Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3773/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Brkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-510/2022 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-510/2022 od 19. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake – čestica broj 2314/358, Pašnjak površine 1280 m2, čestica broj 2314/360, Pašnjak površine 2056 m2, čestica broj 2314/363, Pašnjak površine 2000 m2, čestica broj 2314/369, Pašnjak površine 656 m2 i čestica broj 2314/374, Pašnjak površine 893 m2, sve k. o. [katastarska općina], za cijelo, te realnog dijela nekretnine oznake – čestice broj 2314/368 k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na Skici lica mjesta izrađenoj od ing. geod. BU od 01.12.2020. označena žutom bojom i slovima A-B, površine 6000 m2, a koja Skica je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti ove presude svoje pravo vlasništva na nekretninama oznake – čestica broj 2314/358, Pašnjak površine 1280 m2, čestica broj 2314/360, Pašnjak površine 2056 m2, čestica broj 2314/363, Pašnjak površine 2000 m2, čestica broj 2314/369, Pašnjak površine 656 m2 i čestica broj 2314/374, Pašnjak površine 893 m2, sve k. o. [katastarska općina], za cijelo, te realnog dijela nekretnine oznake – čestice broj 2314/368 k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na Skici lica mjesta izrađenoj od ing. geod. BU od 01.12.2020. označena žutom bojom i slovima A-B, površine 6000 m2, upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, na svoje ime, za cijelo. II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 7.960,50 (sedamtisućadevestošezdesetkunaipedesetlipa) kuna i to sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 7.960,50 kuna.“

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti na nekretninama čest. br. 2314/358, 2314/360, 2314/363, 2314/369, 2314/374 i realnog dijela čest 2314/368, sve k. o. [katastarska općina].

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o darovanju od 20. studenog 2018. od svoga oca OU, koji je iste nekretnine stekao nasljeđivanjem temeljem oporuke svoga djeda (pradjeda tužitelja) UU i da je zajedno sa svojim prednicima u nesmetanom posjedu istih više od 150 godina.

7. Ispitujući i pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude je utvrđeno:

- da su u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao općenarodna imovina;

- da su sporne nekretnine nastale cijepanjem čestice 4572 k. o. [katastarska općina] – nove izmjere, Bišenjak, pašnjak površine 56 705 m2 i čestice broj 4373 [adresa] – nove izmjere Bišnjak, maslinjak površine 1280 m2, tako da čest broj 2314/358, 2314/360, 2314/363, 2314/369, 2314/374 i 2314/368 k. o. [katastarska općina], stare izmjere odgovaraju nekretninama oznake čest broj 4573, 4572/2, 4572/11, 4572/16 i 4572/10 sve k. o. [katastarska općina], nove izmjere;

- da je u posjedovnom listu broj 950 za čest. broj 4572 k. o. [katastarska općina], Bišenjak površine 56 705 m2 u trenutku smrti djeda tužitelja pok. AU kao posjednici za 1/3 dijela upisani AU, PU ud. DU i ĐU (otac tužitelja);

- da je prvi posjednik spornih nekretnina bio pradjed tužitelja UU, rođen 1884., a umrlo 1966., i to negdje od početka 1900. godine;

- da je otac tužitelja OU predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem temeljem oporuke iza smrti pok. djeda UU (pradjeda tužitelja) a temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-232/16 od 30.7.1969.;

- da je rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda, poslovni broj O-26/98 od 26. 3.1998. vanknjižno vlasništvo nekretnina 522, 764 i 950 k. o. [katastarska općina] iza pok. djeda tužitelja AU, pok. UU rođ. **.**.1910., a umrlog **.**.1981. naslijedio sin OU u cijelosti;

- da je nakon smrti AU, sina OU (djed tužitelja) rođenog 2010., a umrlog 1981. dio nekretnina upisanih u posjedovni list 522, 764 i 950 k. o. [katastarska općina] na kojima je bio upisan kao suvlasnik, naslijedio njegov sin OU;

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina od 20. studenog 2018. sporne nekretnine tužitelju darovao otac OU rođen **.**.1936.

- da su saslušani svjedoci PU, MUŠO i MU i tužitelj suglasno iskazivali da je tužiteljev pradjed UU MU oporučno ostavio sve svoje nekretnine u nasljedstvo unuku SU (ocu tužitelja s kojim je živio u istom kućanstvu, koji je kasnije iste nekretnine darovao tužitelju,

- da tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije smetao u posjedu nekretnina koje su predmet spora;

- da je tužitelj podneskom od 8.4.2022. preinačio tužbeni zahtjev na način da je tužbenim zahtjevom traži utvrđenje vlasništva temeljem dosjelosti, a ne pravnog posla i da se toj preinaci tuženica nije protivila.

10. Temeljem tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima (pradjedom, djedom i ocem) u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu spornih nekretnina više od 150 godina i da ima potrebno vrijeme dosjelosti od 40 godina, te je pozivom na odredbu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Pobijana presuda djelomično je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, no i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu i isti prihvatiti u cijelosti.

12. Naime, prema odredbi čl. 388. ZV za razrješenje odnosa između stranaka mjerodavno pravo su pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), jer je OGZ bio na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa.

13. Pravo vlasništva na državom zemljištu moglo se steći na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1472. OGZ ako se utvrdi da da je posjed bio zakonit, pošten, te istinit i da je neprekidno trajao 40 godina, time da prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ ovaj tko dosjelost svoga posjeda temelji na vremenu od 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Isto je tako i kasnijim zakonima i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO), i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten i trajati zakonom određeno vrijeme.

14. Tuženica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, navodeći da je sud u rok dosjelosti računao i vrijeme posjedovanja prije 1991., u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV, koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 17.11.1999., no da se to odnosi samo ono utvrđenje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću koje je ostvareno i utuženo u razdoblju od 1.1.1997. do 14.12.1999.

15. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Točno jest da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

17. Međutim, prema već ustaljenoj praksi ovog suda u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., kao i u nizu drugih predmeta), zauzeto je sljedeće shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

18. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je prvi nesmetani posjednik spornih nekretnina bio tužiteljev pradjed UU, rođen 1884., a umro 1966., koji je u posjed spornih nekretnina stupio negdje početkom 1900.-tih godine, te ih 1965. oporučno ostavio svom najstarijem unuku SU (ocu tužitelja), koji ih je nastavio nesmetano posjedovati te ih je Ugovorom o darovanju od 20.11.2018. darovao svoje sinu (ovdje tužitelju), proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno paragrafu 1742. OGZ, (sada čl. 159. st. 4. ZV), jer je pradjed tužitelja već do 1965., kada je oporučno ostavio predmetne nekretnine ocu tužitelja SU, bio u samostalnom i poštenom posjedu spornih nekretnine više od 40 godina, pa kako se tužitelj zajedno sa svojim prednicima nalazi u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina.

19. Budući da se prema paragrafu 1472. OGZ dosjelošću moglo steći vlasništvo na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedom od 40 godina (vrijeme izvanredne dosjelosti), proizlazi da je tužitelj sa svojim prednicima po tom propisu stekao vlasništvo dosjelošću prije nego što je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV, pa ima legitimno pravo očekivati da će ga sud utvrditi vlasnikom nekretnine, koja nikada nije bila u faktičnom posjedu tuženice.

20. Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je čest. br. 4572/16 k. o. [katastarska općina] sastavni dio državne ceste D-8, takozvane Jadranske magistrale i da kao takva ne može biti predmet stjecanja prava vlasništva, jer je provedenim geodetskim vještačenjem na licu mjesta utvrđeno da je riječ o makadamskom putu, koji je udaljen oko 500 m od Jadranske magistrale i nje predstavlja državnu cestu D-8, kako to tvrdi tuženica.

21. Kako žalbenim navodima tuženicu nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i ispravnost primjene materijalnog prava, to žalba tuženice nije osnovana.

22. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

23. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 19. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš