REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2276/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pažitka, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-388/2021-2 od 7. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-130/2019-26 od 26. ožujka 2021., na sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-388/2021-2 od 7. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr- 130/2019-26 od 26. ožujka 2021. postavljajući sljedeća pitanja:
„1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge države temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?
2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?
3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br.
1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?
4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je u velikom broju odluka revizijskog suda (Revr-1716/2016 od 15. studenoga 2017., Revr-33/2017 od 27. lipnja 2017., Revr-1028/2017 od 24. travnja 2019., Revr- 630/2017 od 3. rujna 2019.) zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iz pobijane presude.
3. Pored postavljenih pitanja, tužitelj smatra da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav), i to pravo na jednako postupanje (čl. 14. st. 2. Ustava) u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 116. st. 1. Ustava) i zakonito suđenje (čl. 115. st. 3. Ustava) te socijalnu sigurnost (čl. 57. st. 1. Ustava) u vezi s pravom na slobodno udruživanje (čl. 43. st. 1. Ustava).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom na to da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd-3265/2023-2 od 7. studenoga 2023.).
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8.1. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske tužitelju valja odgovoriti da navedena odredba sadrži samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8.2. Nadalje, u vezi navoda tužitelja koji se tiču povrede iz čl. 116. st. 1., čl. 57. st. 1. i čl. 43. st. 1. Ustava valja reći da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2021/2021 od 17. veljače 2022. reafirmirano shvaćanje da, imajući u vidu da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih izvora prava (čl. 115. st. 3. Ustava), onda su svi oni dužni voditi računa o ostvarivanju ustavnog i konvencijskog jamstva prava na sudsku zaštitu, a napose se to odnosi na sudove zadužene za pružanje sudske zaštite u povodu odluka javnopravnih tijela. Kako su, a kao što je već rečeno u svojim presudama niži sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, a donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, u takvoj situaciji prigovori tužitelja vezani uz čl. 14. st. 2. i čl. 115. st. 3., čl. 57. st. 1. i čl. 43. st. 1. Ustava, na način kako su postavljeni u prijedlogu za dopuštenje revizije u ovom konkretnom slučaju, u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporene presude mogle utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne upućuju na mogućnost povrede spomenutih ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.
9. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
