REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kžzd–95/2024-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Natali Udovičić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 29. travnja 2024., broj:
Kzd-34/2022-20, u sjednici održanoj 19. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, NĆ te zamjenika branitelja optuženog Davora Štorge, odvjetnika iz Pule,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– pravilno i 36/24 – dalje ZKP), optuženi ČĆ je oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci te presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a, trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, kao i nagrada i nužni izdaci branitelja te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže „da županijski sud pobijanu presudu iz gore navedenih razloga preinači u smislu žalbenih navoda i optuženog ČĆ proglasi krivim za optužena kaznena djela uz izricanje primjerene predložene kaznenopravne sankcije.“
3. Optuženik je putem branitelja Jugoslava Purana, odvjetnika iz Bjelovara dostavo odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana te da se u smislu odredbe članka 475. stavak 2. ZKP-a pozove na javnu sjednicu vijeća, čemu je udovoljeno.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 i 36/24, dalje: ZKP), izviješteni su na njihovo traženje optuženi i njegov branitelj, odvjetnik Jugoslav Puran te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, NĆ i zamjenik branitelja optuženog, odvjetnik Davor Štorga, prema zamjenskoj punomoći koju je uložio u spis, dok iako uredno izviješten, nije pristupio optuženi ČĆ, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a.
6. Žalba je osnovana.
7. U pravu je državni odvjetnik da se presuda prvog stupnja temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju zbog nepravilne ocjene dokaza te se, za sada, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako „nema dokaza da bi optuženik ČĆ svjesno i hotimično grubo povrijedio prava oštećenika djece na način kako mu se to optužnicom stavljalo na teret.“
8. Naime, sud prvog stupnja prihvaća obranu optuženika jer smatra da je potvrđena iskazom UĆ te materijalnom dokumentacijom HZZSR Varaždin od 12. rujna 2017., dok terećenja oštećenice, djeteta TĆ i oštećenika djeteta ĐĆ, nisu vjerodostojna nalazeći u tim iskazima proturječja, netočnosti i nejasnoće, a koji uz to nisu potvrđeni niti jednim personalnim dokazom, posebno iskazom njihove majke JĆ čiji iskaz ocjenjuje vjerodostojnim.
9. Međutim, ovako zaključivanje suda prvog stupnja, s obzirom na žalbene navode državnog odvjetnika za sada nije moguće prihvatiti.
10. Naime, iskazi oštećenice, djeteta TĆ i oštećenika, djeteta ĐĆ izravno terete optuženika za učin inkriminiranih kaznenih djela te se njihovi međusobni iskazi u pogledu ponašanja optuženika prema njima ponaosob u bitnom ne razlikuju jer oboje u svojim iskazima navode kako ih je optuženik vrijeđao, omalovažavao, pa čak i fizički kažnjavao.
10.1. Tako u svom iskazu oštećenik, dijete ĐĆ jasno navodi da se optuženik znao jako ljutiti, bacati stvari i prostačiti, govoriti mu da je beskoristan, da nikada neće biti dobar za ništa, da je glup i da nikada neće ništa napraviti u životu, a znao ga je lupiti i pljusnuti dva ili tri puta mjesečno, a vrijeđati i omalovažavati tri do četiri puta tjedno. Navodi da se jednom slučaju zbog takvog stanja i osjećaja tuge spakirao kako bi otišao kod majke, ali ga optuženik nije pustio te mu je tada govorio da su ga svi ostavili i da „nikog ne bude više imao.“ Optuženik mu također nije dopuštao da bez njegove prisutnosti priča s majkom, a praktički je dopuštao da ga i maćeha UĆ ponižava i vrijeđa obzirom da mu je i ona govorila da je glup i da ništa neće napraviti u životu, obzirom da nije reagirao kada mu je to rekao. U svom je iskazu jasno naveo i da je optuženik bio bezobrazan i prema TĆ jer ju je vrijeđao, micao joj je vrata od sobe te je više puta pljusnuo, a jednom ju je čak primio i za vrat. Govorio joj je dva do tri puta tjedno da će propasti sa školom, da je glupa i bezvrijedna i da niti jednu školu ne neće moći upisati.
10.2. I oštećenica, dijete TĆ u svom je iskazu decidirana kada navodi da ju je optuženik vrijeđao više puta tijekom tjedna govoreći joj da je ništa, da neće uspjeti u životu, da je glupa i da neće upisati dobru školu, a znao ju je ošamariti, što se događalo jednom u par mjeseci. Navodi i događaj kada joj se po dolasku kući od prijateljice optuženik smijao te ju ošamario, primio za vrat i odnio do kraja hodnika gdje ju je pljunuo u lice, a također i da ju je vrijeđala i omalovažavala maćeha UĆ, a zbog kojeg ponašanja optuženika i UĆ se osjećala loše, plakala je te je otišla živjeti kod majke. Osjećala se grozno i loše. Također je navela da je optuženik brata ĐĆ verbalno i fizički zlostavljao.
10.3. Prema tome, kada se imaju u vidu naprijed u bitnom citirani iskazi djece TĆ i ĐĆ, koji nimalo ne dovode u pitanje inkriminirano ponašanje optuženika prema njima, i koji su u bitnom suglasni ne može se, barem za sada, prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda u pogledu sumnje u vjerodostojnost njihovih iskaza, tim prije ima li se u vidu da je oštećenica TĆ decidirano izjavila da je u dobrim odnosima s optuženikom, pa očito nije imala razloga neistinito ga teretiti kao i da iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba od 17. ožujka 2021., proizlazi da je oštećenica TĆ, osim emocionalnog i spolnog zlostavljanja od strane vršnjaka, govorila i o emocionalnom i tjelesnom zlostavljanju od strane oca, odnosno optuženika koje je smještala u prošlost, i da je vezano za njega iznosila činjenice o njegovom emocionalnom zlostavljanju koje je prethodilo odlasku od njega, što je prvostupanjski sud propustio analizirati i ocijeniti, pogotovo u kontekstu ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice TĆ.
10.4. Iskazu svjedokinje JĆ, majke oštećenika djece, o tome da joj djeca nisu nikada pričala o inkriminiranom ponašanju optuženika te da se prema podacima CZSS u Varaždinu dijete ĐĆ nije žalio da mu je otac pričao negativno o odlasku majke i da se dobro je slagao s očevom novom partnericom te da je bilo vidljivo da ĐĆ majka jako nedostaje i da su njegove potrebe za kontaktiranje majke bile izraženije nego što su to trenutne okolnosti dopuštale, prvostupanjski sud pridaje prevelik značaj, kako to osnovano u žalbi ističe državni odvjetnik, jer okolnost da oni o tome nisu govorili majci i da joj se o tome nisu povjeravali, sama po sebi ne znači da se optuženik u inkriminiranim vremenskim razdobljima nije ponašao onako kako su to oštećenici rekonstruirali u svojim iskazima.
10.5. S pravom državni odvjetnik u žalbi ističe i kako je prvostupanjski sud za sada olako i nekritički prihvatio iskaz optuženikove izvanbračne supruge UĆ koju oba oštećena djeteta također stavljaju u kriminalni kontekst i koja je stoga zainteresirana za efikasni ishod ovog kaznenog postupka, a pogotovo da svojim iskazom pogoduje optuženiku što za sada narušava stupanj vjerodostojnosti njenog iskaza.
10.6. Nadalje, ukoliko je sud u ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećene djece imao dvojbe mogao je naložiti provođenje kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećene djece, jer je već iz njihovih iskaza, a onda i iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba od 17. ožujka 2021., za oštećenicu TĆ proizlazilo da je njihovo emocionalno stanje bilo ozbiljno narušeno, a u tom kontekstu putem vještaka utvrditi parametre relevantne za sudsku ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza.
10.7. Kada se konfrontiraju iskaz optuženika, koji potpuno negira bilo kakvo neprimjereno ponašanje prema djeci, a time pogotovo ono za koje se tereti s iskazima oštećene djece koja su za sada u bitnom suglasni, a iskaz TĆ djelom podržan s podacima koji proizlaze iz nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba od 17. ožujka 2021., tada i potonje navedeno govore u prilog ocjeni da oštećena djeca cjelokupne događaje nisu sami konstruirali tim više što i iz iskaza njihove majke JĆ proizlazi kako su oba djeteta željela živjeti kod nje, a zapravo otići od optuženika.
11. Sve naprijed navedeno ukazuje da postoji ozbiljna sumnja u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zaključak suda prvog stupnja o nedokazanosti predmetnih kaznenih djela je, u najmanju ruku preuranjen.
12. Budući da je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i prednost vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sukladno članku 483. ZKP-a.
13. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će iznova provesti i ocijeniti sve do sada već provedene dokaze, a naročito će dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene djece u kontekstu ostalih dokaza, kao i obrane optuženika, a po potrebi provesti naprijed navedeni novi dokaz. Tek na temelju tako prikupljenih i valjano ocijenjenih dokaza, prvostupanjski sud će utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i tek potom donijeti novu presudu koju će i valjano obrazložiti.
U Puli – Pola 19. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
