REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1120/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 903/2021-2 od 13. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-133/20-8 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-903/2021-2 od 13. svibnja 2021. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-133/20-8 od 25. veljače 2021. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju GD iznos od 121.470,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos: 2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

2.250,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

2.400,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

2.100,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

900,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

2.250,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

2.250,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

2.400,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

1.050,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

750,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

2.400,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

2.250,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

900,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

2.400,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

2.400,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

1.500,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

1.350,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate

2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

750,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

1.950,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

2.380,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

2.890,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

2.890,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

2.550,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

2.890,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

1.360,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate

2.550,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate

2.380,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate

3.230,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate

1.700,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

1.360,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate

3.230,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate

3.060,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate

1.700,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 17.187,50 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude tj. od 25. veljače 2021. do isplate.".

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.724,21 Eur, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 121.470,00 kn na ime dodatka za rad na terenu sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pobliže navedenim u izreci presude (toč. I. izreke), te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 17.187,50 kn sa zateznim kamatama od 25. veljače 2021. do isplate (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1619/2022-5 od 6. rujna 2023. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Da li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu) vrše u područjima rada koja su, iako fizički smještena na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u tom području rada obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, može smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima?

3. Da li se djelovanje Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova, proteže na graničnim prijelazima Središće ob Dravi-Trnovec, Gibina-Bukovje, Središće ob Dravi- Preseka, Raskrižje-Banfi, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Hrvatsku, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 2/2004), Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (»Narodne novine«, br. 117/11, 50/14, 32/15, 11/17 i 66/18) te Rješenju Policijske uprave međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj: 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012.?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao neosnovanu odbiti, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 393. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja, policijskog službenika Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018., kada je obavljao poslove granične kontrole izvan stalnog mjesta rada na koji je raspoređen, na teritoriju Republike Slovenije i to na zajedničkim graničnim prijelazima Središće ob Dravi (Republika Slovenija), Trnovec-Gibina (Republika Slovenija), Bukovje-Središće ob Dravi (Republika Slovenija), Preseka-Raskrižje (Republika Slovenija), Banfi, na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. i Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/04, Međunarodni ugovori - dalje: Sporazum), a za taj rad nije primio naknadu sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) i ranijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 - dalje: KU/13).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj djelatnik MUP-a RH te da je isti, kao policijski službenik, u utuženom razdoblju, bio raspoređen u Policijsku upravu međimursku, Policijsku postaju Štrigova i to na radno mjesto Policijski službenik za graničnu kontrolu;

- da je, prema rasporedu službe, tužitelj obavljao poslove granične kontrole na graničnim prijelazima Središće ob Dravi-Trnovec, Gibina–Bukovje, Središće ob Dravi- Preseka, Raskrižje-Banfi, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku, sukladno Sporazumu;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju stalno mjesto boravka imao u RH;

- da je u utuženom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn;

- da nije sporna visina tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zatezne kamate;

- da tužitelju nije isplaćena dnevnica za utuženo razdoblje, u kojemu je nesporno obavljao poslove granične kontrole na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Središće ob Dravi-Trnovec, Gibina–Bukovje, Središće ob Dravi-Preseka, Raskrižje- Banfi.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17, kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016.

11. Ocjena je nižestupanjskih sudova da je tužitelj, kao policijski službenik, upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/13 i KU/17, jer granični prijelazi locirani u mjestima Trnovec, Bukovje, Preseka, Banfi, Središće ob Dravi na teritoriju Republike Slovenije nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje.

12. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik-namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. KU- a/13 i čl. 50. st. 2. KU-a/17). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato jer lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužitelja prema međudržavnom sporazumu budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika MUP RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske, odnosno KU.

13. Sudovi nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase. S obzirom na Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora u vezi primjene odredbe čl. 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016., koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna (KU/13), ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev.

14. Pritom sudovi otklanjaju primjenu odredbi čl. 25. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13 i 27/16) i čl. 2. toč. 4. Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/04), smatrajući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, slijedom čega za vrijeme boravka na terenu ima pravo na terenski dodatak.

15. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

16. Prije svega za ukazati je da pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'', broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

17. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 2/04

- dalje: Sporazum).

18. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

19. U navedenom Sporazumu definirana su i značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

21. Na temelju čl. 2. st. 4. navedenog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i granični prijelaz Bukovje - Gibina, Banfi - Razkrižje, Preseka - Središče ob Dravi I, Trnovec - Središče ob Dravi, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 2., 3., 4. i 5. Dogovora).

22. Prema odredbi čl. 206. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15, 11/17 i 66/18) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, policijska postaja Štrigova je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća općine [adresa] i [adresa], dio Općine Sveti Juraj na Bregu, odnosno naselja Pleškovec, Lopatinec, Dragoslavec, Dragoslavec Breg, Vučetinec i Okrugli Vrh te dio Općine Nedelišće, odnosno naselja Črečanj i Macinec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.

23. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet Središće ob Dravi-Trnovec, Gibina-Bukovje, Središće ob Dravi I-Preseka, Raskrižje-Banfi.

24. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice jer njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta policijske postaje u [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. 25. Ovaj sud je, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ocijenio da tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj postaji Štrigova, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnih prijelaza Bukovje - Gibina, Banfi - Razkrižje, Preseka - Središče ob Dravi I, Trnovec - Središče ob Dravi, nije radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. Naime, njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu te se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU međimurskoj, Policijskoj postaji Štrigova, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

26. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP-a, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

27. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i navedeni međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

28. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56 KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato jer policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

29. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i čl. 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

30. Osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja navedenog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika Policijske uprave zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP-a.

31. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj upravi međimurskoj, Policijska postaja Štrigova, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza Bukovje, Banfi, Preseka, Trnovec u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Gibina, Razkrižje, Središče ob Dravi u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje.

32. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'', broj 117/11, 50/14 i 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju. U tom smislu i ovaj sud u odluci Rev 47/2023-3 od 22. veljače 2023.

33. Slijedom navedenog odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova obuhvaća područje graničnog prijelaza Bukovje, Banfi, Preseka, Trnovec u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Gibina, Razkrižje, Središče ob Dravi u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

34. Odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

35. Ovim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudama ovoga suda broj Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-221/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev 500/2023-2 od 12. srpnja 2023., Rev 728/2023-4 od 22. studenoga 2023. i dr.

36. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je reviziju tuženice prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

37. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a.

38. Tuženici su priznati troškovi zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu, sastav podnesaka 2.3.2020. i 3.6.2020. (Tbr. 8.1. Tarife) - po 331,80 Eur, za zastupanja na ročištima 7.11.2019. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) - 165,90 Eur, 1.2.2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) - 331,80 Eur i 25.2.2021. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) - 66,36 Eur, za sastav žalbe 414,75 Eur (Tbr. 10.1. Tarife) te za sastav revizije 750 Eur (Tbr. 10.6. Tarife), ukupno 2.724,21 Eur. 39. Tuženici nisu priznati troškovi podneska od 30.1.2020. kojeg je tuženica sama prouzročila time što je dopunjavala odgovor na tužbu, a okolnost da tuženica nije cjelovito odgovorila na tužbu tužiteljice, usprkos tome što joj je za to bio ostavljen primjeren rok, ne može ići na teret tužitelja. Nadalje, tuženici nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 14.9.2020., 5.10.2020., 25.11.2020. jer, po ocjeni revizijskog suda, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

40. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 19. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa