudskih pristojbi od 6.250,00 kn. Tuženica ima pravo na naknadu troška povodom podnesene revizije protiv presude poslovni broj Pž-4851/2016 donesenoj povodom žalbe tuženice protiv presude poslovni broj P-4/2016 kojom je odlučeno o zateznim kamatama na iznos glavnice od 1.123.352,65 kn, stoga bi sukladno vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn na temelju čl. 40. st. 5. ZPP-a, tuženica bi imala pravo na naknadu troška u povodu podnesene revizije u iznosu od 1.875,00 kn za sastav revizije i 1.700,00 kn na ime sudskih pristojbi za reviziju, što ukupno čini trošak tuženice u iznosu od 50.773,85 kn odnosno iznos od 6.738,85 EUR. Odlučujući o troškovima postupka u kojem je tužitelj uspio ovaj sud je uzeo u obzir troškove tužitelja i tuženice tako da osnovan trošak tužitelja iznosi 15.471,97 EUR.

29. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude. Na temelju čl. 373.a st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III.1. izreke, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a odlučeno je kao u točki III.2. izreke.

Zagreb, 19. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec