Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-610/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Subotiću, odvjetniku u Belom Manastiru, Kralja Tomislava 51a/I, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sari Stjepanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1258/2019-26 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1258/2019-26 od 2. prosinca 2021., u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1258/2019-26 od 2. prosinca 2021., u točkama II i IV izreke te se predmet vraća u tom dijelu istom sudu na ponovni postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu CHF sadržane u čl. 4. i 7. ugovoru o kreditu sklopljenim između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora broj 9011838555 od 29. kolovoza 2006. (točka I izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 48.710,43 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude (točka II izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice na isplatu daljnjeg iznosa od 18.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka III izreke). Nadalje naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.260,00 kn sa zateznim kamatama (točka IV izreke)

2. Protiv prvostupanjske presude sadržajno u dosuđujućem dijelu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da sud drugog stupnja odbije tuženi zahtjev u cijelosti odnosno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenim između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora broj 9011838555 od 29. kolovoza 2006. (u daljnjem tekstu ugovor o kreditu) o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

5. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom sklopila ugovor o stambenom kreditu kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 81.490,00 CHF s redovnom kamatnom stopom od 4,55 % godišnje promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora s rokom otplate 348 mjeseci, da je tužiteljica s tuženikom sklopila i dodatak ugovoru o kreditu broj 9011838555 od 19. siječnja 2016., sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita kojim su regulirali konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da su odredbe prema kojem banka određuje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora nepoštene i nejasne i stoga ništetne, da su iste ništetne s obzirom da u predmetnom ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da promjenjiva kamatna stopa mora biti razumljiva i određena parametrima koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati, da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banka također nepoštene i nerazumljive jer tužiteljici nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika za tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da je i ta ugovorna odredba o valutnoj klauzuli predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika o kojoj se također nije pojedinačno pregovaralo, sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07, 79/07) da su navedene odredbe ništetne te utvrdivši da tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljici s tog naslova, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, dosudio iznos 48.710,43 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o dijelu zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te u tom dijelu presudu sastavio u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se u tom dijelu nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojom žalbi.

7. U tom dijelu sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena niti ne navodi u kojem bi djelu u tom pogledu činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

8. Pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja utvrdio je da je osnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. U odnosu na taj dio zahtjeva valja reći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine) utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna.

10. Nadalje da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na koju je odbijena revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine) potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku) u tom postupku i utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora.

11. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tuženika jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZZP i ZPP.

12. Dakle, s obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak o kojim se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužiteljica nije mogla utjecati, a kojom su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive - prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, slijedom čega su iste ništetne sukladno članku 81. stavak 1. i 2., članku 84. i članku 87. stavak 1. ZZP.

13. Pravilan je i stav prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je zaključila sa tuženikom Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15 u daljnjem tekstu ZID ZPK/15) kojim se tužiteljica kao potrošač nije odrekla pravo na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice uz valutu CHF iz ugovora o kreditu, a koji stav je sukladan stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom od odluci broj Rev-2868/2018.

14. Isto tako i odluka o neosnovanosti prigovora tuženog o zastari predmetnog potraživanja s obzirom da je tužiteljica ovaj spor pokrenula 12. lipnja 2019. je pravilna. Naime, valja reći da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare u odnosu na ugovor o kreditu odbijen kao neosnovan budući da je tužba podnesena 10. lipnja 2019., slijedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Međutim za sada ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za dosuđenje i visinu dosuđenih preplaćenih iznosa. Naime u tom dijelu sud utvrđuje da su, s obzirom da su ništetne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu, posljedično ništetne i odredbe dodatka ugovora o kreditu te da sklopljeni sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora i kreditu te da posljedično navedenom tužiteljica ima pravo na isplatu dosuđenih preplaćenih iznosa. Pri tome sud prvog stupnja zanemaruje činjenicu da su stranke dodatkom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a, koju je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka, a kojom je propisano da se svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, trebaju iskoristiti u korist potrošača, da je tužiteljica konverziju dobrovoljno prihvatila te da je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao odgovor da „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“. Dakle za sada nije jasno, jer sud ne daje valjane razloge, koje odredbe dodatka ugovora o kreditu i zašto sud smatra da bi bile ništetne niti zašto smatra da tužiteljica unatoč dobrovoljno sklopljenoj konverziji kredita koja je sačinjena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravo na i daljnje obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora.

16. Pri tome sud prvoga stupnja u konkretnom slučaju prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu preostale neotplaćene glavnice u iznosu 48.710,43 kn, a ne daje konkretne razloge o prihvaćanju navedenoga dijela tužbenog zahtjeva ne navodeći da li je predmetna glavnica uračunata zaključenjem i provođenjem dodatka ugovora o kreditu odnosno da li je i ako je u kojoj mjeri konverzijom preplata tužiteljice priznata na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice, a kako je to isticao tuženik u ovoj pravnoj stvari.

17. Dakle slijedom navedenog u tom dijelu činjenično stanje odlučno za pravilno presuđenje ove pravne stvari ostalo je nepotpuno utvrđeno.

18. U smislu naprijed navedeno valja napomenuti i da je u Rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., kojim ukida nižestupanjske odluke u istovjetnom postupku, izraženo pravno shvaćanje da će u ponovljenom postupku biti potrebno provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti u konkretnom slučaju o zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu a u odluci poslovni broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. pravno shvaćanje da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka, kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR te da pri tome treba imati u vidu da je u obračun konverzije uzeto sve plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (izuzev zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama te izuzev plaćenih naknada i troškova), pa tako i preplaćene razlike utvrđene i dosuđene pobijanom presudom, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15 odnosno da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

19. Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu u dijelu kojim tuženik pobija prvostupanjsku odluku kojim su utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF odbiti kao djelomično neosnovanu i presudu potvrditi u točki I izreke, a temeljem odredbe čl. 370. ZPP istu ukinuti u točki II izreke i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

20. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi što je predmet postupka, saslušati vještaka te po potrebi dati u zadatak vještaku da izradi dopunu nalaza i mišljenje sukladno citiranim odlukama Vrhovnog suda RH te će tek nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu odluku, pri čemu će voditi računa i o ostalim žalbenim navodima žalitelja.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš