REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4808/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženika ĐZ iz [adresa] .... ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanesi Zandel Lončarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri, Pula, radi utvrđenja ugovora ništetnim i vraćanja dara, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-249/2021-6 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-853/2017-49 od 9. listopada 2020., na sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na istaknuta pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na istaknute povrede temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-249/2021-6 od 20. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-853/2017-49 od 9. listopada 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenim 30. travnja 2015. između pok. CZ kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, i za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama (toč. I. izreke), odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se u ostavinsku imovinu iza pok. CZ vrati dar učinjen tuženiku na temelju navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i to ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] radi namirenja nužnog dijela tužiteljice (toč. II. izreke), naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn uz zatezne kamate (toč. III. izreke) i odbijen tuženik u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška, kao i tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška (toč. III. i IV. izreke).
2. Tužiteljica predlaže dopustiti reviziju radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Uz navedeno, tužiteljica se sadržajno poziva na povrede temeljnog prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP), čime ističe prijedlog za dopuštenje revizije i prema čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. Pravna pitanja istaknuta u prijedlogu za dopuštenje revizije glase:
"1. Kako sud treba primijeniti načelo savjesnosti i poštenja u procjeni volje stranaka kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da li povremene posjete i moralna obveza djece prema roditeljima mogu biti dovoljna osnova za valjanost takvog ugovora o doživotnom uzdržavanju?
2. Da li je drugostupanjski sud povrijedio odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako je drugačije cijenio neposredno izvedene dokaze nego prvostupanjski sud, te koji su uvjeti pod kojima drugostupanjski sud može preinačiti činjenične zaključke prvostupanjskog suda temeljem čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP-a?
3. Da li se formulacija ugovora o doživotnom uzdržavanju koja prilagođava obveze davatelja uzdržavanja prema njegovim mogućnostima, odnosno potrebama primatelja uzdržavanja, može smatrati neodređenom i potencijalno ništavom zbog nedostatka određenosti/odredivosti u definiranju obveza, te koje su pravne posljedice takve formulacije?
4. Kada prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ocijenili predložene dokaze, niti su određenu tvrdnju tužitelja uzeli istinitom, a niti uzeli za neistinitom, je li ta okolnost sama po sebi znači da je tužbeni zahtjev neosnovan?"
4.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagateljica se poziva na odluke revizijskog suda Rev-307/2012 od 16. svibnja 2017., Rev-1192/2012 od 5. listopada 2016. i Rev x-121/2011 od 5. rujna 2012.
5.1. Revizijski je sud ocijenio da predložena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.2. Navedena pitanja pod 1. i 3. ne koincidiraju s mjerodavnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz pobijanih odluka, odnosno pojednostavljuju i zanemaruju zaključke nižestupanjskih sudova o cjelokupnom sadržaju i karakteru obveza tuženika na temelju zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, njegovim saznanjima u svezi bolesti pok. CZ, odnosno njezinom smrtnom ishodu, kao i izostanku svijesti o nesrazmjeru davanja. Praksa ovog suda na koju se tužiteljica poziva (Rev 1192/2012, Revx 121/2011) nije relevantna u ovoj pravnoj stvari. Nižestupanjski sudovi nisu sadržajno odstupili niti doveli u pitanje shvaćanja izražena u tim revizijskim predmetima, već iz utvrđenih činjenica pred nižestupanjskim sudovima ne proizlazi uporište za primjenu tih shvaćanja u ovom predmetu.
5.3. U odnosu na 2. i 4. pitanje, ocjena je revizijskog suda da prijedlog tužiteljice ne sadrži dostatne razloge važnosti, s obzirom da se isti u tom dijelu, u najvećoj mjeri, iscrpljuje u ponavljanju utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske presude. Dodatno treba napomenuti da je drugostupanjski sud izričito prihvatio činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, kao što je sadržajno prihvatio i njegove pravne zaključke, a da se citirana sudska praksa (Rev-307/2012) odnosi na situaciju koja nije usporediva s ovim predmetom.
6. U odnosu na sadržajno pozivanje na povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukazuje se da odluke nižestupanjskih sudova sadrže jasne, razumljive i dostatne razloge na osnovi kojih su otklonjene ključne tvrdnje tužiteljice, što čini neargumentiranim navode tužiteljice o postojanju arbitrarnosti. Predmet tužiteljice meritorno je razmotren na dvije razine sudovanja te nema naznaka niti prijedlog tužiteljice ukazuje u čemu bi se konkretno sastojale povrede prava na pristup sudu, neovisan i nepristran sud, jednakost oružja te ocjenjivanje i pribavljanje dokaza. Stoga, revizijski sud ne smatra vjerojatnim paušalne tvrdnje prijedloga o povredama pojedinih komponenata prava na pravično suđenje, odnosno povredi temeljnih prava u smislu čl. 385. st. 2. ZPP.
7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. te čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
